Nachtfresser

Zapravo jedan lik mi je ušetao u misli. Dva dana se neplanirano muvamo po frakfurtskoj aleji, tražimo nešto što smo razbili, puno je dućana tamo, obično drugarica završi tamo u najboljem supermarketu, a Jin i ja čekamo vani i muvamo se, ja pomalo fotkam. Tu jme pred ulazom jedan simpa bradati mladić, u jednoj ruci obično boca, u drugoj posuda za sitniš. Kad nalete kvartovski huligani amortizira njihovu agresiju prijateljskim osmijehom i mirnoćom u glasu. Kad sam zagalamio na Jina, pitao me jesam li iz Rusije, on navodno jest. Bez papira je i nema se ni kamo ni kome vratiti, tvrdi da nema obitelj. E tu je kvaka, neodoljivo me pogledom, a i inače fizički posebno osmijehom podsjeća na bivšeg učenika također bez roditelja koji je valjda prije desetak godina završio školu i iritirao je ljude jer su svi mislili da mu pomažu, a nikom nije bio zahvalan.
Berlin je poznat po kontrolorima gradskog prijevoza, rijetko se tko usudi švercati, njihovi pankeri i klošari koji odjednom izvade službene iskaznice poznati su po cijelom svijetu i izazivaju respekt osim kod domaćih huligana koji su se čitam više puta potukli s njima i ne baš uvijek izvukli deblji kraj. Mobilni su i nije mi se ranijih godina događalo kao ove godine da mi dva puta, jednom kasno navečer, jednom rano ujutro karte kontrolira isti par i to ovaj s prve fotke, koje bih po subjektivnom osjećaju kad bi mi bilo nužno sam nadvladao.
Rano jutros sam šetajući razmišljao kako mladi, konkretno mlade cure, koliko vidim po novinskim naslovima, rijetko stradaju u Berlinu. To je valjda jer ih nitko ne spriječava u činjenju gluposti.