Nachtfresser

Nikad ne znaš što ti dan nosi, jučerašnji je počeo idilično čišćenjem terase lokalnog kafića pol sata prije otvaranja. Odlazak na porciju igli kod svog Koreanca dok si to još mogu priuštiti i povratak neizbježnim Korzom. Marin Miočić Stošić, savjest ovog grada opet demonstrira i opet neke bijedne valjda sedamdesetogodišnje kreature dobacuju, svi ste vi komunjare. U Njemačkoj se razvila diskusija o tkz. whistleblowerima, otpadnicima koji otkrivaju skandalozno maćehinsko ponašanje državnih službi koje nemaju povjerenja u svoje podanike pa ih pod krinkom borbe protiv terorizma prisluškuju i po veceima, demokršćani su skandalizirani jer ti zviždači, umjesto da za nezakonito ponašanje obavijeste nadležne službe (i eventualno usputno netragom nestanu) koje isto to ponašanje čine, idu uznemiravati javnost.
Demonstrantu je jučer dok sam s njim razgovarao prišao gospodin za kojeg sam poslije čuo da često šalje pretstavke i bori se protiv nezakonitosti unutar sustava i ispričao nam o prodaji koncesije na pristup moru Rusima u Lošinju župana u odlasku Vujića i drskom ponašanju novih vlasnika nekad našeg lijepog plavog Jadrana.
Vratio sam se s gorkim osjećajem i izveo Jina u šetnju, slikao ga s nekim čudnim osjećajem da bi par minuta kasnije došlo do žestokog okršaja s psom znakovitog imena Gandi, većeg i jačeg ali mlađeg i neiskusnijeg od Jina, epilog, gazda drugog psa je završio u hitnoj, dobio tetanus i omotan je, mene je mirotvorac ugrizao, liječio se rakijom, Jin je na kraju jedini iz svega izašao neozlijeđen ali vidno uznemiren iako je vrlo brzo u okršaju završio na leđima ali ne prestajući žestoko gristi i onda se sve stišalo, malo se jutros teoretiziralo da je pse trebalo politi vodom (koje naravno nigdje nije bilo) i život ide dalje, svi su uredno obavili jutarnje nužde, do jedne nove prilike, kad će mirni psi opet podivljati, ili neki domoroci koji će se poželjeti okupati, baš u onom dijelu mora kojeg su stranci legalno kupili, i predosjećam, nitko ih bez rizika neće moći spriječiti i novine će u sezoni kiselih krastavaca na radost svih imati o čemu pisati...