Nachtfresser

Zahvaljujući lošem spavanju evo ipak stignem jutros objaviti novi post. Ljudi kažu, al se nekad dobro jelo, ja bih uzdahnuo, al se nekad dobro spavalo. Vidim izvještaje po portalima, nikad manje prosvjednika, ja bih dopunio nikad mlađi i zanimljiviji, penzići se izgleda umorili.

Čudan je naš narod po načinu opredjeljivanja od malih nogu. Danas sam se našao u neugodnoj situaciji, dobio sam pitanje pri kraju sata, što ona Bugenvilija uobražava da zna fotografirati, nekolicina još prati blog iako se srećom velika većina potpuno preorijentirala na fejs. Uspio sam se donekle snaći, Bugenvilija zna fotografirati ali uobražava da je najbolja na blogu. Kao što je Marina Cvetajeva poručila iz emigracije djeci kad su se pobunili na tragu svoje mame protiv režima : "Moja borba nije i vaša borba !"
Inače prekrasan sunčan dan danas, upravo stigoh, sutra sam rasprodan pa evo da stavim ovaj post

Naporan dan jučer, uspio snimiti samo jednu fotku u autobusu prije crknuća baterije i svi ćete se prevariti u tome što ili koga sam želio snimiti, al eto život se zeza ponekad samnom pa mi je u kadar nepozvano ubacio dupe. Kad nemam svojih fotki obično ubacujem one od Mary, neću valjda od uvaženih modrih blogerica...

Otkako popravljam zube organizam mi se raspada...

Postaje skoro pa isto vrijedan kao proizvod :



Ponedjeljak se nikako ne da aranžirati, posebno ovako mutan i kišovit...

Prepun inovacija, na kraju se uz glazbenu alternativu od prikupljenih dragovoljnih priloga i besplatna jota jela, no što će vam riječi, izvolite par fotki :












Od sindikalista, nek bude samo zabilježeno za povijest, nazočna samo avangarda sindikata Preporod na čelu sa svojim županijskim povjerenikom, od blogera kao što su neki već vjerojatno skužili na fotkama kao i uvijek u prvim redovima Neverin i Lori
p.s.
Šteta što su se zbog povijesne utakmice hrvatske nogometne reprezentacije nakon prosvjeda prosvjednici samo kratko družili.

Gledam jutros onako pomalo sjetno fotografije s proslave petogodišnjice trajanja jednog od najpopularnijih, meni svakako najdražeg, naravno zbog autorice, modnog bloga (stilinberlin). Moj blog je prilično stariji, u šestom mjesecu će sjesti (7), no to mi baš ništa ne znači. Prije nešto više od godinu dana mi je neformalno iznijeta ideja da pišem povijest bloga.hr iz svoje perspektive no to bi bilo suludo. U Berlinu su takva izdanja o blogovima koja su na početku koštala tridesetak eura pala na dva do tri eura po primjerku. Blog jednostavno ne traje izuzev ovih rijetkih najuspješnijih.

Ne znam zašto nametnuo se taj naslov za opis jučerašnjeg dana. Svega se valjda one nagledaju, a prve tri fotke sam snimio u ili oko robne kuće. Prva teta me skužila, ali bio sam dovoljno daleko, ah ti zoomovi i aparati kojima treba barem minuta da razbistre sliku. Za tetu na drugoj fotografiji zahvaljujući čudnom osvjetljenju i dućanskom staklu mi se učinilo da je gola, morao sam je sačekati kod pokretnih stepenica, da vidim da je to nemoguće, ajme al je jurila
p.s.
Poučan post kod drugarice papalagi, kod mene je nadopuna na zadnjoj fotki.

Između kave na suncu i kasnovečernjeg druženja naslovni događaji su obilježili jučerašnji ispunjen dan...










Ako vam se štucalo, s pravom vam se štucalo, blogeri su se okupili skoro pa u najjačem sastavu
update:
http://www.novilist.hr/hr/Vijesti/Rijeka/Sindikat-Preporod-podrzao-prosvjednike

Odmah nešto ljepše i na ulici. Danas tiskovna u Rijeci o prosvjedima, pratite popodnevne informativne emisije...

Zadnje vrijeme mi je fora snimati u skakućim busevima koji su praktično bez amortizera, drugarica konzumira u pivskim čašama zdravo, a jutros me na stolu dočekalo zanimljivo slatko.

Bilo bi mu već i vrijeme.

Roditelji su izabrali fužinski Bitoraj za proslavu rođendana. Bitoraj odavno više nije što je nekad bio, hrana još uvijek dobro izgleda ali okus je loš, jučer je čini mi se i ulje bilo staro, tako da su meni zamotali za van. Zanimljivo da konobarica nije znala otvoriti vino za susjednim stolom, morao joj je gost pomoći.
Boravak sam iskoristio za susret sa starim prijateljem koji je nedavno napunio 20 godina, a bio je ove zime i blizu uspavljivanja. Za razliku od ranijih susreta kad je često pozirao izuzetno se nemirno ponašao tako da sam ga jedva djelomično uhvatio u kadar na jednoj fotki. Godine nose svoje.
Teletinu ću danas hladnu pojesti.

Fasciniraju Japanci, gdje god da su u svijetu vraćaju se doma kad je najgore, tako i moj fejs frend iz New Yorka Noritoshi, neka mu je sa srećom.

Galerija NF
Zaboravio sam se pohvaliti, na zvaničnoj stranici jednog od najjačih ženskih velemajstorskih šahovskih turnira postavljena je i moja galerija fotografija. Bilo mi je izuzetno zadovoljstvo jučer s profesionalcem analizirati greške na svakoj fotografiji, ne na onom glupavom nivou ovdje, nije ti dovoljno oštra, više sam naučio u 15 minuta nego sve ove godine. Raduje me da sam dobio potvrdu da s onim svjetlom tamo i kvalitetom mog fotića fotke nisu ni mogle biti bitno oštrije, jer fotkaš praktično kontra svjetla, a zabranjeno je koristiti blic. Drugi put će sigurno biti bolje, sad galeriju treba samo nadograđivati Inače zadnje vrijeme se uglavnom zabavljam negativima i crnobijelim fotografijama.

Hajd da maknemo post o Japanu koji dobar dio nije razumio, brisao sam čak dva komentara, te idemo na temu u kojoj smo svi stručni. Hank Bukowski je tvrdio da su najbolje na njemu dobre noge, mene muške ne zanimaju, al da su mi ove na fotki zapele za oči jesu, imam i jednu bolju fotku al se ne vidi pola glave. A i pletenice snimiti u tresućem busu je umijeće, ručni rad,brancin je u ovom postu očito višak...

Jučer ničeg lijepog.
Pljusak u Rijeci :

Katastrofa u Japanu :

Masakri u Libiji :

p.s.
Ispravak, glede naslova, naša blogerica mala plava je stavila lijepu fotku na fejs, ovdje nas izgleda ne želi počastiti

Nakon sinoćnje depresije koju je drugarica pripisala intenzivnom privatnom popravljanju zuba mislio sam da će me kiša jutros dokrajčiti. Inače prilično sam smršao i u svakom pogledu oslabio. Totalno depresivno ispran sam išao na fejs vidjeti samo ima li netko tamo rođendan kad ono čeka me poruka :
"Profesore...hvala vam što ste jedini profesor koji nas nasmije, posluša, podijeli s nama svoja iskustva i da nam savjet kad ga trebamo...jako vas cijenim i volim kao osobu ! Hvala što ste najbolji. :)"
Ajd, možda preživim još jedan dan,ne tražite nikakvu simboliku u izboru jučerašnjih fotki, zadnja naravno nije moja, sav sam zbrkan...

Užurbana svakodnevica. Teško je vidjeti nekog da se smije, a o plaženju jezika da ne govorim. Razlog za prosvjed.



Jedino hrana nešto šarenija...

Zbog zubara ujutro i susreta sa starim drugarom Čombetom s kojim sam zasjeo na balkonu hotelske sobe oslobođen sam igre u subotu prvo kolo i to se pokazalo dobrom odlukom, pobjeđen je Lovac iz Pazina s 5,5:0,5.
Budući da sam pripreme za susret sa starim drugarom započeo odmah nakon zubara morali smo raditi i neplaniranu piš pauzu, tu sam uspio snimiti zanimljivu ekipu.


Inače hotel "Pula" u Puli je katastrofa, u nedjelju smo morali isprazniti sobe do 10, iako smo imali plaćeni ručak i igrali još popodne, popodne je u veceima nestalo papira i za brisanje ruku i tariguza, dobro hrana je bila da budemo objektivni podnošljiva.


U drugom kolu u derbiju prvenstva izgubili smo protiv istarske Batane kako ja tako i ekipa 4:2. I u trećem kolu sam se pokazao kao slaba karika u pobjedi 5:1 protiv Kraljevice, samo sam remizirao i to nakon potcjenjivanja protivnika prilično sretno, da zaokružim šahovsku priču. Inače drugu ekipu Krka koja se istovremeno natjecala u četvrtoj lizi i sve mečeve dobila predvode cure, kao uostalom još neke momčadi.


Zaboravih spomenuti, U Puli imam tradicionalno mjesto uz more za meditaciju između partija, u nedjelju me dobro propuhalo, al nije otpuhalo gluposti iz moje glave.

Hvala na pitanju, osjećam se kao Vlada, kao Blog.hr, kao država, prilično loše. Jučer nisam uspio konzumirati svoje pravo na zubara, u zakazano vrijeme se ispostavilo da ih je četvero ispred mene, no onda je sestra kao grom iz vedra neba preko reda uvela jednu plavušu , svoju prijateljicu. Tako da sam odmah zakazao privatno danas u 10, nakon što završim post idem. Toliko o zdravstvenoj zaštiti u Hrvatskoj. Odmah nakon toga putujem u Pulu igrati šah, danas popodne i sutra cijeli dan, uzbudljiv vikend, blog će se malo odmoriti, pa da ne bi ostao dva dana na Evi Braun evo Gisele Bündchen

U cijelom svijetu je odjeknula vijest da su se pojavile dosad nepoznate snimke Hitlerove ljubavnice i mediji tog istog svijeta objavljuju fotografije na kojima je simpatična, duhovita, kao kad pred njim glumi crnca, kao simpa dijete, svi će na netu lajkati sliku svakog djeteta, osim bolesnih, na to se računa,pa s psima, gdje se vidi njena i Adolfova bezuvjetna ljubav, samo su zaboravili njihovo navodno vegetarijanstvo. Neću ni ja biti izuzetak, zašto bih uvijek bio, objavit ću jednu od simpatičnijih fotki s kupališta.

Jučer je bio prekrasan dan iako sam se opet doma obrukao, ne znam otvoriti mr. Muscola, zbilja mi na živce idu ta "inteligentna" pakiranja.
Na školski prozor je doletjela ptica da mi kaže, ne troši ni sekundu vremena previše u toj ustanovi, vani je prekrasan dan.
Konačno ponovo opuštanje na kavanskoj terasi, ponovo pokušavam fotkama kontrirati suncu. Za obližnjim stolom jedan par, prvo mi se čini da nešto nije u redu, no ubrzo me slikovito demantiraju.
Sarmu doma ovaj put nisam fotografirao.
Danas neće biti lijepo, imam termin kod zubarice

...jučer, na obljetnicu smrti Bukowskog...

Jučer sam barem ulovio sunce na poznatoj terasi gdje ručam za 15 kuna. Nisam uspio dočekati demonstracije, ipak bi mi previše bilo cijeli dan provesti u gradu.






p.s.
Molim svoju dragu dizajnericu za kod, napalila me na novi dizajn koji bi vjerojatno trajao duže vrijeme i sad ga žalosno gledam i ne znam što bih s njim

Ako se uspije naći u slobodnoj prodaji nešto kvalitetniji od prosjeka pršut i kulen 200 kuna, litar maslinovog ulja i kilo jadranskih lignji po sto kunića, vina me srećom ne zanimaju. Mala zemlja za velike cijene, seljaci i ribari svejedno nezadovoljni...

Negdje prosvjeda, negdje karnevala. Opći mamurluk i bezvoljnost, a i traktori stižu. Ajd barem dvije fotke da post ne bude prazan...

Moj subjektivan izbor :

Sastančio u metropoli. Na usputnim odmorištima sve su domišljatiji.

Krenuh jučer na prosvjed, no rekoh samom sebi, rijetko nekud ideš na vrijeme, pogledaj si ipak malo turnir. I naravno, zaglavio sam tamo, propustio prosvjed, a sve moje favoritkinje su izgubile...






Sad putujem u metropolu na sastanak s medijski eksponiranim sindikalnim prosvjednikom od jučer...

Zabundani ljudi, svi osim neumornih radnica parkova i nasada...

Netko glasno, netko u tišini, netko zabundan, netko gol, a koja smo rijeka mogli biti...

Ajde barem je arhiva spašena mada ne mogu vratiti stari dizajn, još je napola nagrđen njihovim opomenama. No dobro, navikao sam da se problemi u današnjem svijetu uvijek napola rješavaju tkz. umijećem kompromisa. Večeras beskompromisni Marin Miočić Stošić s fejsovcima prosvjednički maršira Rijekom, sastanak u 18 kod radio Rijeke.
Bojim se, bura jutros izgleda nespremna za ikakve kompromise. Sjetio sam se priče od prije par godina o indigo djeci pa mi je palo na pamet kako bih mogao objaviti par sličica koje nisu za javnost u tom obliku, pozdrav, žurim, čujem vani zaglušujuću huku, idemo toplo odjeveni pa kom opanci kom obojci.

Deja vu.
Da se odmah razumijemo ni meni se sadašnji dizajn ne sviđa, stari mi poharao, kao i arhivu, image drek. Blog moje drage dizajnerice praktično više ne postoji.
Već viđeno. Devedesetih sam pisao isključivo na njemačkom na stranicama red7 i po njihovim mjerilima bio među 10 autora, a oni su bili treći na izboru za najbolju njemačku virtualnu zajednicu. Propali su promjenom vlasnika, propala i sva arhiva.
Drugarica me još onda pokušavala nagovoriti da sve sejvam. Ja lijen jbga. Krivo mi ali barem nisam šokiran poput nekih, očvrsnuo na virtualne gubitke (imam trenutno ovdje 2245 postova uglavnom s fotkama).
Jučerašnji dan ? A ništa, evo par slikica kronološki :