Sretan vam svjetski dan bloga ! Blogeri cijelog svijeta slave taj dan tako da na svojim blogovima preporuče pet manje poznatih blogera. Znači nitko s lista, makar bile tako jadne kao one s naslovnice ne dolazi u obzir.
Krećem od najmlađe, kike. Neću vam otkriti koliko ima godina, al meni izuzetno zanimljivo piše, koliko već znam i svira i radi dizajne, ma što da pričam, velika nada.
Nešto starija je roheryn. Cura je luda, ima svoj stil, jednostavno zakon.
Za zibaldonea jedno vrijeme nisam čitajući mogao odrediti spol. Ona je jednostavno nadspolna, a da je itekako ona uvjerio sam se upoznavši je u metropoli. Svladava pivo u mom stilu, još jedan veliki plus.
O seksu učim kod sanje_45. primjetio sam da je mnogima antipatična, to je kod mene plus.
mersaulta skoro nitko ne čita, dokaz da su ljudi uglavnom ograničeni, bili smo sustanari u Berlinu.
Oko moje zgrade veliko radilište. Ulica je postala najprometnije u cijelom gradu. Nisu nam bili dovoljni billa, getro, merkur, konzum, gradi se i mercator. Najbliži dućan mi je supermarket konzum, svako jutro riskiram pospan život odlazeći po kruh, mlijeko i pivo. U Berlinu, u centru grada, miran kutak za meditaciju u parku preko puta, u Rijeci to nezamislivo. Planeri različitih gradova imaju različite prioritete za svoje stanovnike.
Sve što fotografiram na ovom blogu treba smatrati umjetnošću ili u najgorem slučaju umjetničkim pokušajem. Posjetitelji(ce) se s tim moraju suočiti, htjeli oni to ili ne :P
Ja sam se vratio. Možda i nisam, al sam cijelu noć i prije podne bez sna putovao, to bestimmt...
Jučer sam se oprostio s Alexanderplatzom, najprljavijim, najšarenijim i meni najzanimljivijim trgom u Berlinu. Fotke nisu uspijevale,ovaj put nije samo fotić bio kriv...
Većina njih u današnje vrijeme izgleda poput normalnih alternativaca. Međutim ispunjeni su mržnjom prema svemu drukčijem. Karakterizira ih da se osjećaju jaki u skupini, krdu. Jučer sam u Che majici šetao gradom i po prvi put ovog ljeta u Berlinu doživio bliski susret s njima, srećom na prometnom kolodvoru. Anarhista je znatno više i ne skrivaju se.
Piju svoje pivo po trgovima, traže da ih se ne smeta pa su onda i oni pitomi prema ostalima. I u tom smislu zanimljiv grad.
Blic se pokvario pa me bruka u muzejima u kojima je zabranjeno fotografiranje 
Opaki dečki imaju opake cure. Jučer su se potukle jedna starija i jedna mlađa na Aleksanderplatzu, mlađoj su uskočile prijateljice u pomoć, između je uskočio prijatelj od starije da bi onda nastao metež. Svi muški pankeri koji su naizgled nezainteresirano sjedili bili su na nogama, jedan stari koji je najopakije izgledao, vrisnuo je "dosta" i sve je stalo, "mi idemo ća, pozdrav prijatelji". Tek tad sam i ja shvatio situaciju, mlađa banda je potpuno zaokružila stariju i vođa starije je odlučio odstupiti bez borbe, čak se rukovao s jednim nadobudnim mladcem s druge strane. Sjedio sam još na trgu uz fontanu razmišljajući i ispijajući pivo,dok su mlađi dečki i cure likovali. Znao sam da su zeleni i da im je to privremena pobjeda.
Inače provodim zadnje dane u sunčanom Berlinu čekajući Godota, znajući da se on kurvanski krije negdje u izuzetno prljavim parkovima mirisa ustajale mokraće.
Mersault je otputovao.Tražimo na osam dana novog pušača ovdje,po mogućnosti pušačicu.
Par dana uopće nisam mogao na internet, jednostavno je puklo, jedan dan smo posvetili Prenzauler Bergu, ima zanimljivih teta i vecea, obišli smo izložbu fotki Clarka i Gibsona, ima eksplozivnih stvari, nažalost fotić me izdao, bili u muzeju suvremene umjetnosti Hamburger Bahnhof, svašta tamo ima, jedan odjel je zabranjen za maloljetne..
Preksinoć sam se sam vraćao doma i bilo je uzbudljivo. Prepun kolodvor na Bahnhofu Zoo, čekam vlak, čovjek do čovjeka. Odmjeravam pankericu koja je čučnula uz mene,gleda i ona mene, dugo mi trebalo da shvatim da mokri, mokraća vijuga među putnicima, svi se prave ludi. Stiže vlak, ulazi ona među prvima, ja ne žurim, kad odjednom tras, bacila je preko ramena pivsku bocu, očito namjenjenu meni, no izmakao sam se i rasprsnula se pred nogama žene koja je počela vrištati, stala i propustila vlak. U vagonu ljudi promatraju krajičkom oka mladu divljakušu, očito je malo pripita, al hladno i odsutno se vozika dalje.
U parku do stana imamo društvo i ja svoju klupicu, u stanu se ne smije pušiti, pa tamo navečer zasjednemo. Tako sam se tu večer odlučio smiriti u parku uz pivicu, kad tamo sjede dvoje možda šesnaestogodišnjaka suprotnih spolova i žvale se. Ništa, otišao sam na udaljenu klupu, mrkli je mrak. Odjednom primjetim odsjaj baterijice s njihove klupe, shvatim da se seksaju, a dečko valjda ne može u mrklom mraku. Trajalo je vrlo kratko, ugasili su bateriju i odšetali u moju priču.
Jučer ručak u tajlandskom restoranu, nešto najzačinjenije što sam do sad jeo,inače testiram i azijska piva, vijetnamsko je najjeftinije i najbolje, japansko mi baš i ne paše.
janjetina kod turaka jučer,nema mirisa,svidjela bi se i xioli 
opet pratio snimanje filma,fotke nisu uspjele,bacali su ko fol suzavac i dimne bombe...
...i meni zasad najsimpatičnija berlinska konobarica.
Jučer prvo na snimanju filma "Baader Meinhof Komplex". Pljusak prekinuo demonstracije protiv šaha sedamdesetih godina,800 statista se razbježalo.Prilažem sliku auta u kojem se šah tada vozio:
Zahladilo je inače i više vremena se provodi u stanu...
Deset cura i šest muškaraca danas u sex shopu, vremena se gadno mijenjaju. Internet veza mi stalno puca pa ne mogu pisati duže postove.
Berlin ima svoje simbole. Jedan od blogerskih simbola je i berlinerica, koja nažalost sve rjeđe piše. Naravno, našli smo se, kasnila je desetak minuta i stigla u momentu kad sam pomislio, ni xiolu ne bih čekao više od 15 minuta. Ostalo već spada u povijest.
Veza mi je ovdje u berlinskom stanu jako nestabilna,upravo mi je propao post s puuno slika, tako da vas samo pozdravljam i predstavljam našu petočlanu berlinsku blogersku ekipu.
Shot with DC C500 at 2007-08-01
Otrovan do kraja
ludih noćnih mora
umoran do jaja
zasluženih bora.
Smiješan do suza
Opasan ko luda
Strepnja ženskih guza
Radikal do muda.
Nemiran do pakla
Po prirodi tužan
Gazi ljudska stakla
Jedan pjesnik ružan.
cijeli dan na programu "arte" muzika iz sedamdesetih, nekako me ipak bar psihički opustila, usput vježbao na laptopu koji ide s nama u berlin, neoprezno si dopustio i njihove vijesti, e to mi nije trebalo, istinite su, a na istinu naši organizmi baš nisu navikli...
Shot at 2007-07-31
