Nachtfresser

Borba za javnost i borba za privatnost se nadopunjavaju. Državni mehanizam i javne organizacije trebaju biti do kraja ogoljeni i izloženi očima javnosti, izuzeci moraju biti ono što sama riječ govori, vratiti dostojanstvo riječima je važna filološka misija. Potrebno je da je pojedinac zaštićen od istraživačkog nasilja državnog aparata osim osnovane sumnje zbog koje bi trebalo odgovarati ako je ipak bila neosnovana.
Javno mjesto je javno mjesto i za oblik pojavnosti na njemu pojedinac snosi moralnu odgovornost osim ako je drukčije propisano zakonom. Normalno da nije isto obnažiti se u parku u Berlinu ili u Gospiću ili Riadu. U državama kojima je more javno dobro ne postoji nepovredivost privatne svojine kao npr. u Lošinju, štoviše ako dođe do incidenta stradat će vjerojatno onaj koji je mislio da brani svoje.
Na javnoj površini je dopušteno privatno snimanje, a ograničeno državnim službama i privatnim firmama osim u državama poput Hrvatske u kojoj pravila vuku na drugu bandu.
Trg je od pamtivjeka simbol slobode i drskosti i tu ne smije biti popuštanja fundamentalistima iz partija i religioznih organizacija. Čak i jedna njemačka piratica i to jako omiljena (slatka je na prvi pogled, slušno hendikepirana i bori se za prava na bilo koji način ugroženih osoba) žalila se na twitteru da joj tip bulji u noge u ultra minici koju je eto baš taj dan odlučila obući da bi se dobro osjećala, označila je to seksizmom, ja sam komentirao da se u moje vrijeme to nazivalo prirodnim, ne baš buljiti ali recimo tako "stručno odmjeriti"