Subota. Laganini šetnja do dućana. Susjeda čeka auto koji će doći po nju.
Mene čeka ručak, dan od čekanja, neprocjenjivo.
Nema večernje fešte, frendu mi je sve gore, stane u pidžamu, nekoliko brojeva manju, koju smo mu zabunom prije nekih mjesec dana kupili.
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!