7. studenog o.g. Objektiv je iz pera Mašenjke Bačić objavio zanimljiv tekst o onovom prodoru Zampira u prostor ljudskih sloboda koji prenosim u cijelosti.


Nekoliko portala tijekom ovog mjeseca dobilo je dopis od Hrvatskog društva skladatelja kojim se traži da sklope ugovor o zaštiti autorskih prava (Ugovor o priopćavanju glazbenih djela javnosti putem internet), zbog korištenja različitih oblika video materijala. Ako, primjerice, na portalu postoji video prilog s nekog prosvjeda gdje sudionici pjevaju autorski zaštićenu pjesmu, ZAMP ih može tražiti plaćanje naknade.

Tako Hrvatsko društvo skladatelja kroz ZAMP (stručna Služba zaštite autorskih prava) širi prostore naplaćivanja korištenja muzike, koja se proteže od radijskih postaja i televizijskih kuća pa sve do hotelskih soba koje imaju navedene aparate neovisno o tome koriste li ih njihovi gosti. „Kako se ne radi o glazbenim Internet servisima, već se glazba koristi uz primarnu djelatnost informativnih Internet portala, primjenjuje se naknada posebno prilagođena ovoj skupini korisnika. Ona najčešće iznosi nekoliko stotina kuna mjesečno", kažu u Hrvatskoj udruzi skladatelja – ZAMP-u. Preciznije, prema ugovoru koji smo dobili na uvid, riječ je o 300 do 1 000 kuna mjesečno, ovisno o čitanosti portala i tipu korištenja muzike (live streaming, pozadinska podloga, itd.).
Na pitanje s obzirom na koji kriterij određuju portale, koji bi trebali plaćati ili plaćaju korištenje autorski zaštićene muzike, u Hrvatskom društvu skladatelja kažu: „Svi hrvatski korisnici koji priopćavaju glazbena autorska djela putem interneta obvezni su u skladu sa Zakonom o autorskim pravima i srodnim pravima (http://www.zakon.hr/z/106/Zakon-o-autorskom-pravu-i-srodnim-pravima) prethodno zatražiti odobrenje HDS-a i regulirati pravo priopćavanja glazbenih autorskih djela javnosti (čl.21 i 30. ZAPSP-a). Onim korisnicima koji nisu prethodno zatražili odobrenje poslana je spomenuta obavijest o obvezi reguliranja autorskih prava. Ovakve obavijesti šaljemo kontinuirano tijekom cijele godine svim korisnicima za koje utvrdimo da priopćavaju autorska glazbena djela, a nisu izvršili svoju zakonsku obvezu i prethodno se obratili HDS-u kako bi regulirali autorska prava.
Napominjemo da se ne radi samo o informativnim portalima, već svim vrstama korisnika koji priopćavaju glazbu putem interneta, ali i na druge načine. Korisnici kojima je izdano odobrenje mogu legalno priopćavati djela domaćih i stranih autora. Do sada je odobrenje izdano za više informativnih portala (net.hr, tportal.hr, 24sata.hr, jutarnji.hr, gloria.hr, vecernji.hr, poslovni.hr itd.)." Tako se čini da se odabir vrši kad se uoči da neki portal koristi video materijale koji sadržavaju zaštićenu muziku pa ih onda Hrvatsko društvo skladatelja „poziva na red".

Inače, o kontroverznom načinu naplate autorskih prava mediji su već pisali, a posebno je zanimljiva činjenica da je predsjednik Ivo Josipović u potencijalnom sukobu interesa zbog ovog zakona. Naime, prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske, čiji je tvorac sadašnji predsjednik, Hrvatsko društvo skladatelja putem ZAMP-a jedino je ovlašteno za provedbu zaštite autorskih prava na području glazbe, a nadzire ga Državni zavod za intelektualno vlasništvo. Tako je predsjednik napisao zakon kojim štiti vlastita autorska prava kao glazbenika. Uz to, zanimljiva je i činjenica da je Ivo Josipović u razdoblju od 1987. do 2000. bio tajnik ove udruge, kao i podatak da ista koristi usluge Emporiona, privatne tvrtke, čiji je vlasnik Marko Vojković, predsjednikov prijatelj.

Pitanje koje se može postaviti jest tko je sljedeći koga će se ZAMP sjetiti da naplaćuje zaštitu autorskih prava. Majke koje u parku kao javnom prostoru djetetu pjevaju uspavanku zaštićenu autorskim pravima?

Oznake: ZAMP

Ima nešto tragikomično u tome kad neki glazbenici otkriju da ZAMP laže. Nešto slično je otkrio i Ivica Bubalo u tekstu objavljwenom u današnjoj Slobodnoj pod naslovom: "Ivica Bubalo: ZAMP-ovi podaci nemaju veze sa životom" koju prenosimo u cjelosti:

Pjesma “Oceani ljubavi” Nene Belana lani je bila najemitiranija skladba, stoji u izvještaju Hrvatskog društva skladatelja i Službe zaštite autorskih muzičkih prava  HDS ZAMP. Slijede “Opet si pobijedila” Tonyja Cetinskog te Massimova “Tišina”.

 Ugodno sam iznenađen i to je velik poticaj da radim kvalitetne pjesme iza kojih stojim. Drago mi je da je predstavljanje izvješća rada našeg Društva i službe ZAMP ovako dobro popraćeno, jer to pokazuje da jača interes i za intelektualno vlasništvo. Nadam se da time jača i svijest o važnosti poštovanja autorskih prava  komentirao je Belan.

U top 10 hrvatskih autora 2012. godine po zaradi ušli su i Miro Buljan, Boris Đurđević, Husein Hasanefendić, Tonči Huljić, Vjekoslava Huljić, Samir Kadribašić, Nenad Ninčević, Ante Pecotić i Gibonni, ali u izvješću HDS ZAMP-a navedeni su samo abecednim redom i nije moguće doznati koliko je koji od njih ostvario zarade za svoja autorska prava.

Milan Majerović Stilinović, PR pri HDS ZAMP-u, navodi da nemaju ovlaštenja za davanje takvih informacija. Javnost samo ima pravo doznati da je udruga skladatelja i služba za zaštitu autorskih prava za 2012. godinu imala 70,9 milijuna kuna za podjelu, što je tri posto više nego u prethodnoj 2011. godini.

Taj se iznos dijeli na više od 94.000 autora i nositelja prava u zemlji i svijetu, a u obračunu je sudjelovalo 5311 hrvatskih autora. Najveći udio u naplati odnosio se na prava javnog priopćavanja. Gotovo pola toga naplaćeno je od televizijskih i radijskih postaja te od kabelske retransmisije. Slijedi naplata od poslovnih korisnika (hoteli, klubovi, ugostitelji, trgovci i sl.) i naplata od koncerata. Osjetan pad od gotovo 19 posto u odnosu na prethodnu godinu zabilježen je u pravima reprodukcije.

 Svi ovi pokazatelji daleko su od situacije na terenu, osim Belana, koji zaista puno radi, no većina ostalih podataka u potpunoj je disproporciji s realnim stanjem. Glazbu na radiju, naime, biraju glazbeni urednici koji ne služe ljudima. Koncerti i publika govore o popularnosti, a tih podataka nema u izvještajima  dao je opasku poznati splitski estradni menadžer Ivica Bubalo.
OLGICA IVIĆ GRIZELJ


Josipović je viša matematika
Od gotovo 71 milijuna kuna, samo dva do tri posto, što je maksimalno oko dva milijuna kuna, otišlo je autorima klasične glazbe, doznajemo od Milana Majerovića Stilinovića. Nije lako ni doznati koliko je domaćih, a koliko stranih autora uključeno u isplatu, jer je to, kako on kaže, “viša matematika”. Brojke bi se morale izvlačiti i to zahtijeva vremena, ali zna se da je u HDS učlanjeno nešto više od 340 hrvatskih autora klasične glazbe. “Bio bi zahtjevan posao doznati i koliko su puta izvođena djela hrvatskog predsjednika Ive Josipovića”, kaže glasnogovornik.

Oznake: ZAMP, parafiskalni

Hrvatsko društvo skladatelja (HDS) objavilo je godišnje izvješće za 2012. godinu u kojem je istaknuta stabilnost financijskog poslovanja službe Zaštite autorskih muzičkih prava (ZAMP).

Sveukupni rezultat naplate autorskih naknada za 2012. godinu iznosi 103,2 milijuna kuna, što je 1 posto niže nego što je naplaćeno 2011. godine. Ipak, nositelji prava za koje stručna služba Hrvatskog društva skladatelja prikuplja naknadu bili su na dobitku, odnosno blagi pad u naplati kompenziran je smanjenjem troškova rada ZAMP-a i prihodima od kamata. Tako je iznos za raspodjelu za 2012. oko 3 posto veći u odnosu na 2011. i iznosio je 70,9 milijuna kuna.

Najveći udio u naplati odnosio se na prava javnog priopćavanja. Prihodi od tih tzv. malih prava u odnosu na prethodnu godinu porasli su 1 posto, a gotovo pola toga naplaćeno je od televizijskih i radijskih postaja te od kabelske retransmisije. Slijedi naplata od poslovnih korisnika (hoteli, klubovi, ugostitelji, trgovci i sl.) i naplata od koncerata.

Osjetan pad od gotovo 19 posto u odnosu na prethodnu godinu zabilježen je kod prava reprodukcije (umnožavanja): najveća stavka tu su i dalje prihodi od naknade za privatno kopiranje, koji su pali oko 11 posto, dok je kod klasične diskografije zabilježen pad od 25 posto u odnosu na 2011. Ona tako sada donosi 1,1 posto u ukupnoj svoti prikupljenih naknada.

U top 10 hrvatskih autora 2012. godine po zaradi ušli su, abecednim redom po prezimenima: Neno Belan, Miro Buljan, Boris Đurđević, Husein Hasanefendić, Tonči Huljić, Vjekoslava Huljić, Samir Kadribašić, Nenad Ninčević, Ante Pecotić i Zlatan Stipišić Gibonni.

Oznake: ZAMP, parafiskalni

Sunce sja, ptičice pjevaju, vukovi zavijaju, a paraziti parazitiraju. Index je nedavno objavio podatke o podijeli plijena u Alibabinoj pećini koju mnogi poznaju pod akronimom - ZAMP:

Kontroverzna udruga za zaštitu autorskih prava, HDS-ZAMP, u prošloj je godini uspio ubrati 103,2 milijuna kuna od 42.110 poslovnih subjekata. Više od jedne trećine (36 posto) tog iznosa dolazi od ugostiteljskih i trgovačkih lokala te prijevoznika, jedna četvrtina od televizijskih, a jedna šestina od radijskih postaja, javlja Privredni vjesnik.
ZAMP je u 2012. ubrao oko 800.000 kuna manje nego 2011. godine, ponajviše zbog smanjene naplate od klasične diskografije i tzv. privatnog kopiranja, odnosno naknade koje ZAMP dobiva od svakog prodanog uređaja ili medija za snimanje. Za svoje troškove rada ZAMP je zadržao 25 milijuna kuna, od čega se financiraju plaće za oko 100 zaposlenih, a većina ostalih troškova otpada na informatičke usluge i sudske sporove.

Autorima je podijeljeno oko 71 milijun kuna, od čega oko 60 posto domaćim, a 40 posto stranim. Oko 90 posto od 5311 autora dobilo je bruto honorar manji od 5000 kuna godišnje, dok je 59 autora dobilo više od 94.500 kuna, koliko iznosi prosječna godišnja bruto plaća.

Deset autora koji su dobili najviše novca od ZAMP-a su, abecednim redom, Neno Belan, Miro Buljan, Boris Đurđević, Husein Hasanefendić, Tonči i Vjekoslava Huljić, Samir Kadribašić, Nenad Ninčević, Ante Pecotić i Zlatan Stipišić. Iako ZAMP ne želi otkriti koliko su novca dobili vodeći autori na toj listi, iznosi se mjere u stotinama tisuća kuna godišnje.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Objektiv je u broju od 12. lipnja objavio odličan kritički tekst pod naslovom "Zna li Radman što Jura Hrvačić i fantomska udruga HURIN rade s novcima od naše pretplate HRT-u?" u kojem se otvoreno i bez dlake na jeziku progovara o kancerogenom procesu skrivenom pod akronimom ZAMP. Tekst prenosim u cijelosti:

Hrvatska udruga radija i novina okuplja 136 radijskih postaja i 27 novina i oformljena je zapravo kako bi rješavala probleme koncesionara prvenstveno sa ZAMP-om.

"Tako se svima nudilo članstvo pod izlikom da će imati popust kod ZAMP-a jer je to najveća troškovna stavka koju radijski koncesionari moraju plaćati, pa se većina koncesionara masovno uključila u HURIN", kaže nam naš sugovornik koji je iz razumljivih razloga htio ostati anoniman.

No, udruga nije ispunila svoj cilj.

"Namet ZAMP-a nije smanjen u ovim recesijskim vremenima kada je radio kao tercijarna djelatnost i oglašavanje na lokalnom mediju u velikim problemima", ističe jedan od "malih" koncesionara, klonivši se toga da previše priča o HURIN-u jer je i sam član te udruge.

HURIN se rijetko oglašava u javnosti, a kada to i napravi gotovo pa nehotice otkriva svoju pravu svrhu djelovanja.

Posljednji puta kada se oglasio, nagazio je na zviždačicu Ivanu Lekšić koja je za H-alter javno progovorila o lažiranju medijskih emisija kako bi se dobila sredstva iz Fonda za pluralizam. Pri tom se izložila silnim neugodnostima, ali i prijetnjama, no nimalo privlačan posao odlučila je odraditi do kraja. Lekšić, ipak, nije mogla odraditi ono što bi trebale odraditi institucije, a iste, vidjet ćemo, napravile su tek minorne korake u razrješavanju ove radijske muljaže.

Sredstva iz Fonda, naime, dodjeljuje Vijeće za elektroničke medije, a namijenjena su točno određenim radijskim emisijama i njihovim autorima koji se bave sadržajima od javnog interesa. Kada bi htjela, inspekcija bi mogla točno detektirati u čijim je džepovima završavao novac iz Fonda, no volje ni za to očito nema.

No, sjetimo se što je svojedobno govorila Ivana Lekšić:

"Kao osoba koja godinama radi na radijskim postajama Bjelovarsko-bilogorske županije i Međimurske županije, osjećam potrebu reagirati i prokomentirati medije u Hrvatskoj (bar one na kojima sam radila) i dati Vam na znanje da što god promijenili i odlučili u novom Zakonu o elektroničkim medijima, ništa od svega toga ne znači ukoliko netko ne počne pratiti rad tih istih medija. Kako sam zbog straha da ne ostanem bez posla, a samim tim i sredstava za život, godinama bila prisiljavana na lažiranje radijskih emisija za sredstva Fonda za pluralizam, rasprava o tome tko treba dobiti pravo na javljanje za ta ista sredstva (portali, neprofitni mediji, komercijalni... itd.) je više nego smiješna. I dok Vi raspravljate treba li portalima dati mogućnost za dobivanje sredstava iz navedenog fonda, SVE radijske postaje na kojima sam radila (radila sam na tri radijske postaje u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji), javljajući se za sredstva od Fonda za pluralizam, lažirale su više od 70 posto emisija za koje su dobile novac. Vijeće za medije je kao nadležno tijelo obaviješteno o tome, no nije reagiralo", kazala je prije nekoliko mjeseci za medije, a onda to isto kazala i na sastanku u Ministarstvu kulture i na sastanku u Vijeću za elektroničke medije dokazujući istovremeno kako je doista i istina da je Vijeće za elektroničke medije o svemu bilo obaviješteno i ranije.

Lekšićkin iskaz, dakako, nije se svidio čelnicima HURIN-a. A zašto i bi? Medijska galama koja se digla nakon njezina iskaza u medija prijetila je time da se pojača nadzor nad emisijama koje emitiraju lokalne radijske postaje. No, i to možemo objesiti mačku o rep. Zakoni su, kao što znamo, tu, kako bi se selektivno provodili.

Na zadnje noge tada se digao Juraj Hrvačić i HURIN. U javnost su odaslali priopćenje u kojem se grubo, baš u hrvatskoj maniri, gazi zviždačicu Ivanu Lekšić. Umjesto da zatraže i forsiraju promptnu istragu navedenih tvrdnji, Ivanu Lekšić iz HURIN-a optužili su da "bez dokaza dovodi u sumnju legalnost korištenja sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznolikosti elektroničkih medija", te da "HURIN pozdravlja način dosadašnjeg rada VEM-a a vezano uz raspodjelu sredstava Fonda gdje je sve transparentno objavljeno na njihovim stranicama od natječaja, bodovanja, emisija za koje su odobrena sredstva, pa do pravdanja sredstava". "Utemeljenje Fonda inicirao je upravo HURIN s ciljem poticanja raznolikosti programskih sadržaja radijskih postaja sa željom da se otrgnu od mogućeg zaborava mnoge zavičajne tradicije, promiče kulturna raznolikost Hrvatske i dobrobit njenih nacionalnih manjina. Sredstva Fonda su taj cilj i ostvarila, plus činjenica da su upravo zahvaljujući sredstvima Fonda zaposleni mnogi mladi visokoobrazovani novinari".

No, mimo i Lekšićkinih tvrdnji, uskoro se pokazuje da HURIN govori teške neistine kada je u pitanju lažiranje radijskih emisija. Osim što je Vijeće za elektroničke medije pod pritiskom javnosti i Ministarstva kulture koje se angažiralo oko Lekšićkinog slučaja detektiralo četiri nakladnika koja će zbog nepravilnosti u radu prijaviti DORH-u, nedavno je isto potvrdilo i pismo radnika Soundset Požege, radijske mreže u vlasništvu Cratis retisa, na čijem je čelu predsjednik Uprave Josip Majher. Radnici, među ostalim, u pismu navode i sljedeće:

"Marketinški djelatnik dobio je sporazumni otkaz bez sankcija iako je priznao kriminal veći od 100 tisuća kuna u samo desetak mjeseci. Snimke programa 'čudom' nestaju kako se ne bi ušlo u trag nepravilnostima. Vijeću za elektroničke medije šalju se izvješća koja odrađuje direktor Srđan Hasić Vuđan. Postoji sumnja da se u posljednje vrijeme uplate koje trebaju doći na Soundset Požegu preusmjeravaju na Cratis retis i Soundset Brod, a naznake postoje da će to biti i s preostalim iznosom iz Fonda za 2012. te s odobrenim sredstvima za 2013. godinu. U programu Soundset Požege od 8. ožujka nema voditelja tako da se emitiraju samo glazba i vijesti što nikako nije u skladu sa županijskom koncesijom koju imamo. Emisije za koje nam je Fond odobrio sredstva se ne proizvode, ali će vjerojatno biti lažirane ili će opet pod 'čudnim okolnostima' nestati snimke programa".

Isti je radio bez problema funkcionirao 30 godina na medijskoj sceni zapošljavajući 16 ljudi koji su redovno primali plaću. Dolaskom nove klike pod dirigentskom palicom Josipa Majhera koji u vlasništvu ima 51 posto radija, počinju njihovi problemi. Radio tako danas ima pet zaposlenika koji za svoj rad ne primaju plaću od siječnja 2013., a za studeni je isplaćena u obliku pozajmice. "Djelatnike radija iscrpljuje se maksimuma. Godišnji odmor dobivamo 'na kapaljku', bez rješenja, i svake godine većini djelatnika po nekoliko dana godišnjeg propadne. To je prema direktorovim riječima mjerilo da smo odani firmi u kojoj radimo", pisali su prije koji tjedan radnici Soundset Požege.

Slično govore i informacije s terena: DA, emisije se lažiraju, a sredstva iz Fonda ne služe zapošljavanju visokoobrazovanih ljudi, već se događa upravo suprotno - okrupnjavanje i koncentracija radijskih postaja oko nekolicine istih ljudi, čime se omogućava smanjivanje broja zaposlenih te dijeljenje snimljenih emisija na nekoliko radijskih postaja u vlasništvu jednog pojedinca.

Josip Majher drži 51 posto radija. Juraj Hrvačić drži Radio Antenu, Narodni radio te Zagrebački radio i RVG. A, kako je Objektiv i ranije pisao, Vijeće za elektroničke medije do sada nije izvršilo opsežnu kontrolu koncentracije medija u rukama nekolicine "igrača", stoga se događa da skup tih pojedinaca uz potporu najjačih marketinških agencija međusobno dijeli 95% marketinškog kolača. Istodobno, Hrvačićeva novinska agencija Mediaservis prodaje vijesti radijskim postajama za sitan novac i vezuje ih marketinški.

Činjenica je, Vijeće za elektroničke medije nema ni kapaciteta kontrolirati svaku od navedenih razina koja omogućava malverzacije, no istodobno za to nema niti volje. Vijeće za elektroničke medije je, naime, pod snažnim utjecajem HURIN-a koji je sada posebno uznemiren zbog činjenice da bi se u saborskoj proceduri trebale naći Izmjene i dopune Zakona o elektroničkim medijima po kojima bi i portali postali korisnici sredstava Fonda. Tako uznemireni, povlače ishitrene poteze, pa se u priopćenju postavljaju kao kakovo nadzorno tijelo Vijeća za elektroničke medije kvalificirano da ocjenjuje njihov rad, pozdravljajući njihovu transparentnost i njihovo dosadašnje djelovanje.

HURIN bi uključivanjem portala u dijeljenje financijskog kolača iz Fonda, osim novca, izgubio dosadašnji utjecaj i moć. Portali bi zasigurno reagirali kada bi preveliki dio novca išao samo nekolicini istih nakladnika. To vrlo dobro zna čelništvo udruge naviklo na opijum moći.

HURIN je, pričaju nam upućeni, uvijek funkcionirao kao sindikat u kojem su glavnu riječ imali veliki radijski igrači, a malima bi se eventualno davalo da budu predsjednici u nekom od osam regionalnih centara. "Izbor predsjednika HURIN-a obično je funkcionirao po principu - ja ću tebe podržati za predsjednika ili dopredsjednika u nekom regionalnom centru, a tvoji onda mene moraju birati za glavnog", kaže nam naš izvor.

Naši nam sugovornici govore kako je mjesto predsjednika HURIN-a uvijek omogućavalo da se privatni interesi guraju kao interesi svih članova udruge. HURIN je, ističu, tako često znao progurati neke izmjene u Zakonu o elektroničkim medijima koje su išle na ruku velikim igračima.

Na čelu HURIN-a danas je radijski mogul Juraj Hrvačić, a upućeni nam kažu kako je isti drmao HURIN-om i onda kada nije bio na njegovu čelu, već je to radio preko svojih poltrona.

Nije stoga ni čudo da je zadnjih mjeseci u redovima HURIN-a zavladala panika.

Oznake: ZAMP

24sata i komentator Tomislav Klauški objavili su 14. lipnja tekst pod naslovom "HRT kao ERT: Najlakše bi bilo ukinuti, ali kako onda izgraditi?" u kojem se kritički progovara o kancerogenim nakupinama na HRT-u. Tekst prenosim u cijelosti:

"Kome nakon pet zakona, nekoliko desetaka urednika, četiri tisuće zaposlenih, stotinu izgubljenih milijuna, milijardi grešaka i promašaja, nezabilježene korupcije, kriminala i cenzure, nije barem jednom došlo da HRT-u napravi ono što su sumanuti Grci napravili svojoj javnoj televiziji?

Naprosto je ukine.

Jer, to naprosto više nema smisla.

Nema smisla više donositi zakone koji samo povećavaju kaos. Nema smisla postavljati urednike kojima nakon debakla ostane dvocifreni koeficijent plaće. Nema smisla otvarati nove programe kad je nemoguće napuniti i postojeća dva. Nema smisla milijarde od pretplate davati za parafiskalne namete poput ZAMP-a. Nema smisla nadati se promjenama, kad je svaka još pogubnija.
Svake godine sve gore

Bez obzira koja politika došla, Hrvatska radiotelevizija postojano klizi u ponor: novinarski, kadrovski, financijski, reputacijski, gubi ugled i gledateljstvo, proizvodi gubitke i skandale.

Tako je već punih dvadeset godina. I svake godine izgleda sve gore. I zato, sigurno nema onoga - uključujući i same zaposlenike na Prisavlju - koji barem na trenutak, barem za svoju dušu, nije poželio da se ta agonija okonča, stavi ključ u bravu, otpusti sve zaposlene i krene ispočetka. Od nule.

To su napravili Grci i to je duboko nedemokratski, pa i diktatorski, nasilnički. Ali to je nešto na što Bruxelles nije imao primjedbi. Znači, može se.
Grčka kao Hrvatska

U Grčkoj je bila veoma slična situacija. Oko tri tisuće zaposlenih u zemlji s duplo više stanovnika, približan broj programa, pad gledanosti i povjerenja gledatelja, brojne optužbe da služe politici, da generiraju korupciju, isisavaju novac, uništavaju profesiju...

A sami novinari ERT-a za sve to optužuju vlast.

U Hrvatskoj je sve isto. Još otkad je Antun Vrdoljak na porti HRT-a izvjesio popis novinara kojima je zabranjen ulazak, preko zakonskih promjena u vezi izbora glavnog urednika koje su u doba Mirka Galića izazvale raspad sistema, preko nabavki sapunica, Hloverkine cenzure i milijunskih gubitaka, pa sve do ere v.d. urednika koji se mijenjaju poput balavih rupčića. Češće se govorilo o državnoj televiziji, nego o javnom servisu.

I svaki put se činilo da će promjena zakona popraviti stvari. Jednom se to pokušalo većom demokratizacijom (barem na papiru), drugi puta većom centralizacijom. Jednom se težište odlučivanja prebacivalo na Prisavlje, drugi puta se vraćalo u Vladu i Sabor.
Od Tuđmana do Milanovića

I onda kad je ravnatelja postavljao Franjo Tuđman, i onda kad ga je postavljao Ivica Račan, i kad se imenovao na HRT-u, i sad kad ga je postavio Sabor nakon dogovora premijera i predsjednika, HRT nikako da se izvuče iz blata.

Zbog svega toga u ovoj zemlji sigurno nema onoga tko barem na trenutak nije poželio da se HRT naprosto ukine.

Da se svi otpuste, sve pogasi i da se krene ispočetka. Ali što nakon toga?

Tko će ponovno dizati novi javni servis? Zar oni koji su ga ovako srozali? Oni koji su godinama taložili afere i skandale, dugove i neradnike, tako da se danas, kao na sedimentnim stijenama, precizno može iščitati povijest uništenja javnog servisa?

Kome se može vjerovati da bi ovoga puta uzeo profesionalce i radnike, a ne podobne neradnike? Kad je, nema tome tako davno, i Hloverka Novak Srzić predstavljena kao spasiteljica HTV-a.

Uglavnom, taj "vlažni san" vrlo lako bi se pretvorio u noćnu moru.
Gdje se ubija korupcija?

Baš kao što je to i grčko ukidanje javne televizije, predstavljeno kao ultimativna forma restrukturiranja i borbe protiv korupcije.

Međutim, kod nas se ta metoda ne bi trebala ograničiti na javnu televiziju. Točnije, s njom bi trebalo krenuti od onih koji su javnu televiziju pretvorili u ovo što je ona danas. Jer, ako HDZ s optuženičke klupe može sudjelovati, pa i pobjeđivati na izborima, onda može i ovakav HRT predstavljati javni servis.!"

Oznake: ZAMP

Dubrovački portal Dulist je objavio tekst pod naslovom "Dubrovački ugostitelji ogorčeni nametima ZAMP-a" u kojem se progovara o parafiskalnom nametu koji skuplja i distribuira jedna udruga - HDS. Tekst prenosim u cijelosti:

Sezona je počela, brojke dospjelih gostiju već su sada rekordne, a turistički djelatnici zadovoljno trljaju ruke. Vrijeme ne služi pretjerano jug Hrvatske, ali bez obzira na to gotovo da se već sada lakše podnose tekući troškovi, koji će tijekom sezone porasti zajedno sa brojem gostiju....Gotovo da je lakše.

Jedan od takvih troškova je i onaj od HDS ZAMP-a, krovne udruge koja se brine za naplatu autorskih prava glazbenika na području Republike Hrvatske. Njima naime gotovo svaki gospodarski subjekt mora plaćati naknadu za autorska prava, a iznosi se razlikuju naravno ovisno o tome u kojoj kategoriji radite.

Obzirom da je Dubrovnik turističko područje, logično je da su najčešće djelatnosti one vezane uz akomodaciju gostiju i njihovo uživanje u odmoru. A glazba je neizbježna u tom pogledu, a gdje je glazba tu je i ZAMP.

Naime, prema podacima s kojima raspolaže duList prosječni iznos kojeg plaća hotel visoke kategorije na ime autorskih prava je više od stotinu tisuća kuna godišnje. Kad je riječ o ugostiteljima taj iznos je manji, odnosno od nekoliko stotina kuna do nekoliko tisuća kuna mjesečno (ovisno o tipu objekta). Da bi stvar bila gora u špici sezone slijedom kategorizacije koju određuje opet ZAMP u suradnji s Hrvatskom obrtničkom komorom slušanje glazbe očigledno košta više jer ugostiteljima koji ne spadaju u sistem paušalne naplate stižu uvećani računi.

O ovoj temi znanstveni rad napisao je i docent Sveučilišta u Dubrovniku dr. Đorđe Obradović koji u svom osvrtu pod naslovom 'Diskriminacija autora prema zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima RH', osim što ističe na koji način i u kojoj mjeri su zakinuti autori likovnih, književnih, arhitektonskih, znanstvenih i drugih djela (koji za razliku od autora dramskih, filmskih i glazbenih djela nemaju pravo na naknadu) postavlja brojna pitanja o načinu i legalnosti naplate ovakvih nameta. U dijelu koji se primjerice osvrće na naplatu hotelima on piše:

-(...) hoteli moraju plaćati naknadu za korištenje mehaničke glazbe čak i ako nitko nije u sobi ili ako su gosti u sobi ali ne uključe televizijski prijemnik(...) - ističe u svom radu Obradović te nastavlja:

-(...)Kako je moguće da se naknada za navodno mehaničko korištenje glazbenih djela naplaćuje ormarima, krevetima, stolicama i stolovima samo zato što im je u blizini neuključeni televizor? Moguće je zato što je Zakon o autorskim i srodnim pravima dao pravo monopolističkoj udruzi ZAMP da donese cjenik i da naplaćuje naknadu za mehaničku glazbu i kad se nikakva glazba ne sluša. Time je ozakonjena otimačina dijela prihoda brojnim gospodarskim subjektima, premda oni nisu koristili ničija autorska djela (...) - piše u svom radu Obradović.

Ne slažu se svi...

Predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika pri HOK-u Stjepan Perić smatra ipak kako s naknadom za autorska prava nema ništa sporno.
-Smatram da se svačiji rad treba poštovati. Načelno podržavam naplatu ZAMP-a, osobno plaćam i ne vidim ništa sporno u tome- odgovorio nam je na naš upit Perić te dodao kako je ugostiteljima ipak lakše nego hotelijerima.

Predsjednik strukovne grupe hotelijera pri OK DNŽ Željko Miletić na naš upit smatra li da je namet ZAMP-a opravdan kaže:

-Svaki hotel je obveznik plaćanja naknade ZAMP-u. Visina naknade ovisi o raznim parametrima i obračunava se na više osnovica. Jedna osnovica je na temelju broja TV u sobama (što je više soba naravno da je i više televizija prema tome je i naknada veća). Druga osnovica su zajedničke prostorije koje ima svaki hotel (aperitiv bar, bazen i sl., iz toga proizlazi naravno da hoteli koji imaju više sadržaja tj. zajedničkih prostorija kao što su barovi, bazeni isl. plaćaju veću naknadu). Treća osnovica je živa glazba na terasi hotela ukoliko je hotel ima – kaže Miletić, a na potpitanje je li ovakav sustav pošten i/ili socijalno osjetljiv odgovara:

-To zakon koji je na snazi i koji treba poštovati. Hrvatska udruga hotelijera vodi pregovore sa ZAMP-om vezano na smanjenje naknade. Vrijednost boda je utvrđena u ugovoru i definirana je od strane ZAMPa, Hotel je obračun dužan prihvatiti i uredno izvršiti svoju obvezu prema ZAMPu. - zaključuje Miletić.

Anonimno hrabriji

Ipak mišljenje čelnih ljudi svojih krovnih udruženja ne dijeli barem dio njihovih kolega. DuList je tako razgovarao s dva direktora hotela visoke kategorije, te nekoliko ugostitelja. Pojednostavljeno rečeno – ZAMP-a i ZAMP-ove matematike im je preko glave.

-Ljut to svakoga. Kako ne ljuti, samo vam neće reći nitko javno – ističe nam dubrovački ugostitelj M.Č. koji je ogorčen jer kaže ne razumije zašto mora plaćati nešto što je ionako već plaćeno.

-CD player uopće nemam. Plaćam TV pretplatu, plaćam Internet i IP TV preko čega i slušam tu glazbu – kaže on te kratko ali jasno nastavlja:
-To je legalna i legalizirana pljačka! – zaključuje ovaj ugostitelj.

S njime se slaže i direktor jednog dubrovačkog hotela visoke kategorije.

-To je toliko iritantno da kad čujem ZAMP digne mi se kosa na glavi – kaže naš sugovornik.

-Radio sam u inozemstvu i tamo je iznos koji se plaća neusporedivo manji po broju gostiju. Mislim vi ste ovdje u situaciji da imate sobe, barove, diskoteku i na sve živo naplaćuju svoj namet – ističe direktor jednog dubrovačkog hotela uz zahtjev da mu ne spominjemo ime.
- Ako imate priredbu ne može proći ispod deset tisuća kuna. To je harač par excellence – smatra on te dodaje kako mu 'ne ide u glavu da jedna privatna udruga može toliko i na takav način naplaćivati.

- Povrh svega tu je TV pretplata i slični nameti – ogorčeno zaključuje on.

Naš drugi sugovornik, također direktor jednog hotela visoke kategorije smatra kako ZAMP u ovoj formi ne treba plaćati.

- Sustav naplate je vrlo dobro organiziran, a naknadu morate plaćati do beskonačnosti. Jasno je da autori glazbe imaju pravo na autorsku naknadu, ali ona ne bi trebala biti regulirana na način kako je to sada. Od svih umjetnika, samo autori glazbe su se izborili za ovaj status. Ako je ovo uredu, a po meni nije, tada bi se na ovaj način mogle plaćati naknade svim drugim umjetnicima. Onda možemo svi poći u umjetnike – ističe on te nastavlja:
- Naknadu za korištenje glazbenih dijela bi trebalo plaćati jednokratno, što bi značilo da ako kupiš orginal CD, automatski platiš i autorsku naknadu u cijeni CD-a. Zakonskom regulativom i inspekcijskim nadzorom treba smanjivati piratsku prodaju autorskih dijela. Nije normalno da kupiš orginal CD ili puštaš radio glazbu u ugostiteljskim objektima i da plaćaš za taj CD autorsku naknadu do beskonačnosti. Pitanje je ustavnosti ovog zakona. Ljudi iz ZAMP-a su potezom pera preko noći postali milijunaši, a bez osnove. Izgleda da je kod nas sve moguće – ljutito zaključuje naš sugovornik.

Bodovi i kune: Proizvoljan sistem naplate
Inače ZAMP svoje tarife određuje u dogovoru s HOK-om, i prema podacima DZS-a. Za 2013. godinu tako vrijednost jednog boda iznosi 0.56 lipa. Primjerice za kafić koji je otvoren do 24 sata u Dubrovniku mjesečna ZAMP dodijeljuje između 447 i 894 boda. Ako je riječ o noćnom klubu, naknada iznosi nevjerojatnih osam posto prihoda kluba, dok se prihod kluba računa kao umnožak kapaciteta objekta i najviše utvrđene cijene ulaznice i broja radnih dana u mjesecu. U istom pravilniku, vjerovali ili ne stoji kako navedene parametre svojom kontrolom utvrđuje ZAMP.

Oznake: ZAMP

Na web-stranici Hrvatske gospodarske komore objavljen je poziv na sjednicu Grupacije kinoprikazivača HGK na kojoj će se raspraviti prijedlog novog sporazuma ZAMP-a i pismo domaćih producenata vezano na čitav niz tema o kojima bi htjeli razgovarati. Za dodatane informacije možete se obratiti gosp. Rajku Naprti, tajniku Udruženja grafičko-prerađivačke industrije na tel. 01/4606-766 ili na e-mail: rnaprta@hgk.hr. Dakako, nitko nikada nije dao odgovor na elementarno pitanje: tko je, kada i kako dao ovlasti Hrvatskoj gospodarskoj komori da zastupa interese svih nas. Kao i u ranijem sporazumu potpisanom bez ičijeg znanja osnovano sumnjamo da je riječ o MANIPULACIJI I PRIJEVARI na štetu građana i tvrtku u RH a na korist nekakvoj privatnoj udruzi građana!!! Kao građanin RH ja sam svoje predstavnike birao u Sabor RH a ne u Komoru.

Oznake: ZAMP

Evo što piše Markan Perušina u Zadarskom listu:

Otkad Krstanove ovce čuva tranzistor, vukovi se više ne približavaju, nema štete, nema Ane... Jedno gaj, kaže, stra da će morat plaćati priplatu HRT-u i unoj agenciji Zamp što naplaćuje slušanje pisama i od koje, govoru niki, i precjednik Josipović inkasira za svoja autorska prava

Vragu mu ja sriću dajen. Svaku dobru, men će pobratim Ivan. Ol nevdiš da pokolje i ovo zeru blaga štoj dikod ostalo. Zakolje, rastra, izmrcvari i - nikom ništa.

Kad su čuli o čemen smo počel divanti, pošto su i uni svoje odglasovali, skuplo se oko nas isprid škole dab desetak ljudi.

Neb tolko ni da i na janjetnu zoveš.

Znatel vi ljudi, jaćut njima, da je vuk u una davna, davna vrimena bija čoviku najveći konkurent. Ma kakvi ovo Bilić i Kalmeta. Toj ništa, pičkin dim. Vučnaj bija jači, okoprcniji i spretniji podenovo u lovu, sve dok se čovk nije osvoje na dvi nuge. Ko vidi dalje odma je u pridnosti. El tako?! A kad je još usavršja ruke, vuku više nije bilo spasa. S alaton i oružjen čovk širi svoja naselja i poljoprivrede, drži stoku na otvorenom, siče šume, a livode koristi za ispašu svojijeh ovaca, goveda, prasaca, kunja... Ubija vuka, tamani cile čopore di kod stigne. Sve do istribljenja.

Evo danaske u zapadnijim Europama nema njanci jednoga. U Velikoj Britaniji zadnji vuk ubijen 1743., Danskoj 1772., i Njemačkoj 1904..

E takoj, uskače u rič Tonći Ivanov, zvani Gare. Kad su ga tamo potamanli počeli su drugin naređivat da ga triba štitit. A di ćeš ga štitit neg di ima divljine, a u nas je, fala Bogu, ima svugdi. Milijun i kusur hektara polja u ledni, livode zaresle u redne. Šikara, drača i kupina. Puno gore neg je u svojen libru opisa Jurček Zekanović. Jedina smo divljina u Europi. Sve manje ljudi i blaga, sve više vukova. Ubiješ li ga ne gine ti kazna od destak tisuća kuna. Da desetak, kad je to bilo?! Nikidan je jedan naš lovac platje 50 iljada. Lažu uni Državnog zavoda za zaštitu prirode da u nas živi od 180 do 230 tj. u prosjeku 205 vukova, raspoređenih u 50-ak čopora. Ima ih sigurno trojduplo, množu se stalno i još ih odnikle dovozu.

Je, ja san na svoje oči vidje. Dođe vrtolet, nadliće i kad odabere misto spušte par sivih vukova, prisnažuje Krstan Kujić. Un je ima priko 500 ovaca i koza, najviše u selu. Puno toga je mora smesti, što zbog vuka, što jer nema maće drčne, a i kob sad dite posla za blagon među vukove. I sam je, veli, ima bliske susrete s vukovin i njijovom svojtom. Kad noćon dol u Gromci zavijaju čovku se krv ledi u žilan. Al saš ti vidti čuda. Ja san in se zimus bije približje i kradomice promatra kako živu. Nećete virovat ma isto kaj i ljudi. Mate i ćaća su glavni. Prvi idu ulovljeno meso, unda starija braća i sestre pa tek mladunci. Kad mladi vuk navrši dvi godne mora ići dalje, na novom području stvorti svoj čopor. Iđe dalje. Nema parenja sa rodbinom, a kamol, nedaj bože, između braće i sestara. Pritom mužjak je taj koji odbija parenje.

Kob reka, ka čeljade, upada Blajo Dujelin. To nisan dosad zna, i sad san malo manje ljut na vuka. Pur je i meni zakla desetak glava blaga.

I tako, divanimo mi, divanimo... Samo o vukovin. O rezultatin izbora i pulitčarin niko ni beside. Taman da ćemo svak svojoj kući na večeru, kad etot malog Ćupe sinovca od kumašna Martina. Trči ki da ga svi vrazi gone. Viče: Ljudi, ljudi, striče Markane... Eno jopet tamo u Slivnici i oko Vinjerca pokolj. Vukovi zaklali 18 ovaca. Činim se jopet unom Žuniću, Magašu i Srzentiću, što su in u više navrata klali i dosad. Odma zvali unu magistricu Anu Grgas. Eno je prigledava tragove, miri šubleron rane i ugrize.

Ko, el Ana Grgas?! Ma ajde čovče ništa od toga. Unat je od jedne državne službe plaćena da štiti i svituje stočare, dok u slobodno vrime, kaj sudska vištakinja, surađuje s drugon koja štiti vuka. Sve po unoj vuk sit i ovce na broju. E sad ako čovk nema štalu il tor 200 metara od kuće i ogradu od 1,20 metara visine oko tora, ako nema pasa tornjaka i ako nije bije uz blago kad je vuk napa, nema pravo na nikakve odštete, govori Krstan. Takoj samo u općini Posedarje u posljednje dvi godne poklano priko 2000 grla domaće stoke. Odšteta: nula bodova. Nikom njanci jedne lipe.

Je, striče Krstane, al ima ništo novo. Na svoje san uši čuja di Ana nuvnarim govori kako vuk nikad nije napa akol pastir uzase ima tranistor.

El, to rekla.

Je ovogami, mali će Ćupo, pokazujuć tri prsta. Trojstvo.

Fala joj di čula i nečula. A ja mislije kakoću legalizirat tor i oko tora, digniti zid, kupti pasa. Da sve bude po peesu. Al sad mi je otvorla oči dala ideju. Samo takvu, bogovsku. Što san mislije potrošt na štalu, zidove i pase ostavt ću u štramcu za još, nedajbože, crnja vrimena. Potrošću samo na tranzistoriće. Al ne sebi neg ovci Zrni zvonarci. Pridvodnici stada. Jedan njoj jedan da u toru sviri dan-noć. Ma što tranzistor, budel tribalo kupću Zrni i unu malu televizijcu, što mje unuk Antša zove tablet. Pa neka uživa i gleda što kod oće Ružu vitrova il Sulejmana kada opet počne.

Jesmo se ismijali, misleć da se Krstan zajebava. Kad štoš ti vidti. Un ujtro zoron ranom pali uno zeru traktorne i ode vrcon u Supernovu. Vraća se za po ure. Ovce čekaju u toru. Zrni stavlja tranzistor oko vrata i navija ga do korica. Tako će odsad svaki božji dan: Ujtro ga stavi i navije, navečer skine.

Sad nemoran ići za njiman. Samo i satiran jedan dan u Ogredicu, drugi u Bunarić, treći u Pilipušu. Satran, zatvorin lazu i iđen u polje za svojin poslon. Otkad ih tranzistor čuva, vukovi se više ne približavaju, nema štete, nema Ane... Bog bogova, zadovoljno trlja ruke Krstan, uvjeren da je za male novce, kaže nit za 100 kuna, naša šprancu za čuvanje ovaca od napada vukova.

Jedno gaj, kaže, stra da bude mora plaćat pretplatu HRT-u i, ako saznaju inkasatori, unoj agenciji Zamp što naplaćuje slušanje pisama i od koje, govoru niki, i precjednik Josipović inkasira svoj dija za autorska prava. Ma dab ja precjedniku Josipoviću, al ko može podmirti sve une muktaše oko njega. Neb da prodan sve svoje ovce i blago cile Zadarske županije, el tako.

Oznake: ZAMP

Portal Index.hr, posljednja institucija istraživačkog novinarska u Hrvatskoj objavila je jučer tekst pod naslovom "Radman prebacio dio HRT-ovog poslovanja na ZAMP!" koji u nastavku prenosimo u cijelosti:


"Glavninu svojih prihoda HRT, kao što je poznato, ostvaruje naplatom RTV pristojbe i prodajom marketinškog prostora. No, nisu to jedine stavke koje HRT-u donose novac.

Prihode, doduše znatno manje, HRT ostvaruje i od prodaje prava za reemitiranje svog programa kabelskim pay tv operaterima. Naknadu za reemitiranje programa od kabelskih operatera, međutim, HRT ne prikuplja direktno već to za njih radi - HDS ZAMP.

Za svoje usluge ZAMP naplaćuje HRT-u proviziju od deset posto. No, koliko točno HRT zarađuje od naknade za reemitiranje programa, nismo uspjeli doznati. "Odgovor na ovo pitanje zadirao bi u poslovne odnose s trećim stranama, stoga Vam u skladu s dobrim poslovnim običajima nismo u mogućnosti odgovoriti u ovom trenutku", rečeno nam je iz HRT-ove Službe za odnose s javnošću.

ZAMP u Hrvatskoj prikuplja naknade za europske javne servise

Aranžman HRT-a i ZAMP-a posljedica je odluke koju je Goran Radman, glavni ravnatelj HRT-a, potpisao 30. travnja ove godine, a u kojoj stoji: "HRT je za period od 2013. godine opunomoćio EBU Cable Coordination da u njeno ime pregovara i sklapa ugovore s kabelskim i drugim ADSL/IPTV operaterima".

EBU je skraćenica od European Broadcasting Union, europske udruge koja okuplja javne servise, među njima i HRT. A interese EBU-a u Hrvatskoj, kada je u pitanju prikupljanje naknade za reemitiranje programa zastupa ZAMP, stručna služba Hrvatskog društva skladatelja ustrojena radi zaštite autorskih muzičkih prava i prikupljanja naknade za njihovo korištenje.

"U odgovoru na Vaš upit mogu potvrditi da HDS ZAMP od 2005. godine ima ugovor s EBU-om a vezano uz prikupljanje naknada za prava televizijskih kuća članica EBU-a prilikom korištenja njihovih programa u kabelskoj retransmisiji odnosno distribuciji. Što se tiče podataka o prihodima pojedine članice grupacije EBU (dakle televizijskih kuća za koje prikupljamo naknadu) temeljem ovih prava, molim Vas da se s upitom obratite na njihovu adresu, a s obzirom da nismo u mogućnosti javno davati te podatke", rekla nam je glasnogovornica ZAMP-a Marina Ferić Jančić, kod koje smo se pokušali raspitati o njihovom aranžmanu s HRT-om.

Kada smo HRT upitali zbog čega su na EBU prebacili ovlasti vezano za pregovaranje i sklapanje ugovora o reemitiranju programa, dobili smo sljedeći odgovor: "HRT nije nikome prebacio ovlasti. HRT kao i ostale javne televizije EBU članice koristi prednosti zajedničkih servisa neprofitabilne organizacije EBU i prilikom štićenja interesa članica na međusobnu korist i posebno vodeći računa o obveznoj zaštiti TV, autorskih i srodnih prava trećih".

Bivša Uprava se odrekla ZAMP-a, Radman mu se vratio

S Prisavlja također tvrde da opisani mehanizam postoji od 1999. godine, te da HRT nikad nije sklapao direktne ugovore s pay tv operaterima. Priča, međutim, nije baš tako jednostavna.

Činjenica je da je HRT naknadu za reemitiranje programa prikupljao pod okriljem EBU-a sve do prošle godine. Bivša uprava predvođena Josipom Popovcem tada je odlučila da će HRT o naknadi za reemitiranje direktno pregovarati s kabelskim operaterima. Smatrali su da izbacivanjem posrednika HRT može ostvariti veće prihode. U Popovčevoj upravi za to je bio zadužen Marko Ugarković.

Da je HRT pokušavao direktno s operaterima pregovarati o uvjetima reemitiranja vidljivo je i iz dokumenta naslovljenog "Cjenik reemitiranja programa HRT-a na PAY TV platformama", kojeg je Radman potpisao 7. prosinca 2012. godine, a koji je i dalje dostupan na HRT-ovim internetskim stranicama. U tom cjeniku navedene su i cijene reemitiranja: kabelski operateri bi HRT-u za reemitiranje svakog od njegova četiri kanala trebali godišnje platiti 4,5 kune po pretplatniku.

Međutim, s obzirom da je 2012. godina na Prisavlju bila vrlo turbulentna, nikakvi ugovori s kabelskim operaterima zapravo nisu potpisani. Popovčeva uprava razriješena je prije nego što su taj posao stigli završiti, nakon čega je krenuo postupak biranja novog glavnog ravnatelja. Radman je za šefa HRT-a izabran u listopadu 2012. godine, a s obzirom da ni on u narednih šest mjeseci nije postigao nikakav dogovor oko reemitiranja, odlučio je HRT vratiti pod okrilje EBU-a, odnosno obnoviti poslovanje sa ZAMP-om.

Trgovački manevar "rejting efendije"

U svijetlu ove priče, nije naodmet podsjetiti na okolnosti pod kojima je Radman postao glavni ravnatelj HRT-a. Još i prije nego je predao kandidaturu, Radman je slovio kao favorit za novog šefa javnog servisa, prvenstveno zbog navodne podrške iz sjene koju mu je pružao Ivo Josipović.

Naravno, Radman tvrdi da Josipović s njegovim dolaskom na HRT nema nikakve veze, iako ne krije da je s predsjednikom RH u dugogodišnjem prijateljskom odnosu. U nedavnom intervjuu potpisanog je novinara Radman čak optužio da je u javnosti pronio glas da je glavni ravnatelj postao uz Josipovićevu podršku.

Međutim, činjenica je da je priča o Josipovićevom lobiranju za Radmana do novinarskih krugova došla od visokog izvora iz Vlade RH. Prema toj priči, koju je prenijelo više nacionalnih medija, Josipović je potporu SDP-ove saborske većine, potrebne da se Radmana instalira za šefa javnog servisa, osigurao vještim trgovačkim manevrom; premijeru Zoranu Milanoviću zauzvrat je navodno prepustio potpunu kontrolu nad kadroviranjem u tajnim službama. Te tako u potpunosti opravdao zarađeni nadimak "rejting efendija".

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Prije nekoliko dana - 15. svibnja, u zagrebačkom Avenue Mallu, održan je okrugli stol „ZAMP, hrvatska parafiskalna institucija koja ne postoji“, što ju je organizirala Koalicija Stop ZAMP koja okuplja tvrtke, ugostitelje, hotelijere, udruge građana, gospodarstvenike te mnogobrojne žrtve ZAMP-a koji su zbog plaćanja ovog ogromnog parafiskalnog nameta koji u nekim tvrtkama doseže do 60 posto prometa, morali prestati poslovati, pri čemu su stotine ljudi završili na ulici bez posla.

Na okruglom stolu su sudjelovali sveučilišni profesori, glazbenici, bivši državni dužnosnici koji su ostali bez posla nakon što su upozorili na protupravnosti, predstavnici nevladinih udruga. Javnosti su na okruglom stolu predočeni dokumenti nadležnih državnih organa prema kojima HDS-ZAMP, udruga građana koja svojim parafiskalnim nametom ubere preko 100 milijuna kuna godišnje - uopće ne postoji. Budući da HDS ZAMP ne postoji, svi ugovori sklopljeni s nepostojećom organizacijom su ništavni, a sve dosadašnje naplate nevažeće. Okruglom stolu su prisustvovali i predstavnici ZAMP-a – Marina Ferić Jančić, Krešimir Macan, Miro Buljan i Ante Pecotić koji su odgovarali i povremeno polemizirali s prisutnima.

Najveće iznenađenje je izazvao gromoglasni bojkot ovog skupa koji tretira najveći parafiskalni namet u Hrvatskoj. Iako su na okrugli stol pismeno pozvani predstavnici 113 političkih stranaka koje djeluju u Hrvatskoj, skupu su nazočili predstavnici samo dvije stranke – Saveza za promjene i Piratska stranka. Također su na skup višekratno pismeno i usmeno pozvano 135 novinara iz gotovo svih novinskih redakcija u Hrvatskoj (neki od kolega-novinara su u međuvremenu upravo zbog ZAMP-a ostali bez posla), skup je pratilo 9 novinara. Svim novinarima je stavljeno na raspolaganje nekoliko stotina dokumenata koji svjedoče o brojnim protupravnim aktivnostima ZAMP-a. Od pozvanih predstavnika državnih ustanova, DORH-a, 4 ministarstva, 12 državnih agencija, na okrugli stol se također nije odazvao nitko.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Iz Koalicije Stop ZAMP sam dobio jedno iznimno zanimljivo priopćenje povodom jučerašnjeg okruglog stola. Izgleda da je ZAMP-irska milicija prethodno temeljito odradila poso. Zaključite uopstalom sami:

Dana 15. svibnja 2013. godine u 10,00 sati u zagrebačkom Avenue Mallu, održan je okrugli stol „ZAMP, hrvatska parafiskalna institucija koja ne postoji“ koju je organizirala Koalicija Stop ZAMP koja okuplja tvrtke, ugostitelje, hotelijere, udruge građana, gospodarstvenike te mnogobrojne žrtve ZAMP-a koji su zbog plaćanja ovog ogromnog parafiskalnog nameta morali prestati poslovati, pri čemu su stotine ljudi ostale bez posla.

Na okruglom stolu sudjelovao je veći broj poznavatelja djelovanja nepostojeće udruge HDS-ZAMP. Doc. dr. Đorđe Obradović, profesor iz Dubrovnika je u svom istupu govorio o netransparentnim uvjetima djelovanja ZAMP-a i čudnovatim modelima naplate parafiskalnog nameta na muzička autorska prava. Bivša dugogodišnja dužnosnica Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Vesna Stilin je u svom istupu ukazala na činjenicu da DZIV kao nadležna državna institucija uopće ne kontrolira rad ZAMP-a te se založila za temeljitu reviziju rada svih pridruženih organizacija i udruga te napomenula kako joj je poznato da je ZAMP mitio određene dužnosnike DZIV-a. Predsjednik Hrvatskog udruženja ugostiteljskih djelatnosti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Miro Folnegović Hulec je u svom govoru naglasio kako je više desetaka ugostiteljskih objekata zbog ZAMP-a završilo s ključem u bravi a zaposlenici na burzi, da ljudi imaju po 30, 40 prekršajnih prijava, da je veći broj ugostitelja zbog ZAMP-ovih učestalih pritisaka zadobio zdravstvene tegobe te da stotine njih godinama zbog ZAMP-ovog parafiskalnog nameta žive pod prijetnjom ovrha. Predstavnik udruge Juris protecta Zlatko Zeljko govorio je o monopolu koje je na naplatu muzičkih autorskih prava uspostavila jedna sumnjiva udruga građana koju su hrvatski mediji povezivali s različitim kriminalnim aktivnostima. Samostalni glazbenik, književnik i publicist Matej Perkov je govorio o svom iskustvu i pokušaju ZAMP-a da mu naplati javno izvođenje vlastite glazbe, iako on nije član ZAMP-a. Stanislav Magić, direktor Magić telekoma je prezentirao dokumente nadležnih državnih organa iz kojih je razvidno da organizacija HDS-ZAMP uopće ne postoji, pa se stoga postavlja pitanje kome i u čije ime se uopće plaća ovaj parafiskalni namet. Miroslav Amruš – Kiš i Ivan Ožvatić iz Piratske stranke govorili su o potrebi da se Zakon o zaštiti autorskih prava i srodnih prava prilagodi potrebama korisnika u 21 stoljeću. Ivan Pernar iz Saveza za promjene je govorio o socijalnim aspektima parafiskalnog nameta ZAMP-u te o činjenici da naplata ZAMP-ove pristojbe na prazne CD i DVD te memorijske čipove za perilice, pegle, frižidere presumira kako su hrvatski građani neuki lopovi.

Okruglom stolu su prisustvovali i predstavnici ZAMP-a – Marina Ferić Jančić, Krešimir Macan, Miro Buljan i Ante Pecotić koji su odgovarali i povremeno polemizirali s većim brojem prisutnih. Oni su govorili o tome kako ZAMP potiče razvoj glazbe u Hrvatskoj te kako glazbeni autori imaju pravo štititi vlastita autorska djela što nitko od prisutnih nije osporavao.

Iznenađenje je izazvao masovni bojkot ovog skupa koji tretira najveći parafiskalni namet u Hrvatskoj. Iako su na skup pismeno pozvani predstavnici 113 političkih stranaka koje djeluju u Hrvatskoj, skupu su nazočili predstavnici samo dvije stranke – Saveza za promjene i Piratska stranka. Također su na skup višekratno pismeno i usmeno pozvano 135 novinara iz gotovo svih novinskih redakcija u Hrvatskoj (neki od kolega-novinara su u međuvremenu upravo zbog ZAMP-a ostali bez posla), skup je pratilo 9 novinara. Svim novinarima je stavljeno na raspolaganje nekoliko stotina dokumenata koji svjedoče o protupravnim aktivnostima ZAMP-a. Od pozvanih predstavnika državnih ustanova, DORH-a, 4 ministarstva, 12 državnih agencija, na okrugli stol se također nije odazvao nitko.

Dokumenti koji dokazuju da HDS-ZAMP ne postoji pa su sve njihove aktivnosti ništavne možete vidjeti na našoj web- stranici http://stop-zamp.org/
• http://stop-zamp.org/wp-content/uploads/2012/02/zamp-ovla%C5%A1osobe-dziv-05102007.pdf
• http://www.stop-zamp.org/?page_id=354
• http://www.stop-zamp.org/?page_id=359

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

1. teza: ZAMP nema legitimitet
Svi pravni postupci u kojima je kao jedna od stranaka sudjelovao ZAMP su ništavni zato jer ZAMP pravno uopće ne postoji. Isto vrijedi za sve ovlasti koje je nekome dao ZAMP, račune koje je izdao ZAMP itd. Državni Zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV) je regulatorna agencija koja jedina, sukladno Zakonu, daje odobrenje za obavljanje djelatnosti zaštite autorskih prava. Tako je HDS-ZAMP kao stručna služba Hrvatskog društva skladatelja temeljem ovlaštenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo i sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima dobila ovlasti da jedina u Hrvatskoj obavlja djelatnost ostvarivanja i zaštite autorskih glazbenih prava. Međutim, HDS-ZAMP sa sjedištem u Heinzelovoj 62a, u Zagrebu uopće ne postoji. U Ministarstvu Uprave, u registru građanskih udruga upisana je samo udruga - Hrvatsko društvo skladatelja (HDS) sa sjedištem u ulici Berislavićeva 9, Zagreb. U registru udruga ne postoji ZAMP, odnosno Zaštita autorskih muzičkih prava, niti postoji nešto što bi se nazivalo HDS-ZAMP.

2. teza: Nepoznati su kriteriji naplate ZAMP-a
Krajnje su upitni kriteriji naplate ZAMP-ovog nameta budući da nitko nikad ne može unaprijed izračunati koliko košta odn. koliko će mu naplatiti (ako visina naknade ovisi o broju stanovnika mjesta, godišnjem dobu; i gluhi ljudi plaćaju, i djeca vrtićke dobi je plaćaju, a oslobođenje od plaćanja se događa po nepoznatim kriterijima za crkvu, branitelje, vojsku, policiju), naplaćuje se slušanje i izvođenje narodne glazbe, naplaćuje se i slušanje glazbe hrvatskih glazbenika koji nisu članovi ZAMP-a itd. Različita cijena za slušanje jedne te iste glazbe u Karlovcu ili Zagrebu, različito će koštati kao jedinku ako istu glazbu netko sluša na privatnim postajama ili na državnoj HRT, različito istu glazbu platiti ako je sluša u velikom ili u malom kafiću. U isto vrijeme, postoje inozemni autori čije se slušanje u ZAMP-u naplaćuje, i one čije se slušanje ne naplaćuje. Neki put se primjenjuje princip dvostrukog, trostrukog, višestrukom oporezivanja, ali postoje i obrnuti slučajevi – da autor za slušanje svoje glazbe ne dobije ni lipe.

3. teza: Nepoznati su kriteriji obračuna ZAMP-ovog nameta
Ako kriterij za naplatu nije slušanost određene glazbe – jedan muzički broj, jedna minuta, jedan čovjek, već vrsta glazbe (ozbiljna i zabavna) pri čemu se naplaćuje tzv. paušal, dadžbina je neprecizna i nepravedna te ima smisla jedino u slučaju da se kasnije obračuna precizno; građani nemaju apsolutno nikakvu mogućnost kontrole, davanja primjedbi, prijedloga; država također takve dadžbine ne može kontrolirati pa je osnovano pretpostaviti da je prevarena. Ne postoji u Hrvatskoj proizvod i usluga u kojoj direktno ili indirektno nije sadržan porez ZAMP-u. Velik broj naknada za korištenje glazbenih autorskih prava s povlaštenih priredbi, koncerata, svadbi itd. ZAMP nikad nije naplatio. Koji su autori oštećeni i koliko ne zna precizno nitko, čak ni ZAMP. Direktno i indirektno opetovane naknade ZAMP-u plaćaju netom rođena djeca, maloljetnici, invalidi, gluhe osobe, zaposleni, nezaposleni, vjenčani, nevjenčani, cijeli život, doslovce do smrti (poznat je slučaj nasilnog prekida ukopa zbog naplate ZAMP-u).

4. teza: Ugovore sa ZAMP-om su sklapale organizacije koje za to nemaju legitimitet
Masovna naplata ZAMP-a na razne proizvode i usluge koji „bi mogli biti korišteni za slušanje glazbe“ započelo je nakon što je HDS sklopio ugovore sa Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom obrtničkom komorom. Nitko se pri tim nije upitao kako Gospodarska i obrtnička komora mogu u ime svih pravnih i fizičkih osoba u zemlji preuzeti neku financijsku obavezu (što s onima koji nisu članovi)? Takvu vrst legitimacije može imati jedino izabrano predstavničko tijelo naroda – Sabor RH. Tko su inspektori ZAMP-a, tko im je dao ovlasti (udruga, država)?

5. teza: Brojne institucionalne i neinstitucionalne sprege protupravno pogoduju ZAMP-u
O spregama ZAMP-a i politike, te zakonodavne, sudske i upravne vlasti u Hrvatskoj ne treba trošiti riječi - suci, visoki državni dužnosnici, odvjetnici, tužitelji, vještaci, zakonodavci, političke stranke (SDP-ovo decidirano NE u predizbornoj raspravi), Agencija, nekoliko 10-aka povlaštenih tvrtki. Poznati su slučajevi da, primjerice, članovi ZAMP-a sude kao suci u pravnim stvarima u kojima se kao jedna od stranaka pojavljuje ZAMP, da ZAMP sponzorira suce i udruge u kojima participiraju hrvatski suci ili da članovi ZAMP-a vrše upravni nadzor nad radom ZAMP-a.

6. teza: ZAMP nema ovlasti ni mogućnosti za zastupanje inozemnih glazbenika
Republika Hrvatska je potpisala 27 Međunarodnih ugovora koje štite autorska muzička prava autora iz 93 zemlje svijeta. Prema podacima Ujedinjenih naroda, u članstvu ove međunarodne organizacije bilo 192 države-članica, a još su 4 države u međuvremenu zatražile prijem u članstvo. Drugim riječima, HDS ZAMP je „nadležan“ samo za pola svijeta, a naplaćuje za cijeli svijet tj. štiti autorska prava mimo međunarodnih ugovora koje je sklopila Republika Hrvatska.

7. teza: Postojeći sustav ZAMP-a sustavno nanosi štetu inozemnim glazbenim autorima
Iz dostupnih financijskih izvješća ZAMP-proizlazi da je u Hrvatskoj, prema iznosima tantijema, na 30 domaćih glazbenih djela izvođeno jedno inozemno glazbeno djelo iz čega bi proizašlo da su Hrvati glazbeno najksenofobičniji narod na svijetu. No domaći autori se unatoč tim glazbenim statistikama ZAMP-a bune i traže veću zastupljenost. Riječju, ZAMP neistinito prikazuje podatke o odnosima domaće i inozemne glazbe kako bi oštetio inozemne autore.

8. teza: Namet ZAMP-u se naplaćuje za robu i usluge koje nemaju veza s muzikom
Svi hrvatski građani su obvezni plaćati dodatne naknade za muzička autorska prava na cijenu svakog praznog CD-a, DVD-a, HDD-a, memorijske kartice, mp3 playera, hi-fi sustava s memorijom svaki hard itd. budući da hrvatski sustav zaštite autorskih prava presumira kako je svaki hrvatski građanin – lopov, koji će na navedene prazne medije protupravno snimiti glazbu. Dakako da navedeni parafiskalni namet značajno opterećuje cijenu proizvoda. Čak i pod pretpostavkom da se naknadno predoči kupljeni hard na kojem je nasnimljen neki drugi sadržaj koji nije glazba – vlastiti dokumenti, vlastite fotografije, namet ZAMP-u ostaje. Iako cijeli niz suvremenih kućanskih uređaja i naprava također koristi memorijske kartice (hladnjaci, perilice, škrinje za duboko zamrzavanje, fotoaparati, usisavači itd.) prilikom njihovog kupovanja se plaća namet ZAMP-u iako spomenuti uređaji uopće ne sviraju te ne služe snimanju niti reproduciranju glazbe. Dio softverskih aplikacija ima u sebi inkorporirane tonove, zvukove, a u pojedinim slučajevima i kraće glazbene forme čiji su autori – autori programa. Proizvođači softvera su s jedne strane obveznici plaćanja ZAMP-u, s time da novac koji je ZAMP prikupio po osnovi zaštite muzičkih autorskih prava njihove glazbe ne dobivaju oni jer nisu članovi ZAMP-a.

9. teza: Nepoznata i nekontrolirana je distribucija novca prikupljenog ZAMP-im nametom
Prema godišnjim financijskim izvještajima, oko 30 posto novca odlazi za pravne troškove i troškove stručne službe, dok se preostala svota dijeli na dva jednaka dijela od kojih prvu polovicu dobiva 20-ak čelnih ljudi kroz nekoliko transmisija (njihove privatne tvrtke, zbor, časopis, festivali, udruge, suradnja), a drugu polovicu dijeli po vrlo dvojbenim kriterijima preostalih nekoliko tisuća članova. Nekoliko afera u kojima je na vidjelo isplivala sprega ZAMP-a sa nositeljima kriminalnih aktivnosti baca dodatnu sumnju na djelovanje ZAMP-a.

10. teza: ZAMP-ov parafiskalni namet je oslobođen poreza, prireza i drugih davanja
Hrvatska plaća između 220 i 540 parafiskalnih nameta, od kojih je ZAMP jedan od najvećih. Ujedno hrvatski građani plaćaju najskuplju naknadu za slušanje glazbe u svijetu, naknade koje plaćaju organizatori koncerata su i do deset puta veći on onih u EU, SAD i sl. To je očita i politička konotacija ZAMP-ovog parafiskalnog davanja. Sva obećanja o stvaranju povoljne gospodarske klime, o smanjenju parafiskalnih nameta padaju u vodu kad se apostrofira najveći – ZAMP, izgleda da je ZAMP oslobođen PDV-a i drugih poreza (nije provjereno), a država ga se ne usudi provjeriti.

11. teza: Nemoguća presumpcije je temeljna točka na kojoj počiva ZAMP
U čl. 159. st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima se presumira kako udruge muzičkih autora (ZAMP) „ima punomoći za obavljanje poslova ostvarivanja prava svih domaćih i stranih nositelja odnosnih prava, osim onog nositelja prava koji je izričito u pisanom obliku obavijestio udrugu da ne ostvaruje njegova prava“. Riječju, zakonodavac je presumirao nešto apsolutno nemoguće, pa je sva bića koja se kreću na dvije noge proglasio članovima HDS ZAMP-a osim onih koji su se izrijekom ispisali iz ZAMP-a.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Postoje nameti za koje svi znamo i koje manje ili više radosno plaćamo, no postoje i oni, prividno nevidljivi, koje nam svakodnevno naplaćuju, a da toga uopće nismo ni svjesni. Iako je riječ o ''nevidljivim'' nametima to nipošto ne znači da su mali ili neznatni. Jedan od takvih ''nevidljivih'' poreza je onaj koji doslovce svakodnevno plaćamo udruzi građana - Hrvatsko društvo skladatelja za zaštita muzičkih autorskih prava (HDS ZAMP). Kada smo ušli u kafić, na maturalnoj večeri, na pogrebu, u trgovini, na plaži, u automobilu… MI GA PLAĆAMO! Čak i ako smo gluhi - MI GA PLAĆAMO! Plaćamo ga svi – i djeca, i umirovljenici, i branitelji, i zaposlenici, i seljaci, i pogrebnici, i autostopisti, i policajci, i nezaposleni, i invalidi….

NEMA TOG ŽIVOG ČOVJEKA U HRVATSKOJ koji može izbjeći direktno ili indirektno plaćanje ovog parafiskalnog nameta. NEMA TOG ŽIVOG ČOVJEKA U HRVATSKOJ koji vam može precizno objasniti koliko ćete platiti, kamo će vaš novac otići i za što točno morate platiti ovaj parafiskalni namet.

POSTOJEĆI SUSTAV temelji se na pretpostavci DA STE VI LOPOV! Primjerice, svaki put kad u trgovini kupite prazni CD, DVD, memorijsku karticu, USB stick, CD i DVD snimač ili računalo, platili ste dodatni iznos HDS ZAMP-u koji se kreće od 8 lipa do 160 kuna, zato jer ćete, tvrde oni - vi na njemu ilegalno snimiti glazbu?!?

Kriteriji naplate parafiskalnog nameta HDS ZAMP-u su KRAJNJE DVOJBENI: cijena koju ćete morati platiti za slušanje jedne te iste glazbe ovisna je o NEVJEROJATNIM PARAMETRIMA poput broja stanovnika grada u kojem glazbu slušate, da li je vani ljeto ili zima, slušate li je na HTV-u, na drugim televizijama ili na kablovskoj televiziji, na Hrvatskom radiju ili na drugim radio-postajama, nipošto vam nije svejedno da li je slušate u velikom ili malom kafiću, u kvartovskoj trgovini ili u shoping centru…

GLAZBENA DJELA I AUTORSKA PRAVA NA TIM DJELIMA PRIVATNO SU VLASNIŠTVO. Nitko nema ništa protiv zaštite autorskih prava. Međutim, prema POSTOJEĆEM SUSTAVU zaštite autorskih prava, vi vrlo vjerojatno plaćate naknadu za slušanje glazbe koju uopće niste slušali, ali i ne plaćate za slušanje glazbe koju ste slušali. POSTOJEĆI SUSTAV zaštite muzičkih autorskih prava u RH uopće ne štiti više od 80 posto inozemnih glazbenih autora. Riječju, POSTOJEĆI SUSTAV je loš!

Mi smo za načelo: ako već plaćamo, neka nam precizno kažu kako, za što i koliko!
Mi smo za načelo: ako nam već uzimaju novce, neka to čine transparentno!
Mi smo za načelo: ako im dajemo novac, neka to bude ravnopravno!
Mi smo za načelo: ako nam uzimaju novce, neka to čini država, a ne udruga građana!

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Povremeni napisi o ZAMP-u i njihovom haraču koji razorno djeluje na turizam, ugostiteljstvo, radio i TV-produkciju ali i glazbu, skrene s vremena na vrijeme pažnju javnosti na nevjerojatna parafiskalna davanja kojima je opterećeno poslovanje u Hrvatskoj (riječ je o 257 različitih dadžbina koje uz redovite poreze i prireze krotko plaća svaka hrvatska porezna ovca), ali i na neke povlaštene udruge koje neuspješno i traljavo obavljaju određene povjerene im društvene zadaće.

Čovjek najčešće nije ni svjestan koliko puta po različitim osnovama plaća dadžbine HDS-ZAMP-u: one su uračunate u cijenu kave koju je popio u kafiću, u cijenu RTV pretplate, ukalkulirane su u cijeni artikala koje kupujemo u nekom tržnom centru, ili cijeni korištenja WC-a, cijeni hotelske sobe, korištenja Interneta. Svaki ulaz u neki sajamski prostor, posjet seoskoj priredbi, navijanje na sportskom susretu, sudjelovanje na kongresu, povlači za sobom plaćanje nadoknada HDS-ZAMP-u.

Na načelnoj razini sve se čini sasvim u redu: autor ima pravo na svoje djelo, a autorska prava se moraju plaćati svugdje u svijetu. Međutim, kad se s te načelne visine objektivni promatrač spusti na razinu konkretnosti, vrlo brzo će uočiti brojna protuslovlja i nelogičnosti. Ukoliko je osnovica po kojoj se obračunavaju muzička autorska prava broj slušatelja (cijena za pojedinačno slušanje pomnožena s brojem slušatelja), a bilo koji drugačiji kriterij bi bio besmislen, kako to da se cijena pojedinačnog slušanja identičnih muzičkih djela ne naplaćuje jednako na svim radio stanicama u Hrvatskoj? (Primjerice, slušanje identične pjesme Miše Kovača na Radio Ludbregu pojedinačno će koštati cca 0,00004 kune, a na Narodnom Radiju 0,00007 kuna). Ako istovremeno i slušate i gledate tog istog Mišu Kovača na HTV-u koštat će vas to puno jeftinije negoli ako identičan spot gledate i slušate na tzv. komercijalnim televizijama. Isto je i sa slušanjem muzike u ugostiteljskim objektima: jedna te ista stvar će vas u turističkom kraju koštati i do 30 posto skuplje negoli u unutrašnjosti. Ukoliko su prozori na ugostiteljskom objektu otvoreni, naknada za slušanje glazbe će biti znatno veća negoli ako su zatvoreni. Jednako tako, cijene pojedinačnog slušanja glazba ovise o broju stanovnika mjesta u kojima se muzika sluša. Ključne nepoznanice, osobito kad je riječ o ugostiteljima, sajmovima, sportskim priredbama i sl. su nemogućnost utvrđivanja činjenica relevantnih za naplatu autorskih prava - koja se glazba puštala, tko je autor, tko su izvođači, a tko proizvođači fonograma, u kojem periodu i u kojim intervalima se glazba puštala, pred koliko osoba itd. HDS-ZAMP je sve te nepoznanice prekoračio uvođenjem instituta paušala. Možete u nekom ugostiteljskom objektu 24 sata dnevno, 365 dana godišnje slušati isključivo Mišu Kovača, a da iz plaćene nadoknade ZAMP-u Mišo Kovač ne dobije ni centa. Bez čvrstog upravnog instrumentarija koji izvire iz zakona, Udruga je u dvojbenoj poziciji čardaka ni na nebu ni na zemlji: ja ti prijetim – ti mi platiš.

Na prvi pogled, stvar se čini logična: HDS-ZAMP je preuzeo društvenu obvezu naplate izvođenja inozemnih muzičkih djela. Kako to izgleda u praksi istražile su neke od hrvatskih udruga za zaštitu potrošača (izvještaji će biti objavljeni početkom svibnja): istaknuti inozemni autori alternativne muzike Candytree, Grand Jury, Joke Heiress, MC Kerley, Secret Separation i Xanther nisu u prošloj godini prema njihovim ovjerovljenim izjavama s područja Hrvatske dobili ni centa po osnovi autorskih prava iako je njihova glazba javno izvođena (dakako, i ova je činjenica utvrđena na vjerodostojan način). Ili, ako npr. ZAMP naplaćuje izvođenje Mozartove glazbe kao što izrijekom tvrdi poznati hrvatski dirigent i glazbenik Ivan Cerovac, kojem Mozartovom nasljedniku ZAMP isplaćuje tantijeme. Ako naplaćuju izvođenje hrvatske narodne glazbe, kojem pripadniku hrvatskog naroda ZAMP isplaćuje sredstva ubrana za zaštitu autorskih prava. Dakle, riječ je o notornoj prijevari. Ako već nije riječ o autorskim pravima, a po ovakvim kriterijima teško da jeste, htio-ne htio čovjek si na kraju počne postavljati neugodna pitanja o čemu se onda tu radi: O moći? O utjecaju? O ucjeni? O nezasluženim beneficijima? Ili tek o 100-tinjak milijuna kuna godišnje?

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Mi želimo modernizirati koncept zaštite autorskih muzičkih prava u prvom redu redefiniranjem pojma Glazba: dok je u svojim davnim prapočecima glazba bila isključivo umjetnost koja se izražava pjevanim i/ili sviranim tonovima, raznim zvukovima, šumovima i tišinom između njih, koju je netko kreirao, mi pod muzikom podrazumijevamo svaki zvuk, s time da muzika obuhvaća i tišinu koja je po sebi radvojnica zvukova osim u slučaju kad je tišina beskonačna.

Mi smo na stanovištu da je ljudsko pravo i obveza svakog ljudskog i drugog razumnog bića plaćati Zaštitnicima autorskih muzičkih prava naknadu za slušanje tonova (iako se radikalniji krugovi Zaštitnika zalažu da se to pravo i obveza plaćanja glazbarine protegne na svako živo biće, konzervativna zaštitnička teorija se za sada zalaže za ograničenje isključivo na ljude i druga razumna bića budući da se nerazumnim bićima slušanje tonova ionako ne može naplatiti).

Mi držimo da čovjek koji iz različitih razloga ne može slušati tonove (gluh, defektan, nerođen, mrtav) također ima pravo i obvezu plaćati naknadu budući da se naplaćuje mogućnost slušanja tonova, a ne konzumiranje tog prava. Držimo da se pravo i obveza plaćanja naknade za slušanje glazbe proteže i na ljude koji su umrli ukoliko oni imaju žive potomke. Čovjek koji namjerno ne ispuni svoje temeljno pravo i obvezu plaćanja Zaštitnicima autorskih muzičkih prava naknadu za slušanje tonova – bit će strijeljan.

Mi smo na stanovištu kako sloboda slušanja određenih tonova po vlastitom nahođenju pripada isključivo onim pojedincima koji su Zaštitnicima autorskih muzičkih prava unaprijed platili koncesiju za slušanje određenog tona na ograničenom teritoriju zemaljske kugle za koji je koncesija plaćena. Čovjek koji pokuša besplatno slušati tonove za koje nije platio koncesiju ili ih sluša na teritoriju na kojem nije platio koncesiju – bit će strijeljan.

Mi ćemo se boriti protiv svih degenerika i otpadnika od tekovina suvremene civilizacije koji se iz bilo kojih razloga zalažu za tzv. slobodno slušanje glazbe te protiv tzv. degeneriranih glazbenika ekskluzivaca koji područje glazbe samozvano nastoje ograničiti isključivo na domenu tzv. umjetnosti. Svaki takav degenerik i otpadnik će nakon uhićenja biti strijeljan.

Mi ćemo svim raspoloživim sredstvima nastojati prošiti područje civilizacije tj. područje na kojem ljudska bića plaćaju Zaštitnicima autorskih muzičkih prava naknadu za slušanje tonova, do najudaljenijih zakutaka zemaljske kugle. Ukoliko se u budućnosti otkrije da na drugim planetima egzistiraju druga živa bića, nakon uspostave kontakta naplatit će im se glazbarina retroaktivno, od trenutka postanka tih bića i njihovog planeta do trenutka kad smo ih otkrili.

Mi držimo da svaki pokušaj promjene ovih temeljnih i tisućljetnih modela naplate autorskih muzičkih prava jednako kao i pokušaj delegitimiranja Zaštitnika predstavlja najtežu povredu temeljnih načela po kojem je ustrojen poredak na zemlji. Počinitelji tih zločina bit će strijeljani zajedno s obiteljima, a imovina će im biti konfiscirana za račun Zaštitnika. Ukoliko je zločin počinjen organizirano od veće grupe ljudi koja živi na određenom teritoriju pokretna imovina će se oduzeti, a nekretnine spaliti.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Budući da je postojeći sustav naplate glazbenih autorskih prava, poznatiji pod akronimom ZAMP, po našem najdubljem uvjerenju i spoznajama temeljen na zlouporabama, protupravnostima, netransparentnosti, monopolu, nejednakosti i brojnim aktivnostima skrivenim od očiju javnosti te da kao takav šteti interesima ne samo hrvatskih građana, gospodarstva, kulture i društvenog razvoja, već i interesima hrvatskih glazbenika, okupili smo se u Koaliciju protiv ZAMP-a kako bismo zajedničkim koordiniranim naporima, legitimno i legalno, utjecali da postojeći sustav naplate glazbenih autorskih prava u Republici Hrvatskoj postane pošten, transparentan, jasan, ravnopravan i demonopoliziran u interesu građana, gospodarstva, kulture uključujući i hrvatske glazbenike.

U vremenima kad naše gospodarstvo pritisnuto krizom posrće pod teretom brojnih poreza i preko 250 parafiskalnih nameta, jedan od parafiskalnih nameta – naknada ZAMP-u, nekontrolirano raste i buja ugrožavajući velik broj tvrtki pa i cijele gospodarske djelatnosti, ugrožavajući lokalne zajednice pa i egzistencije stotina naših sugrađana koji će u narednim mjesecima ostati na ulici, bez posla. Ovog parafiskalnog nameta nije pošteđen ni jedan hrvatski građanin doslovno od kolijevke do groba, a da se nitko nadležan u državi nije našao pozvanim propitati izopačenu logiku naplaćivanja autorskih muzičkih prava primjerice gluhim osobama, vlasnicima frižidera, fotoaparata i strojeva za pranje rublja, naplaćujući čak i glazbu koju nitko nije čuo, naplaćujući glazbu koja ni ne postoji… Jasni i transparentni kriteriji kao broj slušatelja pojedinog glazbenog djela, zamijenjeni su zakučastim modelima koji ovise o geografskim kriterijima, godišnjem dobu, veličini grada, veličini tvrtke, dobro sakriveni iza neuhvatljive institucije PAUŠALA. Zbog nejasnih modela distribucije prikupljenog novca, brojni glazbeni autori iz zemlje, a osobito iz inozemstva, financijski su oštećeni postojećim sustavom zaštite autorskih prava. Najveći korisnici novca prikupljenog naplatom muzičkih autorskih prava u Republici Hrvatskoj su neki odvjetnički uredi.

Članovi Koalicije protiv ZAMP-a u zajedničkoj borbi protiv postojećeg sustava naplate glazbenih autorskih prava se obvezuju na:
1. Svestranu razmjenu informacija među članovima Koalicije
2. Logističku pomoć i podršku u sudskim borbama članova Koalicije
3. Zajedničke akcije prema državnim organizacijama i tijelima te prema organizacijama lokalne uprave i samouprave
4. Zajedničke pravne aktivnosti pred domaćim i međunarodnim organima pravosuđa
5. Skretanje pozornost domaćoj i međunarodnoj javnosti na postojeći sustav naplate muzičkih autorskih prava u RH
6. Obavještavanje domaće i međunarodne javnosti o tijeku naših aktivnosti
7. Organiziranje legalnog građanskog otpora postojećem sustavu naplate ZAMP-a

Zašto smo se okupili?
• Zato jer je postojećim sustavom naplate autorskih prava počinjena ogromna šteta autorima glazbe, koji plaćaju HDS ZAMP-u na krajnje netransparentan način.
• U postojećem modelu naplate naknada polazi se od pretpostavke da je svaki hrvatski građanin – kriminalac koji će svojim aktivnostima kršiti autorska prava.
• Cjelokupni postojeći sustav naplate autorskih prava u Republici Hrvatskoj počiva na paušalu.

Da bismo se suprotstavili takvom, po našem dubokom uvjerenju, protupravnom i društveno štetnom modelu naplate autorskih prava odlučili smo se okupiti u koaliciju nevladinih udruga tvrtki i pojedinaca kako bismo zajedničkim naporima:
• Organizirali prikupljanje, sistematiziranje dokumenata koji svjedoče o takvoj protupravnoj praksi i njihovog predočavanja nadležnim organima i tijelima u Republici Hrvatskoj i u svijetu. Razmjena iskustava u borbi protiv protupravne i netransparentne prakse naplate autorskih prava
• Međusobno pomaganje žrtava postojećeg modela naplate autorskih prava.

Tko je zainteresiran, neka nam se slobodno javi na e-mail adresu…… Imaš spor protiv HDS ZAMP-a? Poslali su ti ogroman račun?


Koalicija protiv ZAMP-a se temelji na načelima transparentnosti, legalnosti, poštenja. Organizirana je kako bismo se zajednički borili za veću transparentnost, mjerljive kriterije i veću kontrolu HDS ZAMP od strane nadležnih institucija. Zgroženi smo da jedna paradržavna organizacija financijski i pravno iscrpljuje privatne osobe, poslovne subjekte, nevladine udruge uz pomoć državnog aparata. U vrijeme ekonomske krize tvrtkama prijeti stečaj zbog sudskih sporova s HDS ZAMP-om. Ne mislimo ulaziti u dogovore sa HDS ZAMP-om. Mi tražimo da se državni organi, Državno odvjetništvo i USKOK pozabave njihovom problematičnom praksom.

Da li smo protiv plaćanja naknada na autorska prava?
Apsolutno ne, nitko nema apsolutno ništa protiv zaštite autorskih prava. Dapače. Glazbena djela i autorska prava na tim djelima privatno su vlasništvo. Aktivnosti koalicije nikad nisu bile usmjerene u bilo kakvo kršenje Zakona o autorskom i srodnim pravima niti počinjenju štete bilo kojeg autora.

Koji je cilj koalicije?
• Prikupljanje što više informacija o problemima u postojećoj praksi naplate naknada za autorska prava. Sistematiziranje tih materijala i službena komunikacija sa državnim i međunarodnim nadležnim institucijama
• Upoznavanje nezadovoljnih platiša sa svim mogućnostima korištenja glazbe u okviru zakona te bolje zaštite svojih prava u odnosu na zahtjeve HDS ZAMP.
• Informiranje i senzibiliziranje javnost s ovim problemom, jer ovakva praksa naplate autorskih naknada predstavlja težak financijski teret za ionako posrnulu hrvatsku privredu

Da li želimo oštetiti autore i uskratiti im njihova prava?
Apsolutno ne. Često se kao protuargument na naše pritužbe odgovara kritikama kako želimo uništiti hrvatsku glazbu. Upravo suprotno. Vjerujemo kako bi se boljim kriterijima određivanja naknade smanjio broj parnica (jer se ljudi povlače po sudovima iz razloga što ne mogu financijski podnijeti iznose koje potražuje HDS ZAMP i profitabilno poslovati), s umjerenim i realnim cijenama bi se postigla veća razina naplaćenosti tih istih naknada (i najveći nezadovoljnici ni u jednom trenutku nisu negirali pravo da se autorima naknada naplaćuje). Također, ako se pogledaju cijene odvjetničkih tarifa, jasno je da bi se umjesto brojnih sudskih sporova boljom praksom postiglo da više prikupljenih sredstava ide onima za koje se te naknade i prikupljaju, a to su autori koji su i sami javno u više navrata izražavali svoje nezadovoljstvo isplaćenim naknadama.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

ovijest Zaštitnika autorskih muzičkih prava seže u rani srednji vijek kad su različiti muzički autori crkvene i svjetovne glazbe putovali u pratnji Zaštitnika od mjesta do mjesta, izvodeći okupljenom pučanstvu svoja muzička djela. Naplata slušanja glazbe se obavljala na licu mjesta, a budući da su i ondašnji glazbenici bili nježni i krhki, organizirale su se stručne skupine koja ih je štitila uz određenu nadoknadu koja se uglavnom kretala u rasponu od 20 do 50 posto. Ukoliko bi netko od prisutnih slušatelja odbio platiti glazbenicima pravednu naknadu za izvođenje glazbe, na scenu bi stupali Zaštitnici autorskih muzičkih prava koji bi toljagama, lancima, a ponekad i buzdovanima efikasno utjecali na prekršitelja kako bi izvršio radikalnu promjenu svog protupravnog ponašanja.

U ta davna vremena kada je jednoglasje postupno prelazilo u višeglasje, za izvođenje pojedinog glazbenog djela bio je neophodan veći broj glazbenika budući da višeglasje nije mogao proizvesti jedan čovjek samostalno, a kako je uz svakog glazbenika išlo po nekoliko Zaštitnika autorskih muzičkih prava, okupljale su se veće družine koje su zajedno putovale od grada do grada baveći se osim prikupljanjem nameta popularno nazvanog glazbarina i različitim drugim prigodnim poslovima, poput glume, prostitucije, dresiranja životinja, pljački, izvođenja akrobatskih i mađioničarskih točaka te likvidacijama po narudžbi.

Zaštitnici autorskih muzičkih prava su u kasnijem periodu, od 13. do 15. stoljeća, prikupljali i prva notna pisma, osobito nakon odbacivanja neumatske notacije podobne za zapisivanje jednoglasne glazbe i prelazak na menzuralnu notaciju, jer se smatralo da Zaštitnik koji posjeduje veći broj različitih notnih zapisa, ima pravo na ime naplate glazbarine slušateljima glazbe naplatiti veće svote. Kako bi što kvalitetnije zaštitili razna autorska muzička prava Zaštitnici se postupno okupljaju u cehove, gilde i hanze. Budući da je njihov utjecaj s vremenom rastao, rasla je njihova moć i društveni apetiti pa su se povremeno udruživali s Avarima, Tatarima i napadali pojedine državice koje su im se našle na putu.

Od 16. stoljeća Zaštitnici su se proširili po najvećem dijelu tada civiliziranog svijeta. Bez pretjerivanja se može konstatirati: zemlje u kojima Zaštitnici autorskih muzičkih prava nisu djelovali nisu spadale u civilizacijski krug (tako je ostalo do današnjih dana). Cehovi Zaštitnika autorskih muzičkih prava postupno su okrupnjavali i postali ozbiljna konkurencija feudalnom poretku. Veliki majstor ceha Zaštitnika Johan Valentin Andrea (1586-1654) je tim povodom izjavio:
- Budući da se u feudalizmu nedovoljno sluša glazba, a i da se ta aktivnost odvija sasvim kaotično definitivno smo ga odlučili dokinuti. Umjesto rigidnog feudalizma stvorit ćemo slobodni kapitalistički svijet u kojem će nam cijeli svijet biti pod nogama, a svaki će čovjek, i prije nego se rodi, plaćati Zaštitarima danak, slušao on glazbu ili ne. Vjerujte, naši će potomci jednog dana doživjeti zlatno doba u kojem će i gluhi plaćati glazbarinu.

Nakon što smo početkom 19. stoljeća definitivno porazili velikog protivnika danka na glazbu – slobodnog glazbenika Napoleona Bonapartea, na valovima ideje velikog majstora Johan Valentin Andrea započeo je proces svjetske integracije razjedinjenih cehova, gildi i hanza te supermacije u kojem smo uspješno svladali sporadične otpore plaćanju glazbarine tijekom tzv. Prvog i tzv. Drugog svjetskog rata. Kad smo prije nekoliko desetljeća uspješno srušili posljednju barijeru – tzv. komunizam, državni sustav koji je uporno odbijao plaćati autorska muzička prava Zaštitnicima autorskih muzičkih prava, jasno se nazire vrijeme naše definitivne pobjede kada ćemo u potpunosti uživati u plodovima naše tisućljetne borbe.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Jedini saborski zastupnik koji je do sada pokazao interes za harač ZAMP-irima u kojem godišnje nestanu stotine milijuna kuna hrvatskih građana je Dragutin Lesar. On je prije nekoliko godina pokušao nešto problematizirati, ali nije uspio. Evo njegovog pokušaja. Dakle, piše Lesar o tome što mu se dogodilo:

Početkom veljače ove godine prijatelji iz KUD-a „Dr. Vinko Žganec“ iz Vratišinca pitali su me da li znam da su oni, KUD-ovi u obavezi plaćati naknadu ZAMP-u i za kulturne priredbe na kojima se izvode isključivo narodne pjesme. Moja prva reakcija je bila: „Ma hajde molim vas, kako i kome bi morali plaćati zaštitu autorskih prava za narodne pjesme?“ No, bili su uporni i pokazali mi kopiju prijave za održavanje kulturno-umjetničkog programa održanog u povodu obljetnice smrti njihovog sumještanina dr. Vinka Žganca po kojem je kulturno-umjetničko društvo i dobilo ime. „Večer hrvatskih plesova i popijevki u obradi dr. Vinka Žganca“ – tako se zvala ta kulturna manifestacija. Ulaz je bio besplatan.

Obećao sam im postaviti pitanje ministru kulture i raščistiti dilemu da li doista amaterski KUD-ovi koji njeguju kulturnu baštinu moraju plaćati naknadu za zaštitu autorskih prava. Samo 16 dana nakon postavljenog pitanja dobio sam i odgovor koji me šokirao. Pažljivo iščitajte pitanje i dobiveni odgovor. Što u odgovoru piše?

„Narodne književne i umjetničke tvorevine(?) u izvornom obliku nisu predmet autorskog prava, ali se za njihovo priopćavanje(?) javnosti plaća naknada koja je prihod državnog proračuna.“ Pričanje (priopćavanje) narodnih pripovijetki (narodna književna tvorevina) predmet je državnog oporezivanja!? Pjevanje (priopćavanje) izvorne narodne pjesme (umjetnička tvorevina) ili plesanje narodnog plesa podliježe plaćanju državne naknade!?

„Obrađene narodne pjesme ili plesovi više se ne smatraju tradicionalnim djelom nego su postale zaštićeno autorsko djelo“. Očekujem da dr. Ivo Josipović (autor Zakona, osnivač ZAMP-a i skladatelj) i njegovo društvo u ZAMP-u hitno „obrade“ sve narodne pjesme iz Međimurja. Jučer su me nazvali iz KUD-a i izvijestili me da im je ZAMP poslao račun na iznos od 400 kuna. Nasljednik dr. Žganca (sin) je živ. Zamolio sam ih da čovjeka pitaju koliko je novaca do sada njemu kao nasljedniku dr. Žganca ZAMP uplatio. Dakako, čovjek o tome nije imao pojma. Na kraju ostaje u zraku visjeti pitanje: tko je i za koju svrhu uzeo KUD-u „Dr. Vinko Žganec“ iz Vratišinca 400 kuna?

Ako takve arogantne odgovore ZAMP-iri odašilju saborskim zastupnicima, čemu se tek možemo nadati mi obični smrtnici. Nama kao krotkim hrvatskim državljanima preostaje ono što je proslavljeni bend Dubioza Kolektiv nadahnuto izrazio svojim albumom „Šuti i trpi“. Šutjeti i trpjeti. I Dakako – plaćati.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Braćo i sestre,
Hrvatice i Hrvati,
Građani Hrvatske,
Uz 28 “klasičnih” poreza plaćamo i 372 neporeznih prihoda. Uz to, komparativne analize su pokazale nešto na što smo godinama sumnjali, a danas s velikim ponosom možemo reći: PLAĆAMO NAJVEĆI POREZ NA SVIJETU!

Jedan od je najmutnijih parafiskalnih nameta koji doslovce svakog našeg građanina pogađa na osobito svirep i podmukao način je porez koji plaćamo za tzv. zaštitu muzičkih autorskih prava (ZAMP). Ovaj parafiskalni namet plaćamo i kad smo toga svjesni, ali i onda kad ga nismo svjesni, plaćamo ga direktno, plaćamo ga indirektno, plaćamo ga kao umirovljenici ili dječica u kolijevci, plaćamo ga doslovce od kolijevke pa do groba, plaćamo ga prije ali i poslije slušanja glazbe, plaćamo ga čak i ako glazbu ne slušamo, a da nam nitko, doslovno NITKO, ne može precizno objasniti što to točno plaćamo, kome i koliko. Zapravo, čak ni oni koji nam ga naplaćuju ne znaju što točno naplaćuju, nego se skrivaju iza jedne čarobne riječi – PAUŠAL.

Za svaki prazni CD-i, DVD-i, memorijske kartice, USB stickove, CD i DVD snimače, računale, za sprovode i krstitke, za vjenčanje, pri svakom ulasku u restoran, mi PLAĆAMO, PLAĆAMO, PLAĆAMO jednoj nevladinoj udruzi građana po vrlo komičnim i krajnje upitnim kriterijima desetke i desetke milijuna kuna.

Kada kao tvrtka ili kao jedinka plaćamo ''normalan'' porez, tada, načelno, možemo od početka postupka (prijedlog državnog proračuna) do glasovanja i trošenja, pratiti kako se troši naš novac. Međutim, sasvim je drugačije s novcem ZAMP-u. Umjesto suvislih odgovora dobivamo nemušta objašnjenja kako je ''takva praksa svugdje u svijetu'' (dakako, nikad nam ne kažu gdje i koliko), a na pitanje koliko dobivamo odgovor – paušal. Ove će godine parafiskalni porez ZAMP-u biti veći nego li ranijih godina. Biti će mnogo veći.

Možemo to podnijeti spokojno kao krave, a možemo se tom podmuklom haraču oduprijeti.
Možemo mirno spustiti gaće i čekati njihovu novu parafiskalnu penetraciju u nađe džepove, a možemo im se pokušati usprotiviti.
Možemo zajedničkim snagama stati za vrat stoglavom zmaju, a možemo se i predati.

Ako vas zanima otpor ZAMP-u – javite se!

Zajedno možemo sve!

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Baš si nešto mislim: prije će Sava poteći uzvodno negoli krvosljednici iz Indexa odustati od ZAMP-a i njihovih satelita. Evo, primjerice, čitam jučer: NA upit Indexa, zbog čega je HDS ZAMP godinama financirao posrnule tvrtke "kurira mafije" Igora Mlinara i s njim povezane tvrtke, iako se radilo o teškim gubitašima od kojih su doslovno svi završili u stečaju, iz HDS-a nam je odgovoreno kako su "sva potraživanja prema navedenim tvrtkama podmirena", te da se "s obzirom na uredan status tih potraživanja, nemaju potrebu javno očitovati oko njih."

Na upit Indexa zbog čega se udruga građana, čija je prvenstvena briga zaštita i siguran priljev novca od autorskih prava, izlaže tako rizičnim plasmanima, iz ZAMP-a je odgovoreno šutnjom.

Da je doista bila riječ o poslovnom riziku, potvrđuje činjenica kako je barem jedna od tih tvrtki otišla u stečaj ne plativši u cijelosti pozajmicu ZAMP-u. Riječ je o tvrtki Doseg d.o.o. iz Osijeka kojeg je HDS-ZAMP kreditirao s 14 milijuna kuna, nedugo nakon čega je tvrtka završila u stečaju s priznatim dugovima većim od 20 milijuna kuna.

Prema rješenju Trgovačkog suda u Osijeku, od 10. listopada 2006., kojeg potpisuje stečajna sutkinja Jadranka Herman, stečajni upravitelj Dosega d.o.o. na taj je dan priznao i potraživanje HDS ZAMP-a u visini 5.043.100,00 kuna. To znači da je poduzeće Doseg d.o.o., kojem je kredit u ZAMP-u omogućio Igor Mlinar, propalo ne plativši više od trećine zajma. Na upit HDS-ZAMP-u, je li taj dio kredita naplaćen kroz stečajni postupak iz Hrvatske udruge skladatelja još nismo dobili odgovor. Bivši predsjednik uprave Dosega d.o.o., Zvonko Bede, tvrdi da je i taj dio duga vraćen, ali se ne može sjetiti kada. Tvrtka je izbrisana iz sudskog registra 30.svibnja 2008. godine.

Razlog za financiranje Dosega d.o.o., vjerojatno leži u poslovnoj suradnji s Mlinarevim tvrtkama kojima je "Doseg" izdavao vlastite mjenice, a po nekim izvorima, čak i opraštao dugove. Nakon stečaja Mlinareve tvrtke "Zadom d.o.o." ostao je dug "Dosegu" od 467 tisuća kuna.

Mlinareva poduzeća "Veterinarija" d.o.o. i "ZADOM d.o.o." od HDS-ZAMP-a su dobila pozajmice veće od 10 milijuna kuna, iako su završile u stečaju s dugovima većim od 40 milijuna kuna. Nije nam poznato jesu li ta potraživanja naplaćena prije ili za vrijeme stečajnog postupka, jer se u HDS ZAMP-u o tome "nemaju potrebe javno očitovati".

No, iz svega navedenog je očito da su tvrtke i poslovni partneri Igora Mlinara u HDS-ZAMP-u imali karakter "prijateljskog klijenta". Zbog čega?

Valjda zato jer je Igor Mlinar, trenutno prvoosumnjičeni zbog odavanja policijskih tajni hrvatskom podzemlju, dugogodišnji partner i poslovni prijatelj Marka Vojkovića, vlasnika tvrtke "Emporion d.o.o." koja vodi sve poslove HDS-ZAMPA.

Index je u HDS ZAMP-u pokušao provjeriti istinitost informacije po kojoj je ta Udruga financirala i tvrtku Sagena d.o.o. (u kojoj je Vojković bio direktor) s 11 milijuna kuna, ali odgovor nismo dobili niti nakon nekoliko dana.

To bi značilo da je HDS ZAMP, "štiteći interese i prava hrvatskih autora", u dobroj mjeri služio privatnim interesima i vezama Hrvoja Vojkovića čija tvrtka upravlja svim poslovima udruge skladatelja, kao i prometom "neprofitne udruge" koji se prema poslovnim izvješćima mjeri u milijardama kuna. Osim što vodi administrativne, računovodstveno-knjigovodstvene, pravne i druge poslove, za što naplaćuje iznos od čak 25 posto prihoda HDS-a, Emporion d.o.o. ZAMP-u je iznajmio i poslovni prostor pa se može reći da ga je i doslovno "progutao". Isprepletenost poslova u tom je slučaju ponukala čak i Ministarstvo financija da se tijekom inspekcijskog nadzora HDS-ZAMP-a 2005. g. upita: "Zašto je HDS tvrtki Emporion d.o.o. prenio praktično sve poslove kolektivnog ostvarivanja prava?"

Zbog interesa tisuća hrvatskih autora koji nemaju pojma tko, na koji način, na što ili na koga, troši njihov novac? Ili radi interesa oligarhije koja već desetljećima "štiti" njihova prava i masno zarađuje?

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Imaju u Zagorju jednu slikovitu i poučnu poštapalicu: SVAKA RIT DOJDFE NA ŠEKRET! Izgleda da se nešto slično sprema i ZAMP-u. Bliži li se kraj potpunom monopolu ZAMP-a u zaštiti autorskih prava glazbenika? Ako je suditi po prvim reakcijama ugostitelja, restoratera i hotelijera na ideju Produkcijskog studija CPG iz Zagreba, koji im je ponudio mogućnost izvođenja određene vrste domaće glazbe uz tri do čak pet puta nižu tarifu od one ZAMP-ove, čini se da će konkurencija u zaštiti autorskih prava ući konačno na mala vrata i u Hrvatsku. Naime, neki skladatelji i autori pisanim su putem proteklih mjeseci otkazali pravo ZAMP-u da ih predstavlja i naplaćuje naknade u njihovo ime, a svoj potpis za takvo pravo stavili su na ugovor s Produkcijskim studijem CPG. Taj studio je ugostiteljskim objektima, hotelima, velikim trgovačkim centrima i drugima ponudio glazbu koja ne podliježe naknadama ZAMP-a, a potpuno je u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske, kaže Emir Mehić, direktor te kuće.
- U ovom poslu smo se vodili jedino željom da ponudimo mogućnost izbora hrvatskim poslovnim subjektima, ugostiteljima, hotelijerima i ostalima u sektoru usluga koji koriste glazbu u poslovnim prostorima, a koji do sada nisu imali pravo izbora osim ZAMP-a. Ne vidim zašto autor ne bi imao pravo birati hoće li ga ZAMP štititi ili ne. Naša tvrtka proizvodi vlastitu glazbu za poslovne prostore - restorane, predvorja hotela, fitness-centre, šoping-centre, benzinske stanice, wellness-centre... Ta je glazba isključivo naše vlasništvo jer su autori glazbe (hrvatski državljani) dali pismeni otkaz nositelju kolektivne zaštite za sva svoja djela. Riječ je o glazbi širokog spektra, od ambijentalne i jazz glazbe za “lounge barove” do etno i tamburaške glazbe za ugostitelje i turističke objekte toga profila. Svakom poslovnom subjektu se pristupa individualno i zajedno se odabire glazba koja najbolje odgovara zadanom javnom prostoru – pojašnjava nam Mehić.

Posebno je važno da je Zavod za intelektualno vlasništvo RH dao pisani dokument Produkcijskom studiju kako nema zakonskih prepreka da to rade, uz suglasnost autora koji su im dali pravo da ih zastupaju ne kao trgovačko društvo, nego kao posrednik u nuđenju njihovih djela.
-Mi smo poduzeće koje se bavi proizvodnjom instrumentalne glazbe i iznajmljivanjem glazbe u javnim prostorima. Osnovna primjena naše glazbe je ta da bude ugodna zvučna podloga u nekom prodajnom ili uslužnom prostoru. Posjedujemo profesionalni tonski studio te surađujemo s nekoliko partnerskih studija koji također imaju timove autora, producenata i glazbenika SEnD pojašnjava Mehić model rada koji, naravno, isključuje pjevačke estradne zvijezde jer je riječ uglavnom o instrumentalnoj glazbi. Na pitanje koji su autori do sada otišli iz ZAMP-a i njima dali pravo da ih zastupaju, odgovaraju kako je “dosta autora koji nisu više željeli kolektivnu zaštitu putem ZAMP-a”, ali imena ne želi reći kako ne bi bilo zloupotrebe njihovih djela.

Riječ je, čujemo, o javnosti manje poznatim, ali kvalitetnim autorima koji imaju puno snimljenog materijala, produktivni su autori i na ovaj način žele imati neku dobit od glazbe koju proizvode, a za koju im u ZAMP-u tvrde kako se ne izvodi, pa ni kune ne mogu naplatiti od autorskih prava. Interes desetaka tisuća ugostitelja, restoratera, hotelijera, vlasnika uslužnih obrta i svih koji u svojim prostorima imaju radiouređaje, a koji godinama na svim skupovima traže od Ministarstva turizma i Vlade RH “zaštitu od ZAMP-ove zaštite” koja im iz blagajna godišnje odnosi pozamašne svote novca, svakako je u činjenici da se nude i do pet puta niži iznosi naknada od onih koje naplaćuje ZAMP.

’Zaštićeni’, a da to i ne znaju
Praksa je, kažu upućeni, u većini europskih zemalja da autorska prava štiti više različitih agencija, i to na temelju ovlasti koja im daju sami autori. Hrvatska, naravno, nema potpisane ugovore o zastupanju glazbenih autora iz oko sto država svijeta i više od 80 posto živućih svjetskih glazbenika, a ni s oko 40 posto hrvatskih glazbenika koji nisu članovi Hrvatskog društva skladatelja i ZAMP-a. ZAMP-u nitko ne spori pravo da brine za ostvarivanje autorskih prava autora koji su ga za to opunomoćili. Problem je, međutim, u tome što se, na temelju sporne odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, naknada ubire i za autore koji ni ne znaju da ih ZAMP štiti.

"Hajduku - da, ZAMP-u ne"
Dva splitska (neizostavna) mjesta za izlazak “Egoist” i “Hedonist” rade pod vodstvom Ranka Schlenza, on je oduševljen idejom o stvaranju agencije koja bi parirala ZAMP-u.
- Sedam stotina kuna mjesečno izdvajam za njih, ako preskočim koji mjesec, skaču na mene ko da san čovika ubija SEnD kazuje nam Schlenz, nazivajući agenciju klošarskom.
- To su vam državni reketari, zato pozdravljam svaku zdravu konkurenciju, jer meni nije bitno je li Jure ili Mate, bitno mi je da manje plaćam - brutalno je iskren voditelj kafića. Ipak, priznaje kako ne bi imao ništa protiv da, primjerice, za korištenje amblema ili zaštićenih znakova “Hajduka” mora plaćati “prava” ljubljenom klubu.

‘Bitno je da manje plaćamo’
U splitskom kafiću “ST Riva” već godinama se sluša samo strana glazba, voditelj Ivan Vrgoč uredno svakog mjeseca na račun ZAMP-a položi 350 kuna. - Ta vam je firma jača i od Vlade i od države, naplaćuju se redovitije negoli porez, imaju ugovore od kojih sve ugostitelje boli glava, ali plaćamo i šutimo -kazuje nam.
-Kada bi se pojavila konkurencija ZAMP-u, bio bih jako sretan, naravno da bi se pritom ravnao po cijeni, ali kakva smo mi država i kakve smo sriće, vjerojatno bismo plaćali i ZAMP-u i tim drugima -zajedljiv je Vrgoč, pitajući i sebe i nas kako se dvije agencije namjeravaju naplaćivati. Hoće li, kazuje ugostitelj, kafići biti podijeljeni po sustavu “kod mene Mišo, kod tebe Oliver”...

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Zašto nas država svake godine izvještava o tome koliko je novce prikupila porezima, kako ga je raspodijelila, koliko je tko dobio, koliko će nam ga uzeti slijedeće godine….? Vjerojatno stoga jer tako nešto podrazumijeva elementarna demokratska procedura koja se, uz ostalo, temelji na transparentnosti i poštenju. Upravo iz takvih javno predočenih, transparentnih podataka mi precizno znamo koliko je poreza državi platio T-HT, koliko Konzum, a imamo i uvid u to koliko je, primjerice, otišlo za škole, koliko za Pelješki most, koliko za kupovinu vojnih kamiona itd. Povijest pamti i vremena kad tako nešto nije bilo uobičajeno: poreznici bi upadali u sela i otimali koliko su mogli – nekom kravu, nekom ovcu, nekom opet vreću, dvije žita, a poreznik bi polovicu otetog zadržao za sebe. Bilo je tijekom povijesti i drugih, sličnih revolucionarnih nameta, popularno zvanih kontribucija: uđem ti u kuću pa ti opelješim sve što hoću i koliko hoću i nikome o tome ne podnosim izvješća jer je namet izvršen za viši interes, ''u ime revolucije''. Suvremeni poslovno-politički sustavi odustaju postupno od ovakvih metoda i oni su još opstali kao modeli prikupljanja i distribucije materijalnih sredstava gotovo isključivo u egzotičnim organizacijama poput kineskih Trijada, japanskih jakuza, ruske mafije, u kojima preciznim brojkama raspolaže isključivo capo di tutti capi. Tko precizno može znati koliko novca zakopanog u svom vrtu ima Tony Soprano?

Za razliku od uobičajenih poreza koji u Hrvatskoj ne plaća dobar dio stanovništva – djeca, sirotinja, osobe bez poslovne sposobnosti, svećenstvo, nezaposleni, stranci itd. parafiskalni namet Hrvatskom društvu skladatelja za zaštitu muzičkih autorskih prava (HDS ZAMP-u) plaćaju doista svi: u cijenu kašice za bebe, cijenu pelena ili dude-varalice uračunat je Njihov namet (doduše, ne direktno - trgovina u redovnim obrocima plaća im namet koji oni, dakako, prevaljuje nama – građanima, kroz cijenu robe), a ZAMP nas u stopu prati kroz život od vjenčanja, krstitki, firmanja i odlazaka u vojsku, doslovce do groba: da, da, i pogrebi su također značajan prihod koji se plaća Njima.

I kad netko prikupi 100-tinjak milijuna kuna od pauperiziranog hrvatskog naroda, a o kolikoj je svoti riječ u ovom trenutku nitko u ovoj državi precizno ne zna, hvala lijepo, onda bi znak elementarne pristojnosti bio – javno objaviti tko je sve i koliko platio parafiskalni namet Njima, kako su ga Oni distribuirali, tko je od tog novca i koliko jamio. Ako u kafiću preko puta cijele dana od jutra do mraka trešti Mišo Kovač, a oni plaćaju ZAMP-u nekakav paušalni iznos koji dijele svi po nekim blago rečeno dvojbenim kriterijima, tada je oštećen i kafić, i gosti, i Mišo Kovač, a novci su završili, vrag bi ga znao, možda zakopani u nečijem vrtu. Sve u svemu: gdje je nestala lova?

Haloooo, ljudi u Hrvatskoj plaćaju globe po prijavama ZAMP-a zbog javnog izvođenja vlastite glazbe, djelatnici ZAMP-a napadaju srednjoškolce koji su u svom garažnom bendu snimili svoj demo-album sa svojim stvarima, upadaju na svadbe, prekidaju sprovode, plaćaju im i autori koji izvode vlastita djela na humanitarnim koncertima, plaćaju im čak i djeca iz osnovne glazbene škole što su na priredbi za roditelje izvodili Mozarta… A država, umjesto zaštite vlastitih građana koji sopću pod porezima i nametima, štiti Njih. I nitko ništa ne zna, i svi se prave ludi: tko je platio, koliko je platio, kome je platio, zašto je platio, kako je platio, gdje su završili novci… Hrvatski građani imaju pravo znati. To je njihov novac.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Budući da malo kasnim sa bloganjem, odnosno, kasno sam pokrenuo blog i prilično kasno ulazim u našu blogosferu, isto tako kasnim i sa ovim svime što se događa oko nas, a pri tome mislim na ZAMP i na one njihove naknade na CDe, DVDe, MP3 playere, hardove, flash kartice za fotoaparate i slične uređaje i stvarčice, a sve zato jer pazi sad – na te stvarčice se mogu pohraniti autorskim pravom zaštićeni sadržaji. Znači, neka sam ja neki bend, i ja kad hoću snimit za frendove 20 CDa sa mojom muzikom (koju, btw. ni ne zaštićujem autorskim pravom, a možda ju puštam pod CC licencom), ja pri kupnji tih 20 praznih CDa moram dat par lipa više. Za autorska prava, jel. Ili – iskompajliram si svoju distribuciju linuxa, opet moraš platit. Na kraju krajeva, kupim si cd da ga objesim u auto, kupim si cd da mi služi kao podmetač za šalicu, kupim si cd za nešto totalno nevezano uz glazbu i autorska prava, i ja moram plaćat za ta prava?!

Da ne bi neko pomislio da sam neka picajzla za tih par lipa, jer AFAIK, te naknade su baš male, nisam, nije mi žao tih lipa, platio bih i više. Al mislim da je to stvar nekog principa. Pa nemoš naplaćivat nešto jer se kofol to može iskoristit za povredu autorskih prava. Prema tome, trebalo bi se uvest naknade na puno više stvari, a ne ograničit se na CDe i ostalo samo. E, na tu foru sam na Internetu pronašao dva fina citata, jedan donosim onak iz sjećanja, i stvarno se ne sjećam na čijem sam ga blogu našao, ali ako se autor vidi tu, nek mi javi.

Treba uvest naknadu i na:
• Na alkohol – jer dovodi do pijanstva koje dovodi do pjevanja autorskim pravom zaštićenih pjesama
• Na vodu – jer se uz nju proizvodi alkohol koji dovodi do pijanstva koje dovodi do pjevanja autorskim pravom zaštićenih pjesama
• Na kamen – jer se u kamenu nalazi i silicij, od kojeg se rade tranzistori, od kojih se rade procesori i svi elektronički elementi u računalu, koje omogućava snimanje autorskim pravom zaštićenih sadržaja
Zapravo, prepisati autorsko djelo – recimo stihove nekog glazbenog uratka – moguće je i na druge “medije” osim papira, pa uskoro od ZAMP-a možemo očekivati i cjenik naknada za moguću povredu autorskih prava za fasade zgrada, zidove interijera, prozorska stakla, namještaj, odjeću, obuću, automobile… Naravno, i alat kojim bi se krala autorska djela valja propisno popisati u cjeniku, poput olovaka, flomastera, kistova, ali i noževa i ostalog bešteka kojim se autorsko djelo može urezati u drvo ili neki drugi materijal. Iskoristite li za kopiranje autorskog djela metodu kojom je Marquis de Sade svoja autorska djela stvarao, ZAMP-u ćete morati iskeširati pokoju kunu i svaki puta kada poželite obaviti veliku nuždu…

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Nedavno je u medijima objavljena zanimljiva komparacija između ZAMP-irskog poreza i Hitlera. Doslovno citiram:

Na prvo pogleda, odredbe o ZAMP-u ima svoju logiku i smislenost. Autori bi trebali dobiti novac za ono što proizvedu – realnost je ta da se i umjetnost profesionalizirala, da i umjetnost konkurira na tržištu. Diktat kapitala, tržišta i stila života je neminovan i tako se jednostavno trebamo pomiriti i s činjenicom da u takvom kontekstu umjetnici zarađuju svoj kruh, čime se neminovno moramo odreći idealistički slika umjetnosti iz prošlosti – ars gratia artis.

Međutim čini se da je opet dolazi do umjetnosti radi umjetnosti, ali ovaj put iz kapitalističkih pobuda. U famoznom provođenju zakona vezanih u ZAMP, događaju se idiotske inspekcije iz prethodno navedenog primjera. Naime, inspektori upadaju na svadbe da bi kontrolirali svirače ili DJ-a da vide da li su plaćena autorska prava. Također neke velike korporacije u Hrvatskoj poslale su okružnice svojim poslovnicama u kojima zabranjuju slušanje radija na radnim mjestima da se ne bi plaćale dadžbine za koncesiju. Iz ova dva primjera ne možemo a da se ne pitamo – pa za koga je uopće skladana ta glazba? Za kapital i koncesije ili za ljude koji će ju slušati na zajedničkim slavljima i na radnim mjestima? Također su poznati i primjeri globalne borbe protiv piratstva (slučaj Metallica vs. Napster, Piratebay, itd.). Čak se nagađa da će Apple (čija politika zahtjeva posebnu temu za obradu) uvesti opciju na svojim budućim uređajima koja će onemogućavati snimanje video i foto materijala na koncertima! Apsurdno je da se u vrijeme Interneta i dostupnosti informacija svima, sada dolazi do restrikcije pristupa informacija, odnosno, narodski rečeno, i to doslovno – koliko para, toliko muzike.

Čak ni Hitlerova Njemačka nije zabranjivala ljudima slušati radio (osim ako se nije radilo o Radio Londonu). Danas se pod diktatom izdavačkih kuća piraterija smatra jednim od najgorih gnusnih zločina. U američkom Senatu raspravlja se o zakonu koji gura RIAA (američka verzija ZAMP-a) u kojem bi se postavljanje autorski zaštićenog videa (copyrighted) videa s YouTubea na privatnu stranicu tretiralo kao zločin koji bi se kažnjavao kaznom i do pet godina zatvora! Trenutno se takva praksa u SAD-u tretira kao „prekršaj“. Što je slijedeće? Nasumična kontrola naših mp3 uređaja od strane policije?

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Da je priča objavljena negdje izvan Hrvatske, bilo bi je lako svrstati u science fiction. Ali kako se dešava ovdje, ma kako paradoksalna bila, ako se netko prihvati toga ozbiljno, mogli bi dobiti još jedan ZAMP. O čemu je riječ? Svi ugostiteljski objekti u Hrvatskoj koji gostima puštaju bilo kakvu glazbu, plaćaju za to naknadu ZAMP-u (Zaštita autorskih muzičkih prava) HDS-a (Hrvatskog društva skladatelja). To što gost nekog kafića čuje novu pjesmu dok ispija kavu ne znači da je više nikad neće imati potrebu čuti. Naprotiv, vjerojatno će pjesmu koja mu se svidi pokušati ponovno pronaći i u konačnici je kupiti.

No, isti taj gost će za cijenu te jedne kave moći pročitati sve dnevne novine i bar dva tjednika, što je postalo obavezan asortiman svakog kafića. Nakon što pročita novine on više nema razloga da ih kupi. Za razliku od ZAMP-a, novinski izdavači nisu dokučili na koji bi način oni mogli doskočiti lokalima koji ovako uništavaju posao. Rezultat svega toga je nestanak nekoliko dnevnih i tjednih novina u posljednjih godinu dana, od državnog Vjesnika, preko tjednika Nacional i Styrijinog tjednika Forum. Pojavio se nakratko i dnevni list 21. stoljeće koji se ugasio u veljači ove godine, nakon samo dva i pol mjeseca izlaženja.

Rezultat je i pad prodaje i prihoda od oglasa. Podaci Hrvatske gospodarske komore (HGK), gdje se vodi upisnik o izdavanju i distribuciji tiska, potvrđuju da tisak sve dublje tone. Rajko Naprta, voditelj Odjela za papir, tisak i medije pri HGK, koji i vodi ovaj upisnik, kaže da trenutno u Hrvatskoj ima 685 prijavljenih tiskovina, no vjerojatno svega 10 posto njih zapošljava više od 20 ljudi. U proteklih devet godina izlazilo ih je 1422, što znači da je u tom razdoblju ugašeno čak 737 novina. “Na kraju ožujka smo u Hrvatskoj imali 13 dnevnih listova, dok ih je lani bilo 25. U proteklih devet godina izlazila su 134 tjednika, danas ih je svega 68 aktivno, a od 58 dvotjednika danas izlazi njih 203, otkriva nam Naprta.

Međutim, gost u fikcionalnom kafiću ne sluša samo glazbu i ne čita novine. On možda, da prostite, koristi i WC. Pa bi tu za ovu aktivnost mogli opaliti još jedan ZAMP. I ZAMP po ZAMP, skupilo bi se toga

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Tekst pod naslovom "Kako efikasno uništiti nametnike iz ZAMP-a?" objavljen je prije nekoliko dana:

Budući da je postojeći sustav naplate glazbenih autorskih prava, poznatiji pod akronimom ZAMP, po našem najdubljem uvjerenju i spoznajama temeljen na zlouporabama, protupravnostima, netransparentnosti, monopolu, nejednakosti i brojnim aktivnostima skrivenim od očiju javnosti te da kao takav šteti interesima ne samo hrvatskih građana, gospodarstva, kulture i društvenog razvoja, već i interesima hrvatskih glazbenika, okupili smo se u Koaliciju protiv ZAMP-a kako bismo zajedničkim koordiniranim naporima, legitimno i legalno, utjecali da postojeći sustav naplate glazbenih autorskih prava u Republici Hrvatskoj postane pošten, transparentan, jasan, ravnopravan i demonopoliziran u interesu građana, gospodarstva, kulture uključujući i hrvatske glazbenike.

U vremenima kad naše gospodarstvo pritisnuto krizom posrće pod teretom brojnih poreza i preko 250 parafiskalnih nameta, jedan od parafiskalnih nameta – naknada ZAMP-u, nekontrolirano raste i buja ugrožavajući velik broj tvrtki pa i cijele gospodarske djelatnosti, ugrožavajući lokalne zajednice pa i egzistencije stotina naših sugrađana koji će u narednim mjesecima ostati na ulici, bez posla. Ovog parafiskalnog nameta nije pošteđen ni jedan hrvatski građanin doslovno od kolijevke do groba, a da se nitko nadležan u državi nije našao pozvanim propitati izopačenu logiku naplaćivanja autorskih muzičkih prava primjerice gluhim osobama, vlasnicima frižidera, fotoaparata i strojeva za pranje rublja, naplaćujući čak i glazbu koju nitko nije čuo, naplaćujući glazbu koja ni ne postoji… Jasni i transparentni kriteriji kao broj slušatelja pojedinog glazbenog djela, zamijenjeni su zakučastim modelima koji ovise o geografskim kriterijima, godišnjem dobu, veličini grada, veličini tvrtke, dobro sakriveni iza neuhvatljive institucije PAUŠALA. Zbog nejasnih modela distribucije prikupljenog novca, brojni glazbeni autori iz zemlje, a osobito iz inozemstva, financijski su oštećeni postojećim sustavom zaštite autorskih prava. Najveći korisnici novca prikupljenog naplatom muzičkih autorskih prava u Republici Hrvatskoj su neki odvjetnički uredi.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Kopajući po ZAMP-ovim okaminama na web-u naišao sam na portalu "Moj.net" zanimljivu psihološku analizu aktualnog tajnika ZAMP-a. Prenosim je bez ikakvih intervencija:

Ima nešto egzistencijalno tužno, gotovo promašeno, kad čovjek dospije do četrdesetih, a poznaju ga isključivo po ocu, kao što se događa tajniku ZAMP-a Antunu Tomislavu Šabanu.
- To je Đurin Mali – već godinama govore za Tomislava Antuna Šabana. Govorili su mu to i kad je imao, deset, i kad je imao dvadeset, i kad je imao trideset, i sad kad ima četrdeset. Kao da je to jedino njegovo vrijedno postignuće. To, da bude Đurin Mali. A Tomislav Antun želi da ga ljudi shvaćaju ozbiljno. Kao kompozitora. Kao personu. I svaki put kad ga svedu na ono elementarno, fundamentalno - “Đurin Mali“, dođe mu da vrisne, cikne od muke.

I doista, Đuro Šaban, veliki kajkavski pjesnik i skladatelj, pravnik, publicist, direktor Animafesta, čovjek čije nas melodije prate doslovce od rođenja, koji je dugo djelovao i pod umjetničkim pseudonimom Jura Stubičanec, ostavio je neizbrisiv pečat u kulturnoj povijesti Zagorja, Zagreba, Hrvatske. Njegove pjesme, poput Angeluša, Mi smo tu navek, Međimurje zeleno, toliko su duboko utkane u naše sjećanje da ih doživljavamo kao narodne pjesme. I dok pjesmice njegovog sina ne zna nitko, Đuro Šaban je bio najnagrađivaniji i najizvođeniji kajkavski tekstopisac svih vremena. Kad kažem “svih vremena“, onda to ne kažem tek tako, metaforički već doslovce. Svih Vremena.

Kao relativno anonimni glazbeni autor Đurin Mali je pokušao naći svoje mjesto u hrvatskoj glazbi, a kako mu za glazbu baš i nisu marili, okušao se kao poreznik, kroz udrugu za zaštitu glazbenih autorskih prava – popularni ZAMP. Kako Hrvati tradicionalno zaziru od poreznika, Đurin Mali je shvatio da bi kroz tu moć temeljenu na strahu različitih organizatora koncerata, vlasnika elektroničkih medija i sl. mogao odlično iskoristiti. Ono, po principu – ako mi organiziraš koncert za moju “glazbu“ ja ću ti dati popust na porez. Da se kojim slučajem šef porezne uprave odluči baviti slikarstvom, vjerujte, svi bi hrvatski porezni obveznici navalili na kupovanje njegovih slika.

Sasvim je druga stvar, kakve su kvalifikacije jednog Tomislava Antuna Šabana, Đurinog Malog, za profesionalno bavljenje autorskim pravima. Za razliku od oca koji je bio briljantan pravnik, jedan od najboljih studenata zagrebačkog Pravnog fakulteta 1953., čovjeka koji je zajedno s Perom Zlatarem upravljao Studijem, najtiražnijim tjednikom u povijesti jugoistočne Europe, koji je bio direktor Likuma, koji se autorskim pravima profesionalno kao pravnik bavio 20-ak godina, Đurin Mali nema nikakvih stručnih kvalifikacija. Tata pravnik se ne računa. Formalno on o autorskim pravima ne zna ništa više od svoje čistačice.

U sustavu zaštite autorskih prava kojom rukovodi Đurin Mali, osoba koja nije odslušala ni najbezvezniji seminar na kolegiju iz Autorskih prava i koja je u tu problematiku savršeno neupućena, prikraćeni su upravo hrvatski glazbenici. Upućeni tvrde kako nema teoretske šanse da hrvatskom glazbeniku pripadne zarađena autorska naknada. Kako? Evo, primjerice, pravnici koji servisiraju sustav ZAMP-a odnesu trećinu ubranih naknada. Drugu trećinu pokupe raznorazne stručne službe, nekakvi časopisi koje nitko živ ne čita, humanitarni koncerti koji se masno naplaćuju, putovanja dužnosnika. Preostaje trećina se također ne dijeli po popularnosti glazbe i po broju izvođenja. A ne. Oni su smislili “ključeve“ po kojima jedna vrst glazbe, deset puta nepopularnija, vrijedi deset puta više od popularne. I obrnuto. Po takvim kriterijima čak je i Đurin Mali postao uspješan kompozitor. Ali, unatoč svemu, publika ne priznaje te njihove alkemijske postupke. Za njih, ili si glazbenik, ili nisi. Ili si autor, ili si ipak samo – Đurin Mali.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

"Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je odluku kako su monopoli na autorska prava u potpunoj suprotnosti s osnovnim ljudskim pravima, kako se ona definiraju unutar EU i drugdje", prenosi vijest gadgeterija.net dodajući da po toj odluci više nije moguće osuditi nekoga samo zato jer je prekršio monopol na autorska prava.

Naravno, ovakva odluke ne znači kako nitko neće moći biti osuđen za kršenje monopolskih autorskih prava – već da neće moći biti osuđen samo na toj osnovi.

"Nikako se ne smije pomisliti da se sada može slijediti princip besplatno-za-sve, ali je donesena odluka 'pobjedonosna' zbog dvije bitne stvari: Prva je to da kršenje monopolskih autorskih prava nije dovoljna za osudu, a druga činjenica da se ta autorska prava nalaze u suprotnosti s osnovnim ljudskim pravima", komentirao je Rickard Falkvinge, inače osnivač prve piratske stranke.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Zašto nas država svake godine izvještava o tome koliko je novce prikupila porezima, kako ga je raspodijelila, koliko je tko dobio, koliko će nam ga uzeti slijedeće godine….? Vjerojatno stoga jer tako nešto podrazumijeva elementarna demokratska procedura koja se, uz ostalo, temelji na transparentnosti i poštenju. Upravo iz takvih javno predočenih, transparentnih podataka mi precizno znamo koliko je poreza državi platio T-HT, koliko Konzum, a imamo i uvid u to koliko je, primjerice, otišlo za škole, koliko za Pelješki most, koliko za kupovinu vojnih kamiona itd. Povijest pamti i vremena kad tako nešto nije bilo uobičajeno: poreznici bi upadali u sela i otimali koliko su mogli – nekom kravu, nekom ovcu, nekom opet vreću, dvije žita, a poreznik bi polovicu otetog zadržao za sebe. Bilo je tijekom povijesti i drugih, sličnih revolucionarnih nameta, popularno zvanih kontribucija: uđem ti u kuću pa ti opelješim sve što hoću i koliko hoću i nikome o tome ne podnosim izvješća jer je namet izvršen za viši interes, ''u ime revolucije''. Suvremeni poslovno-politički sustavi odustaju postupno od ovakvih metoda i oni su još opstali kao modeli prikupljanja i distribucije materijalnih sredstava gotovo isključivo u egzotičnim organizacijama poput kineskih Trijada, japanskih jakuza, ruske mafije, u kojima preciznim brojkama raspolaže isključivo capo di tutti capi. Tko precizno može znati koliko novca zakopanog u svom vrtu ima Tony Soprano?

Za razliku od uobičajenih poreza koji u Hrvatskoj ne plaća dobar dio stanovništva – djeca, sirotinja, osobe bez poslovne sposobnosti, svećenstvo, nezaposleni, stranci itd. parafiskalni namet Hrvatskom društvu skladatelja za zaštitu muzičkih autorskih prava (HDS ZAMP-u) plaćaju doista svi: u cijenu kašice za bebe, cijenu pelena ili dude-varalice uračunat je Njihov namet (doduše, ne direktno - trgovina u redovnim obrocima plaća im namet koji oni, dakako, prevaljuje nama – građanima, kroz cijenu robe), a ZAMP nas u stopu prati kroz život od vjenčanja, krstitki, firmanja i odlazaka u vojsku, doslovce do groba: da, da, i pogrebi su također značajan prihod koji se plaća Njima.

I kad netko prikupi 100-tinjak milijuna kuna od pauperiziranog hrvatskog naroda, a o kolikoj je svoti riječ u ovom trenutku nitko u ovoj državi precizno ne zna, hvala lijepo, onda bi znak elementarne pristojnosti bio – javno objaviti tko je sve i koliko platio parafiskalni namet Njima, kako su ga Oni distribuirali, tko je od tog novca i koliko jamio. Ako u kafiću preko puta cijele dana od jutra do mraka trešti Mišo Kovač, a oni plaćaju ZAMP-u nekakav paušalni iznos koji dijele svi po nekim blago rečeno dvojbenim kriterijima, tada je oštećen i kafić, i gosti, i Mišo Kovač, a novci su završili, vrag bi ga znao, možda zakopani u nečijem vrtu. Sve u svemu: gdje je nestala lova?

Haloooo, ljudi u Hrvatskoj plaćaju globe po prijavama ZAMP-a zbog javnog izvođenja vlastite glazbe, djelatnici ZAMP-a napadaju srednjoškolce koji su u svom garažnom bendu snimili svoj demo-album sa svojim stvarima, upadaju na svadbe, prekidaju sprovode, plaćaju im i autori koji izvode vlastita djela na humanitarnim koncertima, plaćaju im čak i djeca iz osnovne glazbene škole što su na priredbi za roditelje izvodili Mozarta… A država, umjesto zaštite vlastitih građana koji sopću pod porezima i nametima, štiti Njih. I nitko ništa ne zna, i svi se prave ludi: tko je platio, koliko je platio, kome je platio, zašto je platio, kako je platio, gdje su završili novci… Hrvatski građani imaju pravo znati. To je njihov novac.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Većina ljudi o ZAMP-u priča usput, više onako - načelno. Međutim, kad se čovjek sudari s ovom agresivnom organizacijom koja na bezbrojne vrlo konkretne vidljive i nevidljive načine šteti građanima, glazbenicima, gospodarstvu, razvoju, ne može vjerovati da je riječ o jednoj običnoj udruzi građana, kakvih je nekoliko stotina tisuća. Riječ je o kancerogenom tkivu na tijelu hrvatskog naroda kojeg bi trebalo skalpelom izrezati i baciti tamo gdje mu je i mjesto – na smetlište.

Slučaj Prvi

Imam trgovinu i u njoj radio. Radio se sluša stalno i uredno se plača 63 kn pretplate HRT-u. Međutim, prošle godine je došao neki kao fol kontrolor iz ZAMP-a i vidio da imamo radio i da se sluša radio, pa su nas kao opomenuli da im ne plaćamo naknadu za korištenje, a kako bi im i plaćali kad nismo dobivali nikakve račune. To smo mu i rekli i rekao je da će računi dolaziti. Došao je drugi put u kontrolu i radio je opet svirao, i rekao je da on provjerava, a ja sam ga pitao da li treba što platiti, veli tip da ne da to već plaćamo, da samo kontrolira nešto... I tako prođe jedna godina, i dođu danas nama računi za 2009. i 20010. godinu + 1.600 kn kazne za neplaćanje + plava kuverta sa suda. Sada me zanima da li se tu isplati žaliti, jer bi mi i platili račun da smo ga dobili, no mi nikad nismo dobili račun nikakav. Jedino smo dobili danas taj R1 račun za 2 godine pretplate + kazna i sa suda čestitku, znači sve isti dan. A i fora je da na računu piše ako ne riješimo tu kaznu da idemo sucu za prekršaje, a i računi i kazna i od suda je došlo sve isti dan.

Slučaj Drugi

Naša Udruga mladih prošlog je mjeseca organizirala besplatnu feštu na kojoj je nastupilo nekoliko lokalnih bendova koji su svirali svoje stvari, jedna cura s gitarom, i poslije dva DJ-a. Jučer nam je na adresu stiglo pismo od ZAMP-a kojim nam traže da napišemo popis pjesama koje su se izvodile, bruto dohodak te koliko se ljudi skupilo. Danas samo bili u ZAMP-u te samo saznali da je njima izvor informacija novinski članak, pa nas zanima da li uopće ima kakve pomoći ili jednostavno moramo platiti globu pošto oni tvrde da je bilo 650 ljudi jer tako piše u novinama?! Zanima nas dal oni mogu to uzimat iz novina pošto novine, u dvoranu 20 x 10 metara nema šanse da okomito stane 650 ljudi. Možda vodoravno, ali ako se naredaju jedni preko drugih. A da krenemo u sudski postupak, što su nam cinično predložili u ZAMP-u, nemamo love. Mi smo studenti. Ponavljam, fešta je bila totalno besplatna, a bendovi su izvodili svoje stvari.

Slučaj Treći

Danas su nam u firmu upali inspektori iz ZAMP-a. Uglavnom imamo radio i platili 364 kn .... kao 300 kuna upozorenje i 64 kn pretplatu. Ako ne platiš, a kao ne moraš, ide ti kazna 2.000 kn i to direktiva na račun ili ovrha i moraš platiti. Ako izabereš kaznu mogu ti doći opet i ako opet slušaš radio opet 2.000 kn.... U principu moraš platiti 364 kn i možeš odjaviti drugi mjesec.... Ako onda nakon odjave slušaš onda opet po starom 2.000 kn....I ne možeš im ništa (kad se radi o firmi) jer kao ne plaća se pretplata nego naknada.... Mamu im jebem lopovsku i njima i državi i onom idiotu koji je upalio svjetlo i izveo nas iz mraka!!!!!

Slučaj četvrti

Kada je prije mjesec i pol dana bio sprovod mom ocu, ja sam naručio glazbenike iz mjesnog vatrogasnog društva da sviraju mom ocu na ispraćaju na vječni počinak. Platio sam im unaprijed 1.500 kuna. Koliko su mi tražili toliko sam im platio. Nisam bio u stanju pogađati se oko cijene. Na početku pogreba, nakon što je glazba počela svirati, čuo sam nekakvo komešanje i glazba je utihnula. Prijatelj je išao pogledati što je se dogodilo i saznao da su na sprovod upali nekakvi inspektori ZAMP-a jer im nije plaćena pristojba. Glazbenici su im pokušali objasniti da izvode narodnu glazbu koja se u našeg kraju svira nekoliko stoljeća i na koja, budući da je narodna, ne treba platiti autorska prava. Na kraju, sprovod je nastavljen nakon prekida, ali bez glazbe. Svinje iz ZAMP-a su upropastile pogreb mog oca.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Iako je zamišljena kao neprofitna služba kojom se štite muzička prava, ZAMP je danas vjerojatno jedna od najprofitabilnijih, ali i najomraženijih neformalna grupa u državi. Pristizanje njihovih računa gotovo u pravilu izaziva provale bijesa i srdžbe kod svih koji ih moraju plaćati. Protiv ZAMP-a jednakom žestinom vrište i ugostitelji i hotelijeri, vlasnici TV i radijskih postaja, ali i "obični" obrtnici. Štoviše, njihovim su uslugama izrazito nezadovoljni i sami glazbenici, odnosno svi oni koji bi trebali dobro živjeti od ZAMP-ovog "poreza". Premda ovaj parafiskalni namet vuče svoje korijene još iz mračnih komunističkih vremena pedesetih godina prošlog stoljeća, zaštita muzičkih prava ozbiljno uzbuđuje duhove tek posljednjih desetak godina.

Na samom početku devedesetih Ozren Kanceljak, tadašnji direktor ZAMP-a, inače stručne službe koja servisira udrugu hrvatskih skladatelja, u četiri oka je dogovarao i objašnjavao uvjete plaćanja hrvatskim ugostiteljima. Isprva ga nitko nije uzimao ozbiljno. Prve uplatnice koje je služba slala na brojne adrese diljem države završavale su u koševima za smeće. ZAMP se počinje ozbiljnije shvaćati tek kada hotelijeru Siniši Križancu ovrhom oduzimaju terenski automobil i umjetničku sliku iz XVII. stoljeća. Križanec je do danas ostao najžešći i najtemeljitiji kritičar ZAMP-a. Jednom je objasnio zašto im ne želi plaćati: "Kada sam Kanceljaka pitao po kojem to zakonu naplaćuje autorsku naknadu, pokazao mi je jedan papir na kojem je pisalo da predsjednik Tuđman osobno podupire inicijativu da se naplaćuju autorska prava." ZAMP je u međuvremenu ozakonio svoju rabotu i "prema Zakonu o autorskim pravima glazba se u ugostiteljskim objektima ne može legalno puštati bez ugovora sa HDS-om". Više od 80 posto korisnika ZAMP-ovskih "usluga" čine ugostitelji. Oni su najomiljenije žrtve ZAMP-a.

Tko ne želi plaćati namet čeka ga posjet sucu za prekršaje, ovrha ili, u najgorem slučaju, kazna do tri godine zatvora. U opticaju su desetine tisuća prekršajnih prijava, više stotina tužbi na Trgovačkom sudu, mnoštvo kaznenih prijava. No tu, na toj točki i prestaju sve sličnosti s ostalim parafiskalnim nametima. Naime, nitko ne zna precizno koliko se novca godišnje slije u ZAMP-ovu blagajnu, a modeli raspodjele su krajnje netransparentni. Poznato je, doduše, da samo od obrtnika godišnje inkasiraju oko 50-ak milijuna kuna. Zbog teške financijske situacije u kojoj se već godinama nalaze ugostitelji i hotelijeri, Ministarstvo turizma je do prije nekoliko godina samo ZAMP-u uplaćivalo milijune kuna. A to je samo dio prihoda.

Ne smije se zaboraviti da za obavljeni posao ZAMP glazbenicima u startu naplaćuje 20 posto od ukupno prikupljenih tantijema. Samo 20 posto? Glazbenici, dakle oni koji bi trebali dobro živjeti od ovih financijskih operacija, uglavnom su nezadovoljni radom ZAMP-a. Pjevač grupe Hladno pivo u jednom intervjuu izjavljuje: "Za prošlu mi je godinu isplaćeno 724 kune izvođačkih prava. Način na koji se dijeli taj novac glazbenicima nije transparentan." I Davora Gopca zanima "na koji se način dijele ti novci i kako se skupljaju". Popis revoltiranih ZAMP-ovim metodama je podugačak. Nitko ne dovodi u pitanje plaćanje autorskih prava. Autorska prava zaštićena su u cijelom svijetu i Hrvatska ne treba biti izuzetak. Problem je, međutim, u visini i načinu obračuna naknade. ZAMP je, primjerice, zagrebačkom klubu Gjuro 2 svojedobno razrezao 16.560 kuna na mjesec, a račune je ispostavio i za dva ljetna mjeseca kada je klub bio zatvoren. U Gjuri su izračunali da ih svaka odsvirana pjesma stoji 13,8 kuna.

Nedavno su lokalne televizijske kuće i 121 radiopostaja zaprijetile da će prestati puštati domaću glazbu. Razlog – nitko od njih ne želi plaćati previsok namet na autorska prava koji uopće ne završava u rukama glazbenih autora. Obrazlažući svoju prijetnju, članice Udruge lokalnih javnih glasila ističu da im nije namjera zakidati autore te da su spremne plaćati naknadu, ali da ona mora biti realnija i uključivati više kriterija.

Ivan Sabljić, direktor dubrovačkog Hotela Excelsior, tvrdi: "Unatoč nekim popustima, godišnje ZAMP-u moramo platiti čak 40.000 kuna. No to nije sve, posebno se plaća svaka priredba – posebno nam naplaćuju modne revije, proslave, Novu godinu... Cijenu nam odrežu po broju stolica pa se mi onda s njima cjenkamo. Kao na placu. Za doček prošle Nove godine platili smo pet tisuća kuna, ali tek nakon velikog cjenkanja jer su tražili više. Uz ovakve namete nema nikakve šanse da se nešto zaradi", ističe Sabljić. Njegovu priču dijele i ostali hotelijeri, ugostitelji, obrtnici... združeni u traženju načina kako da zbace tešku ZAMP-ovu omču s vrata. Jedno od rješenja da se izbjegne plaćanje je izvođenje autora koji su umrli prije više od 70 godina. Možda je upravo u tome rješenje: Mozart i Vivaldi umjesto Minee i Danijele?

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Zapitajte bilo koju od domaćih estradnih zvijezda da li mogu živjeti od prodaje svojih nosača zvuka?! Životariti možda mogu, ali njihov život na visokoj nozi zacijelo nije potpomognut prodajom albuma. Čak i najtiražnijim izvođačima i autorima to je tek džeparac. Prihod ostvaraju održavanjem koncerata, snimanjem reklama i još koječime. Naravno, po dobroj, staroj hrvatskoj navici, prijavljuju tek mali dio onoga što su zaradili. Pa neće valjda voljenoj državi plaćati porez?

Ako izvođači i autori ne žive od prodaje nosača zvuka, tko onda živi?

Krpelji

Diskografska industrija. Nakon što oni pokupe vrhnje, ostatke ostataka nazovu prihodom i izglodanu kost bace autorima i izvođačima. Najveću korist od prodaje nosača zvuka imaju oni, i njima je u interesu povaćanje prodaje. Edo Maajka je u jednom razgovoru najavio kako će slijedeći album biti njegov zadnji album koji će objaviti na klasičnim nosačima zvuka, a sve daljne radove će distribuirati preko Interneta. Razlog? Već spomenuta činjenica da od prodaje albuma od nema skoro ništa.

Spomenuti harač neće pospješiti prodaju nosača zvuka. On će kod ljudi samo izazvati revolt pa će još manje kupovati legalna izdanja. Pa kako onda povećati prodaju nosača zvuka, kako ljude natjerati na kupovinu? Odgovor je jednostavan: niskom cijenom i kvalitetnim proizvodom. Kvaliteta je dvojbena stvar kod naših popularnih izvođača, mislio sam na kvalitetu opreme nosača zvuka. Neki dan sam imao u rukama nekoliko albuma domaćih izvođača. Cijena im je preko 100 kn (kod nekih 99), a oprema CD-a je lošija nego kod pirata. Omot je običan list sjajnog papira odštampan samo na jednoj strani. Hej, a gdje su riječi pjesama, fotke, informacije o izvođaču, autorima, dodatne đinđe-minđe? Ljudi se osjećaju prevarenima, kupili su skupi CD, a susjed koji je kupio isti taj album od pirata dobio je identičan proizvod, možda je čak i naslovnica otisnuta na kvalitetnijem papiru.

Ne mogu se izvlačiti na troškove proizvodnje jer je štampanje CD-a prije par godina (Sony, Austrija) koštalo 1 DEM po komadu (za nekoliko tisuća komada). Za još jednu marku mogli ste dobiti i štampanje knjižice, čak i posebnu kutiju (npr. drvenu, a ne plastičnu). Sumnjam da su cijene u međuvremenu porasle. Štampanje jednog CD-a s odgovarajućom opremom ne bi smjelo biti skuplje od 10 kn po komadu (i još sam previše rekao). Takav CD se može normalno prodavati po 49 kn (psihološki element ;-) ), prodaja će biti višestruko veća, a i izvavač i autor i izvođač će imati veće prihode. Ali mentalitet naših trgovaca još uvijek govori da je bolje prodati jednu stvar po 100 kn nego 10 po 50.

Još je jedan razlog zašto se ljudi osjećaju prevarenima. Kupili su cijeli album, a dopada im se samo jedna ili dvije pjesme. Da se njih pita oni ne bi kupili ostatak. Da je cijena albuma manja, možda bi se osjećali manje prevarenim?

Autori

Recimo da smo svi mi prljavi, pokvareni i zli i da stvarno namjerno oštećujemo autore. Zampirska akcija će pomoći da oni dobiju svoju zadovoljštinu. Zadovoljština? To je naziv albuma jednog autora koji je dosta slušan na ovim prostorima i koji bi mogao dobiti dosta novca na temelju te svoje slušanosti. Malo sutra. Branimir Štulić nije na listi zampovih autora, a prema postojećem prijedlogu naknadu dobivaju samo članovi udruge. ZAMP naplatio izvođenje njegovih pjesama (radio stanice i ostali koji javno izvode glabu imaju obvezu dostavljanja popisa izvođenih pjesama ), a novac će pokupiti netko drugi.

Baš me zanima kako ZAMP dijeli novac?! Postoji li javni podatak o tome? I koliko novca podijeli, a koliko utroši na svoje djelovanje? I što radi s novcem koji preko cijele godine kaplje na njihov račun? Oroče ga na banci i pokupe kamate? Da li to stave sebi u džep ili uplaćuju u neki mirovinski fond za estradne umjetnike?

Pretpostavimo da ste autor koji je odlučio svoje uratke dijeliti besplatno (nije važno na koji način). Ionako znate da od prodaje nećete imati neku zaradu, a želite steći što širi krug slušatelja i prodati koju kartu više na koncertu?! ZAMP će od vas zatraži naknadu za javno izvođenje.

ZAMP se ponaša kao da ima monopol na javno izvođenje glazbe, bez obzira na to jeste ili niste njihov član. Po čemu su oni dobili takav status i da li je moguće da drugi autori osnuju svoju udrugu koja će se brinuti za njihova prava i bolje starati o novcu koji dobiju za izvođenje svojih radova?!

Budućnost

Klasična diskografska industrija nema baš sjajnu budućnost u digitalnom dobu. Najvjerojatnije će joj se dogoditi isto što se dogodilo i njezinom veličanstvu ploči. Objavljivat će samo klasična izdanja, alternativu, umjetničke i retro projekte. Sve ostalo će biti digitalna produkcija bez čvrste veze s određenim, materijalnim nosačem zvuka. Tu se otvaraju nove mogućnosti za autore. Neposredna distribucija njihovih uradaka krajnjem kupcu. Kupac će manje platiti, autor će više zaraditi jer je izbjegao krpelje. Idila. Ali zacijelo neće biti tako. Krpelji će evoluirati...

Zaštita

Zaštita od presnimavanja je jedna od vječnih noćnih mora raznih izdavača. U tome ponekad pretjeraju pa kupci legalnih izdanja imaju hrpu problema koji ih naprosto tjeraju da kupuju od pirata. Zaštita ne bi smjela biti gnjavaža za kupca, ili ga čak spriječiti da uživa u svojoj kupovini. Neki dan sam kumi instalirao neke orginalne igrice i od 4 igre samo je jedna proradila bez problema. Ostale su imale zaštitu koja je bila tako dobra da se nisu dale instalirati. Jedan od izdavača je na svojoj web stranici ponudio zakrpu koja je rješavala problem, a od ostalih niti riječi. Da li će vlasnik tih igara i slijedeći put kupovati orginale? Ili će otići kod lokalnog pirata, skinuti igru s Interneta...?

Kupac koji kupi legalni proizvod treba za svoj novac dobiti odgovarajuću vrijednost. Treba dobiti više nego onaj koji je kupio isto to od pirata. U današnjoj situaciji 'legalni kupci' dobivaju samo više gnjavaže.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Da čovjek 100 godina prati zaštitu potrošača u nas i u svijetu, uvijek ga neke stvari iznova šokiraju. Jedna od takvih šokantnih stvari koje nam se događaju već skoro 2 desetljeća, a kojom se nitko ne namjerava sustavno baviti je plaćanje tzv. naknade za korištenje muzičkih autorskih prava ZAMP-u. Riječ je o iznimno zanimljivom parafiskalnom nametu, jednom od oko 250 koliko ih je u Hrvatskoj, za kojeg nitko u cijeloj državi ne zna precizno kako se i za što naplaćuje. Banalna primisao kako je sustav naplate jednostavan i logičan (izračuna se koliko iznosi slušanje jednog glazbenog djela od strane jednog čovjeka pa se potom taj broj množi s brojem slušatelja), pada u kantu za smeće onog trenutka kad se ovlaš baci pogled na modele obračunavanja koji izgledaju ovako: jednom ću vam naplatiti slušanje nekog glazbenog djela jednom, drugi put vam ga uopće neću naplatiti, treći put će naplata biti posljedica vaše pogodbe, četvrti put vam će vam zaračunati kamate a onda vam dio oprostiti, peti put ću vam naplatiti slušanje djela koje niste slušali, šesti put ću vam za slušanje istog djela u istom vremenu i prostoru naplatiti četiri puta, pet puta….

Kroz cijeli aktualni sustav zaštite autorskih prava isprofilirala se mala šačica ljudi udruženih u desetak privatnih tvrtki, 100-tinjak zaposlenih u raznim firmama, koji imaju apsolutni monopol na tržištu (u Hrvatskoj se nitko osim ZAMP-a ne smije baviti zaštitom muzičkih autorskih prava), koji imaju nepoznata količina novca, i koji nemaju nikakve državne kontrole, a udruge onih koji bih ih trebali kontrolirati sufinanciraju. Na prvi pogled cijela priča nalikuje lođem filmu. I na drugi pogled sustav izgleda kao na lošem filmu. I na treći pogled izgleda tako. Glazbeni autori, iza kojih se skrivaju ''profesionalci'', pojma nemaju tko ih zapravo dere, pa su svoje nemušte strelice umjesto na vlastitu udrugu usmjeravaju na udruge, holetilere, ministra turizma, novinare.

Čovjek najčešće nije ni svjestan koliko puta po različitim osnovama plaća dadžbine ZAMP-u: one su uračunate u cijenu kave koju je popio u kafiću, u cijenu RTV pretplate, ukalkulirane su u cijeni artikala koje kupujemo u nekom tržnom centru, ili cijeni korištenja WC-a, cijeni hotelske sobe, maturalne zabave, korištenja Interneta. Svaki ulaz u neki sajamski prostor, posjet seoskoj priredbi, navijanje na sportskom susretu, sudjelovanje na kongresu, povlači za sobom plaćanje nadoknada ZAMP-u. Prilikom svake kupovine CD-a, DVD-a, Mp3, bilo koje memorijske kartice za fotoaparate, računala, I-poda, USB sticka i rekorder hrvatski građani plaćaju ZAMP-u od osam lipa do 160 kuna jer se pretpostavlja da će korisnik na kupljeni medij snimiti neko od muzičkih djela iz njihovog djelokruga. Glavni krivci i izdajnici interesa vlastitih članova za ogromne dadžbine ugostitelja i hotelijera su Obrtničkom komorom, a za vanjske memorije Gospodarska komora koji su sa ZAMP-om potpisali ugovore. Ako ni za što drugo, zaslužili su da ih vlastito članstvo i pošteni građani pozovu na odgovornost. I materijalnu, i moralnu, a bogme i kaznenopravnu. Dakako, nakon što su ZAMP-u ishodili ogroman profit koji plaćamo mi, oni se sad prave gljive.

Budući da im nitko ne može i ne želi ništa u Hrvatskoj, naše su se udruge obratile inozemnim stručnim organizacijama i udrugama. Ako su nadležne državne organizacije i službe nezainteresirane za ZAMP i njegove mutne aktivnosti, građani i nevladine organizacije nipošto nisu.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Srpska Skupština raspravlja danas o prijedlogu srpske vlade prema kojem će obrtničke radnje biti oslobođene plaćanja za tzv. "muzički dinar", dok su ugostiteljskim objektima bitno smanjena davanja slijedom zakona o autorskim i srodnim pravima. Budući da predsjednik Srbije nije kompozitor niti bivši tajnik srpskog ZAMP-a, prijedlog bi lako mogao proći.

"Ukidamo plaćanja za obrtnike! Ugostitelji će plaćati za autorska prava u ovisnosti od površine objekta i geografskog položaja", objasnio je danas ministar prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja Žarko Obradović dodajući da su oslobođeni plaćanja i poduzetnici koji se bave proizvodnom djelatnošću prodaje vlastitih proizvoda. Srbi priznaju kako su zbog ovog zakona imali primjedbu Europske komisije pa će zbog toga ovaj zakon biti privremen, odnosno ograničen na četiri do pet godina.

Plaćanja za autorska prava uskladiti s ekonomskim prilikama

"Nužno je ta davanja ograničiti odnosno uskladiti s trenutnim gospodarstvenim mogućnostima korisnika", rekao je Obradović, prenosi srpska državna televizija. Osnovna promjena je da za određivanje naknade za javno emitiranje glazbenih djela jest da se visina naknade veže za minimalnu zaradu u Srbiji.

Privrednim subjektima kojima glazba nije nužna za djelatnosti, već je koriste da je u prostoru ugodno, plaćat će puno manje iznose nego do sada. Pri određivanju kvadrature komercijalnih poslovnih prostora isključivo se računa prostor koji korisnik koristi za prijem gostiju, a ne računaju se pomoćne prostorije za rad osoblja, korisnika, skladišni i sanitarni prostor.

Naglasimo kako je ovom prijedlogu već bilo riječi i prije. Tako je u veljači kada je najavljen ovaj zakon, što je objavljeno na Indexu, došao i demantij hrvatskog ZAMP-a.

Šok međunarodne zajednice!?

"Odluka srpske vlade šokirala je širu međunarodnu autorsku i umjetničku zajednicu čije reakcije su upućene na adrese srpske vlade i parlamenta. S navedenim prijedlogom upoznati su i predstavnici europske komisije te se nadamo da takav potez, a s obzirom da krši sve navedene međunarodne norme, neće opstati", pisao je ZAMP u veljači kada se radilo o prijedlogu zakona. U ZAMP-u su tada tvrdili da taj zakon u ovom obliku neće doći do srpskog parlamenta.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Đorđe Obradović, docent Sveučilišta u Dubrovniku koji je široj javnosti postao poznat nakon svojih radova o autorskim pravima u kojima je ukazivao na nepravednost sustava, osvrnuo se danas i na aktualni štrajk u školama. Njegov osvrt prenosimo u cijelosti.

Štrajk nastavnika osnovnih i srednjih škola te javnih visokoškolskih ustanova, potaknut smanjivanjem materijalnih prava zaposlenika i ukupnog novca za znanost i obrazovanje u idućoj godini, predstavlja sliku i priliku Hrvatske danas. Nespretno upriličen na nekadašnji Dan Republike (Jugoslavije) 29. studenoga, sindikalne vođe bez ikakva razloga povezuje sa simbolikom koju oni nisu htjeli, možda je se nisu ni sjetili, ali da su malo promislili, lako bi je izbjegli.

Nikad se neće saznati koliko je ljudi u tome štrajku sudjelovalo jer je ministar Željko Jovanović uputio javnim učilištima dopis nazvan „Obavijest i prikupljanje podataka o štrajku“ u kojemu traži da se poimence zapisuju i potpisuju oni koji štrajkaju i oni koji ne štrajkaju, kako bi štrajkačima umanjili plaće za vrijeme sudjelovanja u štrajku. Zbog te su gotovo policijske evidencije, nametnute rukovoditeljima javnih učilišta, nastale iz osvete ministra i Ministarstva, neki štrajkali a potpisali se da nisu, neki su priznali da su štrajkali, a neki su se naglo razboljeli. Ministarstvo je, poput babe vračare, predvidjelo da se neki uopće neće htjeti izjasniti pa je, u nezainteresiranosti da se bavi znanošću, pribjeglo pseudoznanstvenim metodama i zaprijetilo i njima: „Ukoliko netko od zaposlenika koji sudjeluju u štrajku odbije popuniti stupac 3. ili 4. ili odbije vlastoručno se potpisati, dekan je dužan konstatirati tu činjenicu i potvrditi ju vlastoručnim potpisom u stupcu 6. te tablice (Napomena)“.

A zašto bi dekani morali glumiti policajce i to za smanjenu plaću? Smatra li to ministar da Hrvatska nije demokratska država nego diktatura u kojoj se ministri smiju svetiti onima koji drukčije misle, a rukovoditelje pretvoriti u čuvare koncentracijskih logora? Dekani i ravnatelji se uvijek mogu opravdati da su samo radili svoju dužnost, ali zar je špijuniranje kolega uistinu njihova dužnost?

Druga je stvar koliko je etično prema pedagoškoj profesiji uopće štrajkati. Nastavnici koji štrajkaju najviše štete nanose učenicima i studentima, a ne ministru i Ministarstvu koje prijetnjama i osvetama štetu nanose javnom interesu kojemu navodno služe. Popisivanje štrajkaša predstavlja pritisak pa i oni nastavnici koji nisu sudjelovali u štrajku osjećaju nelagodu zbog takve moći nad ljudskim životima.

Politika koja ima opravdanje u tome što država nema novaca pa mora smanjivati izdatke i za znanost i za obrazovanje, mogla bi biti razumljiva kad ne bi bilo drugoga izlaza. Ali otkuda moralno pravo državi da uzima svima dok sama posjeduje golemu neiskorištenu imovinu koja propada i ne služi ničemu (bivša vojna odmarališta, propale tvornice, zemljišta, pitka voda koja teče u more a da se nitko ne sjeti izvoziti je...)?

Otkud moralno pravo koaliciji na vlasti da uskraćuje novac za znanstvene časopise dok u isto vrijeme od prodaje nosača memorije, računala i fotoaparata isplaćuje novac jednoj privatnoj udruzi za navodna autorska prava kao da ljudi kupuju fotoaparat da bi s njime krali glazbu i slušali je krišom? Zašto ne dirnu malo u taj osinjak kojemu je na čelu njihov uvaženi član koji je zamrznuo članstvo, ali ne i prihode? Uvodi li to Ministarstvo (pseudo)znanosti, osvete i štrajka računala u škole kao obvezna nastavnička pomagala samo zato da unaprijede vođenje evidencija, ili i zato da priskrbe dodatni prihod skupini koja ubire vrhnje od navodne zaštite autorskih prava?

Da školama i fakultetima ostave bar prihod od prodaje računala koji uplaćuju privatnoj glazbeničkoj udruzi, bilo bi dovoljno novaca za znanstvene časopise koje je Ministarstvo (pseudo)znanosti, osvete i štrajka prestalo financirati. No, treba istaknuti da je šteta što nastavnici pribjegavaju štrajku, umjesto da osmišljavaju i šalju konkretna rješenja kako osigurati više novca za znanost i obrazovanje. Šteta je i što predsjednik Josipović slogan iz kampanje „pravda i pravednost“ ne primijeni i onda kad je u pitanju njegov osobni (financijski) interes. Da ga primijeni, bilo bi više novaca za znanost, a stvarni autori ne bi ostali bez naknade za autorska prava.

Samo bi neki koji se bogate bez rada i stvaralaštva, oni iz glave korupcijske hobotnice koja nije nestala Sanaderovim uhićenjem, nego živi u različitim strankama i na raznim razinama vlasti i kad joj se otkine poneki krak, ubuduće primali manje, što ne bi ni osjetili jer nitko od njih neće moći živjeti tisuću godina. Pa neka netko kaže da u Hrvatskoj nema pravde i pravednosti.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Iako je zamišljena kao neprofitna služba kojom se štite muzička prava, ZAMP je danas vjerojatno jedna od najprofitabilnijih, ali i najomraženijih institucija u državi. Njihovi računi gotovo u pravilu izazivaju provale bijesa i srdžbe kod svih koji ih moraju plaćati. Protiv ZAMP-a jednakom žestinom vrište i ugostitelji i hotelijeri, vlasnici TV i radijskih postaja, ali i "obični" obrtnici. Štoviše, njihovim su uslugama izrazito nezadovoljni i sami glazbenici, odnosno svi oni koji bi trebali dobro živjeti od ZAMP-ovog "poreza". Premda ovaj parafiskalni namet vuče svoje korijene još iz pedesetih godina prošlog stoljeća, zaštita muzičkih prava ozbiljno uzbuđuje duhove tek posljednjih desetak godina.

Na samom početku devedesetih Ozren Kanceljak, tadašnji direktor ZAMP-a, inače stručne službe koja radi pri Hrvatskom društvu skladatelja, u četiri oka je dogovarao i objašnjavao uvjete plaćanja hrvatskim ugostiteljima. Ispočetka ga nitko nije uzimao ozbiljno. Prve uplatnice koje je služba slala na brojne adrese diljem države završavale su u koševima za smeće. ZAMP se počinje ozbiljnije shvaćati tek kada hotelijeru Siniši Križancu ovrhom oduzimaju terenski automobil i umjetničku sliku iz XVII. stoljeća. Križanec je do danas ostao najveći i najtemeljitiji kritičar ZAMP-a. Jednom je objasnio zašto im ne želi plaćati: "Kada sam Kanceljaka pitao po kojem to zakonu naplaćuje autorsku naknadu, pokazao mi je jedan papir na kojem je pisalo da predsjednik Tuđman osobno podupire inicijativu da se naplaćuju autorska prava." ZAMP je u međuvremenu ozakonio svoju rabotu i "prema Zakonu o autorskim pravima glazba se u ugostiteljskim objektima ne može legalno puštati bez ugovora sa HDS-om". Više od 80 posto korisnika ZAMP-ovskih "usluga" čine ugostitelji. Oni su najomiljenije žrtve ZAMP-a.

Tko ne želi plaćati namet čeka ga posjet sucu za prekršaje, ovrha ili, u najgorem slučaju, kazna do tri godine zatvora. U opticaju su desetine tisuća prekršajnih prijava, više stotina tužbi na Trgovačkom sudu, mnoštvo kaznenih prijava.

No tu, na toj točki i prestaju sve sličnosti s ostalim parafiskalnim nametima. Naime, nitko ne zna precizno koliko se novca godišnje slije u ZAMP-ovu blagajnu, a modeli raspodjele su krajnje netransparentni. Poznato je, doduše, da samo od obrtnika godišnje inkasiraju oko 80-ak milijuna kuna. Zbog teške financijske situacije u kojoj se već godinama nalaze ugostitelji i hotelijeri, Ministarstvo turizma je do prije nekoliko godina samo ZAMP-u uplaćivalo milijune kuna. A to je samo dio prihoda.

Ne smije se zaboraviti da za obavljeni posao ZAMP glazbenicima u startu naplaćuje 20 posto od ukupno prikupljenih tantijema. Samo 20 posto? Glazbenici, dakle oni koji bi trebali dobro živjeti od ovih financijskih operacija, uglavnom su nezadovoljni radom ZAMP-a. Pjevač grupe Hladno pivo u jednom intervjuu izjavljuje: "Za prošlu mi je godinu isplaćeno 724 kune izvođačkih prava. Način na koji se dijeli taj novac glazbenicima nije transparentan." I Davora Gopca zanima "na koji se način dijele ti novci i kako se skupljaju". Popis revoltiranih ZAMP-ovim metodama je podugačak. Nitko, međutim, ne dovodi u pitanje plaćanje autorskih prava. Autorska prava zaštićena su u cijelom svijetu i Hrvatska ne treba biti izuzetak. Problem je, međutim, u visini i načinu obračuna naknade. ZAMP je, primjerice, zagrebačkom klubu Gjuro 2 svojedobno razrezao 16.560 kuna na mjesec, a račune je ispostavio i za dva ljetna mjeseca kada je klub bio zatvoren. U Gjuri su izračunali da ih svaka odsvirana pjesma stoji 13,8 kuna.

Nadalje, u ožujku ove godine sve lokalne televizijske kuće i 121 radiopostaja prijete da će prestati puštati domaću glazbu. Razlog – nitko od njih ne želi plaćati previsoka autorska prava. Obrazlažući svoju prijetnju, članice Udruge lokalnih javnih glasila ističu da im nije namjera zakidati autore te da su spremne plaćati naknadu, ali da ona mora biti realnija i uključivati više kriterija.

Ivan Sabljić, direktor dubrovačkog Hotela Excelsior, tvrdi: "Unatoč nekim popustima, godišnje ZAMP-u moramo platiti čak 40.000 kuna. No to nije sve, posebno se plaća svaka priredba – posebno nam naplaćuju modne revije, proslave, Novu godinu... Cijenu nam odrežu po broju stolica pa se mi onda s njima cjenkamo. Kao na placu. Za doček prošle Nove godine platili smo pet tisuća kuna, ali tek nakon velikog cjenkanja jer su tražili više. Uz ovakve namete nema nikakve šanse da se nešto zaradi", ističe Sabljić. Njegovu priču dijele i ostali hotelijeri, ugostitelji, obrtnici... sve ujedinjeniji u traženju načina kako da zbace tešku ZAMP-ovu omču s vrata. Jedno od rješenja da se izbjegne plaćanje je izvođenje autora koji su umrli prije više od 70 godina. Mozart i Vivaldi umjesto Minee i Danijele?

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Iako je zamišljena kao neprofitna služba kojom se štite muzička prava, ZAMP je danas vjerojatno jedna od najprofitabilnijih, ali i najomraženijih neformalna grupa u državi. Pristizanje njihovih računa gotovo u pravilu izaziva provale bijesa i srdžbe kod svih koji ih moraju plaćati. Protiv ZAMP-a jednakom žestinom vrište i ugostitelji i hotelijeri, vlasnici TV i radijskih postaja, ali i "obični" obrtnici. Štoviše, njihovim su uslugama izrazito nezadovoljni i sami glazbenici, odnosno svi oni koji bi trebali dobro živjeti od ZAMP-ovog "poreza". Premda ovaj parafiskalni namet vuče svoje korijene još iz mračnih komunističkih vremena pedesetih godina prošlog stoljeća, zaštita muzičkih prava ozbiljno uzbuđuje duhove tek posljednjih desetak godina.

Na samom početku devedesetih Ozren Kanceljak, tadašnji direktor ZAMP-a, inače stručne službe koja servisira udrugu hrvatskih skladatelja, u četiri oka je dogovarao i objašnjavao uvjete plaćanja hrvatskim ugostiteljima. Isprva ga nitko nije uzimao ozbiljno. Prve uplatnice koje je služba slala na brojne adrese diljem države završavale su u koševima za smeće. ZAMP se počinje ozbiljnije shvaćati tek kada hotelijeru Siniši Križancu ovrhom oduzimaju terenski automobil i umjetničku sliku iz XVII. stoljeća. Križanec je do danas ostao najžešći i najtemeljitiji kritičar ZAMP-a. Jednom je objasnio zašto im ne želi plaćati: "Kada sam Kanceljaka pitao po kojem to zakonu naplaćuje autorsku naknadu, pokazao mi je jedan papir na kojem je pisalo da predsjednik Tuđman osobno podupire inicijativu da se naplaćuju autorska prava." ZAMP je u međuvremenu ozakonio svoju rabotu i "prema Zakonu o autorskim pravima glazba se u ugostiteljskim objektima ne može legalno puštati bez ugovora sa HDS-om". Više od 80 posto korisnika ZAMP-ovskih "usluga" čine ugostitelji. Oni su najomiljenije žrtve ZAMP-a.

Tko ne želi plaćati namet čeka ga posjet sucu za prekršaje, ovrha ili, u najgorem slučaju, kazna do tri godine zatvora. U opticaju su desetine tisuća prekršajnih prijava, više stotina tužbi na Trgovačkom sudu, mnoštvo kaznenih prijava. No tu, na toj točki i prestaju sve sličnosti s ostalim parafiskalnim nametima. Naime, nitko ne zna precizno koliko se novca godišnje slije u ZAMP-ovu blagajnu, a modeli raspodjele su krajnje netransparentni. Poznato je, doduše, da samo od obrtnika godišnje inkasiraju oko 50-ak milijuna kuna. Zbog teške financijske situacije u kojoj se već godinama nalaze ugostitelji i hotelijeri, Ministarstvo turizma je do prije nekoliko godina samo ZAMP-u uplaćivalo milijune kuna. A to je samo dio prihoda.

Ne smije se zaboraviti da za obavljeni posao ZAMP glazbenicima u startu naplaćuje 20 posto od ukupno prikupljenih tantijema. Samo 20 posto? Glazbenici, dakle oni koji bi trebali dobro živjeti od ovih financijskih operacija, uglavnom su nezadovoljni radom ZAMP-a. Pjevač grupe Hladno pivo u jednom intervjuu izjavljuje: "Za prošlu mi je godinu isplaćeno 724 kune izvođačkih prava. Način na koji se dijeli taj novac glazbenicima nije transparentan." I Davora Gopca zanima "na koji se način dijele ti novci i kako se skupljaju". Popis revoltiranih ZAMP-ovim metodama je podugačak. Nitko ne dovodi u pitanje plaćanje autorskih prava. Autorska prava zaštićena su u cijelom svijetu i Hrvatska ne treba biti izuzetak. Problem je, međutim, u visini i načinu obračuna naknade. ZAMP je, primjerice, zagrebačkom klubu Gjuro 2 svojedobno razrezao 16.560 kuna na mjesec, a račune je ispostavio i za dva ljetna mjeseca kada je klub bio zatvoren. U Gjuri su izračunali da ih svaka odsvirana pjesma stoji 13,8 kuna.

Nedavno su lokalne televizijske kuće i 121 radiopostaja zaprijetile da će prestati puštati domaću glazbu. Razlog – nitko od njih ne želi plaćati previsok namet na autorska prava koji uopće ne završava u rukama glazbenih autora. Obrazlažući svoju prijetnju, članice Udruge lokalnih javnih glasila ističu da im nije namjera zakidati autore te da su spremne plaćati naknadu, ali da ona mora biti realnija i uključivati više kriterija.

Ivan Sabljić, direktor dubrovačkog Hotela Excelsior, tvrdi: "Unatoč nekim popustima, godišnje ZAMP-u moramo platiti čak 40.000 kuna. No to nije sve, posebno se plaća svaka priredba – posebno nam naplaćuju modne revije, proslave, Novu godinu... Cijenu nam odrežu po broju stolica pa se mi onda s njima cjenkamo. Kao na placu. Za doček prošle Nove godine platili smo pet tisuća kuna, ali tek nakon velikog cjenkanja jer su tražili više. Uz ovakve namete nema nikakve šanse da se nešto zaradi", ističe Sabljić. Njegovu priču dijele i ostali hotelijeri, ugostitelji, obrtnici... združeni u traženju načina kako da zbace tešku ZAMP-ovu omču s vrata. Jedno od rješenja da se izbjegne plaćanje je izvođenje autora koji su umrli prije više od 70 godina. Možda je upravo u tome rješenje: Mozart i Vivaldi umjesto Minee i Danijele?

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Kad državni organi Republike Hrvatske nadležni za zaštitu autorskih prava ne znaju raditi svoj posao, kad su tragikomično neorganizirani, prirodno je da se u taj zrakoprazan prostor nastoje logikom profita ugraditi raznorazni samozvani "stručnjaci" poput onih iz udruge građana HDS: Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP), zaduženo da novinarima isplaćuje naknade od presscliping agencija koje koriste njihove tekstove, isplatilo je Hrvatskom društvu skladatelja (HDS), odnosno njihovoj stručnoj službi ZAMP-u, najmanje 345 tisuća kuna. Prema svemu sudeći, taj je novac završio izravno na računu Emporiona Marka Vojkovića!

Moraju "prema zakonu"

Naime, DZNAP je angažirao HDS ZAMP za pomoćne poslove i to poslove računovodstva, knjigovodstva i za pravne poslove, a prema ugovoru iz 2008. godine "novinari" su se obvezali za to plaćati ZAMP-u 20 posto od ukupnih prihoda. Na naš upit zbog čega strukovna udruga novinara angažira udrugu "skladatelja", odgovorio je Ivica Grčar, predsjednik DZNAP-a.

"Prema zakonu, trebali smo osnovati radnu službu za obavljanje tih poslova, no HDS-ZAMP je zapravo jedina agencija koja je zadužena za zaštitu autorskih prava pa smo sve to uradili preko njih. Imamo manje troškove računovodstva i administracije te nemamo troškova za radnu službu, sve to za nas radi ZAMP", kaže Grčar.

A kako jedina agencija za zaštitu autorskih prava posluje jedino s Emporionom Marka Vojkovića, tako ista tvrtka obavlja i poslove za DZNAP. Naime, prema "Ugovoru o poslovno-tehničkoj suradnji", kojeg su potpisali HDS ZAMP i Emporion, privatna Vojkovićeva tvrtka obavlja sve administrativne, tehničke ili pomoćne poslove ZAMP-a. Slijedom toga, obavlja i poslove za ovu novinarsku udrugu.

Podsjetimo, direktor ZAMP-a Nenad Marčec potvrdio je za Index da je ZAMP dio svojih poslova, posebno informatičkih, te nekih poslova unosa podataka i knjigovodstva povjerio Emporionu te da tako rade posljednjih 20 godina.

Predsjednik Josipović preporučio ZAMP

Predsjednik organizacije koja bi se trebala baviti zaštitom autorskih prava novinara tvrdi da ga kao predsjednika DZNAP-a ne zanima previše gdje njihov novac završava i kome ide. Zanima ga jedino činjenica da od ZAMP-a dobivaju uslugu za koju su angažirani. Inače, DZNAP se osnovao zbog "poticanja novinarske kreativnosti i vrednovanja novinarskog autorskog rada".

Na temelju dva ugovora s pressclipping agencijama, koje drže 80 posto ovog tržišta, prošle je godine novinarima i nakladnicima podijeljeno 1.034.000 kuna. Ukupno je prikupljeno 1.727.653,93 kune, od čega je 20 posto otišlo ZAMP-u, a 10 posto DZNAP-u. Postavlja se pitanje je li DZNAP mogao proći jefitnije angažirajući nekog drugog.

No, u razgovoru s članovima DZNAP-a, kao i sa samim predsjednikom Grčarom, od svih smo dobili informaciju da su bili primorani na suradnju sa ZAMP-om "jer tako nalaže zakon". Štoviše, sam predsjednik Ivo Josipović osvrnuo se na ovu temu u jednom od svojih medijskih nastupa pa se tako obratio novinaru ovim riječima:

"Imate i udruge koje štite prava članova, poput izvođača, novinara, književnika, filmskih umjetnika. I svi oni rade preko ZAMP-a koji je tehnički osposobljena ekipa. Vas isto štiti ZAMP ako ste član odgovarajuće novinarske udruge", rekao je tada Josipović.

Stručnu službu imaju samo "skladatelji"

Na temelju te floskule o "osposobljenoj stručnoj ekipi", osim DZNAP-a, pod kapom ZAMP-a su i HUZIP (Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava), ZAPRAF (Udruga za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada), DHFR (Društva hrvatskih filmskih redatelja), ZANA (Udruga za zaštitu prava nakladnika). To znači da gotovo sve poslove i za njih obavlja Emoprion.

Valja pojasniti kako se u ovom slučaju radi o Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, točnije članku 157. koji regulira rad Udruga za kolektivno ostvarivanje prava. U stavku dva tog članka navodi se kako Udruge moraju imati "stručnu službu s najmanje jednom zaposlenom osobom sa završenim pravnim fakultetom". DZNAP i druge udruge izgleda da nemaju stručne službe pa su primorane angažirati ZAMP koji, preko Emporiona, ima osposobljenu stručnu službu.

Bitno je podsjetiti da je porezna uprava još 2005. godine ispitivala poslovanje ZAMP-a i Emporiona upitavši se "je li poslove HDS-a, odnosno ZAMP-a kao njihove stručne službe, obavljala tvrtka Emporion". Zavod za intelektualno vlasništvo kao nadzorno tijelo to je opovrgnuo, ali sada postoji još jedan do sada nepoznati detalj.

Linić sada nema vremena na ZAMP!?

DZNAP je angažirao, neovisno od HDS ZAMP-a, revizorsku tvrtku, za provjeru vlastitog poslovanja. HDS je "novinarima" nudio i vlastitog revizora po povoljnoj cijeni, no DZNAP se odlučio na tvrtku Kopun i njihove usluge platio 12 tisuća kuna. A evo što je neovisna revizorska tvrtka utvrdila.

"Kako bi se osiguralo daljnje usklađenje aktivnosti u skladu sa propisima, neophodno je: 1. Osigurati prijenos novčanih sredstva sa računa HDS ZAMP na DZNAP; 2. Osigurati kontrolu prijava press clipping agencija. Naime, trenutačno HDS ZAMP ne vrši fizičku kontrolu prijavljenih iznosa press clipping agencija; 3. Izraditi financijske izvještaje za razdoblje od početka poslovanja DZNAP-a", stoji na kraju revizorskog izvješća koje se gotovo pa poklapa s nadzorom Porezne uprave iz 2005. godine koja je zamjerila HDS-u da im sve poslove iz njihove domene odrađuje Emporion. Odnosno ako ova preporuka vrijedi za Udrugu koja se bavi novinarskim autorskim pravima kako to da se ona ne odnosi na Udrugu koja se bavi zaštitom autorskih prava glazbenika? Ministarstvo financija se od ožujka ove godine nije očitovalo na napise Indexa o ZAMP-u.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Više ti vrijedi rodit se bez one stvari nego bez sreće, jer ako imaš sreće ona će ti stvar narasti. Ili će Predsjednik poniknuti iz tvojih redova. Razmišljam o tome dok čitam Indexovo izvješće: FINANCIJSKI izvještaj Hrvatskog društva skladatelja (HDS), odnosno ZAMP-a iz 2009. godine trebao bi biti prava poslastica za Ministarstvo financija. Osim činjenice da "vrte" gotovo milijardu kuna što je puno manje od "prijavljenih" gotovo sto milijuna kuna, sporne su i knjigovodstvene stavke iz izvještaja koje je u posjedu Indexa.

Kako doznajemo, prema izvješću Fini 2009. godine Hrvatsko društvo skladatelja (HDS), odnosno njihova stručna služba ZAMP, na računima ima godišnji prihod od oročenja sredstava u iznosu od čak 4,3 milijuna kuna! To znači da ZAMP kao neprofitna organizacija samo od kamata na štednju, odnosno novca deponiranih u bankama, zarađuje više od 4 milijuna kuna!

Kad smo upitali koliko to zapravo ZAMP ima na računima na ime štednje te kod koje banke oročava svoja sredstva uslijedio je pravi šok kada smo dobili i odgovor.

"HDS oročava gotovo sva sredstva koja za autore prikuplja u tijeku godine. Uobičajeno je kamata na oročenja vrlo niska, no 2009. godine banke su davale izuzetno visoku kamatu na kratkoročna oročenja (pa čak u jednom trenutku i više od 20 posto), što je vjerujemo provjerljivo u hrvatskim bankama", glasi službeni odgovor ZAMP-a.

No, o kojoj je banci ili štednoj ustanovi riječ u ZAMP-u ne žele govoriti. U 2009. godini na koju se poziva ZAMP za kunsku oročenu štednju plaćalo se prosječno po 6,12 posto. Istina je kako je te godine kamata na oročenu štednju dosegla svoj povijesni maksimum, ali je on tada iznosio 11,83 posto što je gotovo dvostruko manje od 20 posto koliko tvrdi ZAMP. No, svi ti iznosi daleko su od objašnjena da je jedna banka davala kamate na štednju više od 20 posto.

Iznimno je bitno to što nismo dobili odgovor na pitanje koja je to banka pristala na kamatu veću od 20 posto, ako je prosječno te godine bilo 6,2 posto sa zabilježenim maksimumom od 11,8 posto. Stoga se postavlja opravdano pitanje gdje je zapravo završio taj novac i koga se zapravo kreditira.

No, cijela priča oko poslovanja ZAMP-a Ministarstvo financija zapravo ne zanima previše. Još od ožujka ove godine čekamo odgovor na pitanje da se komentira nalaz Porezne uprave Ministarstva financija iz 2005. godine koja je tada utvrdila kako postoji osnovana sumnja da je Hrvatsko društvo skladatelja preko ZAMP-a suprotno zakonu prenijelo sve poslove kolektivnog ostvarivanja autorskih i srodnih prava na privatnu tvrtku Emporion, što je suprotno Zakonu o autorskim i srodnim pravima. Ministar Linić već pola godine o tome ne želi govoriti. ZAMP je, čini se, za predstavnike Vlade tabu tema.

Svojim članovima daju kredite veće od prosjeka

No, nije samo iznos od 4,3 milijuna kuna na ime kamata od štednje sumnjiv kod ZAMP-a. Naime, ova neprofitna organizacija godišnje ubire više od pola milijuna kuna, točnije 673.325 kuna, od kamata na zajmove koje ona daje svojim članovima, dok im prihodi od zateznih kamata na te zajmove iznose gotovo isto toliko 659.685 kuna.

Riječ je o zajmovima koje HDS daje svojim članovima, na čemu HDS ZAMP dodatno zaradi 1,2 milijuna kuna godišnje! Iako nam iz ZAMP-a nisu htjeli reći koja je kamata na kratkoročno posuđeni novac, doznajemo da je riječ o kamati od 10 posto. Podaci koje posjedujemo su za 2009. godinu, a tada su kamatne stope na dugoročne kredite poduzećima s valutnom klauzulom prosječno bile malo veće od 7 posto, dok su se kamatne stope na istovrsne kredite stanovništvu bile oko 9 posto.

ZAMP je, čini se, tada nudio svojim članovima kredite odnosno pozajmice po stopama koje su bile veće od prosjeka prema izvještaju Hrvatske narodne banke.

Riječ je o tome da pojedini autori žele podignuti svoj novac za autorska prava i prije nego što započne službena raspodjela za prethodnu godinu. Primjerice, obračun za 2011. godinu je negdje u lipnju, no novac se može uzeti i prije, primjerice u siječnju, ali po principu zajma. Može, ali uz 10 posto kamata!

U isto vrijeme od banaka, kako sami kažu, ubiru gotovo lihvarsku kamatu veću 20 posto. Naime, početkom 2009. godine lihvarska kamata iznosila je 22 posto a od lipnja 25 posto. Prema Zakonu o obveznim odnosima smatra se kako je lihvarska kamata ona koja je veća najmanje 8 posto od zakonske zatezne kamate. Zatezna kamata određuju se svako polugodište.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Baš si nešto mislim: dobro je biti bogat!. Financijski izvještaj Hrvatskog društva skladatelja (HDS) odnosno ZAMP-a iz 2009. godine, koji je u posjedu redakcije Indexa, baca sasvim novo svjetlo na poslovanje ove udruge građana koja je te godine imala svega 316 redovnih članova te 5.500 onih "pridruženih". Riječ je o izvještaju Fini koji bi trebao biti tajan, a koji se u mnogo čemu razlikuje od onog "Godišnjeg izvješća" koje je javno dostupno putem službene stranice Društva skladatelja.

Prikupili 96 milijuna kuna, a po računima se "zavrtilo" 939 milijuna kuna

Prema javno dostupnom izvješću HDS-a, 2009. godine je ZAMP uspio prikupiti 96.6 milijuna kuna. No, prema izvješću Fini odnosno, stavci ukupnih priljeva na novčane račune i blagajne spominje se deset puta veći iznos - 939 milijuna kuna. Riječ je o zbroju kumulativno svih transakcija po svim računima, uključujući i sve interne transakcije od prijenosa sredstava s jednog na drugi bankovni račun HDS-a. Taj podatak sve govori o financijskoj snazi ove udruge građana koja svoja financijska izvješća i dalje prijavljuje na odjelu za - neprofitne organizacije.

U samom ZAMP-u nam kažu kako je, kada se govori o 939 milijuna kuna, zapravo riječ tek o knjigovodstvenoj stavci te da je prosječno stanje sredstava na računima tijekom godine oko 50 milijuna kuna.

Obveze od 185 milijuna kuna

Još jedna od stvari koja "strši" iz ovog izvješća svakako je činjenica da je HDS te godine imao čak 185 milijuna kuna obaveza od kojih je 43 milijuna kuna otpadalo na one materijalne. Zanimalo nas je naravno spadaju li u materijalne troškove i obveze prema Emporionu Marka Vojkovića, koji pruža gotovo svu infrastrukturu za rad HDS ZAMP-a te vodi njihovo knjigovodstvo. Posebice nas je zanimalo o kojem se udjelu radi, odnosno koliko odlazi Vojkoviću.

Kada smo djelatnike ZAMP-a suočili s financijskim brojkama dobili smo zanimljiv odgovor u kojem su izbjegnute obveze prema Emporionu. Naime, iz HDS-a tvrde da se preko njihovih računa skuplja novac i za druge udruge za kolektivno ostvarivanje prava u zemlji i to HUZIP (Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava), ZAPRAF (Udruga za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada), DHFR (Društva hrvatskih filmskih redatelja), DZNAP (Društvu za zaštitu novinarskih autorskih prava) i ZANA (Udruga za zaštitu prava nakladnika) kao i za inozemne asocijacije koje ostvaruju prava svojih članova.

Emporion je nadležan za sve udruge za zaštitu autorskih prava!?

"Sav taj promet se, sukladno knjigovodstvenim standardima, evidentira u izvješćima FINA-i, dok svaka organizacija posebno svoje članstvo izvještava o svim prikupljenim naknadama na ime članstva. Sukladno uredbi o računovodstvu neprofitnih organizacija propisan je računski (kontni) plan koji definira da se sve te obaveze (obaveze prema autorima i sestrinskim udrugama u zemlji i svijetu) nalaze unutra grupe 'obaveze za rashode'", kažu nam u HDS-u iako sve te udruge ni izdaleka nisu blizu financijskoj moći HDS-a, a primjerice udruga za zaštitu novinarskih prava tada je tek u pravom smislu riječ oformljena.

No, ukoliko je točno objašnjenje HDS ZAMP-a, to znači da društvo Emporion osigurava svu infrastrukturu ne samo za ZAMP nego za gotovo svaku udrugu u Hrvatskoj koja se bavi zaštitom intelektualnih prava! Vojković zarađuje svoje milijune bez natječaja ne samo za ZAMP nego i sve druge. Uostalom, samo financijsko izvješće FINI koje je u posjedu Indexa potpisano je od strane odgovorne osobe iz Emporiona Sebastijana Prosenjaka.

Treća vrlo sporna činjenica iz izvještaja Fine svakako je ona prema kojoj je HDS uprihodovao čak 673.325 kuna od kamata na dane zajmove. Naravno, zanimalo nas je kome ta udruga građana koja je zapravo neprofitna organizacija daje zajmove i uz koliku kamatu s obzirom da od kredita zarađuju "gotovo kao banka".

Banka ZAMP

"Riječ je o zajmovima koje Društvo daje svojim članovima, a kamata od ovih zajmova također se u obračunu raspodjeljuje autorima proporcionalno njihovim honorarima", kažu nam u ZAMP-u. Kako smo neslužbeno saznali riječ je o tome da pojedini autori žele podignuti svoj novac za autorska prava i prije nego što započne službena raspodjela za prethodnu godinu.

Primjerice obračun za 2011. godinu je negdje u lipnju, no novac se može uzeti i prije, primjerice u siječnju, ali po principu zajma. No te detalje odnosno kome se ide novac, uz koju kamatu i uvjete teško da ćemo ikada službeno i dobiti jer smo opet upozoreni kako ZAMP odnosno HDS nije - državni.

"Podsjećamo da novac HDS-a pripada hrvatskim i inozemnim autorima i nositeljima prava te da se ne radi o državnom novcu. Nadalje, ističemo da je na skupštini HDS-a svake godine pa tako i za 2009. godinu jednoglasno usvojen navedeni financijski izvještaj koji su dobili i svi redovni članovi društva. Povrh skupštine društva, navedeni financijski izvještaj pregledao je i ovlašteni revizor te nije imao nikakve primjedbe. Također, još jednom ističemo da HDS spada među najtransparentnija i najkvalitetnija europska društva za kolektivno ostvarivanje prava".

Ipak smo udruga građana

No, velika zarada od kamata koji su ostvareni od kredita svojim članovima, dovoljna je da se upitamo je li HDS zapravo udruga ili banka? Bave li se zapravo oni osim svojom osnovnom djelatnošću i bankarskim poslovima koji su izvan toga? Naposljetku - kome i uz koje uvjete idu novci koje ZAMP zarađuje na kamatama, posuđujući novac svojim članovima?

Valja naglasiti kako se gotovo uvijek kada se dotakne pitanje transparentnosti ZAMP-a odnosno njihova financiranja potencira tvrdnja kako nije riječ o državnoj ustanovi već o "udruzi građana" koja ubire sredstva kako bi svojim članovima omogućila pravičnu naknadu za autorska prava. No, činjenica je da ZAMP veliku većinu svojih prihoda ostvaruje po principu državnih nameta odnosno parafiskalnog nameta. Svi građani Hrvatske dužni su plaćati ZAMP-u, svaki ugostiteljski objekt i svaki hotel.

Aktualni ministar turizma Veljko Ostojić čak je i javno rekao za ZAMP da je parafiskalni namet da bi se sljedećeg dana poslao "ispričnicu". Uostalom, prema financijskom izvještaju HDS ZAMP-a razvidno je kako barataju s takvim milijunskim sredstvima kao malo koja tvrtka u Hrvatskoj.

Donira ih i država

Unatoč tome od državne i lokalnih uprava i samouprava ZAMP ima donacije u visini većoj od 6 milijuna kuna. Direktno iz državnog proračuna imaju više od 770 tisuća kuna, a od ministarstava više od 1,8 milijuna kuna. Općine i gradovi doniraju ih s dodatnih 1,1 milijun kuna.

Uostalom zadnja "prava" kontrola rada ZAMP-a datira iz 2005. godine kada je Porezna uprava ispitivala poslovanje ZAMP-a i Emporiona. U službenom dopisu, koji je Index objavio Porezna uprava je utvrdila kako postoji osnovana sumnja da je HDS preko ZAMP-a suprotno zakonu prenio sve poslove kolektivnog ostvarivanja autorskih i srodnih prava na privatnu tvrtku Emporion, što je suprotno Zakonu o autorskim i srodnim pravima. Drugim riječima, pitali su se, je li poslove ZAMP-a obavljala tvrtka Emporion?

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

U nedjelju 26. kolovoza i u ponedjeljak, 27. kolovoza 2012. godine predsjednik Ivo Josipović sudjelovao je na političkom simpoziju Europskog foruma Alpbach 2012., tradicionalnog skupa koji se ove godine održavao pod motom "Očekivanja - budućnost mladih". Navedeni skup se redovito održava od 1945. godine uz sudjelovanje političara, znanstvenika i novinara iz cijelog svijeta. Alpbach je selo u austrijskim Alpama udaljeno 60-ak kilometara od Innsbrucka.
Političari, gospodarstvenici i akademici iz raznih područja pokušali su dati odgovore i ponuditi rješenja za izazove s kojima se u financijskoj, gospodarskoj i političkoj krizi suočava Europska unija. Josipović je sudjelovao na političkoj raspravi čija je glavna tema "Skrb za buduće naraštaje", te se tom prilikom sastao s austrijskim kolegom Heinzom Fischerom.

IVO I IVO

Da podsjetimo, taj isti skup u Austriji u ljeto 2010. godine pohodio je i onaj drugi Ivo. Dakle, bivši hrvatski premijer Ivo Sanader također je posjetio Europski forum u Alpbachu i to u pratnji policajaca u civilu. Bio je 30.kolovoz 2010.godine.

Malo je poznato da je tada u Alpbachu uz Sanadera, na panel raspravi sudjelovao i Goran Radman s privatnog veleučilišta Vern, danas jedini kandidat za ravnatelja HRT-a.

Ivo Sanader je upravo iz tog mjesta odaslao onu već nadaleko poznatu rečenicu : “Psi laju a karavane prolaze…” Tih dana direktorica Fimi-Medije, Nevenka Jurak već se nalazila na putu za Zagreb u policijskom kombiju, privedena direktno s plaže u Primoštenu odakle su je pokupili istražitelji USKOK-a.

Erhard Busek, predsjednik Europskog foruma, koji je tada Sanadera na ovaj skup pozvao, izjavio je novinarima kako vjeruje da bivši premijer nije umiješan u aferu Hypo. Nažalost, bio je u krivu. Nedugo nakon toga Sanader je saslušan pred Istražnim povjerenstvom Sabora Republike Hrvatske u slučaju INA, a finale je uslijedilo mjesec dana kasnije međunarodnom tjeralicom i njegovim uhićenjem u Salzburgu.

Prema našim informacijama najzaslužniji za tu cjelokupnu akciju je hrvatski MUP, dok je, nažalost, Mladen Bajić bio osoba koja je cijelo vrijeme štitila Sanadera. Tek kad je Mladen Bajić stjeran u kut i pritisnut uza zid s neoborivim dokazima MUP-a, dao je zeleno svjetlo za njegovo procesuiranje.

Ivo Josipović antifašist i ljevičar naglašenih gornjogradskih manira

Upravo na toj činjenici treba sagledavati i ne sasvim bezazlenu izjavu Josipa Leke da „nitko ne zna što Mladen Bajić ne radi“. SDP-ov pravni stručnjak, potpredsjednik Sabora i predsjednik glavnog odbora SDP-a istaknuo je kako nema nijednog pravnog ni demokratskog instituta koji kontrolira Bajića kad nešto ne čini. I to je veliki pravosudni problem naše zemlje. Josip Leko inače ne istupa često u javnosti i navedena izjava dana sredinom ove godine primljena je s posebnom pozornošću.

IVO KAO IVO

Posljednje neuobičajene medijske izjave predsjednika Republike Hrvatske bacile su sasvim neko drugo svjetlo na mirnog čovjeka u svilenom odijelu prepoznatljivog do sada po staloženosti i profesorskoj mirnoći. Naročito na okolnost njegovog leksika koji je pritom korišten stekao se dojam da predsjednika nešto “žulja” i da je ovom prigodom napadajući druge najviše progovorio o sebi... Je li je možda naglošću predsjednik povučen za jezik, vidjet će se vrlo brzo.

Posljednjih tjedana bilo je vrlo jadno gledati kako se predsjednik države, koji je izabrabran pod motom nove pravednosti s ovakvim rječnikom obračunava u medijima.

Nijednom u posljednje dvije godine njegove vladavine nije na sličan način upozorio na nepravilnosti i nepravde u društvu ili probao ovu državu učiniti boljim mjestom za život.

Na žalost po sve građane naše zemlje posljednje medijske istupe u revolveraškom političkom obračunu je učinio samo za svoju osobnu korist i teško se oteti dojmu i prisjetiti se gotovo ičega pozitivnog što je Josipović napravio na mjestu šefa države. Upravo suprotno, on kao osoba trenutačno na poziciji predsjednika države, a koja očito ima kamatarskih sklonosti i sudjelovala je u poznatoj novčarskoj aferi “Štedionice Zlatica” i to na štetu drugih deponenata, odnosno štediša, nema uopće moralno pravo izgovoriti jednu riječ o nepravilnostima i nepravdama u društvu.

Prije nekoliko mjeseci njegov njemački kolega, dakle, predsjednik Republike Njemačke, podnio je ostavku zbog primanja pozajmice od kućnog prijatelja u visini od 500.000 eura. Međutim, naš predsjednik se, zasad, nimalo ne uzbuđuje što je također prije nekoliko mjeseci objavljena vijest da je njegov kućni prijatelj Marko Vojković uprihodio u posljednje tri godine više od 110 milijuna kuna na “kućnim” poslovima sa ZAMP-om i HDS-om.

A prema posljednjim informacijama dobivenim od skupine kabelskih i televizijskih distributera navedena cifra je deseterostruko veća i kreće se oko fascinantnih milijardu kuna. Dakle, Marko Vojković je svjesno lagao i doveo javnost ali i Poreznu upravu kao državno tijelo za nadzor financijskih tokova u zabludu.

Gdje je taj golemi novac usmjeren i transferiran, to tek treba utvrditi. Prema našim izvorima cijelokupna dokumentacija kabelskih distributera kao i popratna kaznena prijava upućeni su DORH-u kao i kaznenim institucijama EU. I sam Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić osobno je upoznat s navedenom prijavom ali ju zasad ignorira i više je nego očito da vuče identične poteze kao i u slučaju Sanader. Dakle, Glavni državni odvjetnik očito prikriva uočene kriminalne radnje s Markom Vojkovićem u glavnoj ulozi…

VRH SDP-a I ZAMP

Međutim, afera ZAMP ne bi bila razotkrivena da nema inkriminiranih poslova i s njima povezanih osoba unutar Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Na posljednjem savjetu SDP-a u Zagrebu nadležni ministar za DZIV, Željko Jovanović, osobno se pred nekolicinom stranačkih dužnosnika kao i pred nekoliko novinara javno požalio na vrlo snažan pritisak predsjednika Josipovića u zaštiti kriminala koji je počinio bivši ravnatelj Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske. Kao što je općepoznato DZIV je regulatorna državna agencija za nadzor HDS i ZAMP-a.

O svemu navedenom je već prije više od mjesec dana izvijestio o tome i Deutsche Welle ali zasad nema reakcija na te teške optužbe. Optuženi bivši ravnatelj DZIV-a zasad mirno sjedi u fotelji minhenskog ureda Europske patentne organizacije.

Ono što je dosad izbjeglo javnu raspravu kamo se mogao pretakati golemi novac prikupljen od „haračenja“ ZAMP-a je tvrtka „Emporion građenje d.o.o.“. Prelistavajući listu referenci te tvrtke na njihovim internetskim stranicama dolazi se do impozantnog popisa građevinskih poduhvata od kojih mnogi pripadaju u tzv. državni sektor. Dakle, ti građevinski radovi nisu se mogli ostvariti direktnom ponudom već jedino javnim natječajem. Upravo taj detalj plijeni pozornost... Tom listom izvedenih građevinskih radova ne bi se posramile ni najveće građevinske tvrtke iz Hrvatske a kamoli one iz EU.

MARKO VOJKOVIĆ U PREDVORJU REMETINCA?

Obzirom da je više nego jasno da Marko Vojković nije mogao odraditi tu “zamporionsku” financijsku operaciju sam već je ona “uglazbljena” na puno višoj razini postavlja se pitanje prikrivenog pomagača u tom financijskom dramuletu. Analizirajući nekoliko posljenjih intervjua financijski nadarenog Marka Vojkovića u našim medijima vrlo jasno se dolazi do zaključka kako on pokušava objasniti hrvatskoj javnosti nešto što se objasniti ne može.

Dapače, ide čak korak dalje i pokušava javnost izvijestiti i uvjeriti o tome kako nigdje i nikada u niti jednom pravnom poslu nema Josipovićevog potpisa na ugovorima s Emporionom, iako ga to nitko nije ni pitao. Takve rečenice slušamo gotovo svakodnevno s neskrivenim podsmjehom u slučaju suđenja bivšem premijeru Sanaderu.

Iako posljednji Vojkovićevi medijski istupi odišu atmosferom predvorja Remetinca, svakom ozbiljnijem političkom analitičaru je kristalno jasno da zatvaranjem i kaznenim progonom Marka Vojkovića slijedi ostavka predsjednika Republike odmah nakon toga. Upravo u toj činjenici treba sagledavati nervozni medijski nasrtaj predsjednika Josipovića na svog dojučerašnjeg saveznika u obliku političke stranke SDS i njezinog predsjednika. Možete li si zamisliti kako bi prošao tek običan građanin u takvom okršaju?

Veliko je pitanje hoće li ovaj puta Mladen Bajić uspjeti izdržati toliki pritisak? Dakle, bitka za Vojkovića je ustvari bitka za Ivu, ali Josipovića.

DEVET EMPORIONA

Osnovano je devet tvrtki Emporion. Kako su gotovo i sve druge tvrtke kćeri smještene na istoj adresi i to poput Emporion informatika d.o.o., Emporion alfa d.o.o., Emporion centar d.o.o., Emporion integra d.o.o, Emporion plus d.o.o., Emporion usluge d.o.o., Emporion trgovina d.o.o., Emporion ugostiteljstvo d.o.o, koje u okviru svoje djelatnosti obavljaju i poslove vezane uz autorska i srodna prava, što je vidljivo iz sudskog registra za sve njih, uključivo i za već legendarnu turističku megatvrtku Adriatica.net d.o.o., jer su sve osnovane od istog osnivača: Emporion d.o.o., dakle, Marka Vojkovića, bit će to pravi pravosudno-policijski izazov za naše ali i za međunarodne istražitelje u hvatanju svih krakova ove javnosti još nepoznate hobotnice.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Dočekali smo, eto, da se i predsjednik Ivo Josipović reagiranjem obrati Novostima: dosad je na članke iz ovih novina reagirao u drugim medijima, a sad je valjda vrag odnio šalu, to jest: bijes je definitivno pomutio razum, pa se šef države odao ljutitom polemiziranju, zanemarujući sve obzire, hrvatski Ustav i zakone, te granice svojih ovlasti. Za polemiku, međutim, nije dovoljno biti ljutit ili biti predsjednik države, nije dovoljno biti zloban, te sklon tračevima i spletkarenju. Nije izbjegavanje polemike – polemika. A upravo to u svom pisamcu – koje je, dva-tri dana prije objavljivanja u Novostima, distribuirao i po nekim drugim redakcijama – čini predsjednik Josipović: na početku teksta, na temelju jednog prozirnog blefa, šef države konstruira tezu da su Novosti produžena ruke politike Milorada Pupovca, e da bi se zatim obračunavao s Pupovcem i politikom za koju Josipović tvrdi da je Pupovčeva.

Hrabri žurnalistički zdrug za predsjednika

Predsjednikovo hrvanje s logikom i javno dostupnim činjenicama prilično je tužan prizor, no njega ne brine kakav će dojam među normalnim svijetom polučiti svojim banalnim trikovima i izljevima gnjeva, jer on zna da će poslije njega u napad krenuti hrabri žurnalistički zdrug koji će se potruditi da njegovoj privatnoj netrpeljivosti priručno nadogradi političku dimenziju. No kad je pisanje posrijedi, brojčana nadmoć nije jamstvo uspjeha: rasipanje topovskog mesa samo je pokazatelj manjka uvjerljivosti i pameti.

Podsjetimo, dakle, što se zbivalo u prethodnim epizodama. U pretprošlom broju Novosti objavili smo da predsjednik Republike vodi osvetničku akciju protiv ovoga lista i njegova izdavača tako što na meritornim adresama zagovara ukidanje državne dotacije listu čije mu se pisanje ne sviđa, i tako što se obračunava sa Srpskim narodnim vijećem u kojem je iznenada prepoznao najmaligniji faktor ovdašnje javne scene.

Osveta je motivirana našim tekstovima o aferi ZAMP. Dokumentirano smo pisali o milijunskim godišnjim profitima koje tvrtka Emporion ostvaruje poslujući s Hrvatskim društvom skladatelja, to jest s HDS-ovim projektom zaštite muzičkih autorskih prava (ZAMP). Vlasnik Emporiona je Marko Vojković, najbolji prijatelj predsjednika Josipovića. Vojković je unosni posao dobio u vrijeme kad je prijatelj Josipović bio jedan od čelnih ljudi HDS-a: prijatelj Josipović, uostalom, jedan je od kreatora ZAMP-a na kojemu Vojković masno zarađuje. Ni ZAMP-a ni zarade ne bi bilo da Hrvatski sabor nije donio zakon kojim je HDS-u omogućena naplata, široko shvaćene, zaštite muzičkih autorskih prava. Država je, dakle, Josipovićevu HDS-u poklonila monopol na naplatu muzičkih autorskih prava, a HDS je operativnu provedbu monopola direktno proslijedio firmi Josipovićeva prijatelja Vojkovića. Uzgred, u Predsjedništvu HDS-a, koje je posao povjerilo Emporionu, sjedila je i sestra Marka Vojkovića, Sanda Vojković, inače prijateljica Ive Josipovića.

Jedina u svemiru

I tako su prolazile godine: Vojkovićevi profiti uredno su se gomilali i svi su se pravili da ne primjećuju višestruke sukobe interesa čija se ukupna vrijednost u međuvremenu popela na nekoliko milijuna eura, s tendencijom daljnjeg rasta. HDS-u nije padalo na pamet da raspiše natječaj za taj posao, jer je prijetila realna opasnost da se na natječaj javi netko tko bi bio spreman raditi za manje od šest-sedam-osam milijuna kuna čiste dobiti, pa bi najednom iščeznuo smisao postojanja tvrtke Emporion koja je – žele nas uvjeriti – jedina tvrtka u svemiru koja može obavljati taj zahtjevni i povjerljivi posao. To je, naravno, komično objašnjenje, ali je prolazilo, naročito kad je stizalo iz usta autoriteta kao što je predsjednik države.

Problem nastao kada su Novosti i Index počeli objavljivati službene podatke

Problem je nastao kad su Novosti i Index.hr počeli iznositi službene podatke o financijskim aspektima suradnje Josipovićeva HDS-a i Josipovićeva Vojkovića. Na Pantovčaku se rodio bijes i pokrenuta je podzemna operacija da se Novostima, po hitnom postupku, uskrati javni novac: umjesto da jasno odgovori na pitanja o svom i HDS-ovu aranžmanu s Vojkovićem, predsjednik Republike odlučio se za zloupotrebu svoje funkcije da bi ugušio list koji mu smeta. Vrhunac zloupotrebe dogodio se prošlotjednim reagiranjem šefa države, reagiranjem koje pakošću i olakim diskvalificiranjem kamuflira bijeg od argumentirane polemike.

Paralelno s rečenim pokušajima, predsjednik je svojim medijskim i pravosudnim izvršiteljima prosljeđivao zavjereničke teorije o tome tko stoji iza tekstova u Novostima. U proljeće ove godine, kad smo objavili prve tekstove o ZAMP-u i Emporionu, inspirator je pronađen u bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću, pa je u povodu toga otkrića Jutarnji list upriličio višednevni serijal o istragama koje se, prema pouzdanim informacijama iz Državnog odvjetništva, pokreću protiv Mesića. Josipoviću bliskim rječnikom rečeno, bila je to konjska glava na jastuku bivšeg šefa države.

Sad je, pak, naručitelj pronađen u Miloradu Pupovcu, predsjedniku SNV-a i saborskom zastupniku SDSS-a, pa je organizirana operacija njegova osobnog i političkog diskreditiranja. Jutarnji list opet je preuzeo ulogu batine u predsjednikovim rukama. (S Pantovčaka su se prošlog tjedna širili i spletkarski glasovi da iza pokvarenih Novosti stoji premijer Zoran Milanović, ali Josipović se nije usudio sukobiti s premijerom. Čak je naglo počeo ublažavati i svoje kritike Vladi, koje je intenzivno upućivao u protekla dva tjedna, procjenjujući valjda da su mu previše tri otvorene fronte – prema Novostima i SNV-u, prema Tomislavu Karamarku i prema Milanoviću.)

Služili Sanaderu sada služe Josipoviću

Svjedočili smo, ukratko, sedmodnevnoj demonstraciji Josipovićeve medijske sile u čijem sastavu poslušno marširaju uglavnom isti koje je u svom arsenalu držao bivši premijer Ivo Sanader, no paljba iz svih raspoloživih sredstava nije ubila temeljno pitanje: zašto se, gospodine Josipoviću, već mjesecima toliko uzbuđujete na svaki javni spomen Marka Vojkovića i ZAMP-a? Zašto, jednostavno, ne objasnite svoju ulogu u vrtoglavom bogaćenju svoga prijatelja Vojkovića u poslu s vašim HDS-om?

Tako bi predsjednik sačuvao podosta energije i ostatke vjerodostojnosti, i sačuvao bi svoj osvetnički karakter od javnog demaskiranja. No, sujeta, umišljaj o nadmoći i medijsko obožavanje pomutili su kod Josipovića sposobnost zdravog rasuđivanja, pa mu slučaj Ive Sanadera, očigledno, služi kao uzor a ne opomena.

Ne, ali zapravo - da

Logika sasvim nestaje kad se Josipović – uporno bježeći od pravog predmeta rasprave – iz maglovitih sfera iskonstruiranog političkog neslaganja spusti u iznošenje konkretnih neistina i plasiranje sitne zlobe, zlobe koja je proporcionalna njegovu političkom i ljudskom formatu. Predsjednik, naime, usput tvrdi da nije tražio ukidanje javnog financiranja Novosti na adresi koja je jedina meritorna za odlučivanje o tom pitanju, ali nekoliko pasusa dalje kaže ovako: „Kako to da u vremenima u kojima su propali mnogi mediji, ili su negdje na rubu propasti (Vjesnik, Nacional, Forum…), jer su izloženi nemilosrdnim zakonima tržišta, kad mnogi novinari, na žalost, ostaju bez posla, baš jedino Novosti i Hrvatsko slovo uživaju državnu potporu?“

Josipović, dakle, kaže da nije tražio, ali zapravo traži da se obustavi proračunsko financiranje Novosti. Dovođenje u istu ravan Novosti i Hrvatskog slova trebalo je imati funkciju uvrede, pa kad čovjeka motivira želja da uvrijedi, činjenice bivaju poražene. Hrvatsko slovo, kao i, recimo, Zarez, financiraju se iz budžeta Ministarstva kulture, dok se Novosti – kao i više od dvadeset manjinskih listova – najvećim dijelom financiraju iz budžeta Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske. Iscrpan popis dotiranih listova, s novčanim iznosima i opisom publikacije, stoji na web-stranicama spomenutog Vladina tijela.

Misli li Josipović da bi, kad su već propali dnevnici i tjednici koje spominje, trebali propasti i manjinski listovi? I zašto bi trebali propasti? Samo zato što mu smetaju tekstovi u Novostima Josipović bi polio benzinom i zapalio sve što postoji na manjinskoj informativnoj sceni. Da je tome tako svjedoči i intervju Josipovićeva savjetnika Siniše Tatalovića u Novom listu: on o financiranju manjinskih glasila ne zna mnogo, razumije još i manje, no to mu nije prepreka za plasiranje teze da bi s dosadašnjom praksom trebalo raskinuti. Ne kaže, naravno, da bi to trebalo učiniti u povodu ljutnje njegova šefa.

Ručak u rezidenciji

Zašto Josipović, međutim, ne bi bio dosljedan, pa postavio pitanje zašto Hrvatska radio-televizija uživa državnu potporu dok novine propadaju, a novinari završavaju na burzi rada? Ovakvog HRT-a ne bi, naime, bilo da nije pretplate koju, po zakonskoj prisili, plaćaju svi građani ove zemlje. U čemu je načelna razlika između financiranja HRT-a i Novosti? Nema razlike, ali Ivo Josipović ne želi vidjeti ni pedalj dalje od svojih osvetničkih ambicija.

Dežurni društveni komentatori, u pozi stalne objektivnosti koju zamišljaju kao matematičku sredinu između sukobljenih strana, koji formalno ne dovode u pitanje javno financiranje Novosti, imaju drugi problem: zašto se Novosti bave (i) općenacionalnim političkim i ekonomskim temama, a ne isključivo lokalnim srpskim folklornim društvima i sličnom „manjinskom“ zanimacijom? Što bi, međutim, isti komentatori kazali kad bi Sabor, uvjetujući financiranje, propisao HRT-u o čemu smije pisati, a o čemu ne smije? Proglasili bi to skandalom, ali skandaloznom ne smatraju zamisao da financijer sroči precizan popis tema kojima bi se ovaj list smio baviti, a da Vlada – po Josipovićevim uputama i po mjeri palanačkog poimanja svijeta – usput odredi i poželjnu nacionalnu strukturu redakcije Novosti.

Teško je povjerovati da sveučilišni profesori, nagrađivani publicisti i zvučna imena ovdašnje javne scene, na početku 21. stoljeća, zagovaraju izravni utjecaj političke vlasti na jedne novine, ali ovdje je doista tako, jer u Hrvatskoj može sve što se čini nezamislivim: Europapress holding, na čelu s J. Lovrić i M. Plešeom, može nekog drugog optuživati za bliskost sa Sanaderom, Jutarnji list može objavljivati pisma podrške predsjedniku Josipoviću, kao što je Politika nekoć objavljivala izraze narodne podrške Slobodanu Miloševiću, Sanja Mikleušević-Pavić može biti urednica Informativnog programa HTV-a, porezni dužnik D. B. (47) – vodeći izvršitelj poreznog dužnika N. P.-a (59) – može u brijunskoj rezidenciji ručati s predsjednikom Josipovićem, i to o trošku onih koji ne mogu izbjegavati plaćanje poreza, šef države, zajedno sa savjetnicima, može se javno hvaliti svojom fenomenalnom popularnošću u istraživanjima raspoloženja javnosti, isprazna zločestoća može postati stilski pravac u kojem su pojedini autori već sad postavili standarde teško dostižne budućim žurnalističkim naraštajima, šef države, usto, može u razmaku od pet dana prodanu nakladu Novosti smanjiti s devetsto na „par stotina“ primjeraka, svjesno lažući u oba slučaja…

Karakterna razgolićenost

Svjedočimo, u suštini, potpunom diletantizmu u shvaćanju novinarstva kao profesije, i gledamo bijedna nastojanja mnogih ovdašnjih javnih persona da svoju privatnu netrpeljivost prema ovom listu, nekim njegovim autorima, pogotovo mrskim „feralovcima“, ili njegovu izdavaču zaogrnu u teze koje ne mogu izdržati ni prvo logično potpitanje. Svjedočimo, također, karakternoj razgolićenosti Ive Josipovića koji bi u bici za rejting i slavu odsjekao glavu svakome tko odbije služiti tim nacionalnim svetinjama, ne shvaćajući da je pravu bitku – onu da bude državnik – nepovratno izgubio. Ako se jednom iskreno bude zapitao zašto je završilo tako kako je završilo, možda će mu od koristi biti replika iz filma „J. Edgar“ Clinta Eastwooda: „Zanimljivo je kako popularnost, naročito ona koja priziva simpatije isključivo u svrhu slave, neizbježno vodi u zlo.“

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Svojevremeno je najbolji ministar turizma Davor Bajs predložio antikrizne mjere u turizmu kojim bi zbrisao 50 posto prihoda koji ubire Hrvatska udruga skladatelja ZAMP koji toj nevladinoj organizaciji plaćaju hotelijeri i ugostitelji. Ta mjera, koju je veći broj hrvatskih glazbenika pokušalo patetično prikazati kao ''smrt hrvatske glazbe'', skrenula je tada opetovano pažnju na jedan od tzv. parafiskalnih poreza koji pogađa svakog od nas – što kao korisnike telekomunikacijskih usluga (dio RTV pristojbe ide ZAMP-u, dio cijene koju plaćaju radio i TV-postaje također ide ZAMP-u, dio cijene pristojbe kabelskim operaterima također završi u ZAMP-u), a dio opet pokupi ZAMP kad kao građani uđemo u kafić, na stadion, svadbu, maturalnu zabavu, kad kupujemo u tržnom centru itd. itd.

Dakako, da je Bajsova reforma puknula, kao što su puknule sve reforme poslije. Da se razumijemo: nitko ne dovodi u pitanje pravo hrvatskih glazbenika da štite svoje djerla. Ona su neupitno vlasništvo autora koji s njima imaju pravo raditi što ih volja: mogu ih prodavati po kojoj žele cijeni, kome hoće, kad hoće, mogu ih uništiti. Dapače, mi bi im predložili da podignu cijenu vlastitih djela za 700, 800 posto. Dakle, nije riječ o cijeni njihove glazbe. Problem počinje tek onog trenutka kad se cijeli sadašnji model naplaćivanja dadžbina ZAMP-u podvrgne kakvoj-takvoj analizi i nastoji sagledati kroz prizmu konkurentnosti, jednakosti, transparentnosti i postupanja sukladno s hrvatskim pravom.

Prvo pitanje: što je ZAMP?
Na prvi pogled se nameće odgovor kako je ZAMP udruga autora glazbenih djela kakvih je bezbroj u Europi. Međutim, nije tako. ZAMP je djelomično i paradržavna organizacija koja se bavi zaštitom autorskih prava (žele li, primjerice, vaša djeca snimiti svoj CD u garaži, morat će dobiti dozvolu ZAMP-a i morat će to platiti). ZAMP je uz to i monopolistička organizacija, budući da se zaštitom muzičkih prava nikome drugom nije dozvoljeno baviti na području Republike Hrvatske. ZAMP je i svojevrsna interesna zajednica oko koje je okupljen veći broj privatnih tvrtki. ZAMP je i kontrolna organizacija koja u nekim stvarima de facto ima ovlasti državne inspekcije.

Drugo pitanje: kako ZAMP naplaćuje svoje pristojbe?
Najtočniji odgovor na ovo pitanje bi bio: kako kome i kako kad. Različitu ćete cijenu kao pojedinac platiti za slušanje jedne te iste glazbe u Karlovcu ili Zagrebu, različito će vas koštati kao jedinku ako istu glazbu slušate na privatnim postajama ili na državnoj HRT, različito ćete istu glazbu platiti ako je slušate u velikom ili u malom kafiću. Jedino je pravilo da pravila nema: u Hrvatskoj ne postoji cijena pojedinačnog slušanja glazbe koja bi se potom pomnožila s brojem slušatelja. Slušatelj koji sluša glazbu na Zagrebačkom velesajmu platit će je cca. 37 puta skuplje negoli da tu istu glazbu sluša na radiju. Postoje inozemni autori čije se slušanje u ZAMP-u naplaćuje, i one čije se slušanje ne naplaćuje. Neki put se primjenjuje princip dvostrukog, trostrukog, višestrukom oporezivanja, ali postoje i obrnuti slučajevi – da autor za slušanje svoje glazbe ne dobije ni cvonjka.

Treće pitanje: Kako ZAMP troši prikupljen novac?
Odgovor na ovo pitanje je u većoj mjeri u domeni slutnje negoli u domeni egzaktnih odgovora. Riječ je o mašineriji od 100-tinjak ljudi, okupljenih u većem broju privatnih tvrtki. Preliminarna izvješća o puštanju glazbe u pojedinim ugostiteljskim objektima tijekom 2007. i 2008. i naplata autorskih prava su u neskladu (detaljno izvješće će biti sačinjeno u prvoj polovici svibnja i poslano nadležnim institucijama u zemlji i inozemstvu). Međutim, ima i drugačijih primjera: velik broj naknada za korištenje glazbenih autorskih prava s povlaštenih priredbi, koncerata, svadbi itd. ZAMP nikad nije naplatio. Koji su autori oštećeni i koliko ne zna precizno nitko, čak ni ZAMP.

U svakom slučaju, po našem dubokom uvjerenju ovakav način djelovanja zahtijeva ozbiljan angažman nadležnih državnih službi RH.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

U posljednje vrijeme sveprisutni Mate Mišo Kovač u razgovoru s novinarima Indexa dotakao se i još jedne "boljke" zbog koje je također čest gost naslovnica domaćih portala. Naravno, riječ je o ZAMP-u.

"ZAMP je najveća mafija u Hrvatskoj. Mafijaši su za njih mala djeca", bio je jasan Mišo Kovač.

"Lani sam od njih dobio 16 tisuća kuna, a nedavno sam na televiziji čuo da je predsjednik zaradio dvostruko više od mene. Ne znam koje hitove on ima, a dobro se zna što sam ja učinio za domaću scenu", rekao je gospodin Kovač.

Međutim, njegova supruga dodaje da su itekako svjesni da do ovakvih situacija dolazi zbog razlike u vrijednosti boda za zabavnu i ozbiljnu glazbu, ali dodaje da bi cjelokupni sustav trebalo drukčije organizirati te da bi poslovanje trebalo biti transparentno.

"Što se može, prvih smo godina, kada je Mišo od ZAMP-a dobivao samo dvije ili tri tisuće kuna godišnje, tražili ispis, da vidimo kako je do tako smiješnih iznosa uopće došlo. Ono što smo dobili bilo je izlistanje na pedesetak konfuznih stranica, a dodatno zbunjuje i nepodudarnost koju dobivate kada iznose sami izračunate. Bilo kako, taj iznos danas iznosi otprilike 1.400 kuna mjesečno", rekla nam je Lidija Kovač.

"Mišo je čak u šali dodao da bi želio zabraniti javno izvođenje njegovih pjesama, ali zaista je ljut na cijelu situaciju", dodala je.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Budući da je riječ o popularnoj temi koja spada u red onih o kojima svatko ima nekakvo mišljenje, treba odmah na početku jasno i glasno istaknuti: nitko nema apsolutno ništa protiv zaštite autorskih prava. Dapače. Glazbena djela i autorska prava na tim djelima privatno su vlasništvo. Ukoliko hrvatski autori žele slušanje ili korištenje svoje glazbe naplaćivati čak i milijun eura, oni na to imaju apsolutno pravo i mi ćemo ih i u tome bez ikakvih ograničenja potpuno podržati. Naime, kroz brojne javne rasprave mogao se steći dojam kako se neki zlonamjerni ljudi skrivaju iza hrvatskih glazbenih autora i njihovih nespornih prava na slobodno raspolaganje svojom imovinom, kako na svjetlost ne bi izašao meritum problema.

Hrvatsko društvo skladatelja (HDS) je udruga građana - hrvatskih skladatelja, osnovana kako bi se kolektivno štitila njihova autorska prava, a Zaštita muzičkih autorskih prava (ZAMP) je stručna služba ove udruge koja im u toj zaštiti pruža stručnu pomoć. Sporan dio aktivnosti je onaj u kojem HDS ZAMP obavlja niz aktivnosti koje se uopće ne odnose na prava njihovih članova. U tom dijelu svojih aktivnosti HDS ZAMP je preuzeo dio ingerencija nadležnih državnih organa, u konkretnom slučaju Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Primjerice, koliko će se u Hrvatskoj naplaćivati slušanje neke kompozicije Rolling Stonesa (koji uopće nisu članovi HDS ZAMP-a), ne propisuje ni nadležno državno tijelo RH, ni autori – popularni britanski band, ni slušatelji, ni njihovi inozemni agenti već spomenuta udruga građana. Uzmimo drugi primjer. Da li neka grupa hrvatskih glazbenih autora smije osnovati svoju alternativnu udrugu? Dakako da smije: trebaju imati određen broj članova, statut, jednog pravnika… Međutim, može li ova, alternativna udruga, preuzeti na sebe potpisivanje međunarodnih ugovora sa, primjerice Rolling Stonesima, ili sa nekim alternativnom belgijskom udrugom koja zastupa 400, 500 belgijskih glazbenika, pa u Hrvatskoj u postotku slušanja inozemne glazbe participirati i u podijeli zarade? Ili, smije li ta nova udruga potpisivati ravnopravne ugovore s hrvatskim radio postajama, televizijskim postajama, kabelskim televizijama, na jednak način kao što to sada rade sa HDS ZAMP-om? Uostalom, ima li ta alternativna udruga mogućnosti da svojim postotkom učešća u naplati autorskih naknada za slušanje radio i TV-programa, proporcionalno smanji zaradu HDS ZAMP-u? Ne može! Ne smije! Nema mogućnosti! Sa stanovišta zaštite interesa hrvatskih autora ali i hrvatskih slušatelja glazbe, postoje deseci organizacija u Europi koje su povoljnije i efikasnije od HDS ZAMP-a, ali se one ne smije pojaviti na hrvatskom tržištu. Zašto? Zato jer HDS ZAMP na hrvatskom tržištu ima monopol.

Postojeći kriteriji po kojima HDS ZAMP naplaćuje svoje pristojbe za korištenje autorskih prava su netransparentni i krajnje upitni. S jedne strane, niz korisnika plaća naknade ZAMP-u paušalno, tj. odokativno. U takvom sustavu je vrlo vjerojatno da dio novca koji je trebala dobiti, primjerice, grupa Rolling Stones, završi na računu nekog hrvatskog glazbenika, ili u mrežama HDS ZAMP-a. Također je vjerojatno, da niz autora, i domaćih i inozemnih, ne dobije nadoknadu za izvođena djela iako se njihova glazba javno izvođena u Hrvatskoj. Moguće je, pa čak i vrlo vjerojatno, da autor čije djelo uopće nije izvođeno, nezasluženo dobije dio autorske pristojbe. Drugim riječima, ako je to moguće, a ne samo da je moguće već je i vrlo vjerojatno, za takve kriterije ne možemo reći da su dobri. Temeljna cijena koja bi trebala biti polazna osnova za svaku vrst naplate, u postojećem sustavu HDS-ZAMP-a ne postoji. Naime, osnova za bilo kakav obračun morala bi biti jedinična cijena: koliko košta jedno slušanje jednog glazbenog djela od strane jednog čovjeka? (Po sličnom se modelu naplaćuje konzumiranje drugih umjetničkih djela, poput književnosti, likovnih djela, ali i RTV-pretplata). Slijed je savršeno logičan: temeljna cijena se potom množi s brojem slušatelja i dobiva se relativno precizna cijena. Ukoliko toga nema, cijeli sustav počiva na manje-više šupljim pretpostavkama. Međutim, u tom slučaju ne bi bilo moguće višekratno naplaćivanje, ne bi bilo moguće plaćanje i za ne-slušanje glazbe, ne bi bila moguća piljarička pogađanja oko cijene naknada HDS-ZAMP-u, ne bi bilo moguće naplaćivanje nekog nekorištenog autorskog prava unaprijed itd. itd. Ili, ako naplaćujemo unaprijed zloupotrebu praznih medija kako bi obeštetili autore, zašto poslije progonimo pirate kad su oni štetu unaprijed platili pri kupovini praznih medija? Najčešći argument za ovakve nesuvisle postupke koje je teško braniti jeste: tako je i u svijetu. Dakako, i to bi im trebalo vjerovati na riječ. Kada je, tko i gdje uopće imao prilike vidjeti komparativne cijene naplate autorskih glazbenih prava po zemljama EU i u Hrvatskoj? Zašto se uopće ti podaci uporno skrivaju od hrvatske javnosti? Ako su takvi komparativni podaci objavljeni za književna djela već 15, 20 godina, zašto to ne bi bilo moguće i za glazbena djela? Zašto bi mi umjesto egzaktnih i provjerljivih podataka morali slijepo vjerovati HDS ZAMP-u? Uostalom, da li i vani stručna služba pojede autorima 30, 40 posto autorskog honorara?

U raspravama koje se već dulje od mjesec dana vode u Mreži Telemah i nekoliko nevladinih organizacija s kojima surađujemo, zaključak je jedinstven: u postojećem sustavu naplate muzičkih autorskih prava totalno je zakazao sustav. Pođemo li od pretpostavke kako je HDS ZAMP posrednik između autora glazbe s jedne strane i slušatelja s druge, postojećim modelom su zakinuti ''samo'' autori i slušatelji. Nije zakinut jedino HDS ZAMP, udruga građana koja je dobila javne ovlasti, koja propisuje visinu i dinamiku plaćanja jednog parafiskalnog nameta svim pravnim i fizičkim osobama u zemlji.

U trenutku dok gospodarstvo i cijelo društvo posrće pod teretom krize, duboko uznemirava lakoća s kojom je pravna država naplatu jednog prilično velikog parafiskalnog nameta prepustila nekoj udruzi građana, zagarantiravši joj pri tome monopolistički položaj, gledajući kroz prste na, najblaže rečeno, dvojbene modele naplate. Kako je to moguće? Zar se među 500-tinjak tisuća državnih činovnika, u Hrvatskoj nije moglo naći 200, 300 koji bi se profesionalno bavili zaštitom muzičkih autorskih prava? Hoće li nam uskoro tom istom logikom namete za šume naplaćivati književnici, naknade za korištenje boja slikari, naknade za vode udruge plesača? Dajte dite materi. Javne ovlasti koje sada ima HDS-ZAMP treba pod hitno vratiti nadležnom tijelu državne uprave - Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. HDS – ZAMP se slobodno može nastaviti baviti poslovima za koja je i osnovan – zaštitom autorskih prava svojih članova. Uz to, kad je na jednom mjestu mnogo novca i skoro nikakva kontrola, moguće su zloupotrebe pa bi kvalitetna revizija i kontrola poslovanja HDS ZAMP-a otklonila sumnje u poslovanje, osobito zbog činjenice da ova nevladina, neprofitna udruga, u ovom trenutku okreće svotu veću od 80 milijuna kuna. Bilo bi poželjno objaviti precizne financijske podatke o poslovanju ZAMP-a tijekom posljednje 2 godine. Naime, ako građani imaju pravo uvida u trošenje proračunskog novca na obranu i unutrašnje poslove, zašto ne bi imali pravo uvida u trošenje novca prikupljenog jednim parafiskalnim nametom udruge koja živi isključivo od našeg novca.

Ponavljam, nitko nema apsolutno ništa protiv zaštite autorskih prava. Dapače. Glazbena djela i autorska prava na tim djelima privatno su vlasništvo. Ukoliko hrvatski autori žele slušanje ili korištenje svoje glazbe naplaćivati čak i milijun eura, oni na to imaju apsolutno pravo i mi ćemo ih i u tome potpuno podržati.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Poštovani,
Udruga za zaštitu potrošača "Kontrolori" osnovana je u Zagrebu 2007. godine kako bi pomogla pružanjem informacije potrošačima o njihovim obvezama i pravima i pojavama na tržištu te pružanjem pomoći oštećenim potrošačima u nastupu prema trgovcima, kao i promoviranjem temeljnih načela zaštite potrošača od strane Europske Unije koji se baziraju na tri elementa: pet kategorija temeljnih prava potrošača: pravo na zaštitu zdravlja i sigurnosti, pravo na zaštitu ekonomskih interesa, pravo na informiranje i obrazovanje, pravo na naknadu i pravni lijek i pravo na predstavljanje. Budući da smo nakon medijske lavine pokrenute oko parafiskalnih pristojbi dobili brojne pritužbe na način rada ZAMP-a tražimo da nam kao nadležne institucije odgovorite na slijedeća pitanja:

Što je zapravo ZAMP?
Na službenim stranicama ZAMP-a piše da je HDS ZAMP stručna služba koja, temeljem ovlaštenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo i sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, obavlja djelatnost ostvarivanja i zaštite autorskih glazbenih prava za oko 300 redovnih i 5000 pridruženih članova te više od 2 milijuna inozemnih autora. Ako je DZIV nadležno državno tijelo koje je zaduženo i za provođenje brojnih međunarodnih ugovora po pitanju zaštite autorskih prava, zašto onda taj posao odrađuje udruga, i temeljem čega je dobila te ingerencije, i da li je ovakva praksa uopće zakonita? Člankom 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima zakonodavac je propisao da kolektivno ostvarivanje prava može obavljati udruga nositelja prava koja ima za obavljanje takve djelatnosti odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (da ima sjedište u Republici Hrvatskoj, da ima odgovarajući poslovni prostor, opremu i stručnu službu s najmanje jednom zaposlenom osobom sa završenim pravnim fakultetom te da kolektivno ostvarivanje prava obavlja kao jedinu djelatnost, osim ako nije riječ o kulturnoj ili umjetničkoj djelatnosti te djelatnosti udruge kojom se ostvaruju stručni ili socijalni interesi članova). Riječju, takva udruga može/smije ostvarivati prava u svoje ime i za račun nositelja prava koji su članovi udruge. Osim što se, s jedne strane, ovaj stav kosi s temeljnim odredbama Zakona o udrugama koji bez ograničenja daje građanima pravo na slobodno udruživanje, s druge strane ni jedna druga udruga glazbenih autora nema prava koja u Hrvatskoj pripadaju isključivo HDS ZAMP-u (zastupanje inozemnih autora i sl.). Prema dostupnim podacima HDS ZAMP je jedina udruga glazbenih autora kojoj je Državni zavod za intelektualno vlasništvo dozvolio da se tim poslom bavi. Pravo radiodifuzijskog emitiranja i reemitiranja iz čl. 156. Zakona, pravo na naknadu za radiodifuzijsko emitiranje, pravo iznajmljivanja ako se radi o snimljenim glazbenim djelima, pravo na naknadu za javnu posudbu te pravo na naknadu za reproduciranje za privatno i drugo vlastito korištenje mogu se ostvarivati samo isključivo posredstvom HDS ZAMP-a. Drugim riječima, HDS ZAMP ima monopolistički položaj.

Prema kojim se kriterijima određuju paušalni iznosi koji se plaćaju ZAMP-u?
HDS ZAMP se postavio u poziciju posrednika između autora i korisnika glazbenih djela. Da bi ispunio ovu svoju ulogu on bi, primjerice, s jedne strane trebao znati kada su i koliko puta pojedina glazbena djela izvođena. U ugostiteljskim objektima se trenutno barata paušalima koji se temelje na broju stolova i stolica u ugostiteljskom objektu bez obzira na to da li za tim stolovima sjede ili ne sjede posjetitelji, koja je glazba u lokalu slušana i sl. Tako npr. u nekom dalmatinskom lokalu se može 24 sata dnevno 365 dana godišnje puštati glazba Miše Kovača, a da on iz prihoda iz tog istog lokala ne dobije ništa ili manji dio od dijela koji mu pripada. Također smo dobili nekoliko pitanja po pitanju osnove naplate autorskog prava; ako je osnova za naplatu autorskog prava cijena koju jedan slušatelj plati za slušanje jednog konkretnog autorskog djela, kako je moguće da cijena slušanja istog glazbenog djela nije jednaka za sve? Naime, jedna je cijena ako se djelo sluša u manjem gradu, druga je cijena ako je grad veći, treća, ako je grad turistički… Jedna je cijena ako to djelo slušamo, primjerice, u gostionici, druga ako je slušamo u hotelskoj sobi, treća ako je slušam na ulici ili na sajmu (cijene slušanja istog autorskog djela od jednog jedinog čovjeka ovisno o okolnostima gdje se i kako sluša konkretno autorsko djelo osciliraju. Da ne spominjemo praksu da se slušanje glazbenog djela se naplaćuje u hotelskim sobama i u slučaju da su hotelske sobe prazne (u pravilu u praznim hotelskim sobama ne boravi nitko, jer su prazne).

Što zapravo rade tzv. terenski inspektori za ZAMP?
Jedna od najvećih tajni oko pitanja naplate autorskih parava su terenski inspektori ZAMP-a. Nismo uspjeli dobiti informaciju koje kvalifikacije takav inspektor ima, po kojem kriteriju se zapošljavaju, koliko je takvih inspektora na području Hrvatske te po kojim kriterijima oni određuju koliko koji obveznik treba platiti. Smatramo i da nije jasno da ti inspektori obavljaju svojevrstan inspekcijski nadzor po ugostiteljskim objektima, iako je za to ovlašten isključivo Državni zavod za intelektualno vlasništvo koji te svoje ovlasti ne može delegirati na neku udrugu.

Koliko puta hrvatski potrošač mora platiti za isto autorsko djelo?
Više nezadovoljnih potrošača iznijelo je primjedbe po pitanju plaćanja višestrukih pristojbi za slušanje istog glazbenog djela po različitim osnovama (dvostruko, trostruko, četverostruko oporezivanje). Npr. ako građanin plati RTV-pristojbu, uz to kupi praznu memorijsku karticu, a uz uđe u neki ugostiteljski objekt, platit će za slušanje jednog te istog muzičkog djela veći broj pristojbi (kada i koliko – ovisi od slučaja do slučaja)
Itd. Itd

U svim našim pokušajima da dopremo do temeljnog, ''nultog'' podatka (princip mjerljivosti): koliko košta slušanje jedne minute jednog glazbenog djela od strane jednog čovjeka u Hrvatskoj, nismo mogli saznati. Budući da se svaka nelogičnost, nezakonitost i netranparentsnot u poslovanju na ovaj ili onaj način uvijek lome na potrošačima, želja nam je prikupiti javno dostupne podatke te pomoći hrvatskim potrošačima u ostvarivanju svojih prava. Također, u svakom trenutku poštujuću hrvatski zakonsku regulative i organe vlasti. Mi kao potrošači imamo pravo štititi svoj interes. Ukoliko unatoč ovom našem nespornom pravu ne poduzimamo ništa – drugo nismo ni zaslužili.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Štovani,

Udruga koncesionara kabelske televizije je strukovna, nevladina i neprofitna organizacija osnovana radi zaštite interesa koncesionara kabelske televizije, zajedničkog angažmana glede liberalizacije hrvatskog telekomunikacijskog tržišta, harmonizacije telekomunikacijske legislative te stvaranja poslovnog okruženja za poštenu i jednakopravnu tržišnu utakmicu koja će koristiti svim pružateljima i korisnicima telekomunikacijskih usluga.

Jedan od najvećih problema s kojima smo se suočili prije nekoliko godina je ogroman i sasvim netransparentan parafiskalni namet koji smo prisiljeni plaćati Hrvatskom društvu skladatelja za autorska prava (HDS ZAMP) na ime naknade za navodno korištenje muzičkih autorskih prava. Unatoč činjenici da u svom radu, i po mišljenju struke ali i brojnih domaćih i inozemnih institucija s kojima smo stupili u kontakt proteklih godina, uopće ne proizvodimo, niti produciramo, niti emitiramo, niti distribuiramo glazbu, bili smo prisiljeni plaćati enorman parafiskalni namet HDS ZAMP-u koji je u najdrastičnijim slučajevima dostizao i do 30 posto bruto prometa kojeg su ostvarivale naše tvrtke.

Ova sporna činjenica, kao i činjenica da smo izloženi svojevrsnom „pravnom reketu“ od strane HDS ZAMP-a (za ilustraciju, samo je jedan naš član tijekom samo jednog dana dobio 20 prekršajnih prijava), rezultirale su stotinama sudskih postupaka u kojima je ZAMP nastojao naplatiti svoje, po našem dubokom uvjerenju, reketaške namete i nas koji smo s druge strane nastojali dokazati nešto notorno: da uopće nismo obveznici plaćanja parafiskalnog nameta ZAMP-u.

U nastojanjima da pred hrvatskim sudovima i u komunikaciji s nadležnim državnim institucijama dokažemo te činjenice, tražili smo u više navrata pomoć i stručno mišljenje nadležnih državnih tijela (Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Vijeća stručnjaka za naknade na području autorskog i srodnih prava), u brojnim sudskim postupcima citirana su mišljenja nezavisnih stručnjaka za autorsko pravo, provođena su vještačenja i sl. Budući da svima nama u branši doslovno život i egzistencija ovise o tome, borili smo se za dokazivanje naše istine svim legalnim i dopuštenim sredstvima. Utoliko više se može shvatiti dimenzija našeg šoka kada smo prije nekoliko dana saznali da sve njih, i hrvatske suce, i stručnjake, i čelnike državnih službi, i autoritete na području autorskog prava, i odvjetnike, i naše konkurente - sufinancira HDS ZAMP!

Naime, svi oni su članovi jedne te iste udruge – ALAI Hrvatska, a udrugu i njene aktivnosti sufinancira HDS ZAMP. Riječ je o udruzi koja nije stručna pravnička udruga (u njoj sudjeluju i glazbenici, i režiseri, i druge osobe koje nisu pravničke struke). Ovu činjenicu je, osim što je razvidna iz sadržaja Internet-stranice udruge, hrvatskim medijima osobno potvrdio i glavni tajnik HDS ZAMP-a g. Tomislav Anton Šaban koji je također član navedene organizacije. Budući da je na web-stranici spomenute udruge objavljen i popis svih članova, može se vidjeti da u članstvu participira 20,4 posto članstva koji su profesori i asistenti na pravnim fakultetima u Hrvatskoj među kojima su i svi članovi Vijeća stručnjaka za naknade na području autorskog i srodnih prava, 18,5 posto članova su glazbenici i članovi udruga glazbenika poput HDS ZAMP-a i pridruženih udruga, 13,0 posto su menadžeri, 18,5 posto predstavnika različitih institucija poput Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, 14,8 posto su odvjetnika, 3,7 posto režisera, 11,1 posto sudaca različitih hrvatskih sudova.

S naprijed iznesenim u svezi, slobodni smo postaviti vam nekoliko pitanja:
1. Da li bi hrvatski suci čije je privatne aktivnosti u udruzi ALAI Hrvatska sufinancirao HDS ZAMP trebali obavijestiti nadležno pravosudno tijelo o mogućem sukobu interesa u sudskim stvarima u kojima sudjeluje njihov sponzor, HDS ZAMP, kao jedna od stranaka u postupku?
2. Jesu li čelnici nadležne državne službe koje je kroz ALAI Hrvatska čiji su članovi sufinancirao HDS ZAMP, bili obvezni obavijestiti viši državni organ o mogućem sukobu interesa kad su obavljali zakonom propisane poslove prema HDS ZAMP-u?
3. Ukoliko je HDS ZAMP po istoj osnovi sufinancirao i sve članove Vijeća stručnjaka za naknade na području autorskog i srodnih prava (jedini član Vijeća koji nije bio član ALAI Hrvatska je u međuvremenu umro), jesu li oni u sukobu interesa kada su donosili odluke koje na bilo koji način tangiraju HDS ZAMP?
4. Da li se može govoriti o sukobu interesa u slučaju da se hrvatski pravni stručnjaci iz oblasti autorskih prava koje je kroz ALAI Hrvatska sufinancirao HDS ZAMP, a pojavljuju kao „neovisni stručnjaci“ u postupcima u kojima je HDS ZAMP jedna od stana u postupku?
5. Ukoliko je takva praksa u Hrvatskoj uobičajena, da li je dozvoljena i u zemljama EU?
6. Odnosi li se mogućnost direktnog ili indirektnog sponzoriranja sudaca, državnih činovnika, neovisnih stručnjaka, odvjetnika i dr. i na druge djelatnosti u Republici Hrvatskoj?

S osobitim štovanjem,

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Kakav je odnos između Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, državnog tijela nadležnog za zaštitu intelektualnog vlasništva, hrvatskog pravosuđa i udruge građana Hrvatsko društvo skladatelja za zaštitu muzičkih autorskih prava? Na prvi pogled, riječ je o uobičajenom, uglađenom odnosu građana, pravosuđa i države: hladno, odmjereno, na distanci. Trodioba vlasti i slično. No, postoji i drugi pogled. A na drugi pogled, čini se da navedeni Zavod, neki od sudaca i spomenuta udruga vrlo tijesno surađuju. Kad kažemo tijesno, mislimo TIJESNO. Kako?

Pogađate, riječ je o trećoj udruzi – Hrvatskom društvu za autorsko pravo, društvu osnovanom prije 10-ak godina u Zagrebu koja okuplja ''pravnike, druge građane i pravne osobe koji se bave autorskim pravom i pravima srodnim autorskom''. Budući da je na njihovoj web-stranici objavljen i popis svih članova udruge, ne treba biti jako pametan pa vidjeti da u članstvu participira 20,4 posto članstva koji su profesori i asistenti na pravnim fakultetima u Hrvatskoj, 18,5 posto članova su glazbenici i članovi udruga glazbenika poput HDS ZAMP-a i pridruženih udruga, 13,0 posto su menadžeri, 18,5 posto predstavnika različitih institucija poput Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, 14,8 posto su odvjetnika, 3,7 posto režisera, 11,1 posto sudaca različitih hrvatskih sudova. Sve je za sada vidljivo na web-adresi /www.alai-croatia.org/ čiji smo sadržaj pravovremeno skinuli, ovjerovili ga i pohranili . Da ne bi poslije ispalo – ludi cigo izmislio.

Dobro, kazat će netko, svatko ima pravo biti član nevladinih udruga kakvih želi. Riječ je o ustavnom pravu građana Hrvatske. Zašto bi suci, članovi ZAMP-a, dužnosnici Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, odvjetnici i menadžeri bili izuzetak? No ipak nije tako. Od sudaca, i drugih pravosudnih djelatnika, recimo, se očekuje da ne budu članovi političkih stranaka. Zašto? Zato jer je riječ o višoj vrijednosti – o njihovoj nezavisnosti.

OK, ali Hrvatsko društvo za autorsko pravo nije stranka već ''stručna udruga'', brljat će u tajne neupućeni smrtnici. Međutim, kroz udrugu očito cirkulira i novac ali i interesi koji spajaju i nešto na prvi pogleda sasvim nespojivo: sveučilišnog profesora s bubnjarom, suca s pjevačem šlagera i odvjetnikom. Evo još jednog savršeno očitog i dokazljivog primjera: od 6. do 8. listopada 2008. godine održan je Kongres međunarodne udruge ALAI u Dubrovniku koji je organizirala udruga ALAI Hrvatska. Kao sponzori kongresa navedene su, uz ostale organizacije i Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava, Hrvatska diskografska udruga, Hrvatsko društva skladatelja za zaštitu autorskih prava, tj. udruge koje organizacijski i financijski participiraju u ZAMP-u. U materijalima nakon tog skupa (također smo ga pravovremeno deponirali na sigurno, da nam netko poslije ne bi rekao kako lažemo) crno na bijelom stoji kako ZAMP financira neke djelatnosti udruge ALAI Hrvatska u čijem su članstvu navedeni suci, bubnjari, odvjetnici, sveučilišni profesori, pjevači, menadžeri… Drugim riječima, ako je netko od hrvatskih sudaca ili pak dužnosnika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo bio tih dana u Dubrovniku, pouzdano možemo konstatirati kako je troškove, ili bar dio njih – platio ZAMP. Pa što ako ih je ZAMP malo financijski pomogao? Ništa, osim ako se ti isti ljudi ne pojavljuju kao ''nezavisne stranke'' u nekim sudskim postupcima na području Hrvatske ili ako su kao ''nezavisni stručnjaci'' pozvani da u nekim slučajevima daju svoje ''nezavisno'' stručno mišljenje. U tom slučaju bismo, dakako, s pravom mogli zaključiti: ''Zbogom institucijo nezavisnosti''.

Biste li kao stranka sudjelovali u parnici protiv ZAMP-a ako biste znali da su i vaš sudac, i vaš tužitelj i vaš sudski vještak, ali i državni organ koji kontrolira zakonitost rada ZAMP-a članovi organizacije koju sufinancira ZAMP? Da li bi se, da se tako nešto dogodi, osjećali kao ''ravnopravna stranka u postupku''? Ili, biste li se uopće obraćali za ''nezavisno'' mišljenje o ZAMP-u državnom dužnosniku kojeg je financijski pomogao ZAMP i koji s dužnosnicima tog istog ZAMP-a surađuje u nekog trećoj organizaciji? Teško.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Neke stvari ne treba komentirati. Evo, primjerice:

Poštovani,
pišem Vam kao vlasnik i direktor male tvrtke , sa pitanjem kako i na koji način ćete reagirati prema HDS-ZAMP ( Hrvatsko Društvo Skladatelja- Zaštita Autorskih Muzčkih Prava ).
Naime , 15.03.2007. godine ste im čestitali što su uspostavili naplatu autorskih muzičkih prava pomoću "levy" sustava naknada. Istu ste i Vi odnosno EU financijski potpomogli putem CARDS programa i to je za svaku pohvalu, kao i naplata autorskih prava za što se i sam zalažem.
Međutim , ne znam da li ste upoznati da je naknadno u provedbi naplate tih naknada došlo do strašne diskriminacije poduzetnika na tržištu , na način da su pojedinim ( uglavnom velikim tvrtkama ) bili odobravani veliki popusti , dok su u isto vrijeme pojedinim tvrtkama odobravani puno manji ili nikakvi popusti na iste naknade.
Samim time narušeno je tržišno natjecanje jer je HDS-ZAMP zloupotrijebio vladajući položaj na tržištu što je potvrdila i Agencija za Zaštitu Tržišnog Natjecanja ( AZTN) . Rješenje agencije se nalazi na njihovim web stranicama http://www.aztn.hr/slike/HUVEL%20HDS%20RJESENJE%20PROCISCENO%20za%20NN.pdf
Samim time HDS-ZAMP je povrijedio i čl.49 ustava RH koji govori o jednakosti poduzetnika na tržištu.
Osnovno ljudsko pravo je pravo na rad i jednakost , i kao takvo je i jedno o načela EU, kao i slobodna trgovina te garancija jednakih uvjeta za sve poduzetnike na tržištu interesira me kako će Vaša delegacija reagirati na zloupotrebu od strane HDS-ZAMP-a. Mi oštećeni poduzetnici ćemo tražiti svoju pravnu zadovoljštinu kroz pravne institucije RH kao i do sada. Ali od Vas očekujem da pod hitno osudite postupak HDS-ZAMP-a .
Na taj način ćete poslati jasnu poruku svima koji bi se na nečastan način željeli okoristiti od EU te , ali i poslati poruku svim poduzetnicima i onima koji će to postati da EU takve stvari ne tolerira. Naime , prema mojim spoznajama isti se problemi javljaju u svim segmentima tržišta koja imaju doticaj sa HDS-ZAMP-om.
Još jednom ponavljam, pozdravljam Zakon o autorskim pravima , ali ne i način kako se provodi u djelo.
Za bilo kakva pitanja i pojašnjenja , stojim Vam na raspolaganju , te Vam detaljnije informacije mogu dati putem telefona ili u Vašim prostorijama.

Očekujem pismeni odgovor !

Unaprijed zahvalan,


Ante Matijašević
direktor
APERTURA d.o.o.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Ako je netko kojim slučajem sumnjao, nedavan pravorijek Upravnog suda je potvrdio - ZAMP je diskriminirao male tvrtke. Naime, pravomoćno rješenje Upravnog suda doneseno je početkom tjedna u korist udruge HUVEL (Hrvatska udruga uvoznika i distributera elektroničkih, informatičkih i telekomunikacijskih proizvoda). Tu je udrugu osnovalo trinaest malih tvrtki (Info-Gama, Melcomp, Zola) i putem nje zatražilo zaštitu antimonopolske agencije nakon što su shvatili da ih ZAMP tržišno diskriminira, jer velikim uvoznicima (poput MSana) odobrava popust od 35 posto na obavezne naknade za privatno kopiranje pa su njihovi proizvodi potrošačima jeftiniji, piše tportal.

Agencija je nakon jednogodišnjeg postupka utvrdila da HDS-ZAMP ima monopolistički položaj na tržištu prikupljanja naknada i samostalno određuje njihovu visinu te da je doista popustima za 'velike' narušio tržišno natjecanje pa mu je naložila da popuste ukine i naknade počne naplaćivati svima pod istim uvjetima. U prosincu 2009., nakon AZTN-ovog rješenja, ZAMP je doista i ukinuo popuste, ali i pokrenuo spor na Upravnom i Prekršajnom sudu.
Iz ZAMP-a poručuju da im ova pravomoćnost ne nalaže neko novo postupanje, jer su već samoinicijativno vratili razliku oštećenim tvrtkama.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

HDS ZAMP zlorabio je svoj vladajući položaj pri prikupljanju naknada za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito korištenje. Odlučio je to Visoki Upravni sud RH, potvrdivši tako odluku Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 3. studenog 2009. godine.

"Naime, HDS-ZAMP je od 1. siječnja 2006. do 3.studenoga 2009. prema poduzetnicima za istovrsne poslove primjenjivao različite popuste na naknade, čime ih je na tržištu doveo u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju.", navodi se u priopćenju objavljenom na stranicama AZTN-a.

Index je u ožujku podsjetio na odluku AZTN-a kojom je HDS ZAMP proglašen monopolistom koji male poduzetnike stavlja u nepovoljan tržišni položaj. AZTN je u sporu donio odluku u korist Hrvatske udruge uvoznika i distributera elektroničkih, informatičkih i telekomunikacijskih proizvoda.

Odluka je donesena taman uoči kampanje Ive Josipovića za predsjednika Hrvatske. ZAMP je pokušao zataškati AZTN-ovu odluku, te je predstavnike HUVEL-a pozvao na pregovore, tijekom kojih su iz zavlačili sve dok Josipović nije izabran za predsjednika. Nakon toga ZAMP je uložio žalbu na Upravnom sudu, a slučaj je bio zakopan u ladici dvije i pol godine, sve dok Index nije o tome izvijestio.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Što o ZAMP-u piše u Poslovnom. Evo: Na odštete zbog diskriminirajućih naknada mogle bi se odlučiti i neke tvrtke jer su bile istiskivane s tržišta

Ni dva i pol mjeseca otkako je zaključila da je HDS-ZAMP protuzakonito naplaćivao naknadu za privatno kopiranje, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja protiv njega nije podnijela prijavu Prekršajnom sudu iako je to obvezna napraviti po službenoj dužnosti. ZAMP-u, naime, prijeti globa viša od devet milijuna kuna, i to ne računajući odštete za 53 tvrtke od kojih su neke zbog toga bile istisnute s tržišta prijenosnih medija, MP3 playera i tvrdih diskova ili su pak otišle u stečaj.

Zloupotreba monopola
Prijava na Prekršajnom sudu za pravnu osobu HDS-ZAMP znači moguću kaznu od 10 posto ukupnog bruto prihoda, koji je u 2008. iznosio 91,3 milijuna kuna te dodatnih 200.000 kuna kazne za odgovornu osobu glavnog tajnika Hrvatskog društva skladatelja Antuna Tomislava Šabana, u čijem okrilju djeluje ZAMP. U Agenciji za tržišno natjecanje, koju vodi Olgica Spevec, uvjeravaju nas da rade sve po propisima i da rokovi za postupanje protiv ZAMP-a još nisu istekli. "To je razlog zašto Agencija do danas nije podnijela optužni prijedlog protiv HDS-ZAMP-a i njegovih odgovornih osoba. Nakon isteka roka za izvršenje rješenja Agencija će promptno podnijeti optužne prijedloge protiv navedenih osoba", odgovorila je Petra Petrović iz AZTN-a. Da prekršajni postupak još nije pokrenut, potvrdila je i glasnogovornica ZAMP-a Marina Ferić-Jančić. I dok AZTN u pravilu sve veće odluke javnosti priopćava odmah nakon sjednice Vijeća, s ovom to nije bio slučaj. Naime, rješenje protiv ZAMP-a Agencija je donijela na 26. sjednici koja se održala 3. studenoga prošle godine, koje je objavila u Narodnim novinama tek prije desetak dana. Spomenutom odlukom AZTN je ZAMP proglasio krivim da je od 2006. zloupotrijebio monopolistički položaj jedinoga kolektivnog zaštitnika za glazbena prava u Hrvatskoj.

Parafiskalni namet
ZAMP je, naime, članovima udruge koja okuplja veće tržišne igrače i u koju se nisu mogli učlaniti druge tvrtke, davao do 50 posto popusta na naknade za privatno kopiranje koja je u osnovi parafiskalni namet i svima bi se trebala naplaćivati pod jednakim uvjetima. U ZAMP-u kažu da su vjerovali da rade u skladu sa zakonom te da će poštovati odluku suda.

Zakuhalo se
Tri odštetna zahtjeva
Tri tvrtke već su podnijele odštetni zahtjev ZAMP-u, potvrdila je glasnogovornica. Kaže da su angažirali sudskog vještaka radi procjene tih zahtjeva.

Još jedan postupak
Direktor Kabel kanala Slavko Kesar tvrdi da su mali kabelski operateri podigli sličnu prijavu jer ZAMP navodno B.Netu i T-Comu daje popuste na koje oni nemaju pravo. U AZTN-u kažu da protiv ZAMP-a vode još jedan postupak.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Prije nekoliko dana portal "Oko" je objavio zanimljivu vijest po kojoj je ZAMP hotelima snizio cijenu 15 posto. Izgdjeda da su se ZAMP-iri u sudaru sa sveopćim nezadovoljstvom opredijelili za strategiju "divide et impera" pa su jednima snizili svoj parafiskalni harač, a drugima, slabijima nisu. Bilo kako bilo, Udruga poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske (UPUHH) i Hrvatsko društvo skladatelja, Služba ZAMP, dogovorili su za ovu godinu dodatni popust od 15 posto na naknade za korištenje glazbe u sobama i zajedničkim prostorijama hotela, kampova i drugih ugostiteljskih objekata.

- Aktivno pregovaranje obiju strana rezultiralo je dogovorenim popustima za 2012., a dodatno će se pregovarati o novom modelu obračuna naknade za 2013. godinu. Novi uvjeti predstavljaju početak, zajednički interes i volju za postizanje novoga modela naknade, a obje strane obvezale su se na međusobnu suradnju - objašnjavaju u Udruzi.

Tako će UPUHH pokušati utjecati na podizanje razine svijesti svojih članica o važnosti poštovanja autorskih i srodnih prava, a ZAMP će voditi računa o specifičnostima hotelijerske djelatnosti, kao i o gospodarskom okviru u kojem hotelijeri posluju. Osnovat će zajedničko medijacijsko tijelo u koje će svaka strana imenovati po dva člana, piše Poslovni Dnevnik.

Ono će rješavati pojedinačne prigovore korisnika člana udruženja koji svoj problem ne uspije riješiti izravno sa ZAMP-om. Hotelijeri, međutim, ne odustaju od izmjene zakonske regulative koja će uskladiti naplatu ZAMPa s realnom iskorištenošću hotelskih kapaciteta, doznaje Poslovni dnevnik od Kristijana Staničića, potpredsjednika UPUHH-a.

Prema podacima hotelijera, hoteli ZAMP-u godišnje plaćaju oko 27 milijuna kuna naknade. Rovinjska Maistra godišnje ZAMP-u plaća 500 tisuća kuna, Riviera Adria oko 700 tisuća kuna, umaški Istraturist 400 tisuća, a biogradska Ilirija 173 tisuće. U dogovoru s bivšom Vladom, 2009. zbog krize je naknada bila smanjena desetak posto.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Piše Poslovni: Neprihvatljivo je da se osobe koje bi trebale kontrolirati ZAMP nađu među onima koje taj isti ZAMP sufinancira, osobito kada se u istoj priči nađu i suci

Postoji li korupcijski kvadrat ZAMP - Udruga Alai - hrvatski suci - Državni zavod za intelektualno vlasništvo pitanje je koje bi trebali istražiti USKOK i Državno odvjetništvo. U trenutku kad Hrvatska pred vratima Europske unije čeka prije svega zbog dva problema, impotentne borbe s korupcijom i podjednako mlohave reforme pravosuđa, nevjerojatno je da je državnim organima koji bi trebali istraživati ta pitanja promaklo proučiti ovaj interesni kvartet na koji je u utorak upozorila Mreža Telemah.

Čak i ako ovi gudači ne razmjenjuju ništa materijalno, već samo duhovno, dvije violine, hrvatski suci i dužnosnici DZIV-a, sviraju melodije koje ih dovode u ozbiljan sukob interesa. Mreža Telemah je navela da ZAMP sufinancira Udrugu Alai, među čijim su članovima suci različitih hrvatskih sudova i neki dužnosnici DZIV-a, službenog tijela koje nadzire rad ZAMP-a. Dodaju da Alai tim sredstvima organizira kongrese na kojima se potom pojavljuju te iste violine navodeći primjer organiziranog u Dubrovniku. Prema Kodeksu sudačke etike suci ne smiju svirati u takvim kvartetima. Djelom i stoga što u tom kodeksu stoji da moraju izbjegavati svako ponašanje koje stvara dojam nedoličnosti sudačkom položaju. Nećemo ni spominjati mnogo jače argumente poput onog da ne smiju dopustiti da ugledom svog poziva unaprijede bilo čije druge interese. Ili konačno da ih se dovodi u sumnju da su primali darove, zajmove ili usluge. Ništa manju odlučnost ne bi trebalo pokazati prema članovima Udruge Alai koji rade u DZIV-u. Neprihvatljivo je da osobe koje bi trebale kontrolirati ZAMP nađu među onima koje taj isti ZAMP sufinancira. Melodija koju svira ovaj kvartet grebe pošteno uho.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Kako doznaje Index, Željko Jovanović ministar znanosti, obrazovanja i sporta, uputio je nedavno Ministarstvu financija zahtjev za proračunskim nadzorom nad Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo (DZIV) i to za razdoblje od 1. ožujka 2008. godine do 22. prosinca 2012. godine, kako bi se provjerio niz optužbi na rad kontroverznog ravnatelja Željka Topića.

Također Ministarstvo znanosti u svom nadzoru rada nad DZIV-om, utvrdilo je niz nepravilnosti te zatražilo i pomoć Državnog Inspektorata - Inspekcije rada!

Dok Ministarstvo ispituje rad kontroverznog ravnatelja protiv kojeg se vode i kazneni postupci pred Županijskim sudom u Zagrebu, DZIV je službeno objavio kako se Topić povlači s mjesta ravnatelja te postaje potpredsjednik Europskog patentnog ureda sa sjedištem u Münchenu!

DZIV nadzirao ZAMP

No, sada se postavlja pitanje, koliko europske institucije uopće znaju o radu ravnatelja Topića te jesu li bile obaviještene o optužbama. Bit će zanimljivo i vidjeti koliki je postotak zasluga za to imenovanje u Münchenu na računu hrvatske diplomacije koja se vodi s Pantovčaka.

Podsjetimo, DZIV je državna organizacija koja bi trebala nadzirati rad Hrvatskog društva skladatelja, a tako i njenu stručnu službu ZAMP. No, nedavno je otkriveno, tijekom primopredaje novoj Vladi, kako godinama nitko nije podrobno nadzirao rad tog Zavoda. Ravnatelj Topić izuzetno je bitan s obzirom da je upravo on odgovorio na upit Ministarstva financija da li poslove ZAMP-a zapravo obavlja privatna tvrtka Emporion. Topić je tada tvrdio da je sve - po zakonu.

Ministarstvo će posebno provjeriti diplomu ravnatelja Topića

Prema dokumentaciji koju posjeduje Index a koju možete vidjeti u galeriji, Jovanovićevo je Ministarstvo obavilo i vlastiti nadzor nad radom DZIV-a, kako bi provjerili dio optužbi koji je išao na adresu kontroverznog ravnatelja Željka Topića.

Sam dokument, ne nudi ništa "spektakularno", no otvara niz pitanja oko vladavine ravnatelja Topića u DZIV-u a iz dokumenta je razvidno kako se traži pomoć drugih hrvatskih institucija poput Inspektorata kako bi se rasvijetlila vladavina kontroverznog ravnatelja.

Tako je ministarstvo koje vodi Jovanović ispitivalo ima li Topić razinu obrazovanja koja je potrebna da se vodi ovaj državni zavod. Utvrđeno je kako Zavod koji se bavi zaštitom Industrijskog vlasništva te Autorskog i srodnih prava vodi - ekonomist koji ima završen Ekonomski fakultet u Banja Luci i ima titulu magistra znanosti. Ministarstvo je od ravnatelja dobilo tek presliku njegove diplome bez datuma izdavanja, a takav dokaz smatrali su nedostatnim te su naložili Fakultetu u Banja Luci da im dostavi "dokumentaciju i očitovanje vezano za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti Željka Topića".

Sporna isplata oko milijun kuna za nepotrebne poslove

Također Ministarstvo je ispitivalo i navode o isplati milijun kuna koje je DZIV isplatio za intelektualne i osobne usluge, a otkriveno je kako je dio novca isplaćen kao naknada za sudjelovanje u održavanju stručnih ispita za ovlaštene zastupnike u području prava industrijskog vlasništva. No, problem je u tome što su pristupnici plaćali 4 tisuće kuna za stručne ispite, a ukupni bruto iznos naknada za predsjednika, zamjenika, članove i tajnike Komisije prelazio je iznose koji su uplaćivali pristupnici.

Dio novca išao je na isplate po ugovorima o djelu i ugovorima o autorskom djelu, što nije bilo po propisima, a sporni su, prema mišljenju Jovanovićeva ministarstva i iznosi koji su isplaćivani za prijevode, s obzirom da su taj posao morali odraditi zaposlenici DZIV-a.

Nabavku automobila odobrio mu Sanader

Također, Ministarstvo je našlo i niz propusta kod Ugovora o djelu te je zatražen posebni nadzor Državnog inspektorata odnosno Inspekcije rada.

Oko spornih nabavki automobila, među kojima su i Audi A6 TDI Quattro Tiptronic B vrijedan 80 tisuća eura te Mercedes E 280 CDI vrijedan 70 tisuća eura, što je također bilo predmet nadzora Ministarstva znanosti, utvrđeno je kako je ravnatelj Topić za spornu nabavku automobila imao dozvolu Vlade na čijem je čelu bio Ivo Sanader.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

SLIJEDOM članka na internetskom portalu Index.hr pod naslovom "Doznajemo: Zviždačica koja upozorava na korupciju u poslovanju ZAMP-a zahtjeva od Vlade reviziju slučaja", te Priopćenja za javnost Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (DZIV), koji su objavljeni 22. ožujka 2012, na navedenom portalu i internetskoj stranici DZIV-a (u rubrici Novosti i obavijesti), koji su preuzeli i neki drugi portali, a u kojima su iznesene određene nepreciznosti, radi objektivnog i potpunog informiranja javnosti, sukladno odredbi članka 40. Zakona o medijima (NN 59/04), molim da objavite tekst ispravka kao u nastavku.

Načelno, radni odnos na mjestu pomoćnice ravnatelja Sektora za autorsko i srodna prava DZIV-a, koje sam obavljala od 2004 do 2008, prestao mi je 2008, ne zato što sam bila "zviždačica", već zato, smatram, što me je ravnatelj DZIV-a Topić Željko doživljavao konkurencijom. Ujedno, nisam bila predsjednica Vijeća stručnjaka (za naknade na području autorskog prava i srodnih prava), jer nitko tko radi u državnoj upravi, ne smije biti imenovan u navedeno Vijeće (pa tako to nije smjela biti od 2005-2008 ni Romana Matanovac Vučković kao zamjenica ravnatelja DZIV-a, kao što to od 2010 do danas nebi smjela biti ni jedina inspektorica za autorsko i srodna prava DZIV-a), sukladno službenom obrazloženju Vlade RH, uz čl. 164 Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

U Priopćenju za javnost, ravnatelj DZIV-a, Željko Topič, naveo je niz neistina. Prva od njih je "da vodim svoju osobnu kampanju protiv Zavoda vođena isključivo vlastitim interesima i ambicijama, prikazujući isto kao navodnu borbu protiv nezakonitosti u radu Zavoda, te da su mi se u posljednje vrijeme pridružile interesne grupe koje svoj poslovni interes vide u nepoštivanju autorskih i srodnih prava..." S tim u svezi, ravnatelj je zanemario nekoliko činjenica: da je protuzakonitom procedurom ukinuo Sektor za autorsko i srodna prava DZIV-a 2008 i time posljedično moje radno mjesto, da me je oklevetao pred nadzornim Ministarstvom znanosti i Vladom RH i to tajio od mene, te da me je u vrijeme odobrenog godišnjeg odmora, dao iseliti iz moje radne sobe, pa se nakon povratka sa "godišnjeg odmora" nisam imala više gdje vratiti u DZIV, saznavši da sam retroaktivno razriješena (!) od Vlade RH, temeljem Topićeve inicijative.

Službeno obrazloženje u Rješenju bilo je da je zbog promjene ustroja DZIV-a, ukinut Sektor za autorsko i srodna prava i posljedično moje radno mjesto. Bivša Vlada RH, koja potvrđuje ustroje tijela državne uprave, pa tako i DZIV-a, nikada nije dala nalog inspekciji Ministarstva uprave, mada sam to zatražila, da provjeri da je ravnatelj DZIV-a protuzakonitom procedurom, donio štetni ustroj DZIV-a u području autorskog i srodnih prava. Moje razriješenje bilo je protivno propisanoj proceduri, kojom procedurom su bili razriješeni ostali pomoćnici ravnatelja, čime sam bila diskriminirana u odnosu na ostale. Naknadno i slučajno, saznala sam da je ravnatelj uputio Vladi RH dodatni dopis po pitanju moga razriješenja, pun neistina, zbog čega sam pokrenula protiv njega kazneni postupak za klevetu. Ravnatelj je krivnju za moje razriješenje, u postupku klevete, prebacio na bivšeg Predsjednika Vlade RH Ivu Sanadera, iznijevši da je to bilo njegovo diskreciono pravo, s čime ravnatelj nema ništa ! Zašto bi bivši Predsjednik Vlade RH proveo moje razriješenje, suprotno proceduri razriješenja ostalih pomoćnika DZIV-a, a da mu ravnatelj nije dostavio klevete o meni, koje nadzorno Ministarstvo znanosti i Vlada RH nisu provjeravali, a nisu provjeravali, jer je Topić 3 godine plačao tadašnjeg nadzornog ministra znanosti (plačajući mu korištenje Audia 6, sa cca 500 000,00 kuna) ! Ravnateljeva bivša zamjenica Romana Matanovac Vučković, u travnju 2011, lažno je svjedočila u navedenom postupku klevete, a motiv za takav iskaz, smatram, leži u činjenici da je ista godinama ostvarivala 4 primanja: 3 od DZIV-a i 1 na Pravnom fakultetu. Naravno da imam interes privesti kraju ovaj slučaj protuzakonitog, prevarnog i diskriminirajućeg prestanka moga radnog odnosa, te izaći s istinom u javnost, jer sustav državnog nadzora nije funkcionirao. S ovim slučajem, sramotnim za državnu upravu, upoznata je i međunarodna stručna javnost, u području prava javne posudbe, novoga prava značajnog za književnike, s kojim pravom sam se jedina bavila u DZIV-u. Motiv zašto me je Topić oklevetao i prevarno iselio iz DZIV-a u vrijeme odobrenog mi godišnjeg odmora, doživljavajući me konkurencijom, leži, smatram, u njegovoj bojazni da je mogao (i trebao) biti smjenjen početkom 2008, nakon saznanja djelatnika DZIV-a o nizu njegovih protuzakonitosti. Ravnateljeve financijske i radnopravne protuzakonitosti, utvrđene su početkom 2008, temeljem inspekcijskih nadzora Ministarstva financija i Ministarstva uprave, uz njegovo prikrivanje kaznenog djela prvog ravnatelja DZIV-a, te otkrića da je mjesečno plaćao nadzornog ministra, "kupivši" time svoj drugi mandat ravnatelja DZIV-a (nadzorni ministar predlaže imenovanje/razriješenje ravnatelja DZIV-a Vladi RH). Bivša Vlada RH zatražila je od kasnijeg nadzornog Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva (MGRP) nadzor svega navedenog, uz odgovor i meni, koji nikada nisam dobila. Ovaj slučaj predmet je rješavanja 2 zahtjeva pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu: Topićevog imenovanja za ravnatelja DZIV-a i moga radnog odnosa. Ravnateljeve aluzije na moje ambicije odnose se na moju kandidaturu za ravnateljicu DZIV-a iz 2008, podnesenu nakon što je ukinuo moj Sektor i moje radno mjesto (nakon 12 godina, bez valjanog obrazloženja, protivno vlastitim najavama EU o potrebi povečanja izvršitelja u području autorskog i srodnih prava DZIV-a, te protivno preporukama neovisnih stručnjaka EU, također o potrebi povečanja izvršitelja u navedenom području), te nakon saznanja za gore navedene ravnateljeve protuzakonitosti. Nakon ovoga obrazloženja, jasno je što je uzrok, a što je posljedica. Pojavljivanje interesnih grupa, za koje sam saznala nakon članka u Index-u, ukazuje, smatram, na šire nezadovoljstvo i potrebu izmjena/dopuna Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAPSP), nakon 9 godina primjene i nakon što su uočeni određeni problemi u njegovoj primjeni, a što je i na tragu najave DZIV-a 2005 u pismu Ministarstvu financija da će na nedorečenosti ZAPSP-a svoje mišljenje dati i Vijeće stručnjaka, koje to nije učinilo.

Ujedno, u Priopćenju za javnost, ravnatelj je naveo neistinu da se "slijedom optužbi gđe. Stilin Zavod već nebrojeno puta očitovao kako nadležnim institucijama koje su provjeravale navedene navode, tako i medijima". Dana 20. 3. 2012 primila sam Promemoriju, dokument koji je, sada bivše, nadzorno MGRP nad radom DZIV-a, uputilo novom nadzornom Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS), iz kojeg proizlazi da MGRP nije učinilo nikakav nadzor (ni upravni, ni proračunski) nad radom DZIV-a, u razdoblju svoje nadležnosti (od 13.3.2008 do 22.12.2011). Osim toga, prvi ravnateljev dopis koji sam primila istovremeno kada i Vlada RH i MGRP, bio je 3,5 godine nakon moga razriješenja (31.8.2011), pa govoriti o nebrojeno očitovanja DZIV-a, koja očitovanja nisam ni vidjela, a tiču se moga slučaja (Vlada RH je u svojim dopisima tražila da se odgovori upute i meni), ukazuje na nastavak ravnateljeve manipulacije i iznošenje neistina. I na kraju, navod ravnatelja u Priopćenju za javnost "da kao i u svakoj situaciji do sada DZIV je spreman svim nadležnim institucijama podastrijeti sve činjenice i dokumente iz kojih mogu provjeriti neutemeljenost svih navedenih optužbi i insinuacija", u okolnostima kada takvih situacija provjere/nadzora od strane MGRP prema DZIV-u nije bilo u proteklom 4 godišnjem razdoblju, što je MGRP i potvrdilo u navedenoj Promemoriji, ukazuje da je odgovornost i to kaznena odgovornost ravnatelja DZIV-a (zloupotreba položaja i ovlasti, davanje mita i dr. iz čl. 337, čl. 348,.. Kaznenog zakona – NN 110/97,..) i svih onih koji su propustili dužni nadzor nad DZIV-om (nesavjestan rad u službi iz čl. 339 Kaznenog zakona) jedino rješenje ovog slučaja. Izgradnja demokracije i pravne države pretpostavlja primjenu zakonskih odredbi za sve.

Temeljem članka 41. Zakona o medijima, molim objavljivanje ovog ispravka, u istoj rubrici, istom veličinom slova teksta i naslova, te da se ispravak i informacija na koju se odnosi označi i poveže linkom.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Evo detalja objavljenig nedavno u hrvatskim medijima o divotama sudovanja pred hrvatskim sudovima. Dakle, HDAP – ALAI, Hrvatsko društvo za autorsko pravo je osnovano prije 10-ak godina u Zagrebu i okuplja ”pravnike, druge građane i pravne osobe koji se bave autorskim pravom i pravima srodnim autorskom”. Budući da je na njihovoj web-stranici objavljen i popis svih članova udruge, ne treba biti jako pametan pa vidjeti da u članstvu participira 20,4 posto članstva koji su profesori i asistenti na pravnim fakultetima u Hrvatskoj, 18,5 posto članova su glazbenici i članovi udruga glazbenika poput HDS ZAMP-a i pridruženih udruga, 13,0 posto su menadžeri, 18,5 posto predstavnika različitih institucija poput Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, 14,8 posto su odvjetnika, 3,7 posto režisera, 11,1 posto sudaca različitih hrvatskih sudova.

Naravno, svatko ima pravo biti član nevladinih udruga kakvih želi. Riječ je o ustavnom pravu građana Hrvatske. Zašto bi suci, članovi ZAMP-a, dužnosnici Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, odvjetnici i menadžeri bili izuzetak? No ipak nije tako. Od sudaca, i drugih pravosudnih djelatnika, recimo, se očekuje da ne budu članovi političkih stranaka. Zašto? Zato jer je riječ o višoj vrijednosti – o njihovoj nezavisnosti.

Usprkos činjenici da Hrvatsko društvo za autorsko pravo nije stranka već ‘’stručna udruga”, kroz udrugu očito cirkulira i novac ali i interesi koji spajaju i nešto na prvi pogled sasvim nespojivo: sveučilišnog profesora s bubnjarom, suca s pjevačem šlagera i odvjetnikom. Evo još jednog savršeno očitog i dokazljivog primjera: od 6. do 8. listopada 2008. godine održan je Kongres međunarodne udruge ALAI u Dubrovniku koji je organizirala udruga ALAI Hrvatska. Kao sponzori kongresa navedene su, uz ostale organizacije i Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava, Hrvatska diskografska udruga, Hrvatsko društva skladatelja za zaštitu autorskih prava, tj. udruge koje organizacijski i financijski participiraju u ZAMP-u. U materijalima nakon tog skupa crno na bijelom stoji kako ZAMP financira neke djelatnosti udruge ALAI Hrvatska u čijem su članstvu navedeni suci, bubnjari, odvjetnici, sveučilišni profesori, pjevači, menadžeri… Drugim riječima, ako je netko od hrvatskih sudaca ili pak dužnosnika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo bio tih dana u Dubrovniku, pouzdano možemo konstatirati kako je troškove, ili bar dio njih – platio ZAMP. Pa što ako ih je ZAMP malo financijski pomogao? Ništa, osim ako se ti isti ljudi ne pojavljuju kao ”nezavisne stranke” u nekim sudskim postupcima na području Hrvatske ili ako su kao ”nezavisni stručnjaci” pozvani da u nekim slučajevima daju svoje ”nezavisno” stručno mišljenje.

Biste li kao stranka sudjelovali u parnici protiv ZAMP-a ako biste znali da su i vaš sudac, i vaš tužitelj i vaš sudski vještak, ali i državni organ koji kontrolira zakonitost rada ZAMP-a članovi organizacije koju sufinancira ZAMP? Da li bi se, da se tako nešto dogodi, osjećali kao ”ravnopravna stranka u postupku”? Ili, biste li se uopće obraćali za ”nezavisno” mišljenje o ZAMP-u državnom dužnosniku kojeg je financijski pomogao ZAMP i koji s dužnosnicima tog istog ZAMP-a surađuje u nekog trećoj organizaciji? Teško.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

HDS-ZAMP se koristi ucjenama i reketarenjem protiv organizatora koncerata u Hrvatskoj, rečeno je na konferenciji udruge Promo koja okuplja organizatore koncerata, prenosi Internet Monitor. ZAMP je naplatna služba Hrvatskog društva skladatelja, a Promo ih optužuje da koristi svoj monopolistički položaj kako bi bez kontrole i objašnjenja nametao svoja pravila i cjenike vezane uz izvođačka autorska prava.

Promo je u zagrebačkoj Tvornici, koja je jedna od članica, iznio kako im ZAMP prijeti mogućim tužbama, samim tužbama i policijom u naplaćivanju svojih tarifa, dok je odvjetnik udruge Jadranko Črnko rekao da se ZAMP služi ”krivičnim djelom ucjene”. Promo kaže da im ZAMP zabranjuje održavanje koncerata ili prijeti zabranom u slučaju neplaćanja te slične prijetnje iznose i samim dvoranama u kojima se koncerti održavaju, iako prema zakonu na to nemaju pravo jer koncerte dogovaraju izvođač i organizator, a ZAMP tu služi kao servis za evidenciju, kažu iz Proma. Darko Putak je ovakvo ponašanje nazvao ”reketarenjem”.

Udruga smatra da HDS-ZAMP iskorištava krajnje loš zakon te da guši organiziranje stranih izvođača u Hrvatskoj previsokim tarifama. Tako je navedeno kako u Hrvatskoj od cijene ulaznice na koncert 10% ide ZAMP-u, što je navodno najviši postotak u svijetu. U SAD-u je ta brojka 0,3 posto, Britaniji 3%, Njemačkoj 3,9%, Francuskoj 5%, u Švedskoj 5,5%, a kao jedina zemlja s jednako visokim postotkom kao u Hrvatskoj navedena je ...ehm... samo Srbija. Izgleda da je počeo glazbeni rat brojki i novaca.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Iako se kabelski koncesionari u RH uopće ne bave ni proizvodnjom niti plasmanom glazbenih sadržaja jer za takvu djelatnost prema postojećim propisima uopće nisu ovlašteni već isključivo obavljaju posao prenošenja radio i TV signala od proizvođača koji plaća naknadu ZAMP-u do potrošača koji također za isti sadržaj plaća ZAMP-u, ogromne naknade ZAMP-u onemogućuju im bilo kakav daljnji rad. Riječ je o milijunskim svotama.

U Hrvatskoj djeluje dvadesetak kabelskih operatera od kojih je njih osam, prema dostupnim podacima, dobilo blizu sto tužbi koje se kreću od 2000 kuna do 2,5 milijuna kuna. “ZAMP negira našu djelatnost za koju imamo dozvolu od nadležnih tijela, a to je kabelska distribucija. Oni tvrde da se mi tobože ubrajamo u posve drugu kategoriju tvrtki, koje manipuliraju radio i TV signalom i produciraju vlastiti program, odnosno onih koje obavljaju takozvanu retransmisiju jer se na nju mora plaćati autorska naknada”, navode u udruzi kabelskih koncesionara. Oni smatraju da ih ZAMP pokušava izmoriti tužbama jer je jednom od koncesionara u jednom danu na kućnu adresu pristiglo više od 20 prekršajnih prijava.

Uz parnice, vode se i brojni prekršajni postupci, radi prekršaja iz čl. 189. i 192. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, kod svih sudova nadležnosti prema sjedištima kabelskih distributera. HDS pokreće novi postupak svaki mjesec, te tako zatrpava sudove novim zahtjevima/optužnim prijedlozima, identičnima po sadržaju, samo što tvrdi da se neovlašteno iskorištavaju autorska djela u različitom razdoblju. Dakle HDS svaki mjesec navodnog neovlaštenog korištenja autorskih prava tretira novim prekršajem, a radilo bi se o jednom produljenom prekršaju, u kojem se okrivljenika može osuditi jednom kaznom, a ne posebnom kaznom za svaki mjesec, kako to traži HDS. Kazne su propisane u iznosu 5.000,00 kn – 50.000,00 kn za pravne osobe i 2.000,00 kn – 10.000,00 kn za odgovorne osobe u pravnoj osobi, odnosno 10.000,00 kn – 100.000,00 kn za pravne osobe i 4.000,00 kn – 10.000,00 kn za odgovorne osobe u pravnoj osobi, ako su prekršaji počinjeni radi stjecanja imovinske koristi.

Ravnatelj regulatora telekomunikacijskog tržišta Dražen Lučić u dopisu jednom od kabelskih operatera, riječkom Kabel Kanalu, potvrdio je da njihove usluge ne predstavljaju retransmisiju na koju se poziva ZAMP. Međutim, glasnogovornica stručne službe HDS-a Marina Ferić-Jančić odgovorila je da su to posljedice neusklađenosti nazivlja. “Kabelski operateri dužni su za svoje poslovanje, bilo da se ono naziva kabelskom retransmisijom ili kabelskom distribucijom, imati odobrenja svih onih čije vlasništvo, odnosno prava, koriste i za to platiti naknadu”, kaže Ferić Jančić dodajući da je to stav i Zavoda za intelektualno vlasništvo i Pravnog fakulteta.’

S obzirom na trenutačnu situaciju, Hrvatska bi mogla biti jedna od prvih država u Europi koja je namjerno ugušila vlastiti sustav kabelske distribucije radio i TV-signala a stotine ljudi koji se danas bave tom aktivnošću istjerala na ulicu.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Prekršajni sud u Splitu novčano je kaznio Udrugu “Marjan” i njihovog predsjednika Nikšu Domuzina, prema Zakonu o autorskim i srodnim pravima (ZASP), jer su u Strossmayerovu parku (Đardinu) organizirali koncert nekolicine lokalnih punk rock sastava – bez odobrenja za javno korištenje glazbe, izdano od Hrvatskog društva skladatelja (HDS-ZAMP). Udruga ‘Marjan’ i njen predsjednik, Nikša Domuzin, kažnjeni su s ukupno 5,5 tisuća kuna. Najavili su očitovanje javnosti nakon završenog sudskog postupka, a za sada najavljuju žalbu Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu. Riječ je o koncertu održanom 1. svibnja 2007. godine na kojem su nastupili bandovi “Fon Biškić“, “Metapren“, “Radio Kabul“, “Justin Johnston“ te “Ekskurzija poljoprivredne škole“, od kojih niti jedan u tom vremenu nije imao komercijalno objavljeni glazbeni materijal, niti su bili članovi HDS-ZAMP-a, odnosno svi su spadali pod kategoriju “demo“, ili “garažnih“ glazbenih sastava. Odjel za kulturu tadašnje gradske administracije potpomogao je Udrugu “Marjan” pokrivanjem troškova razglasa i osiguranja, dok je koncert bio besplatan za publiku. Kako je riječ o “rubnom slučaju“ pozivanja na nepostojeća autorska prava, mediji su se u više navrata osvrtali na ovaj slučaj, koji je, dakle, finaliziran sadašnjom presudom splitskog Prekršajnog suda. Premda su svi navedeni izvođači svirali samo svoje glazbene materijale, dakle ne glazbene “obrade“ otprije objavljenih i autorski zaštićenih djela, splitski je ogranak HDS-ZAMP-a promptno tužio, odnosno pokrenuo prekršajni postupak, protiv Udruge “Marjan”. HDS-ZAMP se u prijavi pozvao, a Prekršajni sud u presudi potvrdio, kako je Udruga “Marjan” prekšila zakonsku odredbu, ne uvažavajući činjenicu kako neafirmirani glazbeni sastavi nisu članovi HDS-ZAMP-a, te kako nije razumljivo čija su autorska prava ovom prilikom povrijeđena.


A ako imate zaista lošu sreću, nakon višemjesečnog planiranja i znatnih financijskih izdvajanja, svadba vam može biti upropaštena u ime zaštite autorskih prava.

Na vjenčanje Mirka i Sanje Mesec upali su nezvani gosti, koji su im upropastili vjenčanje. Nekoliko minuta poslije ponoći na svadbeni pir u dvorani u Drenovcima kraj Vinkovaca upali su inspektori Ministarstva financija i Porezne uprave iz Vinkovaca, a s njima su u pratnji bili i policajci. Inspektori su banuli dok je gotovo šest stotina uzvanika darivalo svoje poklone mladencima.

Inspektori su svadbeni pir prekinuli i više od sat vremena, no prema riječima roditelja mladoženje, nisu kontrolirali uredne dozvole vlasnika objekta s kojima su Meseci imali uredan ugovor. Umjesto toga usredotočili su se na glazbenike, od kojih su tražili potvrdu da plaćaju naknadu ZAMP-u, a od snimatelja obrtnice. Inspektori su čak od susjeda, prijatelja i rodbine obitelji Mesec, koji su pomagali u podjeli hrane i pića gostima, tražili da im pokažu ugovore o djelu.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet