Evo detalja objavljenig nedavno u hrvatskim medijima o divotama sudovanja pred hrvatskim sudovima. Dakle, HDAP – ALAI, Hrvatsko društvo za autorsko pravo je osnovano prije 10-ak godina u Zagrebu i okuplja ”pravnike, druge građane i pravne osobe koji se bave autorskim pravom i pravima srodnim autorskom”. Budući da je na njihovoj web-stranici objavljen i popis svih članova udruge, ne treba biti jako pametan pa vidjeti da u članstvu participira 20,4 posto članstva koji su profesori i asistenti na pravnim fakultetima u Hrvatskoj, 18,5 posto članova su glazbenici i članovi udruga glazbenika poput HDS ZAMP-a i pridruženih udruga, 13,0 posto su menadžeri, 18,5 posto predstavnika različitih institucija poput Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, 14,8 posto su odvjetnika, 3,7 posto režisera, 11,1 posto sudaca različitih hrvatskih sudova.
Naravno, svatko ima pravo biti član nevladinih udruga kakvih želi. Riječ je o ustavnom pravu građana Hrvatske. Zašto bi suci, članovi ZAMP-a, dužnosnici Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, odvjetnici i menadžeri bili izuzetak? No ipak nije tako. Od sudaca, i drugih pravosudnih djelatnika, recimo, se očekuje da ne budu članovi političkih stranaka. Zašto? Zato jer je riječ o višoj vrijednosti – o njihovoj nezavisnosti.
Usprkos činjenici da Hrvatsko društvo za autorsko pravo nije stranka već ‘’stručna udruga”, kroz udrugu očito cirkulira i novac ali i interesi koji spajaju i nešto na prvi pogled sasvim nespojivo: sveučilišnog profesora s bubnjarom, suca s pjevačem šlagera i odvjetnikom. Evo još jednog savršeno očitog i dokazljivog primjera: od 6. do 8. listopada 2008. godine održan je Kongres međunarodne udruge ALAI u Dubrovniku koji je organizirala udruga ALAI Hrvatska. Kao sponzori kongresa navedene su, uz ostale organizacije i Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava, Hrvatska diskografska udruga, Hrvatsko društva skladatelja za zaštitu autorskih prava, tj. udruge koje organizacijski i financijski participiraju u ZAMP-u. U materijalima nakon tog skupa crno na bijelom stoji kako ZAMP financira neke djelatnosti udruge ALAI Hrvatska u čijem su članstvu navedeni suci, bubnjari, odvjetnici, sveučilišni profesori, pjevači, menadžeri… Drugim riječima, ako je netko od hrvatskih sudaca ili pak dužnosnika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo bio tih dana u Dubrovniku, pouzdano možemo konstatirati kako je troškove, ili bar dio njih – platio ZAMP. Pa što ako ih je ZAMP malo financijski pomogao? Ništa, osim ako se ti isti ljudi ne pojavljuju kao ”nezavisne stranke” u nekim sudskim postupcima na području Hrvatske ili ako su kao ”nezavisni stručnjaci” pozvani da u nekim slučajevima daju svoje ”nezavisno” stručno mišljenje.
Biste li kao stranka sudjelovali u parnici protiv ZAMP-a ako biste znali da su i vaš sudac, i vaš tužitelj i vaš sudski vještak, ali i državni organ koji kontrolira zakonitost rada ZAMP-a članovi organizacije koju sufinancira ZAMP? Da li bi se, da se tako nešto dogodi, osjećali kao ”ravnopravna stranka u postupku”? Ili, biste li se uopće obraćali za ”nezavisno” mišljenje o ZAMP-u državnom dužnosniku kojeg je financijski pomogao ZAMP i koji s dužnosnicima tog istog ZAMP-a surađuje u nekog trećoj organizaciji? Teško.
Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

