Kraj odgoja čitam za dobro jutro. Ne razumijem baš sve, ono što razumijem žalosti.
Jučer nepredvidiv dan sa stalnim mijenama. Počelo ne znam jel napisati s tučom ili gradom, jadan je jezik koji te dovodi u situaciju da koju god istoznačnicu upotrijebiš dovodi do nesporazuma. Es hat gehagelt, reklo bi se na jeziku koji će se sve manje kao i drugi jezici učiti u ovo restriktivno vrijeme.
Išla je i rasprava treba li izlaziti na izbore koje ćemo potpuno izvjesno ako ništa zbog unutarstranačkih nezadovoljstava i blokade rada od strane pojedinaca popušiti. Istovremeno pratim akcije vani onih koji brinu za nas. Naime mudri telecomi su se ponovno sjetili da mogu ljudima sjebati i internet pa da uspostave razne brzine spajanja pa tko koliko plati, a europski demokršćani su našli načina to politički opravdati. Do kraja travnja će se to rješavati, njemački pirati koji raspravljaju međusobno o raznim pizdarijama su tu u jedinstvenoj akciji za spas mrežne neutralnosti, potiču građane da pišu svojim zastupnicima, jbga ako ti onemoguće i masturbaciju pred ekranom štoš onda.
Fritaja sa šparogama je bila osvježenje za marendu, mislim da ne trebam naglašavati da mi je najvažniji sastojak tog specijaliteta špek. Zabilježeni su i radovi na putu, šteta što je fotić odnosno fotograf koju sekundu zakasnio 
p.s.
Tu izložbu u malom salonu sam ovaj put iznimno "preletio", nisam ni vidio o čemu se radi, unutra se okretala ploča i bio je izuzetno kvalitetan zvuk. Malo nostalgije i topljenje leda, za ufuravanje nije bilo vremena.
