Objašnjavam učenici kojoj sam posudio fotić za vrijeme sata razrednika, da mu je najveća mana što treba vremena dok se slika ne stabilizira, naravno mladež ne sluša.
Sizifovski nastavljam o principima zajedništva i besmislenosti negovorenja istine...
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!