Prije nekoliko dana mediji koji nisu pod kontrolom objavili su vijest o zanimljivom preuzimanju Croatia Rekordsa od strane ZAMP-a. Nitko ne pita odakle jednoj nevladinoj udruzi koju nitko ne nadzire to9liko slobodnog novca. Uostalom, smije li se nevladina i neprofitna udruga baviti itekako profitnim poslovima? Smije, ako se zove ZAMP. Tekst prenosimo u cijelosti:

"Daleko od medija i javnosti ZAMP se sprema preuzeti najveću hrvatsku diskografsku kuću Croatiju records. Nekadašnji diskografski div, u pravom smislu te riječi, tvornica ploča, odavno ne posluje dobro. Nije uspijevala izvršavati svoje obveze ni prema ZAMP-u, pa je na ime duga za autorska prava ZAMP već stekao 10 posto dionica diskografske kuće iz Dubrave.

Neformalni prvi čovjek ZAMP-a hrvatski predsjednik dr Ivo Josipović je blagoslovio preuzimanje Croatia recordsa. ZAMP je već godinama najuspješnija i najmoćnija glazbena organizacija u Hrvatskoj i preuzimanje Croatia recordsa bit će prvo javno ulaganje ove svojevrsne glazbene policije, za koju se u javnosti govorilo da je od zaštite muzičkih autorskih prava proteklih godina obrnula, odnosno zampila oko milijardu kuna.

BALKANSKI EMI
Croatia records je svoje najveće poslovne rezultate postizala pod imenom Jugoton. Nekadašnji Jugoton je osnovan 1947. nacinalizacijom nekadašnjeg Elektrotona. Pogoni nekadašnjeg Jugotona po uzoru na engleski EMI izgrađeni su pedesetih godina prošlog stoljeća. Nekadašnji Jugoton, kao balkanski EMI, dugi niz godina bio je ekskluzivac EMI-ja na ovim prostorima. Početkom devedesetih Jugoton je promijenio ime u Croatia records, a poslije toga je privatiziran. Vlasničku strukturu je mijenjao nekoliko puta.

Današnji Croatia records nalazi se na istoj adresi, a od onoga što je imao nekadašnji Jugoton zadržao je samo jednu zgradu, ostatak poslovnih prostora i velikog zemljišta zbog neotplaćenog kredita preuzela je Zagrebačka banka i kasnije to je iznajmila, među ostalima i pogrebnom poduzeću, koje već nekoliko godina zauzima najveći broj kvadrata nekadašnjeg Jugotona.

Trenutni predsjednik uprave Croatia recordsa i većinski vlasnik Željko Babogredac kuću iz Dubrave preuzeo je prije šest godina i za vrijeme njegovog predsjednikovanja srozavanje Croatia recordsa se nije zaustavilo.

Nastavljen je redoviti godišnji pad prihoda od otprilike 45% u odnosu na prethodnu godinu. Ukupna godišnja prodaja nosača zvuka Crotia recordsa danas je znatno manja od nekadašnje naklade srednje uspješnog izdanja.

ZAMP KAO CROATIA RECORDS NEKADA
Nestvarno zvuče brojke od, primjerice, 630.000 prodanih ploča “Magazina” iz 1987. ili oko 700.000 prodanih vinila “Novih fosila” (“Budi uvijek blizu”) iz 1981. Mišo Kovač je 1971. prodao više singlova s hitom „Proplakat će zora“ nego što je u tadašnjoj Jugoslaviji bilo gramofona.U vrijeme svoje najveće popularnosti za nekadašnji Jugoton su snimali: Bijelo dugme, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Danijel, Azra, Plavi orkestar, Crvena jabuka, Hari Mata Hari, Neda Ukraden, Halid Bešlić...svi ti izvođači s većinom svojih studijskih albuma već u prvoj godini prelazili su 300 000 nosača zvuka, a koliko je kranji ukupni broj prodanih primjeraka svokog od najprodavanijih izdanja kuće iz Dubrave teško je reći, ali neće se pogriješiti ako se kaže da je svaki od tih izvođača za Croatiju records prodao milijune nosača zvuka.

Danas se zlatnom nakladom smatra 10 tisuća prodanih CD-a, a nekada se srebrna ploča dojeljivala za 25 tisuća primjeraka, zlatna za preko 50, platinasta za preko 100 i dijamantna za preko 150 tisuća primjeraka. Nabrojane najveće naklade su godišnje postizali deseci domaćih i stranih izdanja, dok je primjerice u zadnjih dvije godine današnju platinastu nakladu od preko 40 000 CD-a dostigao samo Gibonni s albumom Toleranca. Gibboniju je to od domaćih izvođača jedinom uspjelo, ali ni taj rijetki domaći izuzetak kao ni većina najvećih sadašnjih domaćih glazbenih zvijezda obično nisu više ekskluzivci Croatia recordsa. Ni jednu industriju nije zahvatila kriza kao diskografsku industriju, ali, ni na ostacima ostataka nekadašnjeg diskografskog tržišta, Croatia records više nije dominantna kao nekada.

ZAMP je danas moćan kao Croatia records nekada, pa je očekivati da će za kuću iz Dubrave doći, ako ne davni zlatni dani, onda svakako neko poslovno uspješnije razdoblje.

http://www.tjedno.hr/index.php/kategorija-nalsovne-2/3095-zamp-preuzima-croatiju-records

Objektiv je u broju od 12. lipnja objavio odličan kritički tekst pod naslovom "Zna li Radman što Jura Hrvačić i fantomska udruga HURIN rade s novcima od naše pretplate HRT-u?" u kojem se otvoreno i bez dlake na jeziku progovara o kancerogenom procesu skrivenom pod akronimom ZAMP. Tekst prenosim u cijelosti:

Hrvatska udruga radija i novina okuplja 136 radijskih postaja i 27 novina i oformljena je zapravo kako bi rješavala probleme koncesionara prvenstveno sa ZAMP-om.

"Tako se svima nudilo članstvo pod izlikom da će imati popust kod ZAMP-a jer je to najveća troškovna stavka koju radijski koncesionari moraju plaćati, pa se većina koncesionara masovno uključila u HURIN", kaže nam naš sugovornik koji je iz razumljivih razloga htio ostati anoniman.

No, udruga nije ispunila svoj cilj.

"Namet ZAMP-a nije smanjen u ovim recesijskim vremenima kada je radio kao tercijarna djelatnost i oglašavanje na lokalnom mediju u velikim problemima", ističe jedan od "malih" koncesionara, klonivši se toga da previše priča o HURIN-u jer je i sam član te udruge.

HURIN se rijetko oglašava u javnosti, a kada to i napravi gotovo pa nehotice otkriva svoju pravu svrhu djelovanja.

Posljednji puta kada se oglasio, nagazio je na zviždačicu Ivanu Lekšić koja je za H-alter javno progovorila o lažiranju medijskih emisija kako bi se dobila sredstva iz Fonda za pluralizam. Pri tom se izložila silnim neugodnostima, ali i prijetnjama, no nimalo privlačan posao odlučila je odraditi do kraja. Lekšić, ipak, nije mogla odraditi ono što bi trebale odraditi institucije, a iste, vidjet ćemo, napravile su tek minorne korake u razrješavanju ove radijske muljaže.

Sredstva iz Fonda, naime, dodjeljuje Vijeće za elektroničke medije, a namijenjena su točno određenim radijskim emisijama i njihovim autorima koji se bave sadržajima od javnog interesa. Kada bi htjela, inspekcija bi mogla točno detektirati u čijim je džepovima završavao novac iz Fonda, no volje ni za to očito nema.

No, sjetimo se što je svojedobno govorila Ivana Lekšić:

"Kao osoba koja godinama radi na radijskim postajama Bjelovarsko-bilogorske županije i Međimurske županije, osjećam potrebu reagirati i prokomentirati medije u Hrvatskoj (bar one na kojima sam radila) i dati Vam na znanje da što god promijenili i odlučili u novom Zakonu o elektroničkim medijima, ništa od svega toga ne znači ukoliko netko ne počne pratiti rad tih istih medija. Kako sam zbog straha da ne ostanem bez posla, a samim tim i sredstava za život, godinama bila prisiljavana na lažiranje radijskih emisija za sredstva Fonda za pluralizam, rasprava o tome tko treba dobiti pravo na javljanje za ta ista sredstva (portali, neprofitni mediji, komercijalni... itd.) je više nego smiješna. I dok Vi raspravljate treba li portalima dati mogućnost za dobivanje sredstava iz navedenog fonda, SVE radijske postaje na kojima sam radila (radila sam na tri radijske postaje u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji), javljajući se za sredstva od Fonda za pluralizam, lažirale su više od 70 posto emisija za koje su dobile novac. Vijeće za medije je kao nadležno tijelo obaviješteno o tome, no nije reagiralo", kazala je prije nekoliko mjeseci za medije, a onda to isto kazala i na sastanku u Ministarstvu kulture i na sastanku u Vijeću za elektroničke medije dokazujući istovremeno kako je doista i istina da je Vijeće za elektroničke medije o svemu bilo obaviješteno i ranije.

Lekšićkin iskaz, dakako, nije se svidio čelnicima HURIN-a. A zašto i bi? Medijska galama koja se digla nakon njezina iskaza u medija prijetila je time da se pojača nadzor nad emisijama koje emitiraju lokalne radijske postaje. No, i to možemo objesiti mačku o rep. Zakoni su, kao što znamo, tu, kako bi se selektivno provodili.

Na zadnje noge tada se digao Juraj Hrvačić i HURIN. U javnost su odaslali priopćenje u kojem se grubo, baš u hrvatskoj maniri, gazi zviždačicu Ivanu Lekšić. Umjesto da zatraže i forsiraju promptnu istragu navedenih tvrdnji, Ivanu Lekšić iz HURIN-a optužili su da "bez dokaza dovodi u sumnju legalnost korištenja sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznolikosti elektroničkih medija", te da "HURIN pozdravlja način dosadašnjeg rada VEM-a a vezano uz raspodjelu sredstava Fonda gdje je sve transparentno objavljeno na njihovim stranicama od natječaja, bodovanja, emisija za koje su odobrena sredstva, pa do pravdanja sredstava". "Utemeljenje Fonda inicirao je upravo HURIN s ciljem poticanja raznolikosti programskih sadržaja radijskih postaja sa željom da se otrgnu od mogućeg zaborava mnoge zavičajne tradicije, promiče kulturna raznolikost Hrvatske i dobrobit njenih nacionalnih manjina. Sredstva Fonda su taj cilj i ostvarila, plus činjenica da su upravo zahvaljujući sredstvima Fonda zaposleni mnogi mladi visokoobrazovani novinari".

No, mimo i Lekšićkinih tvrdnji, uskoro se pokazuje da HURIN govori teške neistine kada je u pitanju lažiranje radijskih emisija. Osim što je Vijeće za elektroničke medije pod pritiskom javnosti i Ministarstva kulture koje se angažiralo oko Lekšićkinog slučaja detektiralo četiri nakladnika koja će zbog nepravilnosti u radu prijaviti DORH-u, nedavno je isto potvrdilo i pismo radnika Soundset Požege, radijske mreže u vlasništvu Cratis retisa, na čijem je čelu predsjednik Uprave Josip Majher. Radnici, među ostalim, u pismu navode i sljedeće:

"Marketinški djelatnik dobio je sporazumni otkaz bez sankcija iako je priznao kriminal veći od 100 tisuća kuna u samo desetak mjeseci. Snimke programa 'čudom' nestaju kako se ne bi ušlo u trag nepravilnostima. Vijeću za elektroničke medije šalju se izvješća koja odrađuje direktor Srđan Hasić Vuđan. Postoji sumnja da se u posljednje vrijeme uplate koje trebaju doći na Soundset Požegu preusmjeravaju na Cratis retis i Soundset Brod, a naznake postoje da će to biti i s preostalim iznosom iz Fonda za 2012. te s odobrenim sredstvima za 2013. godinu. U programu Soundset Požege od 8. ožujka nema voditelja tako da se emitiraju samo glazba i vijesti što nikako nije u skladu sa županijskom koncesijom koju imamo. Emisije za koje nam je Fond odobrio sredstva se ne proizvode, ali će vjerojatno biti lažirane ili će opet pod 'čudnim okolnostima' nestati snimke programa".

Isti je radio bez problema funkcionirao 30 godina na medijskoj sceni zapošljavajući 16 ljudi koji su redovno primali plaću. Dolaskom nove klike pod dirigentskom palicom Josipa Majhera koji u vlasništvu ima 51 posto radija, počinju njihovi problemi. Radio tako danas ima pet zaposlenika koji za svoj rad ne primaju plaću od siječnja 2013., a za studeni je isplaćena u obliku pozajmice. "Djelatnike radija iscrpljuje se maksimuma. Godišnji odmor dobivamo 'na kapaljku', bez rješenja, i svake godine većini djelatnika po nekoliko dana godišnjeg propadne. To je prema direktorovim riječima mjerilo da smo odani firmi u kojoj radimo", pisali su prije koji tjedan radnici Soundset Požege.

Slično govore i informacije s terena: DA, emisije se lažiraju, a sredstva iz Fonda ne služe zapošljavanju visokoobrazovanih ljudi, već se događa upravo suprotno - okrupnjavanje i koncentracija radijskih postaja oko nekolicine istih ljudi, čime se omogućava smanjivanje broja zaposlenih te dijeljenje snimljenih emisija na nekoliko radijskih postaja u vlasništvu jednog pojedinca.

Josip Majher drži 51 posto radija. Juraj Hrvačić drži Radio Antenu, Narodni radio te Zagrebački radio i RVG. A, kako je Objektiv i ranije pisao, Vijeće za elektroničke medije do sada nije izvršilo opsežnu kontrolu koncentracije medija u rukama nekolicine "igrača", stoga se događa da skup tih pojedinaca uz potporu najjačih marketinških agencija međusobno dijeli 95% marketinškog kolača. Istodobno, Hrvačićeva novinska agencija Mediaservis prodaje vijesti radijskim postajama za sitan novac i vezuje ih marketinški.

Činjenica je, Vijeće za elektroničke medije nema ni kapaciteta kontrolirati svaku od navedenih razina koja omogućava malverzacije, no istodobno za to nema niti volje. Vijeće za elektroničke medije je, naime, pod snažnim utjecajem HURIN-a koji je sada posebno uznemiren zbog činjenice da bi se u saborskoj proceduri trebale naći Izmjene i dopune Zakona o elektroničkim medijima po kojima bi i portali postali korisnici sredstava Fonda. Tako uznemireni, povlače ishitrene poteze, pa se u priopćenju postavljaju kao kakovo nadzorno tijelo Vijeća za elektroničke medije kvalificirano da ocjenjuje njihov rad, pozdravljajući njihovu transparentnost i njihovo dosadašnje djelovanje.

HURIN bi uključivanjem portala u dijeljenje financijskog kolača iz Fonda, osim novca, izgubio dosadašnji utjecaj i moć. Portali bi zasigurno reagirali kada bi preveliki dio novca išao samo nekolicini istih nakladnika. To vrlo dobro zna čelništvo udruge naviklo na opijum moći.

HURIN je, pričaju nam upućeni, uvijek funkcionirao kao sindikat u kojem su glavnu riječ imali veliki radijski igrači, a malima bi se eventualno davalo da budu predsjednici u nekom od osam regionalnih centara. "Izbor predsjednika HURIN-a obično je funkcionirao po principu - ja ću tebe podržati za predsjednika ili dopredsjednika u nekom regionalnom centru, a tvoji onda mene moraju birati za glavnog", kaže nam naš izvor.

Naši nam sugovornici govore kako je mjesto predsjednika HURIN-a uvijek omogućavalo da se privatni interesi guraju kao interesi svih članova udruge. HURIN je, ističu, tako često znao progurati neke izmjene u Zakonu o elektroničkim medijima koje su išle na ruku velikim igračima.

Na čelu HURIN-a danas je radijski mogul Juraj Hrvačić, a upućeni nam kažu kako je isti drmao HURIN-om i onda kada nije bio na njegovu čelu, već je to radio preko svojih poltrona.

Nije stoga ni čudo da je zadnjih mjeseci u redovima HURIN-a zavladala panika.

Oznake: ZAMP

24sata i komentator Tomislav Klauški objavili su 14. lipnja tekst pod naslovom "HRT kao ERT: Najlakše bi bilo ukinuti, ali kako onda izgraditi?" u kojem se kritički progovara o kancerogenim nakupinama na HRT-u. Tekst prenosim u cijelosti:

"Kome nakon pet zakona, nekoliko desetaka urednika, četiri tisuće zaposlenih, stotinu izgubljenih milijuna, milijardi grešaka i promašaja, nezabilježene korupcije, kriminala i cenzure, nije barem jednom došlo da HRT-u napravi ono što su sumanuti Grci napravili svojoj javnoj televiziji?

Naprosto je ukine.

Jer, to naprosto više nema smisla.

Nema smisla više donositi zakone koji samo povećavaju kaos. Nema smisla postavljati urednike kojima nakon debakla ostane dvocifreni koeficijent plaće. Nema smisla otvarati nove programe kad je nemoguće napuniti i postojeća dva. Nema smisla milijarde od pretplate davati za parafiskalne namete poput ZAMP-a. Nema smisla nadati se promjenama, kad je svaka još pogubnija.
Svake godine sve gore

Bez obzira koja politika došla, Hrvatska radiotelevizija postojano klizi u ponor: novinarski, kadrovski, financijski, reputacijski, gubi ugled i gledateljstvo, proizvodi gubitke i skandale.

Tako je već punih dvadeset godina. I svake godine izgleda sve gore. I zato, sigurno nema onoga - uključujući i same zaposlenike na Prisavlju - koji barem na trenutak, barem za svoju dušu, nije poželio da se ta agonija okonča, stavi ključ u bravu, otpusti sve zaposlene i krene ispočetka. Od nule.

To su napravili Grci i to je duboko nedemokratski, pa i diktatorski, nasilnički. Ali to je nešto na što Bruxelles nije imao primjedbi. Znači, može se.
Grčka kao Hrvatska

U Grčkoj je bila veoma slična situacija. Oko tri tisuće zaposlenih u zemlji s duplo više stanovnika, približan broj programa, pad gledanosti i povjerenja gledatelja, brojne optužbe da služe politici, da generiraju korupciju, isisavaju novac, uništavaju profesiju...

A sami novinari ERT-a za sve to optužuju vlast.

U Hrvatskoj je sve isto. Još otkad je Antun Vrdoljak na porti HRT-a izvjesio popis novinara kojima je zabranjen ulazak, preko zakonskih promjena u vezi izbora glavnog urednika koje su u doba Mirka Galića izazvale raspad sistema, preko nabavki sapunica, Hloverkine cenzure i milijunskih gubitaka, pa sve do ere v.d. urednika koji se mijenjaju poput balavih rupčića. Češće se govorilo o državnoj televiziji, nego o javnom servisu.

I svaki put se činilo da će promjena zakona popraviti stvari. Jednom se to pokušalo većom demokratizacijom (barem na papiru), drugi puta većom centralizacijom. Jednom se težište odlučivanja prebacivalo na Prisavlje, drugi puta se vraćalo u Vladu i Sabor.
Od Tuđmana do Milanovića

I onda kad je ravnatelja postavljao Franjo Tuđman, i onda kad ga je postavljao Ivica Račan, i kad se imenovao na HRT-u, i sad kad ga je postavio Sabor nakon dogovora premijera i predsjednika, HRT nikako da se izvuče iz blata.

Zbog svega toga u ovoj zemlji sigurno nema onoga tko barem na trenutak nije poželio da se HRT naprosto ukine.

Da se svi otpuste, sve pogasi i da se krene ispočetka. Ali što nakon toga?

Tko će ponovno dizati novi javni servis? Zar oni koji su ga ovako srozali? Oni koji su godinama taložili afere i skandale, dugove i neradnike, tako da se danas, kao na sedimentnim stijenama, precizno može iščitati povijest uništenja javnog servisa?

Kome se može vjerovati da bi ovoga puta uzeo profesionalce i radnike, a ne podobne neradnike? Kad je, nema tome tako davno, i Hloverka Novak Srzić predstavljena kao spasiteljica HTV-a.

Uglavnom, taj "vlažni san" vrlo lako bi se pretvorio u noćnu moru.
Gdje se ubija korupcija?

Baš kao što je to i grčko ukidanje javne televizije, predstavljeno kao ultimativna forma restrukturiranja i borbe protiv korupcije.

Međutim, kod nas se ta metoda ne bi trebala ograničiti na javnu televiziju. Točnije, s njom bi trebalo krenuti od onih koji su javnu televiziju pretvorili u ovo što je ona danas. Jer, ako HDZ s optuženičke klupe može sudjelovati, pa i pobjeđivati na izborima, onda može i ovakav HRT predstavljati javni servis.!"

Oznake: ZAMP

Dubrovački portal Dulist je objavio tekst pod naslovom "Dubrovački ugostitelji ogorčeni nametima ZAMP-a" u kojem se progovara o parafiskalnom nametu koji skuplja i distribuira jedna udruga - HDS. Tekst prenosim u cijelosti:

Sezona je počela, brojke dospjelih gostiju već su sada rekordne, a turistički djelatnici zadovoljno trljaju ruke. Vrijeme ne služi pretjerano jug Hrvatske, ali bez obzira na to gotovo da se već sada lakše podnose tekući troškovi, koji će tijekom sezone porasti zajedno sa brojem gostiju....Gotovo da je lakše.

Jedan od takvih troškova je i onaj od HDS ZAMP-a, krovne udruge koja se brine za naplatu autorskih prava glazbenika na području Republike Hrvatske. Njima naime gotovo svaki gospodarski subjekt mora plaćati naknadu za autorska prava, a iznosi se razlikuju naravno ovisno o tome u kojoj kategoriji radite.

Obzirom da je Dubrovnik turističko područje, logično je da su najčešće djelatnosti one vezane uz akomodaciju gostiju i njihovo uživanje u odmoru. A glazba je neizbježna u tom pogledu, a gdje je glazba tu je i ZAMP.

Naime, prema podacima s kojima raspolaže duList prosječni iznos kojeg plaća hotel visoke kategorije na ime autorskih prava je više od stotinu tisuća kuna godišnje. Kad je riječ o ugostiteljima taj iznos je manji, odnosno od nekoliko stotina kuna do nekoliko tisuća kuna mjesečno (ovisno o tipu objekta). Da bi stvar bila gora u špici sezone slijedom kategorizacije koju određuje opet ZAMP u suradnji s Hrvatskom obrtničkom komorom slušanje glazbe očigledno košta više jer ugostiteljima koji ne spadaju u sistem paušalne naplate stižu uvećani računi.

O ovoj temi znanstveni rad napisao je i docent Sveučilišta u Dubrovniku dr. Đorđe Obradović koji u svom osvrtu pod naslovom 'Diskriminacija autora prema zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima RH', osim što ističe na koji način i u kojoj mjeri su zakinuti autori likovnih, književnih, arhitektonskih, znanstvenih i drugih djela (koji za razliku od autora dramskih, filmskih i glazbenih djela nemaju pravo na naknadu) postavlja brojna pitanja o načinu i legalnosti naplate ovakvih nameta. U dijelu koji se primjerice osvrće na naplatu hotelima on piše:

-(...) hoteli moraju plaćati naknadu za korištenje mehaničke glazbe čak i ako nitko nije u sobi ili ako su gosti u sobi ali ne uključe televizijski prijemnik(...) - ističe u svom radu Obradović te nastavlja:

-(...)Kako je moguće da se naknada za navodno mehaničko korištenje glazbenih djela naplaćuje ormarima, krevetima, stolicama i stolovima samo zato što im je u blizini neuključeni televizor? Moguće je zato što je Zakon o autorskim i srodnim pravima dao pravo monopolističkoj udruzi ZAMP da donese cjenik i da naplaćuje naknadu za mehaničku glazbu i kad se nikakva glazba ne sluša. Time je ozakonjena otimačina dijela prihoda brojnim gospodarskim subjektima, premda oni nisu koristili ničija autorska djela (...) - piše u svom radu Obradović.

Ne slažu se svi...

Predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika pri HOK-u Stjepan Perić smatra ipak kako s naknadom za autorska prava nema ništa sporno.
-Smatram da se svačiji rad treba poštovati. Načelno podržavam naplatu ZAMP-a, osobno plaćam i ne vidim ništa sporno u tome- odgovorio nam je na naš upit Perić te dodao kako je ugostiteljima ipak lakše nego hotelijerima.

Predsjednik strukovne grupe hotelijera pri OK DNŽ Željko Miletić na naš upit smatra li da je namet ZAMP-a opravdan kaže:

-Svaki hotel je obveznik plaćanja naknade ZAMP-u. Visina naknade ovisi o raznim parametrima i obračunava se na više osnovica. Jedna osnovica je na temelju broja TV u sobama (što je više soba naravno da je i više televizija prema tome je i naknada veća). Druga osnovica su zajedničke prostorije koje ima svaki hotel (aperitiv bar, bazen i sl., iz toga proizlazi naravno da hoteli koji imaju više sadržaja tj. zajedničkih prostorija kao što su barovi, bazeni isl. plaćaju veću naknadu). Treća osnovica je živa glazba na terasi hotela ukoliko je hotel ima – kaže Miletić, a na potpitanje je li ovakav sustav pošten i/ili socijalno osjetljiv odgovara:

-To zakon koji je na snazi i koji treba poštovati. Hrvatska udruga hotelijera vodi pregovore sa ZAMP-om vezano na smanjenje naknade. Vrijednost boda je utvrđena u ugovoru i definirana je od strane ZAMPa, Hotel je obračun dužan prihvatiti i uredno izvršiti svoju obvezu prema ZAMPu. - zaključuje Miletić.

Anonimno hrabriji

Ipak mišljenje čelnih ljudi svojih krovnih udruženja ne dijeli barem dio njihovih kolega. DuList je tako razgovarao s dva direktora hotela visoke kategorije, te nekoliko ugostitelja. Pojednostavljeno rečeno – ZAMP-a i ZAMP-ove matematike im je preko glave.

-Ljut to svakoga. Kako ne ljuti, samo vam neće reći nitko javno – ističe nam dubrovački ugostitelj M.Č. koji je ogorčen jer kaže ne razumije zašto mora plaćati nešto što je ionako već plaćeno.

-CD player uopće nemam. Plaćam TV pretplatu, plaćam Internet i IP TV preko čega i slušam tu glazbu – kaže on te kratko ali jasno nastavlja:
-To je legalna i legalizirana pljačka! – zaključuje ovaj ugostitelj.

S njime se slaže i direktor jednog dubrovačkog hotela visoke kategorije.

-To je toliko iritantno da kad čujem ZAMP digne mi se kosa na glavi – kaže naš sugovornik.

-Radio sam u inozemstvu i tamo je iznos koji se plaća neusporedivo manji po broju gostiju. Mislim vi ste ovdje u situaciji da imate sobe, barove, diskoteku i na sve živo naplaćuju svoj namet – ističe direktor jednog dubrovačkog hotela uz zahtjev da mu ne spominjemo ime.
- Ako imate priredbu ne može proći ispod deset tisuća kuna. To je harač par excellence – smatra on te dodaje kako mu 'ne ide u glavu da jedna privatna udruga može toliko i na takav način naplaćivati.

- Povrh svega tu je TV pretplata i slični nameti – ogorčeno zaključuje on.

Naš drugi sugovornik, također direktor jednog hotela visoke kategorije smatra kako ZAMP u ovoj formi ne treba plaćati.

- Sustav naplate je vrlo dobro organiziran, a naknadu morate plaćati do beskonačnosti. Jasno je da autori glazbe imaju pravo na autorsku naknadu, ali ona ne bi trebala biti regulirana na način kako je to sada. Od svih umjetnika, samo autori glazbe su se izborili za ovaj status. Ako je ovo uredu, a po meni nije, tada bi se na ovaj način mogle plaćati naknade svim drugim umjetnicima. Onda možemo svi poći u umjetnike – ističe on te nastavlja:
- Naknadu za korištenje glazbenih dijela bi trebalo plaćati jednokratno, što bi značilo da ako kupiš orginal CD, automatski platiš i autorsku naknadu u cijeni CD-a. Zakonskom regulativom i inspekcijskim nadzorom treba smanjivati piratsku prodaju autorskih dijela. Nije normalno da kupiš orginal CD ili puštaš radio glazbu u ugostiteljskim objektima i da plaćaš za taj CD autorsku naknadu do beskonačnosti. Pitanje je ustavnosti ovog zakona. Ljudi iz ZAMP-a su potezom pera preko noći postali milijunaši, a bez osnove. Izgleda da je kod nas sve moguće – ljutito zaključuje naš sugovornik.

Bodovi i kune: Proizvoljan sistem naplate
Inače ZAMP svoje tarife određuje u dogovoru s HOK-om, i prema podacima DZS-a. Za 2013. godinu tako vrijednost jednog boda iznosi 0.56 lipa. Primjerice za kafić koji je otvoren do 24 sata u Dubrovniku mjesečna ZAMP dodijeljuje između 447 i 894 boda. Ako je riječ o noćnom klubu, naknada iznosi nevjerojatnih osam posto prihoda kluba, dok se prihod kluba računa kao umnožak kapaciteta objekta i najviše utvrđene cijene ulaznice i broja radnih dana u mjesecu. U istom pravilniku, vjerovali ili ne stoji kako navedene parametre svojom kontrolom utvrđuje ZAMP.

Oznake: ZAMP

Na web-stranici Hrvatske gospodarske komore objavljen je poziv na sjednicu Grupacije kinoprikazivača HGK na kojoj će se raspraviti prijedlog novog sporazuma ZAMP-a i pismo domaćih producenata vezano na čitav niz tema o kojima bi htjeli razgovarati. Za dodatane informacije možete se obratiti gosp. Rajku Naprti, tajniku Udruženja grafičko-prerađivačke industrije na tel. 01/4606-766 ili na e-mail: rnaprta@hgk.hr. Dakako, nitko nikada nije dao odgovor na elementarno pitanje: tko je, kada i kako dao ovlasti Hrvatskoj gospodarskoj komori da zastupa interese svih nas. Kao i u ranijem sporazumu potpisanom bez ičijeg znanja osnovano sumnjamo da je riječ o MANIPULACIJI I PRIJEVARI na štetu građana i tvrtku u RH a na korist nekakvoj privatnoj udruzi građana!!! Kao građanin RH ja sam svoje predstavnike birao u Sabor RH a ne u Komoru.

Oznake: ZAMP

Nema tome dugo da se na Internetu pojavio MANIFEST ZAMP-irizma, javni proglas Zaštitnika muzičkih autorskih prava – intelektualaca i ratnika (ZAMP-iri) koji danas možda djeluje kao ironija, ali istovremeno i kao horror iz 2019. godine. Evo ga u cijelosti:

Mi Zaštitnici muzičkih autorskih prava – intelektualci i ratnici (ZAMP-iri) želimo modernizirati koncept zaštite autorskih muzičkih prava u prvom redu redefiniranjem pojma Glazba: dok je u svojim davnim prapočecima glazba bila isključivo umjetnost koja se izražava pjevanim i/ili sviranim tonovima, raznim zvukovima, šumovima i tišinom između njih, koju je netko kreirao, mi pod muzikom podrazumijevamo svaki zvuk, s time da muzika obuhvaća i tišinu koja je po sebi razdvojnica zvukova osim u slučaju kad je tišina beskonačna.

Mi Zaštitnici muzičkih autorskih prava – intelektualci i ratnici smo na stanovištu da je ljudsko pravo i obveza svakog ljudskog i drugog razumnog bića plaćati Zaštitnicima autorskih muzičkih prava – intelektualcima i ratnicima naknadu za slušanje tonova (iako se radikalniji krugovi Zaštitnika zalažu da se to pravo i obveza plaćanja glazbarine protegne na svako živo biće, konzervativna zaštitnička teorija se za sada zalaže za ograničenje isključivo na ljude i druga razumna bića budući da se nerazumnim bićima slušanje tonova ionako ne može naplatiti).

Mi Zaštitnici muzičkih autorskih prava – intelektualci i ratnic držimo da čovjek koji iz različitih razloga ne može slušati tonove (gluh, defektan, nerođen, mrtav) također ima pravo i obvezu plaćati naknadu budući da se naplaćuje mogućnost slušanja tonova, a ne konzumiranje tog prava. Držimo da se pravo i obveza plaćanja naknade za slušanje glazbe proteže i na ljude koji su umrli ukoliko oni imaju žive potomke. Čovjek koji namjerno ne ispuni svoje temeljno pravo i obvezu plaćanja Zaštitnicima autorskih muzičkih prava – intelektualcima i ratnicima naknadu za slušanje tonova – bit će strijeljan.

Mi smo na stanovištu kako sloboda slušanja određenih tonova po vlastitom nahođenju pripada isključivo onim pojedincima koji su Zaštitnicima autorskih muzičkih prava – intelektualcima i ratnicima unaprijed platili koncesiju za slušanje određenog tona na ograničenom teritoriju zemaljske kugle za koji je koncesija plaćena. Čovjek koji pokuša besplatno slušati tonove za koje nije platio koncesiju ili ih sluša na teritoriju na kojem nije platio koncesiju – bit će strijeljan.

Mi Zaštitnici muzičkih autorskih prava – intelektualci i ratnici ćemo se boriti protiv svih degenerika i otpadnika od tekovina suvremene civilizacije koji se iz bilo kojih razloga zalažu za tzv. slobodno slušanje glazbe te protiv tzv. degeneriranih glazbenika ekskluzivaca koji područje glazbe samozvano nastoje ograničiti isključivo na domenu tzv. umjetnosti. Svaki takav degenerik i otpadnik će nakon uhićenja biti strijeljan.

Mi Zaštitnici muzičkih autorskih prava – intelektualci i ratnic ćemo svim raspoloživim sredstvima nastojati prošiti područje civilizacije tj. područje na kojem ljudska bića plaćaju Zaštitnicima autorskih muzičkih prava – intelektualcima i ratnicima naknadu za slušanje tonova, do najudaljenijih zakutaka zemaljske kugle. Ukoliko se u budućnosti otkrije da na drugim planetima egzistiraju druga živa bića, nakon uspostave kontakta naplatit će im se glazbarina retroaktivno, od trenutka postanka tih bića i njihovog planeta do trenutka kad smo ih otkrili.

Mi Zaštitnici muzičkih autorskih prava – intelektualci i ratnic držimo da svaki pokušaj promjene ovih temeljnih i tisućljetnih modela naplate autorskih muzičkih prava jednako kao i pokušaj delegitimiranja Zaštitnika predstavlja najtežu povredu temeljnih načela po kojem je ustrojen poredak na zemlji. Počinitelji tih zločina bit će strijeljani zajedno s obiteljima, a imovina će im biti konfiscirana za račun Zaštitnika. Ukoliko je zločin počinjen organizirano od veće grupe ljudi koja živi na određenom teritoriju pokretna imovina će se oduzeti, a nekretnine spaliti.

Komandant Vark