petak, 05.02.2010.

Puzzle i tetovaže

Nakon što sam obavio sindikalne razgovora (a ustao sam oko 11), obišao fejs, Maja, bivša blogerica Berlinerica) mi usmjerila pravac meditacija, veliki gradovi. Ona je stalno na relaciji London-Berlin, ja je virtualno pratim i vidim da među prijateljima ima umjetnice i umjetnike za koje sam već čuo. Uvijek iznova se sjetim jednog slikara koji je izjavio da ne bi mogao zamisliti život u gradu ispod 10 milijuna stanovnika.
Onda su me misli odvele u novogodišnju Budimpeštu, to jest jedan njen detalj, puzzle. Ne znam jeste li znali, ja nisam, da postoje odrasli ljudi kojima je to ozbiljan hobi. Jedan takav je bio u mom društvu, sebi je nabavio veliku igračkicu, nama ostalima darovao početničke. Danas sam malo kao pokušao, nema šansi, nikad nisam znao ništa spajati, uvijek mi je mnogo bolje išlo rasklapanje. Dan je mračan, ja sam pod elektrikom, tak da fotke ne valjaju, ne da mi se namještati...



Nakon meditacije krenuo sam u obilazak stranica favorita, palo mi je na pamet da dugo nisam bio na stranici s tetovažama, a to dobar dio mojih čitatelja nekomentatora voli, tatoo postovi su među najposjećenijima, iako ih dnevnik.hr ne reklamira kao npr. golo sanjkanje wink
14:18 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.