utorak, 25.11.2014.

Gubljenja

Gubimo od onih koje smo prezirali i postaje nam svejedno.
U Berlinu se nisam nikad izgubio, samo bih ponekad dospio na znatno duži put.
Kriteriji su svi izgubljeni pa mi je smiješno kad me netko poziva na red.

Može se i mene uznemiriti. Večeras je Jin šetao u skupini sa još sedam pasa, odmah se nametnuo na čelu kolone iako on u stvari daleko najlošije poznaje naselje. Nije skretao na ulicu, nije se svađao s rijetkim muškim psima koje smo susretali, nije jurio mačke, svejedno sam se potpuno opustio tek kad smo se baš nakon puna dva sata približili domu.

Onda je nestao. Samo sam ja primjetio, jer su u grupi bila još dva westija. Bilo je to na zadnjem raskrću prije kuće. Kad sam zagalamio njegovo ime ljudi su se štrecnuli, par minuta je trajao metež. Onda je žena iz mraka pitala, jel to on juri. Da, odlutao je u pogrešnom smjeru, nije ni primjetio da ga nitko više ne prati.

Najeli smo se večeras.
21:28 | Komentari (16) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.