Nachtfresser

Svako ljeto već tradicionalno se u Berlinu 1-3 kolovoza održava svjetski sajam piva, tradicionalno bez nas, ali nema ni nikšičkog ni drugih iz regije. Pisao sam već o njemu, nije mi više na listi prioriteta no ipak sam išao, prošle godine sam kupio izvrsnu platnenu vrećicu za preko ramena i u dućan s logom za samo 1 euro, no bijela je pozadina i brzo se prlja pa sam mislio obnoviti zalihu. Razočarenje, ima samo po 3 eura i to one što ja nazivam seljačkima ili izbjegličkim, sve ide k vragu. Pijanci me nisu zanimali ni dok sam bio pivopija, hranu ne volim na sajmovima, pa mi je ostao samo jedan motiv fotkanja, uspio sam eliminirati sve moguće fotkokvaritelje i ovako manifestacija izgleda čisto pristojno.
Razmijenio sam par riječi i na mongolskom štandu,učinilo mi se da me dama skužila dok sam je fotografirao, nasmiješio sam se i izrekao istinu, nevjerojatno ali mongolsko pivo još nisam probao. Pa želite li, pitala je ljubazno, ne, odgovorio sam, s njim sam zakasnio, nije baš razumila, a sad vidim da rečenica i rvacki djeluje malo čudno. Kad sam se okretao pitala me, pa zar me nećete barem fotografirati, širom se nasmiješila, podigao sam uz osmijeh aparat i uperio u nju kao da hoću, lažno kliknuo i kimnuo joj glavom odlazeći...
p.s.
Jeli smo ipak u tajlandskom restaurantu, dan prije mi je ručak bio nefotogeničan, na indijski način.