Sjećam se jednog od prvih maturalnih putovanja u Amsterdam. Dobar dio noćne vožnje sam proveo u raspravi s učenicom pokušavajući je uvjeriti da odustane od tetovaže tamo, iako sam znao da su u tom gradu najbolji majstori i najoriginalniji motivi. Nije se tetovirala. Kad su pirsinzi tek privirili u naše krajeve prihvatio sam stav da ih se ne bi trebalo tolerirati u javnim službama (zdravstvo, prosvjeta...). Bio sam protiv legalizacije marihuane, kasnije sam shvatio, između ostalog i zato, jer se u mojem studentskom društvu mogla nabaviti kad god smo to željeli.
Sad sam stariji, nisam pametniji, podržavam tetovaže i pirsinge, a bogami nisam načisto ni sa legalizacijama marihuane, prostitucije...
|