Nachtfresser

Zanimljivu ideju je ostvarila Juliana Santacruz Herrera . Inače oduvijek je poznato da su umjetnici majstori u popunjavanju i oplemjenjivanju rupa kao uostalom i ja u mladim danima...

Pitate se kakve veze ima naslov samnom, naravno nikakve. Najviše od sporta što me zanima su filmovi koji zalaze u ženske svlačionice ili svojevremeno Playboy s fotkama gole Katarine Witt.
Ipak nedavno sam nenadano prisustvovao jednom treningu. Pred plažom je stao kombi, tri osobe su se bez krzmanja počele presvlačiti, nisam stigao ni izvući fotić i počelo je. Najbolji su mi bili s tim kamenjem koje su našli na plaži. Trčanje, štopanje vremena, dizanje kamenja, sklekovi. Znoj pršti na sve strane. Fotić spreman, očekujem logično da se nakon svega operu u hladnom moru. Šipak, nakon svega se vraćaju do kombija i presvlače, ona u elegantnu haljinu. Od šoka ne mogu fotografirati iako fotke ne zaudaraju.
Navečer opet fotografiram šahovski trening, to je proteklo očekivano bez iznenađenja...

Sve manje jedem, ali prije jela, umjesto molitve, okinem fotku. Ovo se konzumiralo na otoku preko uskrsa, vjerovali ili ne najviše mi je panceta prijala, pohvalih je vlasnici i drugi dan na poklon dobih dobar komad

Evo zima me potjerala s otoka, kao što vidite na zadnjoj fotki preostalo mi samo da fotkam uske krčke uličice lol. Nasmijao me noćas čim smo došli komentar na prethodni post, ono ovo je kao lol blog. Mislim da sam nakon prve fotke zaslužio otići u mirovinu kao lol foto kralj, izoštravanje i uvećavanje fotke na vlastitu odgovornost. Ni ne pokušavajte u stvarnosti snimati takve fotke, rizik je pregolem lol. U mail komentaru na prošli post sam kritiziran da je premalo fotki za cure, pa iako mi je to malo odbojno fotkati nadam se da će ih dvije zadovoljiti lol. Sve ove dane nisam uopće bio na netu iako u šahovskom klubu tamo imam mogućnost, kad sam palio noćaš komp prvo mi bilo koliko pjesmuljaka će mi Mirče prikačiti kad ono nula bodova, razočarenje lol.

Konačno, sad slatki problem kamo prije putovati, uživajte !
Jučerašnja šetnja, snimljene prvo nove sandale, zatim teta nagnuta sprijeda, pa nismo mogli odoliti da vidimo kako to izgleda straga, jedan kompletić za kojim su se žene osvrtale, stari cooler s mladeži u pozadini, te teta koja me skužila ali sam joj bio predaleko

Kad dođe do fajtova u blogosferi odnedavno mi bude malo i smiješno. Fajtovi za jedan dan, oni koji su ostavili komentare često uključujući i mene zaborave gdje, dolaze novi postovi.
U književnosti postoje barem dvije vrste dnevnika, angažirani i poučni poput onih Bertolta Brechta, te faktografski Thomasa Manna, gdje on nabraja sve što je napravio taj dan, od odlaska krojaču nadalje, ništa mudro, ali dokument jednog vremena. Na Mannovim dnevnicima sam ja diplomirao i nastojim blog voditi u tom duhu.
Blog je međutim mnogo krhkiji od papira. Svako malo neki poslužitelj usluga "utrne" fotografije i na blogu nastane mrak, a neke virtualne zajednice poput red7.de su potpuno nestale i uništen je između ostalog i moj petogodišnji rad.
Očvrsnuo sam i spreman na sve, to je samo blog.
Par jučerašnjih fotki :

Rutina iščekivanja praznika, dva dana brojim, s tim da je današnji "produženi", morao sam ranije ustati zbog upisivanja zaostalih izostanaka u kompjutor, izum naše škole, da bi se roditelji bez trošenja vremena dolaska u školu preko interneta mogli informirati o broju izostanaka svojih mezimaca.
Jučer uobičajena šetnja s tim da sam prvi put u individualnom obilasku grada van Korza vidio dvoje japanskih turista, mislio sam da sam jedan od rijetkih koji voli istraživati po provincijskim gradovima. Nakon snimke uobičajeno piće na uobičajenom mjestu pa pokretnim stepenicama pravac dom.

U naslovu je sažetak vikenda na otoku. Nevjerojatne promjene vremena, u noći između petka na subotu sam se smrznuo, ujutro me propuhalo i zavidio sam ljudima u bundama, popodne sam se ipak na burovitom suncu družio i s psima. U nedjelju masovna procesija na cvjetnicu, lovim samo dio repa kolone, popodne izrazito sunčano, tip se ispred tri cure skida i baca u more. Bila je i jedna gola teta, ali se sinček od pet šest godina nije htio maknuti od nje, pa ne objavljujemo. Još ništa od sezone

Konačno vikend, tko zna što ćemo poduzeti, jedina prava sloboda izbora koju posjedujemo, baterije fotića se pune ...
Jučer :

Najgore je kad prigodom obavljanja dužnosti moraš braniti slabiće i povodljive neznalice, oni te s takvom lakoćom uvuku u polja svojih govana.
I tako ja jučer razmišljam i čekam strpljivo svoj nevjerojatni fotić da se udostoji razbistriti sliku, a teta se okreće, razradio sam taktiku u takvim situacijama, prebacujem brzo na film, a nitko nema ništa protiv da bude dio nečijeg filma...

Jako subjektivna kategorija, razmišljam dok promatram izvrsnu fotku kolege blogera nastalu na Zrinjevcu. Meni npr. Mostar nikad neće biti lijep koliko je, jer sam tamo proveo bezveznu godinu u vojsci bivše države. Rijeka je pak potpuno otvoren grad, kroz povijest se navodno svakih sto godina kompletno mijenjala struktura stanovništva. U Rijeci sam ipak netko. Jučer su me zvali na lokalni radio da sat vremena ćaskamo o glazbi, mali grad, svatko zna tko što sluša. Morao sam otkloniti poziv jer sam trenutno zauzet glupim egzistencijalnim sindikalnim problemima.
Ako ujutro mrzim izaći van nije Rijeka kriva, krivi su riječki pacijenti pregaženi duhom ovog bolesnog vremena.
Inače jučer je bio lijep sunčan dan, tek navečer je pljusnulo i malo rashladilo grad.

Prisustvovao sam treningu šahovskog majstora i velikog stručnjaka za ženski šah Ivice Mandekića s mladom Karmen Mrakovčić. Možda Karmen jednog dana ne bude samo najbolja šahistica Krka i Hrvatske...
Uvijek se sjetim izjave velikanke hrvatskog glumišta, šaha i bridža, nadasve velike dame pokojne Semke Sokolović Bertok da sam najveći šahovski talent na ovim prostorima, pokazalo se da to nisam bio, ajmo vidjeti da li sam dobar prognozer.

Uspio sam dobiti boju, doduše samo u licu, ja se ne skidam tako jednostavno. Dogodila se i memorijalna regata "Branko Tudor", kao obitelj dotičnog donirali hranu za sudionike. Nisam igrao šah za ekipu, ekipa sve mečeve dobila, izvukao zaključke. Kao fotograf prisustvovao treningu najveće nade ženskog šaha no o tome poseban post. Posjekli prašumu u vrtu, odnijeli na smetlište, ružne stvari i negušte ne fotkam, radni tjedan danas počinje horror sastankom...

Ako netko misli da je to normalno, od prijepodneva do sad isto mu želim. Uobičajena relaksacija fotkanjem za dokumentirati današnji dan i da ne prođe dan bez posta.

Jutros je dobar dio maturanata zamrzio blog. Šokovi su počeli još sinoć kad je procurilo na fejsu da bi umjesto uobičajenog pisma ili maila na eseju niže razine iz njemačkog jezika na državnoj maturi mogao biti fejs. Ja sam komentirao da ne vjerujem da je to moguće, možda na višem nivou. No vidiš vraga, djeca su s pravom strepila, bilo je mnogo gore, blog, neki uopće i ne znaju što je to jer su fejs generacija. Jedna mlada profesorica je komentirala, bakice se zaigrale i žele biti moderne misleći na sastavljačice eseja državne mature. Na višem nivou je bila mnogo normalnija tema obiteljski ili samački život, sad se svi pitaju tko je tu lud.
Ja sam se uobičajeno opuštao na Korzu i omiljenoj terasi i fotkao...

Današnji dan osim uobičajene ranojutarnje torture, novinarke koju nisam kao dežurni pustio u školu, a ona je strpljivo čekala i čekala, baš zanimljivo odjevena, a meni niti jedna fotografija nije uspjela, sve još mutnije od ovih današnjih, sastanka koji je neočekivano završio u 14.30 pa sam u pristojno vrijeme stigao doručkovati hrenovku u tijestu, obilježio je dvoboj parolama mladeži dviju najjačih stranaka, fotkao sam samo poznatog riječkog prosvjednika Marina Miočića Stošića kako čita parole, ostalo mi bilo dosadno, pa snimao između svih tih kamera prolaznice. Obradovao me poznati riječki novinar koji mi je prišao i rekao uz namig, što je, blogiraš ?!

Počela tortura za sve u srednjoškolskom sustavu, tortura koja inače nakon uvođenja traje po cijele godine na razne načine, tortura državne mature. Minimalno fotkam jer nisam zdravstveno fit pa nakon svih tih gluposti jurim doma, zavidim curama iz parkova i nasada u susjedstvu koje redovito, točno u 15, nakon radnog dana redovito odlaze na kavu, na terasu obližnjeg kafića, to je kod nas nezamislivo, a nekad davno također bilo uobičajena pojava...

Iako je sinoć to djelovalo kao nemoguća misija jutros sam obavio dućan. Nije bilo ništa naročito za fotografirati pa čisto objavljujem jedinu snimljenu fotku za dokumentiranje današnjeg jutra, a za spas posta prilažem razgledničku starog Hamiltona.

Potpuno iscrpljen iintenzivnim popravljanjem zubi i nuspojavama lijeka koji je išao uz to blijedo gledam fotografije nekadašnjeg favorita u pauzi cjelodnevnih spavanja...

Razmišljao sam nakon sinoćnjeg sastanka, ja sam zbilja konfliktna osoba. Ne mogu nego glavom u zid. Jedino što me raduje je piće na i fotografiranje kontra sunca. Nije mi neki izazov kad mi je objekt preblizu u drmajućem autobusu kao na zadnjoj fotki