Kao student sam objavljivao poeziju i kretao se u pjesničkim krugovima. Najpoznatiji underground pjesnik, pjesnik koji je punio dvorane u susjednoj državi bio je Drago Kudžić, autor sjajne zbirke "Sex ponto". On nije bio stanovnik glavnog grada, no uvijek bi se netko našao da ga primi na spavanje pa tako i ja. Pričali bi i ljudovali po cijelu noć, on bi na osnovu slušanja tvoje priče sastavljao izvanredne pjesmice i praktično, darovao ih gostoprimcima. Kako nije uvijek birao društvo, jednom je naletio na gada koji se zvao G.Bregović i ovaj mu je bez pardona uzeo pjesmu i mirne duše potpisao svojim imenom.
Drugi veliki pjesnik s kojim sam se povremeno družio zvao se Abdulah Sidran. On je bio ozbiljniji i u to vrijeme se opijao samo ponedjeljkom, tim danima bismo mu se prikrpali prijatelj Ljove i ja. Jednom se dogodilo da se zapijemo Drago, Abdo, Ljove i ja. Malo pomalo, svuda fajront, u jednoj kavani Ljove zove šefa sale i kaže mu :"Vi ćete ući u povijest književnosti kao čovjek koji je odbio natočiti piće najvećem živom pjesniku ove države!" Dobivamo piće, čestitamo Ljovetu na domišljatosti, a on :"Vi stvarno niste normalni, svatko je pomislio da sam mislio baš na njega..."
Epilog:
U današnjem "novom listu" intervju s Abdulahom Sidranom. Pitanje :"Zanima me koga biste izdvojili kao najvećeg BiH pjesnika ?
"...međutim, ako se govori o ozbiljnoj poeziji, ako pjesništvo uopće smijemo uzeti kao neki ozbiljan poso, vjerojatno sam ja najveći..." ;)))
Post je objavljen 04.02.2006. u 20:57 sati.