Nevjerojatno, svatko novi koji se pojavi na hrvatskoj blog i portal sceni ima svoju vojsku i policiju. Dosad nisam bio cenzuriran samo na mojblog.hr, ali tamo i najmanje pišem. Što je to u ljudskom biću što ga vodi prema cenzuri? Nesavršenost, krhkost, želja da se umjetno bude jak, da konačno imaš nekakvu moć u virtualnoj stvarnosti, ako je već nemaš u realnosti. |
Tražim nešto čime bi prije remonta bloga šokirao javnost. Zadnje vrijeme se stalno bavim onim što me ne zabavlja, htio bih se vratiti u vremena kad sam u školama svojim projektima bio maltene persona non grata. Danas nikog više ne zanima gola Vlasta Delimar, svi vrište na ubojstvo kokoši u njenoj predstavi. Aktualne su dakle kokoši i pedofilija. Da probam s jednim nekad priznatim, po današnjim mjerilima jasno pedofilskim djelom ... |
Treba znati izbaciti napetosti iz sebe. Svakom idiotu to uspijeva bolje nego meni. Nisam na vrijeme naučio, sad sam u razdoblju kad mi se više ne da počinjati ponovo ispočetka. |
Odmaram se nakon premijerove egzibicije, diveći se kako je s nepodnošljivom lakoćom aktivirao svoje lutke na koncu u predizborne svrhe. Kao uvijek u sličnim trenucima bježim u umjetnost. Proučavam fotografije tipa koji je uvijek tvrdio da fotografira isključivo da bi zaradio, neću ga linkati i reklamirati, samo ukrasti dio jedne slike, jer i on uzima od bogatih da bi bio bogat. Neće ga ni xiola prepoznati. Na fotki su ova zanimljiva cura i jedan totalno bezvezni šminker, očito da su par. Tip je fotku ubacio u monografiju jednog od većih njemačkih gradova, tekst ni ne pokušavam čitati, uživam otkrivajući detalje na fotografijama. |
Opet prevara |
Koje licemjerje, jad i bijeda oko nas. Profesorica zove učenike kući i moli ih da dođu u školu jer im nedostaje sati. Njoj će uvijek nešto faliti. Mladi profesor (i bloger) u radni dan za vrijeme štrajka organizira izlet, po komentarima na blogu, par učenica je osvojio svojim djelovanjem. Njegovo epohalno otkriće je da je Nietzsche jedan od najpobožnijih kršćana u povijesti. Treći slučaj, isto tako mlad i učenicama privlačni kolega, najavljuje da će početi štrajkati u ponedjeljak jer mu sve manje učenika dolazi na vježbe ( boji se valjda pada popularnosti ). Moja bivša učenica, sadašnja kolegica, me uvjerava da će se nakon štrajka učlaniti u sindikat, sad nastavlja raditi, jer nije na vrijeme pristupila štrajku i ne želi da kolega misli da sam je ja izmanipulirao. Ovih par učenika što dolaze na vjeronauk se mole za uspjeh štrajka. |
Počinjem razumijevati suprematizam... |
Slušam zvijeri |
Kao predsjednik županijskog povjerenstva sindikata Preporod skupljam podatke o odazivu za sutrašnji štrajk po školama, mobitel mi stalno zvoni. Najnovija vijest, gimnazija Andrije Mohorovičića, štrajkaju apsolutno svi zaposleni, učenici obaviješteni da ne dolaze. Bravo GAM, tako se to radi. To nije moja škola, na svim drugim školama poneko radi, a na slici je moj razred, u prvom planu jedna blogerica, i od njih mi stižu poruke, pitanja na koja ne mogu odgovoriti, jer uglavnom ne štrajkaju ljudi iz predmeta vjeronauk, tjelesni i tako to... |
Čujem da je policija poharala stan majstora umjetničke fotografije Mia Vesovića. Netko ga je prijavio da u stanu čuva materijale pornografskog sadržaja. Poslije se uspostavilo da se radi o seriji fotografija, snimljenih 1983. godine s obnaženim dječakom koji je svoju kitu prekrio kitom cvijeća. Nažalost muške aktove ne čuvam, makar se i o Mapplethorpu radilo, da se svi uvjere o čemu se radi, o još jednoj hrvatskoj kulturnoj sramoti. Državna pravobraniteljica za djecu tumači da slične fotografije mogu poslužiti kao poticaj za pedofilska ponašanja. Kao predavač početnik, uz lekciju o umjetničkoj fotografiji, učenicima sam predstavio i Hamiltona, kojeg izuzetno cijenim. Usput smo razgovarali o razlici umjetnosti i pornografije. |
Umorile su me već političke i sindikalne teme, vraćam se uvjetno rečeno rubnim područjima umjetnosti. Ovo je slika iz galerije Max Hetzler u Kölnu, na slici je vjerojatno najskuplji spolni organ u povijesti. Moram se odmah ograditi, ne znam što je tu posebno, stvari se i stavljaju na blog da se razjasne. |
«Sjetimo se Igora Kačića», čujem riječi u dnevniku HTV. Sjećam se. Njegova sestra blizankinja došla je iz Vukovara u Rijeku u moj razred. Otac joj je ubijen, brat nestao. Bio sam jedan od osnivača i član hrvatskog amnesty internationala, pa smo odmah poslali dopis u London u središnjicu, s molbom da se ispita slučaj uhapšenog četrnaestogodišnjeg dječaka, internacionalizira i dječak eventualno spasi. Jako grubo birokratski nam je objašnjeno da to ne spada potpuno u područje djelovanja i prioritete organizacije, sram ih bilo. Donijeli smo jednoglasnu odluku o raspuštanju hrvatskog ogranka te organizacije. Britanski cinici su nas jednostavno obrisali iz evidencije i nakon nekoliko godina objavili da je u Hrvatskoj konačno osnovan prvi ogranak te organizacije boraca za ljudska prava. Neke cure su povodom toga davale jako važne izjave svim dnevnim glasilima, kao to svjedoči o demokratskijem ozračju u Hrvatskoj. Prvi moment sam mislio reagirati, stegla me neka gorčina, onda sam odustao, Igora se ionako nije više moglo spasiti. |
Jučer sam se sreo i razgovarao o predstojećem štrajku s jednim od šefova konkurentskog sindikata. To je iznenadilo sve koji su za to čuli, budući da su odnosi između naša dva sindikata potpuno zamrznuti. Prijatelji su uz tebe, s neprijateljem treba biti dobar. |
Visoko sam na sindikalnoj ljestvici i jako sam osjetljiv na jasno potcjenjivanje učiteljskog statusa u društvu. Kao razrednik ne dopuštam nikakvo verbalno omalovažavanje na račun učenika. A dogodi se tu i tamo... Kao nastavnik i ja ponekad provociram, ako ne mogu uspostaviti komunikaciju između sebe i razreda. Začudo dosad me tužakalo samo par roditelja, iz tako banalnih i glupih razloga, npr. u prvom srednje sam radio temu «Sex mit 16, nein danke»(seks sa 16, ne hvala, a tu je i igra riječi jer se u Austriji i dijelovima Njemačke riječi seks i broj šest identično izgovaraju). Jučer je jednoj mojoj učenici rečeno nešto što se nije smjelo kazati, svejedno jel ona to svojim ponašanjem zaslužila ili ne, vidjet ćemo kako će se odvijati situacija, ja imam svoj stav... |
Ipak sam se natjecao za berlinsku ljetnu stipendiju. Nisam bio pretjerano motiviran, Berlin već prilično dobro poznajem. Odlučivale su male stvari, čevapi uz more il kebab na Kreuzbergu i slično. Pokušati još jednom nešto novo u Berlinu ili tonuti dalje u nirvanu ovdje. |
Danas smo raspravljali o tužnim temama. Kad budem padao ne vjerujem da će mi itko pomoći, dobro, po teoriji vjerovatnoće, netko će se ipak pojaviti i iznenaditi me. Ja zasad pokušavam pomagati. |
Koliko god mi pjesme zvučale prljavo, djeluju sablasno istinito. Svačeg sam se ja nagledao. Živio u Srbiji, Bosni, dugo boravio u Njemačkoj, a Hrvat iz Horvatske, na otoku rođen. Moji stihovi su vrištali, kad ja nisam smio. Priče su mi prilično dosadne, valjda zato što su uglavnom autobiografske, no svejedno šokiraju neke ljude. Puno ih živi pod staklenim zvonima. Žao mi je što pisma polako izumiru. Dobra sam pisma pisao. Sve manje vremena trošim na gledanje filmova. Uglavnom mi djeluju deja vu. Što radim u slobodno vrijeme ? |
U svijetu je proslavljen međunarodni dan antifašizma, mnogo zanimljivijim manifestacijama nego što su to masovni tamburaški tulumi za naše generale. Kako sam se naivno nadao, kad je proglašena neovisnost, da ćemo se barem cajki riješiti. Moš mislit, najskuplja uvozna roba... |
Nikom ne falim |
Dok je riječka i ne samo riječka katolička krema otvarala blog da se obračuna s zgodnom li nam Nikolinom Pišek uz blagoslov naslovnice bloga, ja sam se, ni ne sluteći ništa o povijesnim događanjima, družio u Slavoniji, između ostalog, i s papagajem Bubijem. Možda bih i povjerovao u priču o idealnom ljubimcu, da nije bilo govana zrakomlatnih, da ne spominjem nebesa uzalud... |
Ego je zeznuta stvar, upravo sam ustao, čitam i dobro se zabavljam |
< | studeni, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |