Nachtfresser

Jebiga, na slikama su samo heroine, mersault i moje dupe...

Stalne vijesti o bolovanjima nastavnika i nestručno zastupljenoj nastavi nisu ostale bez odjeka. U reprezentativnoj anketi je za 78 posto stanovnika Berlina baš to najvažniji i najhitniji problem , koji treba rješavati dodatnim zapošljavanjem i motiviranjem zaposlenih. Tek na drugom mjestu najvažnijih tema je nezaposlenost za 75 posto zaposlenih. S druge strane samo 16 posto ispitanika smatra zabranu pušenja važnim problemom, isto toliko traži ukidanje zabrane pušenja u krčmama i barovima.

Velika je ovih dana odgovornost na logističarima . Svim posjetiteljkama i posjetiteljima ovih stranica osim one jedne i onog jednog koji će se već prepoznati želim zdravu i uspješnu novu godinu !

Novinari tkz. bulevarskih listova su nemilosrdni, seciraju novu frizuru naše Britney kao ananas look. Volio bih njih vidjeti kako bi ih kosa slušala da žive slično njoj. S druge strane navode da je jadna Paris isključena iz oporuke djeda svog jer je okaljala čast obitelji. Kao da ju isto tako bogata mama ne podržava i kao da nije dokazala da treba još manje odjeće od popularne suparnice iz tog polusvijeta.

Pročitao sam popodne da je preminuo kapetan Milan Petković. Igrao je šah prvo u Kvarneru, onda u Krku, dok sam i ja igrao. Danas sam shvatio da nikad nismo imali uzajaman sraz na turnirima. Kad bi se sretali on bi spominjao moje sindikalne nastupe zabilježene na teve koje ja nikad nisam vidio, mene bi fasciniralo njegovo iskustvo kapetana. Bio sam siguran da bih ga lako dobio iako ima veći rejting, vjerojatno su isto tako bili sigurni oni koji su od njega gubili. Ovu igru si dobio stariji kolega...

Prijeti li društvu ekološki fašizam? Jedan poznati njemački «istraživač budućnosti» daje pozitivan odgovor. Uvodi se sve više ekoloških poreza, nesavjesne se pojedince uvjerava da su krivci za klimatsku apokalipsu, državna pravila postaju sve strožija, njen aparat se sve više miješa u privatni život ljudi, socijalne službe već prijete uskraćivanjem prava onima koji po njihovom mišljenju nezdravo žive, pušači su samo prve žrtve u ovom ratu za sveukupnom kontrolom pojedinca.

Ne zanima me politika mada mi je politička osobnost definirana, svrstavam se u nekomunističku, u nekim pojedinostima i antikomunističku ljevicu. Nastavljam se na Camusa ili danas Sloterdijka, dužnost je pojedinca da je u stalnom stanju pobune i borbe protiv nepravednog sustava, s tim da za razliku od komunista smatramo da je granica pobune ugrožavanje života ljudi.
Kod nas taj tip ljevice praktično ne postoji pa ću se osvrnuti na neke detalje diskusije na ljevici koja se stalno odvija u Njemačkoj, za blog pojednostavljujem priču.
Hans Martin Schleyer je bio nacistički oficir u drugom svjetskom ratu, kao npr. i bivši tajnik Ujedinjenih naroda Kurt Waldheim. Nakon rata je vrlo kratko zatočen, brzo se preobratio i stao na stranu pobjednika, te je rehabilitiran. Brzo se probija u poslovnom svijetu poslijeratne Njemačke, da bi sedamdesetih godina prošlog stoljeća dospio na čelo izuzetno moćne udruge njemačkih poslodavaca. Vrlo je odlučan i restrikivan u borbi protiv većih prava njemačkih radnika. Otimaju ga prokomunistički gerilci i traže razmjenu njega za svoje vođe. Vlada ne prihvaća zahtjeve, vođe gerilaca se navodno ubijaju u zatvoru, nitko iz inozemstva nije povjerovao u tu verziju i gerilci na kraju likvidiraju Schleyera.
Na sprovodu su najviši predstavnici vlasti, dogovaraju s obitelji da najljepša sportska dvorana u državi dobije ime Hansa Martina Schleyera, jer je uvijek propagirao zdravi život, usput i jedan moderan most dobiva njegovo ime, jer on je simbolički bio most između dvije Njemačke. Imam dojam nakon dosta razgovora i pročitanih dokumenata da tog tipa nitko nije niti žalio niti pokušao spasiti, al je zato nakon smrti dobio vrijedne građevine. Cinizam, rekao bih, suvremenog društva.

Zanimljiv praznični dan započet s danielinim slikama. Zatim preko satelita pratim drugu polovicu filma «zvonar bogorodične crkve u Parizu». Kombinacija programa 3sat i arte opet dobitna, dokumentarac o izvrsnom slikaru i misliocu Yvesu Kleinu. Kao jednog od prethodnika koji su na njega utjecali navodi se Gustava Courbeta. Vidjevši prvi put njegovo djelo koje krasi današnji post mislio sam da je tiskarska greška u pitanju, navodi se da je naslikano 1866-e. Istina!

Provedite ugodne blagdane zaštičeni toplinom doma svog i sigurnošću vlastita četiri zida

Tako je počinjala proročanska pjesma «Buldožera», ako se ne varam kasnih sedamdesetih. Mi smo imali nešto kao komunu u okolici Sarajeva, ja sam izgubio godinu na faksu, vremena su recimo bila nestabilna. Pachuli je bio in parfem, nešto kasnije i u užem društvu coriander. Živjeli smo žestoko u ritmu autoritarnih gitarskih rifova. Ne znam niti jednu curu iz našeg društva da se depilirala, svi smo se usljed načina života preznojavali, a bilo je znatno manje smrada u društvu i, ako baš hoćete, da ne bude samo stilska figura, u javnim prometalima, nego danas. Valjda bi to bila poanta, isprovocirao me post s naslovnice.

Oko četiri u noći obično niti jedno svjetlo ne gori u susjednim zgradama...

U Njemačkoj izabrane najbolje prigodne tetovaže

I tako tip u birtiji razgovara s partnericom, pa odmjeri mene za šankom. Pa opet pričaju, pa opet skrene pogled na mene. Misli da sam mu poznat i vjerojatno ga ljuti što se ne može sjetiti tko sam. Za razliku od njega ja sam beznačajan, jednom davno me intevjuirao za emisiju o prosvjetarskom štrajku. Svejedno ga iritira što ne zna kamo smjestiti moju neznatnost.

Popio suze
Ispekao taj zanat
Sad mi pak teško

Ne pratim sport, al sam čuo u dnevniku, Sanja Jovanović je oborila svjetski rekord i postala europska prvakinja u plivanju. Imam svoje mišljenje o građi plivačica pa sam odmah googlao slike. Zatim sam posjetio trač stranice i saznao da joj je sestra blizankinja finalistica Big Brothera. U forumima svi raspravljaju o njihovom ocu, koji je napustio obitelj i živi u Njemačkoj. Baš smo sportska nacija !

Puno toga jako zanimljivog ne objavljujem na blogu, nekoliko puta sam se opekao i službeno sam opomenut. Činjenica je da moj blog nije anoniman i da je čitan kako od učenica, tako i od djelatnika škole. Što sam dosad napravio što nisam smio, objavio sam fotke s razrednog izleta, učenicima nisu smetale, dušebrižnicima jesu, nema veze što su bez pitanja skinute s mog bloga i objavljene na službenoj stranici škole. Višekratno sam iznio osobna razmišljanja koja su drukčija od zvaničnih stavova škole, to više ne činim. Objavljujem fotke golih teta, za koje neupućeni misle da su maloljetne, takvu sam barem kritiku dobio. Na nekoliko mjesta se vidi da sam ljubitelj piva, što kao javna osoba ne bih trebao davati na znanje. Maloljetnicima ne bih smio objavljivati lica, bez obzira na njihovo dopuštenje i želju, ni to više ne činim.
Uglavnom moja ograničenja su mnogo veća od onih običnih smrtnika. Zato ćete nadam se razumijeti zašto ne mogu napisati post o prijedlogu nasumičnog testiranja učenika na droge, iako dakako o tome imam čvrsto izgrađen stav. Ako netko drugi napiše post o tome iznijet ću svoje stajalište kao komentar, hvala kinky i ostalima na razumijevanju.

Zahladilo je, e neka je, studenti glume ne glume prosvjed, predlaže se podizanje spomenika punk bandu «Parafi», s druge strane se ponovo aktualizira nasumično testiranje učenika na droge, dr.Alen Bosnar iz Zavoda za sudsku medicinu to predlaže. Ludo neko vrijeme, jesu li predstavnici Roma i umirovljenika u Saboru presudili o novom mandatoru hrvatske vlade. A naslov, koji naslov, čista navlakuša, učimo...

Život nema nikakvog smisla kad ustaješ u pet. U to vrijeme razumijem masovne ubojice i političare. Još ako jutarnjim punim busom ideš na posao zaslužio si da te se proglasi nacionalnim herojem i neubrojivim.

Dugo me jedna interna blog stvar nije tako dobro zabavila. Trenutno se petnaest osoba s isključivo moje cool liste izjasnilo o novom dizajnu, za osam je bravo ili osvježenje, za sedam katastrofa. E to volim! Ne podnosim samo ravnodušnost, iako sam je dugo trpio. Kika je znatno mlađa od svojih kritičara, nije željela da uzmem baš ovaj šareni dizajn, al pogledajmo objektivno, što jedna teta kaže, čiji dizajn je zanimljiviji?! Uvijek se kaže, treba pitati struku, pitao sam moje drage i dragi, rezultat je jedan prema jedan. :p

Baš u svim područjima me savjetuju oni koji napreduju u hijerarhiji, odgoju, obrazovanju, sindikalnom djelovanju, usavršavanju izvan domaje, poeziji, umjetnosti, dopuštenosti sadržaja na blogu, dizajnu (nema meni do kike)...
Sad već i balavci misle da će mi se trest gaće kad ih se unaprijedi. Svejedno pokušavam šutjeti...

Uputismo se jučer, kad se veći dio našeg društva već vraćao, na sajam knjiga u Puli. Jebiga, mi stariji smo malo komotniji.

Gužva nije jenjavala, dosta hostesa je sličilo na hare krishne, nisu se dale fotografirati, a ja nisam želio potajice.


Sreo sam i mnoge poznate književnike koji su čuvši o kojem se blogu radi spremno pozirali

Kao većina blogera dobar dio sam proveo za šankom, prepoznavali smo se, al se nismo međusobno javljali jer je svatko za sebe najcool

Toliko ukratko, natrag nismo fulali put !

Prošle godine je u Njemačkoj po zvaničnim podacima 48 Nijemaca preminulo od posljedica tkz. noro virusa, koji uzrokuje virusnu crijevnu zaraznu bolest. Ovih dana je zabilježeno stotine oboljelih, javnost je alarmirana, zasad je jedna škola zatvorena, a jedna vojna bolnica pretvorena u karantenu. Zdrave osobe ne umiru i obično nemaju trajne posljedice od bolesti, kažu stručnjaci. Simptomi su povraćanje, proljev i opća slabost. Sva sreća da se takve stvari kod nas ne događaju.

Jurim prostorom
zabijam se u ljude
mrak se smiješi.

p.s.
slučajno primjetih, danas je prošlo točno tri i pol godine da sam na blogu.hr

"· e dajem ti ideju za sljedeči post...pošto tebe ljudi slušaju više nego mene...u našu školu su donijeli širine 5 ili 10 centimetara pune željezne šipke i duge oko pola metra,neke palice i par boxera...molimte koja djeca!!!Htjeli se pomlatit al ih nastavnici uhvatili.Pronašli su 4 šipke i još jedna je skrivena,palica i boxer (neznam koliko ih ima) su također skriveni...zamisli da nekog mlatneš takvom cjevčinom po glavi...bija bi mrtav na licu mjesta...a joj...želim da ti napišeš svoje mišljenje...i upozoriš ostale na takve situacije...

04.12.2007. (19:44) - - -
· thedarkknightkik
e da što je najluđe to su djeca iz mog i susjednog razreda...

04.12.2007. (19:44) - - - "


Godinama u svim prilikama u školi I na sastancima vodstva sindikata u kojem jesam upozoravam na trend potpune amerikanizacije društva. Sadržaj filmova, knjiga, stripova I ostalog je borba dobra I zla s tim da su pojavom postmoderne relativizirane I te vrijednosti.
Svi mi muški smo u procesu sazrijevanja morali imati bar par tuča u nogama, zadnje vrijeme I cure, mada su one uvijek bile vještije u učenju manipulacije muškim dijelom populacije. Nakon rata se I u Hrvatskoj razvila kultura veličanja oružja, to doduše nije tipično američki fenomen, u Srbiji je npr. Uvijek nazočan. Ljudi su ipak najosjetljiviji na pitanje nasilja u školi, tamo ipak borave njihova djeca, koju bi ipak htjeli koliko toliko zaštititi. Ne bih puno teoretizirao, moji teoretski stavovi su ugrađeni u dokumente sindikata Preporod, zanima me kako biste se vi postavili u situaciji mladog razrednika.

Rat je pri kraju, vodi buduće maturante na maturalno putovanje u Korčulu. Uglavnom su cure, sedam osam je muških, svi su fizički jaki, uglavnom borilačke vještine. Nakon oproštajne večere, drugi dan putuju upućuju se u zabavu u dva otvorana bara jer se ne mogu dogovoriti, slušaju različite vrste muzike. Razrednik je u onom s rock muzikom, prije razilaženja im govori da u slučaju bilo kakve gužve ništa ne poduzimaju na svoju ruku, nego da netko odmah dotrči do njega (onda nije bilo mobitela). U istom mjestu su i maturanti skoro pa čisto muške škole, poznati po svojoj nasilnosti i umijeću razbijanja autobusa. Naravno oni su u lokalu s drugom vrstom muzike, razrednik im je na spavanju i počinju biti izrazito nasilni i nasrtljivi prema curama iz razreda mladog razrednika. Dečki koji su bili tamo ništa ne poduzimaju, jedan trči do razrednika, koji odmah s ostalima ide prema drugom lokalu, sreće uplakale cure, jednoj su i bluzu poderali, nasilnici su pobjegli u svoj hotel. Razrednik ne može doći do svog kolege, njegovi dečki su također povrijeđeni i traže ozbiljan razgovor s njim, ne može to tako završiti.
Što biste Vi na njegovom mjestu napravili ?
Ujutro, nakon doručka se s brodom trebaju vraćati kućama, policija je uzela izjave.Razrednik je po svim pedagoškim standardima pogriješio, ujutro je imao oštar razgovor s kolegom iz nasilničke škole, no ovaj put su se svi njegovi učenici sretni, zadovoljni i zdravi vratili doma.

Dodatak:

Nisam bio jasan jer sam žurio u školu, a skoro nitko mi ne odgovara što bi na njegovom mjestu napravio. Uglavnom su dečki s uvjetnim dopuštenjem razrednika ("Vama se ništa ne smije dogoditi") upali preko balkona u sobu i izmlatili dvojicu nasilnika te se vratili u hotel. Dopuštenje je bilo pedagoška pogreška mladog razrednika, ujutro prije polaska ga je bijesan tražio razrednik onih drugih, no ovaj nije želio komunicirati. Tek je poslije na seminaru naučio da se nasilje nikad ne rješava kontranasiljem ;)

Do jedne nedavne maturalne zabave uopće nisam znao tko je ta žena. Na zabavi me jedna maturantica uvjeravala da je Kate Moss, ideal ljepote, skoro pa savršenih proporcija. Rekao sam joj da sumnjam u to, da je ljepota u očima promatrača, nakon par dana mi je mejlala fotku dotične, hm,hm. Jučer vidim na netu, zatekli je «nespremnu» zločesti snimatelji, pitam se pitam, gdje ispari ta ljepota

Amaterski sam se bavio problemom gradske gerile u Njemačkoj sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Mislim da posjedujem jednu od najvrednijih biblioteka o tom razdoblju povijesti.Neke vrlo važne likove sam i upoznao. Zanimale su me i njihove prehrambene navike, poroci, modni trendovi i slične gluposti. Nisu uspjeli, al su u svim tim stvarima bili daleko iznad prosjeka svog vremena. Nisu znali naučiti da se uvijek i svugdje treba prilagoditi prosjeku, zar to nije bit demokracije ?!

Jurio sam za crvenilom noći. Isklizalo mi.