Probudili su me oko podne s Paulom Rogersom, mislio sam da svira kod susjeda pa sam lupao na zid. Ne valja se družiti s mladima, nije prirodno. Mogli bi te vratiti u život.

"...godinama sam bila tvoja žena, i to stoga što si ti, za mene prvi put , bio nešto posve stvarno. Postali smo muž i žena prije nego što smo postali prijatelji, a naše prijateljstvo jedva da je bilo odabir, nego također ilegalno vjenčanje. U nama se nisu tražile dvije polovice: u nama se prepoznala iznenađena cjelovitost...tako smo bili kao brat i sestra- no kao iz nekog davnog doba prije nego što je incest postao prijestup."
Lou Andreas Salome Rainer Maria Rilkeu početkom dvadesetog stoljeća...

Nekad su vagon restorani bili puni, o tome sam pričao s konobarom, kao jedini gost, kad smo obojica osjetili smrad kočnica. Ja sam lagano nastavio ispijati svoje pivo, otporan sam na većinu smradova, konobar je postao uznemiren, na kraju je rekao, samo moment, i odjurio prema susjednom vagonu, vratio se nakon desetak minuta i rekao mi, tamo gori, smrad je užasan, al nitko se neće preseliti u druge vagone, platili su prvu klasu...

svašta se danas predstavlja kao umjetnost. s vremena na vrijeme, iz sjećanja, tu i tamo, i ja uskrsnem kao umjetnik. jebeš sjećanja...
p.s.
imate anketu dolje lijevo, naprijed, baš me nešto zanima ;)

Ne ću ne ću ne ću
Ču jem ču jem ču
Ha peace da ri ja

p.s.
i jandl i sidran su imali pjesama koje skoro nitko nije razumio. Večeras nemam ambicija biti bolji.

Kao student sam objavljivao poeziju i kretao se u pjesničkim krugovima. Najpoznatiji underground pjesnik, pjesnik koji je punio dvorane u susjednoj državi bio je Drago Kudžić, autor sjajne zbirke "Sex ponto". On nije bio stanovnik glavnog grada, no uvijek bi se netko našao da ga primi na spavanje pa tako i ja. Pričali bi i ljudovali po cijelu noć, on bi na osnovu slušanja tvoje priče sastavljao izvanredne pjesmice i praktično, darovao ih gostoprimcima. Kako nije uvijek birao društvo, jednom je naletio na gada koji se zvao G.Bregović i ovaj mu je bez pardona uzeo pjesmu i mirne duše potpisao svojim imenom.
Drugi veliki pjesnik s kojim sam se povremeno družio zvao se Abdulah Sidran. On je bio ozbiljniji i u to vrijeme se opijao samo ponedjeljkom, tim danima bismo mu se prikrpali prijatelj Ljove i ja. Jednom se dogodilo da se zapijemo Drago, Abdo, Ljove i ja. Malo pomalo, svuda fajront, u jednoj kavani Ljove zove šefa sale i kaže mu :"Vi ćete ući u povijest književnosti kao čovjek koji je odbio natočiti piće najvećem živom pjesniku ove države!" Dobivamo piće, čestitamo Ljovetu na domišljatosti, a on :"Vi stvarno niste normalni, svatko je pomislio da sam mislio baš na njega..."
Epilog:
U današnjem "novom listu" intervju s Abdulahom Sidranom. Pitanje :"Zanima me koga biste izdvojili kao najvećeg BiH pjesnika ?
"...međutim, ako se govori o ozbiljnoj poeziji, ako pjesništvo uopće smijemo uzeti kao neki ozbiljan poso, vjerojatno sam ja najveći..." ;)))

Moj razred pobjegao s dva sata geografije, predmeta s kojim nemaju problema, jedino je pojedincima nekad dosadno...

Svaki put mi je teško povjerovati, kako su veliki mislioci zapravo mali kad nisu u područjima svoje specijalnosti. Tako je po Kantu smisao bračnog ugovora definiranje uzajamnog korištenja spolnih organa, kako je Nietzsche razumio žene (odmor ratnika), svima, koji su čuli za Nietzschea, je poznato, Marxu doduše današnje sponzoruše daju, barem djelomice, za pravo. Akademici, kad se počnu baviti npr. reformom školstva, postaju debili, poznavatelji piva lupetaju na blogu jer je očito da ih je mlađahne kupila multinacionalna kompanija, novinare na blogu mi je još pomalo žalosno čitati, jer iskreno ulaze u polemike i ne cenzuziraju svoje oponente, jedino što u nedostatku argumenata vrijeđaju, al to je sastavni dio folklora ove države." Narodnjaci, sve vam je u šaci..."