Nachtfresser

Pucam po šavovima, nespavanje i neishrana zbog dežurstava na maturi, vrijeme i dani bačeni u vjetar. Jučer sam barem malo fotkao, mislim da danas neću imati snage niti za to. Gore nego u JNA vojsci, fatalna sličnost, oboje neplaćeno i osjećaj gađenja...

Uspjela proba u Gorskom Kotaru, čak je i krumpir, pečen kontra svih "pravila struke" uspio. Slijedi vježbanje preživljavanja, još jedan tjedan jbne ranoranilačke mature.

Ove godine rođendan slavim unaprijed i u etapama. Za roditelje sam izabrao pekinšku patku u restoranu Peking. Služila nas je i simpatična Kineskinja, otac je odmah komentirao, ova će sutra završiti na blogu, no koliko god ja s aparatom spretan bio ova je bila brza i praktično neuhvatljiva, jedino da je zamolim za fotku, a ja to principjelno ne radim. Čitam na jednom blogu o zabrani fotografiranja u trgovačkim centrima, ha, ja svugdje po svijetu fotografirao, nitko me nikad upozorio nije

"Riot dog" je postao ikona atenskih prosvjeda. Studenti ga hrane i obožavaju, neustrašivo juri na policiju, molotovljevi kokteli ga zabavljaju. Čudno, društva za zaštitu životinja šute.

















fotke "SZ"

Nakon kratke nastave jučer odmah u Gorski Kotar. Pauza kod Bujana da zamota pečenje za jest gore u prirodi, obećajem drugarici da neću piti ništa dok čekam, da bismo što brže bili na zraku, uzalud, tamo me već znaju i automatski mi za šankom toče "sportsko" pivo. Gore trava zbilja lijepo ispred kuće porasla, valja nama na posao, osloboditi put barem do roštilja. Cvijeće i voćka, što je drugarica zasadila, sve se uglavnom primilo. Dolazimo kući, ajd da i ja iznimno škicnem teve, kak danas izgleda onaj papan Mladić.

Do nedavno grijali, jučer prvi put palili "klimu". Već postaje nepodnošljivo. Sva sreća imam viška održanih sati pa posuđujem tako da mi danas ostane samo dva sata za održati uz ono napornije, primanje roditelja. Zanimljivo da se učenici baš pretjerano ne raduju tjelesnom umjesto mog sata. Idući tjedan do srijede od rane zore na državnoj maturi, koji će to tek pakao biti.
Jedina utjeha, jučer je bilo pristojno odjevenih na Korzu

Omiljena zabava činovnika i poslodavaca. Priča mi jučer jedan liječnik, nema veze kako se osjeća, kirurg mora odraditi određeni broj operacija, ako želi punu plaću, pa tko živ tko mrtav. Nastavnicima najmanje vremena ostaje za nastavu...
Inače toplo je ali na Korzu protivno očekivanjima modno dosadno. Jelo snimano u polumraku kineskog restorana, skoro potpuno praznog, fotka loše uspjela, jelo ipak standardno dobro. Eto, ajd da odradim još jedan post

Evo potroših i ja par minuta za jadnog pjesnika pod zaštitom uredništva ovog bloga koji već dugo dila u komentarima mušku pornografiju, a ni ne krije svoj identitet. Ja neću tužiti uredništvo, o čemu neki razmišljaju, nego ću mu na uvredljiv pjesmuljak kolegici koji se tolerira odgovoriti kontra pjesmom, sam sam sebe razočarao, za sastaviti sam potrošio čitavih 11 minuta. Sutra možda normalno nastavim s vođenjem bloga.

Ma tko to tamo dečke jaše
U vrijeme cvata behara
Kom to pornografija paše
To je Mirče pederčina stara.

Tko bi to bio glavni paša
Admini seronju ne brišu
Mirče s manirima udbaša
Ljut na svoju nemoćnu pišu.

Miran je, štite starog konja
Možda provokatora srpskog
To je Mirče stari prdonja
Traži li traži tata mrskog.

Hrvatski mu je loša strana
O rimi pak ja niti neću
Nemčija i blog su mu brana
Nabijem ja njegovu sreću.

40 milijuna američkih dolara je dosegao njegov autoportret na aukciji. Trivijalnost pop arta pokazala je trivijalnost i bezidejnost suvremenog društva i apsurdnost njegovog vrednosnog sustava. Ipak Dali je prije njega bio pametniji, nabijao je još za života cijene svojih slika, kao što još uvijek s koncertnim kartama radi Bowie, koji je uostalom i rekao da želi što prije steći toliko novca da može svima reći, tko vas jebe.

Pripremajući se za još jedan za sve iscrpljujući idiotski tjedan državne mature boravili smo na Platku iznad Rijeke.
Zadnje dvije fotke snimila je drugarica, na zadnjoj je ulovila čovjekolikog boga na nebu.

Andrea nije došla na sastanak. Napravih par fotki klošarski čekajući uz plastično laško. Kao nekad, dječak tužan i sam bez objašnjenja. Zvoni mobitel kad javlja se Loby. Nalazimo se, ona neuobičajeno nenašminkana u trenerci, ne dopušta fotkanje, tko joj je kriv, zato je tako ispala, u prirodi je zgodnija. Dan završava tradicionalnim vlakopijanstvom, sad adio, žurimo iskoristiti sunce.

Danas ne izlazim, sutra u ranu zoru putujem u Agram, zato stignem i drugi dnevni post, dugo hranu nisam slikao, prvo specijalitet kuće, prije i poslije ulaženja u pećnicu, tajna je u mozzarelli između špeka i piletine, ostalo valjda jasno. A sad eh salata. Živa filozofija : svi znalci me uvjeravaju da sami vrganji na kiselo ne valjaju, meni je samo žao što nismo s većom količinom eksperimentirali, nema više, a ostale salate se mogu sakriti :P

Jučer me na Korzu iznenadio taj neki rally. Jutros na portalu jutarnji.hr galerija ljepotica oko njega. Meni ni jedna od tih "pratilica" rallyja nije bila privlačna pa sam samo napravio jednu fotografiju najpoznatijeg riječkog odvjetnika s "lijepim" zaleđem.
Iz birtije zgodna slika, cure u barci treniraju, mogli bi ih spojiti s alexxlovim sinovima, šteta što nemam bolji fotić, pa da odaberu ili tata za njih Drugarica bila u Gorskom Kotaru, nabrala se svog cvijeća, a i lijepe rožice dobila od kolegice...

Jučer sam se osjetio izvozan i zapitao koliko sve to ima smisla. Prvo na regularnom radnom mjestu, zatim individualni problem u razredu, sastanak, jurnjava doma autobusima, dva grica pice, žurba nazad opet autobusima na roditeljski. Jedan od onih dana. Nasmijalo me, kad sam žurio na pauzu zaustavio me muškarac u radničkom kombinezonu i upitao, a gdje vam je foto aparat profesore, uh al smo poznati, inače fotić u žurbi nisam tad ni vadio iz torbe.

Danas se žestokom glazbom opuštam od jučerašnjeg ipak stresnog dana. Čim se javno pohvalim da će dan biti laganica to baš tako i ne ide, dosta je lokalnih idiota koji ne mogu tako lako preko toga preći. I demanti glasine na fejsu, taj dečko koji je završio u kanalu, nisam ga ja bacio, da sam bio tamo eventualno bi ga fotografirao, svejedno mi nešto nije jasno, ako u gradu nikog nije briga kako će proći zadnji dan maturanata, mogli bi im osigurati barem vecee.
p.s.
Fotka nije moja.

Danas mi ništa nije polazilo za aparatom, prvo tetu koja ulazi u auto snimim prekasno, pa uz to ispadne i premutno, maturanti su čak bili dosadni, nije mi se dalo ni vaditi fotić, na kraju teti u bircu odrežem dio glave, baš neki čudan dan jbga...

Ne mogu vjerovati, nikad se tako nije poklopilo, sutra imam samo jedan sat, četvrte razrede sam imao utorkom, i otprilike u vrijeme kad će divljanje učenika, podržano političarima koji su uvijek uz našu zlatnu mladež, stagnirati.
Super,sutra samo čekam izvještaje o žrtvama, ne da mi se tražiti moje arhivske fotke, pa prilažem guglane. Inače ja nikakvog razumijevanja prema norcima koji na ovakve načine slave nemam, iako je česta zamjerka u zbornici da sam skoro uvijek na strani učenika.

Zaspao ja snom pravednika nakon bijega od otočne kiše. Gledam fotke poslije, one što sam mislio da će biti udarne nisu uspjele, ukratko poruka po predsezoni, "brazilke" nisu više boguhvala in. Inače najzanimljiviji trenutak vikenda je bio lovljenje janjaca u divljini, društva za zaštinu životinja kuš, bili su sretni dok nisu skončali...

Malo jučerašnjeg moga, malo opet s berlinskog bloga (stilinberlin)

Jako težak dan jučer, a i sam sebi postajem pretežak. Ispred Konta tradicionalni sajam cvijeća, nešto dalje napokon ljetne haljine. Za razliku od cura motori bježe iz kadra, talijanska pizza otkriće, ali ni jesti se više ne može kao nekad,nas dvoje nismo uspjeli jednu srednju svladati. Skoro zaboravih, učenica mi otkrila da u mojoj birtiji postoji torta Viagra nadasve zanimljivog okusa

Čim pročitam mail ja ga automatski brišem. Pedantan sam i udaljim ga odmah i iz elektronskog smetlišta. Sad me muči kako je bio intoniran kraj ovog zadnjeg, jesam li dobio pozdrav, pusu se sjećam da nisam...

Nevjerojatno, prva godina da ne moram na radno mjesto prije deset i ne mogu spavati, ustajem prije osam. Inače autobusne postaje, kao što se vidi na trećoj fotki već postaju zanimljivije. Pokušao sam tetu snimiti i sprijeda, al penzići koji se uglavnom besplatno voze se nelogično kreću i upadaju u kadar

Nakon izuzetno lošeg ručka u restoranu Rijeka, do jučer sam živio u zabludi da je za dagnje jedino bitno da se otvore i da se ne mogu loše pripremiti, uputili smo se ka zvjezdarnici. Na putu do auta sam gladan snimio batak u susjednom restoranu.
Bio sam željan sunca, moj birc nedjeljom ne dela, a i gore je terasa s pogledom. I bilo je fenomenalno sve dok odjednom nije naglo zapuhalo, počelo rušiti suncobrane i sve nas potjeralo...

Vojo Šiljak je dobro vodio sinoć odlično posjećenu tribinu unutar riječke "Kičme". Omogućena je ovaj put bila i diskusija i zna se tko je iskoristio tu mogućnost sraza s Igorom Mandićem. Podsjetio sam ga na njegovu svojevremenu polemiku s Predragom Matvejevićem, konstatirao da danas imamo liberalni divlji kapitalizam, i pitao jel nam to ta njegova slobodoumna borba za demokraciju dala, dobro sad sam malo iskarikirao ali znate da moji postovi ne smiju biti dugački, a diskusija je dugo trajala. Iako mi je udijelio kompliment, ja ga neću uzvratiti, imao je on i boljih dana

Danas mi sporo ide izlaženje u sunčani dan, pa ću samo dodati jedan Gallov citat od jučer : "Istra je super pokrajina u kojoj se u nedostatku vina pije malvazija." Uvjerio sam se u razgovoru da baš nije meštar od pive, al su mi vinoznalci potvrdili da je u tom području Fachmann.

Ajd da i ja, još u šoku koristim velika slova u naslovu. Traje riječki književni sajam "Kičma" te svratih na prezentaciju dviju kuharica. Prvo mi Gall, onaj sa teve digao tlak da je pivo bolje što je jače, rekao sam mu da su to gluposti, pozvali me za stol i popričali mi malo, ispostavilo se da je ovaj s prve fotke lijevo veći praktičar od mene. Saznao sam i da je Michael Jackson, ne onaj vaš, nego pivski autoritet već četiri godine mrtav, kad sam već u obrani zavapio, da je meni svejedno Uerige najbolje svjetsko pivo, rekao je da se slaže . Obično ne objavljujem fotke skockanih dama, ali ako su već došle na tematsko pivsko popodne...

Da smo izgubili rat problem bi bio najviše u tome što bi oni likovali jer su ga dobili, ostalo bi bilo isto, bijeda ko bijeda, istina ja bih onda još više samo zbog tog likovanja prolupao, ukokao nekog pa sebe, priča jučer frend ratnik.
Ja usput fotkam, nepristojno to kad si u društvu jbga, al su mi dvije teme dosadile tijekom godina, domovinska čast i Bog.









p.s.
Na zadnjoj su fotki birke i šarenilo boja koje fotić baš i ne prepoznaje, koliko je boja dopustivo, meni mnogo zanimljivija tema...

Od početka mjeseca moja birtija ima nove vlasnike i mnogo toga se promijenilo. Prva promjena, od velikih piva ima samo Staropramen i to mi slučajno osobno odgovara. Druga promjena, mladi konobari stalno u akciji, e to mi već nije fora, jako otežano fotkanje jer stalno prate jel ti što fali. A ništa, prilagodljivi smo, više ćemo na Korzu i ulicama otkrivati vizualno tajne naših Viktorija...

Evo sad saznah na fejsu za obljetnicu poznatog druga, a pošto mi strogi učenik, jedan od rijetkih još koji prate blog, reče na nastavi da nitko neće doživjeti moj jutarnji post, jer su učenici i roditelji mnogo veće žrtve ovakve mature od profesora, idemo onda obljetnički

Ispravljači državne mature imali kemijske vecee na raspolaganju, nezakonito potpisan kolektivni ugovor za osnovne škole, samo su dvije od tema o kojima sam razgovarao sa sindikalnim povjerenicima jučer na dan oslobođenja Rijeke. Nije ih nasmijalo moje retoričko, vi od vlade očekujete respekt, vi od vlade očekujete komfor, zar ne znate tko trguje s tim veceima. Fotke također uglavnom sumorne kao jučerašnja sparina.







Neki su pak vrijedno radili na otvorenom privlačeći poglede znatiželjnika koji su nestrpljivo čekali autobus...

Najljepše je kad netko voli svoj posao. Kod Chipa Willisa je to svakako slučaj. Uostalom pogledajte samo kako taj hedonist izgleda.



Par njegovih fotografija :







Ja sam uspio okinuti dvije nove fotke prije nego što mi je jučer crkla baterija, rezervnih nemam jer su se nestašne kupale u moru :

Žurim po kapitalističkom diktatu pa ne stignem napisati planirani tekst o jednom fotografu, evo samo najava u još jednom jubilarnom postu :

Ne znam o čemu pisati, možda o noćašnjim i današnjim berlinskim prosvjedima ?! Sretno zagrepčanima, mi u Rijeci nikakav prosvjed nismo uspjeli organizirati. Radnicima je slađi grah u Ronjgima uz esdepeovce, lijep besplatan izlet u prirodu. Neovisno o sadržaju posta, par nepotrošenih fotki, zadnji dan Krka, odnosno uskrsnih praznika...











Ajd dobro i glazbeni dodatak :