Listao sam jučer ili prekjučer, ovdje zbilja nemam nikakav osjećaj za vrijeme, ono dok traje traje, jedino je izvjesno da uskoro opet putujem, listao sam dakle na ulici Hölderlina, zapravo zamislio sam se zašto mi se otvorio jedan od njegovih čuvenih citata o domovini, domovini toliko željenom čedu koje kad odraste zlostavlja kako roditelje tako i svoju djecu.
Isti šipak s kojim sam ponosno davao zakletvu u grotesknoj JNA, dat ću za državu i život ako ju je potrebno obraniti, možeš misliti, uvijek će biti dovoljno ispranih mozgova, pojavljuje se sad kad preispitujem tu svoju ljubav prema apstraktnoj kategoriji, plakat najave za Dylanov koncert koji si ne mogu priuštiti, povratak tamo gdje je pitanje hoće li i koliko biti posla za mene, ograničenu količinu ljubavi posjedujem da bih je bacao na gluposti koje sam nisam izabirao.
Jučer smo s Jinom projurili kroz prvi i zadnji Shoping centar ove godine, uzgred i on se navozao svim prometalima i nagledao trgovačkog pakla, psi u domaji mu vjerovati neće, vidio je jučer i jednog psećeg kolegu kako se sam vozi pokretnim stepenicama i ljutio se što sam ga ja zaustavio jer on je još u godinama kad baš sve može i ničeg se ne boji, danas će se možda kupiti po par sitnica jer mi smo sitni ljudi u svijetu sitnih duša.
Ajd da završim ovaj post kaotičan poput piratdske stranke u predizbornoj kampanji, sinoć sam izašao brzinski prošetati Jina prije spavanja jer se kad smo se kasno vratili iz grada nalokao vode i najeo ko veliki pa nisam želio noćno jaukanje, mislio sam brzinski pa nisam uzeo fotić kad u prizemlju komšiluka nadrealni prizor, stan bez zavjesa, žena u bapskom donjem rublju, otvoren ormar, u njemu zrcalo, shvatim da teta čupa obrve, u jednom momentu promijeni položaj i u zrcalu vidim zgodno djevojačko lice, bila bi sjajna fotka doduše ne bi kandidirala za ovaj post ali koga briga.
p.s.
Ono što na fotkama možda ne možete dešifrirati su patka i zatvor, oboje nekako ide uz najljepšu nam...
|