Nachtfresser

Žurim
Moram
Jurim
Mora
Ne ću
Srljam
Smeću

Automatski se suprotstavljam autoritativnim osobama. Dignem glas i čudim se kako drugi šute. Čak izgleda kao da im je neprijatno, naučili ljudi živjeti u komociji. Ja sam kvaritelj harmonije i opasnost za svakodnevnu sigurnost. Majmun izvan kaveza.

«Spiritualna energija je vječna, niti život niti smrt ne utječu na nju.»
Uvijek me cure uvjeravaju u to, kao i u neke varijante new agea, nikad niti jedan muškarac nije pokušao slične teze uvrstiti u ozbiljan razgovor samnom. A ja sam uvijek otvoren za razgovor ...

Smrt se ponovo ušetala u krug meni bliskih ljudi. Saznah na daleko najnehumaniji način, čitajući novine. Jako je nepravedno osamnaestogodišnjakinji oteti oca, uvijek je nepravedno, al što bi ti rekla, "mislim"...

Ajmo post za sve
Nitko ne razumije
Jako težak dan.

Današnji dan sam planirao dotjerati školske programe i prebaciti ih na CD jer mi je printer crko, kao uvijek, kad je najpotrebniji. Dogodila se nevjerojatna stvar, zaboravio sam kako se radi u Excelu, da ne govorim o tako kompliciranom postupku kao što je prebacivanje sadržaja na CD. Da se smirim išao sam prčkati oko dizajna bloga, u jednom trenutku je to tako katastrofalno izgledalo, mislio sam da ću eksplodirati, sva sreća da se uvijek može vratiti na predložene predloške. Da se smirim pousisavao sam dnevni boravak. Kako je lako upropastiti dan. Razmišljam o bijegu na otok, no neobavljeni posao se ne može izbrisati iz usijane glave. Sad ispada da me blog učinio informatički nepismenim, jer sam zaboravio ono što sam znao u predblogovsko vrijeme. Ha, ništa, ljudi su navikli da sam uvijek zadnji kad je administracija u pitanju, nitko se neće iznenaditi, samo ja sebe uvijek iznova iznenađujem...

U dnevniku me žicira izvjesni revolucionar Hugo Chavez besprijekorno se križajući. Nastavljam čitati o umjetnici Tamari de Lempicki, umoran sam pa čitam Lammpicka, njemački das Lamm je janje, razmišljam, to bi uz njezin životopis bilo jako pogrešno prezime. Nije problem što žena u svojim zapisima uopće ne kuži vrijeme i prostor kojem je pripadala, tamo negdje sredinu dvadesetog stoljeća, pa pljuje po svemu što je tada vrijedilo, nego je problem što su njena djela nepatvoreni kič. Našao sam evo jedan podnošljiv detalj iz njenog djela, da vas malo zavaram.

Sreli smo se danas da popijemo piće povodom njene diplome. Pričali smo o svemu, skoro o svemu smo imali ista mišljenja. Za razliku od prošlog susreta niti ona niti ja ne vjerujemo baš više u ljubav između dvoje ljudi velike razlike u godinama (20-30). Prošli put je bilo drukčije. Sad sam točno dvostruko stariji od nje.
p.s.
i ova fotka je iz arhive, nismo trošili vrijeme na fotkanje

izbrisao mi se post zarad ove strke s blogom. ukratko, šezdesete i sedamdesete su bile zanimljivije, ne miješam se u ukuse, neka ovi uživaju u thomsonu i narodnjacima, samo mi ih je malo žao, isto kao što trill žali spamere
p.s.
pogledajte što ja zovem akcijom bravo stari moj

brancin je bio odličan, vrijeme i raspoloženje odvratno, sve u svemu zadovoljavajuće...

Vidim raspravlja se da li gospodinu koji je u američkom zatvoru odrobijao trideset godina za Hrvatsku, zbog otmice aviona i ubojstva policajca, prirediti svečani doček. U jednoj berlinskoj autonomnoj knjižari sam imao priliku slušati njemačku gerilku, koja je dvadeset godina provela u zatvoru. Šali se da je i prije bila u zatvoru, na robiji je samo osvijestila stvarno stanje. U nekim stvarima su njemački zatvori i gori od američkih, npr. tkz. mrtvi traktovi s potpunom zvučnom izolacijom i non stop upaljenim svjetlom.
Oboje su postali teroristi zbog svojih ideala. Oboje se nisu pokajali. Sitna je razlika u tome što je ona birala žrtve i provodila tkz. selektivni teror, dok su se hrvati pokazali kao vizionari današnjeg vremena, nema veze tko je na aerodromu i u avionu, bitan je publicitet za našu stvar.

Mi težimo raznolikosti u školskom sustavu, od crkvenih s jedne, do slobodnih škola s druge strane. Možemo diskutirati samo o modelima izravne demokracije. Državne škole uglavnom štete učeničkom razvoju. U školama su nužni autonomija i samoupravljanje. Privatne škole nisu slobodne škole, one su slobodne samo za jednu kastu. Država treba plaćati javne škole, ali ne smije utjecati na sadržaj rada. Ne postoji subkultura, to je jedan od najfinijih vidova kulture. Ono što mi radimo, nije Sizifov rad, to je težak rad koji se nematerijalno isplati. Jako malo je prosječne, mnogo više prestrašene djece.

prioriteti ?! lako se u njemačkoj odlučiti ...
p.s.
još uvijek uništavam slike ;)

Tko kod nas ima ideja, pokreće projekte ili pokušava nešto alternativno stvarati ima veliki problem. Morao bi zaposliti barem jednog pravnog i financijskog stručnjaka, jer se stvaratelji teško snalaze u šumi nejasnih propisa. Kako to obično biva oni koji imaju ideja nemaju novca, znači prethodna ideja otpada. Amsterdam i Berlin su svojevremeno dali napuštene prostore povoljno u najam umjetnicima, Rijeka je nešto glumila . Cijena prostora svakim preuređenjem raste, živio ti u Berlinu, Rijeci ili Dugom Selu, korisnici prostora morali su misliti na preživljavanje, došli su veliki igrači, umrle male ideje i snovi nekih koji su od stvaralaštva namjeravali živjeti.
U Europi ipak određeni postotak uspije...

p.s.
tek sad primjećujem, moj 400.post

sve me je teže impresionirati. iskreno, donekle i žalim zbog toga. čuđenja su me nekad ispunjavala istinskim zadovoljstvom. mislim da ni ljubavno pismo ne bih znao više napisati,a znao sam ih prodati i po dvadesetak dnevno, sad već one davne godine, u mostarskoj vojarni...

Previše sam imao fotki u starom iznemoglom kompu, u tijeku je čistka. Ima grupa «neuspjelih» koje mi se nakon vremenskog odmaka sviđaju, kao npr. ovaj portret jedne blogerice u berlinskoj operi

Mi se tražimo
Odlasci i dolasci
Gologuzi trend

Prijateljeva papiga pepeljaru puni. Pratim poruke pismenih, prazne poslanice. Pljujem političare puka, pijane pubertetlije pužu putevima. Pjevamo pjesme pokorenih, plačemo plešući prkosno. Pjesnik pljuje potkradajući, prikradajući petak.

Ja sam u mraku
Oni su pak u zraku
Nema nam šanse.

Za razliku od mene comp nije imao dobro napajanje, to je valjda sad sanirano. Imao sam zanimljive goste, prijateljica s privremenim boravkom u Kini mi je darovala crvenu knjigu s citatima velikog vođe, upijao sam njezine dojmove, bila je u društvu i četverostruka svjetska prvakinja u plesu, mladi, ovdje već renomirani filmski kritičar, a i izdavač koji je u meni probudio blogerski jal, opet kane izdati tu tkz. blogersku A produkciju, ja uvijek spasim dušu svoju, spomenem neke blogere koje smatram kvalitetnijim, iako znam, nema svrhe jer prijatelj to ne uređuje, a autonomija urednika se poštuje... Sutra mi počinje pakleni tjedan, s puno ranih ustajanja i teško rješivih zadaća, borit ćemo se. «Ili čovjek ili svinja, ili problem ili rješenje, borba se nastavlja...» Ovaj put nisam optimist.

mislili smo da radimo rutinsku operaciju odstranjivanja virusa, zaboravili smo da je comp u godinama...
ne vidimo se, kako trenutno stvari stoje, par dana.