Nachtfresser

Kažu da su ženske fige nesretne, tak je i bilo. Nisam dobio stipendiju za Berlin, zagrebački «Goethe» me izbacio iz konkurencije. Zadnja međunarodna stipendija koju sam dobio bila je Hamburg, a jednog događaja se uvijek sjetim kad ujutro direkt iz kreveta bauljam u dućan.
U Hamburgu se seminar odvijao u jednom preuređenom dvorcu, ja sam bio smješten u obližnjem bungalovu. Predavanja su išla cijeli dan, uz zbilja kratke pauze, pa sam ubrzo shvatio da imam problem. Navečer smo se malo ležernije družili, ako nas nisu vodili u kazalište, operu ili četvrt crvenih fenjera, u restoranu, no pivo je bilo skupo, a i imali su samo dječje (0,3 l).Drugi dan je jedan amerikanac tražio rani doručak u 6.00, na iznenađenje onih koji su me već djelomice upoznali priključio sam mu se i ja. Najbliži dućan je bio udaljen pola sata pješice i otvarao se u 7.00. Tako sam se drugi dan nakon doručka i jutarnje toalete točno u 6.30 uputio prema gradu. U 7.00 jedan gospodin i ja smo ušli u dućan, on je kupio litru konjaka, ja šest piva za navečer i rittersport čokoladicu. Osoblje je bilo jako ljubazno, svi su pozdravljali, a na blagajni se i gospodin osmjehnuo i rekao mi :»Dobro jutro kolega!» Upamtio sam lice al ga među kolegama u dvorcu nisam sretao. Kad sam za jedne sobne fešte ispričao to kolegi ukrajincu (on bi ručak preskakao da bi obnovio sobni buffet), prasnuo je u smijeh : «U Njemačkoj su i kroneri izuzetno dobro odgojeni...»