Nachtfresser

Smijte se, sutra ćete plakati. Danas u Grčkoj policija mlati prosvjednike, sutra u vašem gradu. Nećete moći kao puž koji se ne brine iako tenk ide ravno na njega, ostati uvijek u svojoj kućici, kućice se urušavaju, pogledajte samo na fotki kako se zove ulica iza mene. Sutra u 10 u ZG na Jelačiću, u Rijeci trg ispred Bonavije, moja ekipa se nalazi oko 9 kod Teatra Fenice, dobrodošli, bujrum !

Pokušaj uvođenja novog trenda, nadam se da neće uspjeti.

Prizori poput ovog iz moje arhive bi bili rijetkost.

Slikano oko sedam ujutro, uopće nisam primjetio da fotku treba izoštriti. A sad ponovo u grad, tužan ritam života diktiran sve novijim i novijim obavezama...

Jutros ništa zanimljivo na netu.

Jedino sam skužio da imam alat koji mi neće cenzurirati scenu iz mog omiljenog filma.

p.s.
Naslov je čista retorika, nema šanse uz ponovo dvokratni odlazak u Ustanovu.

Danas u žurbi ne stignem ni mirno fotografirati, vidim motiv, istovremeno mi bus ulazi u stanicu, slika mutna, moram čekati, naravno i primjeti me se što se obično ne događa, uspjevam uskočiti u bus, nešto prije sam stigao kupiti sendvič, pršut s rigom, ona daje odličan ukus sendviču, doma dodao još polpete, al ne stignem normalno jesti, valja meni natrag u ustanovu, normalno kad ti se žuri telefon i mobiteli divljaju, svatko te baš tad treba.
Fotka s autobusne, obratite pažnju na jedan detalj :

Izvrsna stvar, našao jučer na youtube, objavio na fejsu, samo dva reagiranja, likovi ne bi jadnu curu ševili,eh ta Europa, eh ta Njemačka

Nešto si mislim, najteže je birati kad osobe ne poznaš i kad su potpuno razgolićene, na prvi pogled mi je jedna upala u oči i da ne slijedi proces objektiviziranja...

p.s.
Kad imam najviše posla najduže sam na netu, sad idem, kad se vratim eto me vjerojatno opet, a onda sjednica navečer, prije nije bilo mogućnosti ovakvih bjegova, ali ni ludosti nametanja suvišnih i beskorisnih društvenih obaveza.

Jučer je bio jedini dan u ovom tjednu da ne idem dvokratno na radno mjesto, u subotu povrh svega prvomajske demonstracije, pa sam ga iskoristio za odlazak u Gorski Kotar. Nije mi legla janjetina kod Bujana kao i neke polemike uživo i na netu. Ovo je izgleda tjedan za takve stvari, sutra navečer nastupam na lokalnoj parlaonici.

Za ručkom ovog vikenda sam razgovarao s velikim stručnjakom za ženski šah i organizatorom turnira. Rekao sam da sam na svom blogu serijom fotografija razbio predrasudu da su šahistice ružne, da mi se inače posebno jedna sviđa kojoj sam zaboravio prezime, a spada u deset najboljih europskih igračica. On je rekao, evo ja ću ti ih po ljepoti nabrojati pa ti reci koja. Pogađate, moja je došla tamo deveta na red, a on je razočarano odmahnuo rukom, pa ona je niska.
p.s.
Ilustracija za temu je ponovo s njemačkog bloga, nije šahistica u pitanju, ne ponavljam se s fotografijama.

Bio jutros na sastanku oko prvomajskih demonstracija, star iskusan sam objasnio da sam prenizak za nošenje zastave, natječaj otvoren. Poslije malo fotkao po gradu, nije baš pozitiva, crno je opet očito u modi.

Selce, jedan remi i jedan glupi poraz, ekipa oba meča izgubila.

Nije se baš zaslužilo, al se dobro jelo.

Portretirao sam najbolju šahisticu druge lige Anu Berke, o njoj će se vjerojatno još čuti, ona ne gubi.

Jučer nisam igrao za ekipu jer me tip protiv kojeg sam trebao igrati redovito pobjeđuje. Danas igram protiv znatno jačeg mladca od sebe jer me se ovaj "boji", par puta sam ga u prošlosti dobio. E kad bi stvari bile tako jednostavne...

Nas preko 80000 željnih brzog proboja iz cijelog svijeta je sudjelovalo, nisu ni mogli pogledati sve fotke, moja je bila bolja od jedne pobjedničke, a da ne govorim koliko su alexxl, idem i bugenvilia nadmoćni pobjednicima, stavljam samo pobjedničke fotke koje mi se donekle sviđaju...

Dagnje su danas baš bile podatne.

Žene britanskih vojnika su se skinule u navedene svrhe. Kako li će Afganistanke uzvratiti ?

E sad bih se trebao ispričavati za trokratno današnje objavljivanje, blog mi je jednostavno koncipiran za crtice, bijah u dućanu prije kiše, a fotić se ne skida s ramena moga, ponekad ulovi nešto zanimljivije od broševa...

Zakon o čistoći pive slavi danas obljetnicu, naravno hrvatske pivopije ni tvornice to ne zanima.

Ekipa s njemačkog bloga me zbilja zna iznenaditi.

Čitam jednog fotografa, kaže da modeli moraju imati ono nešto, pa se pitam,a što to

Sjedim na suncem okupanoj terasi omiljene kavane, promatram more pijuckajući pivo i onda primjećujem dolje niže uz prazne gajbe piva čudna događanja, o čemu li se, očito konspirativnom, zapravo radi

Nevjerojatno koliko ljudi žure, kao da bi baš svi trebali nekamo stići...

Evo danas moji modni blogeri koje redovito pratim, daju intervju za NY-Times. Neki su pitali zašto ne stavljam link na taj blog, nekima sam i poslao, pa jednostavno je, često uzimam njihove fotke, a Hrvatska je država zlobe i tužibaba.

Goli šetaju
preko naših livada
nek im je sretno.

p.s.
Isprobavam imagesforme.com, da li će oni cenzurirati, u prošlom postu nisu.

Kad mi već dežurni higijeničari ne dopuštaju fotku bez koje je prošli post besmislen idemo na pranje suđa, tu je uvijek netko žrtva, nakon svakog slavlja netko nastrada. Očekujem naravno gašenje fotke.

Dobih forverdušu, podsjetilo me na seminarski rad o Theweleitu, o Hitlerovoj fascinaciji tunelima.

Sumnjiva ova vulkanska prašina, većina blogova opet zagađena politikom, rasprave kao da netko nekom može nešto dokazati, pa svi su kolektivno zatupljeni, meni nekako ipak onaj slobo najgori, pa franjo i alija isti koš.
I u Berlinu se, sudim po popularnom blogu, pojavilo sunce

Šah neću spominjati, previdio sam sve što se dalo previdjeti. Zato sam svaki dan putovao na Otok. Vrijeme je bilo varljivo, jučer najprije kiša :

...da bi kad se drugarica probudila zasjalo sunce i mi vani u kafiću pili tko kavu, tko nešto za žeđ :

Zatim šetnja po suncu uz more s lijepim pogledom s plaže:

Strankinje su čak hrabro ulazile u more :

Čvarci su bili odlični. Inače svakog dana nešto novo naučiš. Naprimjer da malo masnije kobasice ma koliko dobre bile ne moraju biti idealne za roštilj jer se vatra nekontrolirano rasplamsa. Apsolvirao ponovo staru priču, kad žuriš policija će ti zaustaviti auto i pozorno studirati tvoju osobnu iskaznicu iako si suvozač, intuicija na nivou, mirišu državnog neprijatelja. Idem sad igrati šah, hrvatski kup, meditirajući, u čemu je tajna, kako netko zna napraviti čvarke, a netko ne, a postupak je u suštini jako jednostavan.

Kao mali sam gledao "Dinastiju". I onda sam listajući jedan časopis doživio šok.

Odrastao sam i gledao filmove, neka nova lica su me počela privlačiti i onda u jednom filmu paf !

Bolna spoznaja, sve tete što mi se sviđaju imaju tijelo...

Naša književnica blogerica Daniela Trputec i klasik u trapericama hrvatske književnosti Alojz Majetić su, kako čujem od svojih zagrebačkih doušnika, jučer uspješno startali s turnejom predstavljanja zajedničkog romana nastalog na blogu "Glasovi ispod površine". Sretno Daniela !

Podvala koja obilježava onog koji objašnjava sastoji se od dvostruke početne greške. S jedne strane ,on proglašava apsolutni početak: tek sad počinje čin učenja. S druge,na sve stvari koje treba naučiti on baca veo neznanja preuzimajući na sebe odgovornost da ga skine...
Konačno nabavio: Jacques Ranciere " Učitelj neznalica"

p.s.
Zbilja je vrijeme za novo brijanje glave...

Ovaj vikend nastupam, hrvatski kup, možda snimim koju hrvatsku šahisticu. S europskom prvakinjom, ovom najstarijom, sam davno, davno, kad je vjerojatno bila najjača na svijetu, remizirao, sad je bilo veliko iznenađenje da je pobjedila, nastupila je velika smjena generacija. Neću navoditi imena, stvarno su najjače u pitanju, koja vam djeluje najopakije, koju bi i inače bilo teško pobjediti

Donald protiv Hitlera, ledi kosti, vjeran prikaz onog vremena ali i moć propagande.




Izvor "Spiegel arhiv"

Vrlo važan cilj nekih dama, tak mi se bar čini, danas su dvije na njemačkom modnom blogu, glede mene, uspjele...

Blog vodim, ništa mudro, dnevnički, jučer ručak u ribljem restoranu, ono na drugoj slici ispod rižota je pola porcije.


Na fejsu sam jučer označen na jednoj fotki s teško izborenog maturalca prije dvije godine, naime kod nas svi putevi vode u Prag, i to svi razredi istovremeno i zajedno, a ova dva neposlušna razreda su išla brodom u Španjolsku i sudeći po komentarima bilo je ekstracool

Ove godine definitivno, mada vjerojatno neću slušati, navijam za Njemačku.


Moram iskoristiti i interes državnog vrha za guze i dodati još jednu fotku, jer su dotične trenutno najvažnije političko pitanje u ovoj državi, brzo je tašna zaboravljena.

Sve pet no jedan detalj me ipak zbunjuje.

Nije namjerno, niti forsiram postove, al ovo mi se večeras uglavnom sviđa, a kritizirah ih zadnje vrijeme...
.

Dobih drugarsku kritiku iz dalekog svijeta od nezvanično sigurno jednog od najvećih jebača svoje generacije, nema on vremena za blog al moj čita, da ne djelujem edukativno na svoje posjetitelje, te da nisam podučio drugaricu Modesti u komentaru, da se tako olako ne miješa u stručne fakerske teme, jer je Jessica znatno jača od dvije spomenute gospođe. Pokunjeno ispravljam grešku, mada su meni uzor ljepote obline i šuma Marie Schneider, al to su već razmimoilaženja među stručnjacima

Vlasnik obližnjeg kafića veli da je cijela ulica mirisala...




Ne izbjegavaju svi fotografa, neki su svjesni svoje ljepote.

Evo, s najčitanijim modnim blogerima sam postao i fejs prijatelj, zadnje fotke s njihovog bloga, otvoreni su za suradnju, možda im pošaljem neku fotku, da vide što je moda

Vratih se s Otoka, nije se samo radilo, i fotkalo se i feštalo, neki uobrazili da je već ljeto, fotograf je svejedno bio u jakni...

Frankfurtska birtija, poznata po svojim kalendarima, mogu ih dobiti samo stalni gosti...



p.s.
Izgleda da danas ipak odem na put

Svi bi u Afganistan, tamo je lova. Raznese te netko tamo, obitelj je osigurana, ovdje ti ostaje samo da se sam razneseš i onda nikom ništa, a i hašiš je tamo bolji i jeftiniji.

p.s.
I ja sam vjerojatno od danas na tripu/putu, samo još nije izglasano kamo...

Sad je samo pitanje kako se postaviti, ja odlazim na otok bez kompa...

Prošao i tradicionalni ručak...

Cura koja se izuzetno voli fotkati i svoje obnažene fotke stavljati na net, e pa neka

Jebeš velegrad bez podzemne željeznice. Berlin sam jednom samo podzemno guštao, ono, malo izroniš pa se vratiš, i tak mjesec dana. Par super pjesmi sam tad napisao, podzemna, čista poezija. Poslije su me podučili da je nezdravo voziti se podzemnom, otvorio sam pivo i nastavio istom.

Jučer prvi boravak u Gorskom Kotaru ove godine. Naslov i slike sve govore. I po toj hladnoći prijatelj iz susjedstva se dojurio pozdraviti, tek toliko da se zna da je živ i zdrav i neće odbiti hranu, na desert od slanih štapića je samo prezrivo okrenuo njuškicu...

Vijest dana u senzacionalističkim medijima, kod nas su svi takvi samo kaskaju za konkurencijom, Paris Hilton već par dana nije brijala pazuho !

Jastog je previše ružan za fotkanje, samo da bude lijep i sunčan dan, ja i sutra fotkam samo klobase od majstora koji je zanat ispekao u Njemačkoj, koje će manji vjernici jesti očito i sutra.

Danas se pokušavam opustiti, potpuno ljenčarim, shema, pidjama, tuš nešto duži, dućan, večeras bi trebale stići najbolje kobasice koje ćemo vjerojatno sutra na nekoj lokaciji zloupotrebiti, te internet... Moj svakodnevni omiljeni modni blog me ponovo razočarao, izgleda da su na početku postavili prevelike standarde iako je to kofol samo ulična moda :

Danas imam vremena pa sam pratio linkove prijateljskih blogova dotičnog, daleko najpopularnija je ova teta s blogspota, naravno ako brojač ne laže, toliko posjetitelja u jednom momentu kod nas nije imao ni Peratović uoči hapšenja. Ne znam je li to baš ona ili je skinula fotku iz nekog filma kao alter ego.

Najnoviji je post domišljato posvetila modi u stilu pokojne princeze Grace od Monaca.


Na žalost linkove blogova inače meni jako zanimljivih vam zbog kopirajta ne mogu dati, mogli bi se eventualno naći na nekoj tražilici i vidi vraga, tu sam na ovom blogu jako zadovoljan s ovom CC licencom, barem nešto što funkcionira...

Dvoumio sam se koja je atraktivnije odjevena za zaokruženje mog modnog serijala.