Marketing
Ubojstvo Hansa Martina Schleyera
Ne zanima me politika mada mi je politička osobnost definirana, svrstavam se u nekomunističku, u nekim pojedinostima i antikomunističku ljevicu. Nastavljam se na Camusa ili danas Sloterdijka, dužnost je pojedinca da je u stalnom stanju pobune i borbe protiv nepravednog sustava, s tim da za razliku od komunista smatramo da je granica pobune ugrožavanje života ljudi.
Kod nas taj tip ljevice praktično ne postoji pa ću se osvrnuti na neke detalje diskusije na ljevici koja se stalno odvija u Njemačkoj, za blog pojednostavljujem priču.
Hans Martin Schleyer je bio nacistički oficir u drugom svjetskom ratu, kao npr. i bivši tajnik Ujedinjenih naroda Kurt Waldheim. Nakon rata je vrlo kratko zatočen, brzo se preobratio i stao na stranu pobjednika, te je rehabilitiran. Brzo se probija u poslovnom svijetu poslijeratne Njemačke, da bi sedamdesetih godina prošlog stoljeća dospio na čelo izuzetno moćne udruge njemačkih poslodavaca. Vrlo je odlučan i restrikivan u borbi protiv većih prava njemačkih radnika. Otimaju ga prokomunistički gerilci i traže razmjenu njega za svoje vođe. Vlada ne prihvaća zahtjeve, vođe gerilaca se navodno ubijaju u zatvoru, nitko iz inozemstva nije povjerovao u tu verziju i gerilci na kraju likvidiraju Schleyera.
Na sprovodu su najviši predstavnici vlasti, dogovaraju s obitelji da najljepša sportska dvorana u državi dobije ime Hansa Martina Schleyera, jer je uvijek propagirao zdravi život, usput i jedan moderan most dobiva njegovo ime, jer on je simbolički bio most između dvije Njemačke. Imam dojam nakon dosta razgovora i pročitanih dokumenata da tog tipa nitko nije niti žalio niti pokušao spasiti, al je zato nakon smrti dobio vrijedne građevine. Cinizam, rekao bih, suvremenog društva.
Post je objavljen 26.12.2007. u 15:39 sati.