Evo što piše Markan Perušina u Zadarskom listu:

Otkad Krstanove ovce čuva tranzistor, vukovi se više ne približavaju, nema štete, nema Ane... Jedno gaj, kaže, stra da će morat plaćati priplatu HRT-u i unoj agenciji Zamp što naplaćuje slušanje pisama i od koje, govoru niki, i precjednik Josipović inkasira za svoja autorska prava

Vragu mu ja sriću dajen. Svaku dobru, men će pobratim Ivan. Ol nevdiš da pokolje i ovo zeru blaga štoj dikod ostalo. Zakolje, rastra, izmrcvari i - nikom ništa.

Kad su čuli o čemen smo počel divanti, pošto su i uni svoje odglasovali, skuplo se oko nas isprid škole dab desetak ljudi.

Neb tolko ni da i na janjetnu zoveš.

Znatel vi ljudi, jaćut njima, da je vuk u una davna, davna vrimena bija čoviku najveći konkurent. Ma kakvi ovo Bilić i Kalmeta. Toj ništa, pičkin dim. Vučnaj bija jači, okoprcniji i spretniji podenovo u lovu, sve dok se čovk nije osvoje na dvi nuge. Ko vidi dalje odma je u pridnosti. El tako?! A kad je još usavršja ruke, vuku više nije bilo spasa. S alaton i oružjen čovk širi svoja naselja i poljoprivrede, drži stoku na otvorenom, siče šume, a livode koristi za ispašu svojijeh ovaca, goveda, prasaca, kunja... Ubija vuka, tamani cile čopore di kod stigne. Sve do istribljenja.

Evo danaske u zapadnijim Europama nema njanci jednoga. U Velikoj Britaniji zadnji vuk ubijen 1743., Danskoj 1772., i Njemačkoj 1904..

E takoj, uskače u rič Tonći Ivanov, zvani Gare. Kad su ga tamo potamanli počeli su drugin naređivat da ga triba štitit. A di ćeš ga štitit neg di ima divljine, a u nas je, fala Bogu, ima svugdi. Milijun i kusur hektara polja u ledni, livode zaresle u redne. Šikara, drača i kupina. Puno gore neg je u svojen libru opisa Jurček Zekanović. Jedina smo divljina u Europi. Sve manje ljudi i blaga, sve više vukova. Ubiješ li ga ne gine ti kazna od destak tisuća kuna. Da desetak, kad je to bilo?! Nikidan je jedan naš lovac platje 50 iljada. Lažu uni Državnog zavoda za zaštitu prirode da u nas živi od 180 do 230 tj. u prosjeku 205 vukova, raspoređenih u 50-ak čopora. Ima ih sigurno trojduplo, množu se stalno i još ih odnikle dovozu.

Je, ja san na svoje oči vidje. Dođe vrtolet, nadliće i kad odabere misto spušte par sivih vukova, prisnažuje Krstan Kujić. Un je ima priko 500 ovaca i koza, najviše u selu. Puno toga je mora smesti, što zbog vuka, što jer nema maće drčne, a i kob sad dite posla za blagon među vukove. I sam je, veli, ima bliske susrete s vukovin i njijovom svojtom. Kad noćon dol u Gromci zavijaju čovku se krv ledi u žilan. Al saš ti vidti čuda. Ja san in se zimus bije približje i kradomice promatra kako živu. Nećete virovat ma isto kaj i ljudi. Mate i ćaća su glavni. Prvi idu ulovljeno meso, unda starija braća i sestre pa tek mladunci. Kad mladi vuk navrši dvi godne mora ići dalje, na novom području stvorti svoj čopor. Iđe dalje. Nema parenja sa rodbinom, a kamol, nedaj bože, između braće i sestara. Pritom mužjak je taj koji odbija parenje.

Kob reka, ka čeljade, upada Blajo Dujelin. To nisan dosad zna, i sad san malo manje ljut na vuka. Pur je i meni zakla desetak glava blaga.

I tako, divanimo mi, divanimo... Samo o vukovin. O rezultatin izbora i pulitčarin niko ni beside. Taman da ćemo svak svojoj kući na večeru, kad etot malog Ćupe sinovca od kumašna Martina. Trči ki da ga svi vrazi gone. Viče: Ljudi, ljudi, striče Markane... Eno jopet tamo u Slivnici i oko Vinjerca pokolj. Vukovi zaklali 18 ovaca. Činim se jopet unom Žuniću, Magašu i Srzentiću, što su in u više navrata klali i dosad. Odma zvali unu magistricu Anu Grgas. Eno je prigledava tragove, miri šubleron rane i ugrize.

Ko, el Ana Grgas?! Ma ajde čovče ništa od toga. Unat je od jedne državne službe plaćena da štiti i svituje stočare, dok u slobodno vrime, kaj sudska vištakinja, surađuje s drugon koja štiti vuka. Sve po unoj vuk sit i ovce na broju. E sad ako čovk nema štalu il tor 200 metara od kuće i ogradu od 1,20 metara visine oko tora, ako nema pasa tornjaka i ako nije bije uz blago kad je vuk napa, nema pravo na nikakve odštete, govori Krstan. Takoj samo u općini Posedarje u posljednje dvi godne poklano priko 2000 grla domaće stoke. Odšteta: nula bodova. Nikom njanci jedne lipe.

Je, striče Krstane, al ima ništo novo. Na svoje san uši čuja di Ana nuvnarim govori kako vuk nikad nije napa akol pastir uzase ima tranistor.

El, to rekla.

Je ovogami, mali će Ćupo, pokazujuć tri prsta. Trojstvo.

Fala joj di čula i nečula. A ja mislije kakoću legalizirat tor i oko tora, digniti zid, kupti pasa. Da sve bude po peesu. Al sad mi je otvorla oči dala ideju. Samo takvu, bogovsku. Što san mislije potrošt na štalu, zidove i pase ostavt ću u štramcu za još, nedajbože, crnja vrimena. Potrošću samo na tranzistoriće. Al ne sebi neg ovci Zrni zvonarci. Pridvodnici stada. Jedan njoj jedan da u toru sviri dan-noć. Ma što tranzistor, budel tribalo kupću Zrni i unu malu televizijcu, što mje unuk Antša zove tablet. Pa neka uživa i gleda što kod oće Ružu vitrova il Sulejmana kada opet počne.

Jesmo se ismijali, misleć da se Krstan zajebava. Kad štoš ti vidti. Un ujtro zoron ranom pali uno zeru traktorne i ode vrcon u Supernovu. Vraća se za po ure. Ovce čekaju u toru. Zrni stavlja tranzistor oko vrata i navija ga do korica. Tako će odsad svaki božji dan: Ujtro ga stavi i navije, navečer skine.

Sad nemoran ići za njiman. Samo i satiran jedan dan u Ogredicu, drugi u Bunarić, treći u Pilipušu. Satran, zatvorin lazu i iđen u polje za svojin poslon. Otkad ih tranzistor čuva, vukovi se više ne približavaju, nema štete, nema Ane... Bog bogova, zadovoljno trlja ruke Krstan, uvjeren da je za male novce, kaže nit za 100 kuna, naša šprancu za čuvanje ovaca od napada vukova.

Jedno gaj, kaže, stra da bude mora plaćat pretplatu HRT-u i, ako saznaju inkasatori, unoj agenciji Zamp što naplaćuje slušanje pisama i od koje, govoru niki, i precjednik Josipović inkasira svoj dija za autorska prava. Ma dab ja precjedniku Josipoviću, al ko može podmirti sve une muktaše oko njega. Neb da prodan sve svoje ovce i blago cile Zadarske županije, el tako.

Oznake: ZAMP

Portal Index.hr, posljednja institucija istraživačkog novinarska u Hrvatskoj objavila je jučer tekst pod naslovom "Radman prebacio dio HRT-ovog poslovanja na ZAMP!" koji u nastavku prenosimo u cijelosti:


"Glavninu svojih prihoda HRT, kao što je poznato, ostvaruje naplatom RTV pristojbe i prodajom marketinškog prostora. No, nisu to jedine stavke koje HRT-u donose novac.

Prihode, doduše znatno manje, HRT ostvaruje i od prodaje prava za reemitiranje svog programa kabelskim pay tv operaterima. Naknadu za reemitiranje programa od kabelskih operatera, međutim, HRT ne prikuplja direktno već to za njih radi - HDS ZAMP.

Za svoje usluge ZAMP naplaćuje HRT-u proviziju od deset posto. No, koliko točno HRT zarađuje od naknade za reemitiranje programa, nismo uspjeli doznati. "Odgovor na ovo pitanje zadirao bi u poslovne odnose s trećim stranama, stoga Vam u skladu s dobrim poslovnim običajima nismo u mogućnosti odgovoriti u ovom trenutku", rečeno nam je iz HRT-ove Službe za odnose s javnošću.

ZAMP u Hrvatskoj prikuplja naknade za europske javne servise

Aranžman HRT-a i ZAMP-a posljedica je odluke koju je Goran Radman, glavni ravnatelj HRT-a, potpisao 30. travnja ove godine, a u kojoj stoji: "HRT je za period od 2013. godine opunomoćio EBU Cable Coordination da u njeno ime pregovara i sklapa ugovore s kabelskim i drugim ADSL/IPTV operaterima".

EBU je skraćenica od European Broadcasting Union, europske udruge koja okuplja javne servise, među njima i HRT. A interese EBU-a u Hrvatskoj, kada je u pitanju prikupljanje naknade za reemitiranje programa zastupa ZAMP, stručna služba Hrvatskog društva skladatelja ustrojena radi zaštite autorskih muzičkih prava i prikupljanja naknade za njihovo korištenje.

"U odgovoru na Vaš upit mogu potvrditi da HDS ZAMP od 2005. godine ima ugovor s EBU-om a vezano uz prikupljanje naknada za prava televizijskih kuća članica EBU-a prilikom korištenja njihovih programa u kabelskoj retransmisiji odnosno distribuciji. Što se tiče podataka o prihodima pojedine članice grupacije EBU (dakle televizijskih kuća za koje prikupljamo naknadu) temeljem ovih prava, molim Vas da se s upitom obratite na njihovu adresu, a s obzirom da nismo u mogućnosti javno davati te podatke", rekla nam je glasnogovornica ZAMP-a Marina Ferić Jančić, kod koje smo se pokušali raspitati o njihovom aranžmanu s HRT-om.

Kada smo HRT upitali zbog čega su na EBU prebacili ovlasti vezano za pregovaranje i sklapanje ugovora o reemitiranju programa, dobili smo sljedeći odgovor: "HRT nije nikome prebacio ovlasti. HRT kao i ostale javne televizije EBU članice koristi prednosti zajedničkih servisa neprofitabilne organizacije EBU i prilikom štićenja interesa članica na međusobnu korist i posebno vodeći računa o obveznoj zaštiti TV, autorskih i srodnih prava trećih".

Bivša Uprava se odrekla ZAMP-a, Radman mu se vratio

S Prisavlja također tvrde da opisani mehanizam postoji od 1999. godine, te da HRT nikad nije sklapao direktne ugovore s pay tv operaterima. Priča, međutim, nije baš tako jednostavna.

Činjenica je da je HRT naknadu za reemitiranje programa prikupljao pod okriljem EBU-a sve do prošle godine. Bivša uprava predvođena Josipom Popovcem tada je odlučila da će HRT o naknadi za reemitiranje direktno pregovarati s kabelskim operaterima. Smatrali su da izbacivanjem posrednika HRT može ostvariti veće prihode. U Popovčevoj upravi za to je bio zadužen Marko Ugarković.

Da je HRT pokušavao direktno s operaterima pregovarati o uvjetima reemitiranja vidljivo je i iz dokumenta naslovljenog "Cjenik reemitiranja programa HRT-a na PAY TV platformama", kojeg je Radman potpisao 7. prosinca 2012. godine, a koji je i dalje dostupan na HRT-ovim internetskim stranicama. U tom cjeniku navedene su i cijene reemitiranja: kabelski operateri bi HRT-u za reemitiranje svakog od njegova četiri kanala trebali godišnje platiti 4,5 kune po pretplatniku.

Međutim, s obzirom da je 2012. godina na Prisavlju bila vrlo turbulentna, nikakvi ugovori s kabelskim operaterima zapravo nisu potpisani. Popovčeva uprava razriješena je prije nego što su taj posao stigli završiti, nakon čega je krenuo postupak biranja novog glavnog ravnatelja. Radman je za šefa HRT-a izabran u listopadu 2012. godine, a s obzirom da ni on u narednih šest mjeseci nije postigao nikakav dogovor oko reemitiranja, odlučio je HRT vratiti pod okrilje EBU-a, odnosno obnoviti poslovanje sa ZAMP-om.

Trgovački manevar "rejting efendije"

U svijetlu ove priče, nije naodmet podsjetiti na okolnosti pod kojima je Radman postao glavni ravnatelj HRT-a. Još i prije nego je predao kandidaturu, Radman je slovio kao favorit za novog šefa javnog servisa, prvenstveno zbog navodne podrške iz sjene koju mu je pružao Ivo Josipović.

Naravno, Radman tvrdi da Josipović s njegovim dolaskom na HRT nema nikakve veze, iako ne krije da je s predsjednikom RH u dugogodišnjem prijateljskom odnosu. U nedavnom intervjuu potpisanog je novinara Radman čak optužio da je u javnosti pronio glas da je glavni ravnatelj postao uz Josipovićevu podršku.

Međutim, činjenica je da je priča o Josipovićevom lobiranju za Radmana do novinarskih krugova došla od visokog izvora iz Vlade RH. Prema toj priči, koju je prenijelo više nacionalnih medija, Josipović je potporu SDP-ove saborske većine, potrebne da se Radmana instalira za šefa javnog servisa, osigurao vještim trgovačkim manevrom; premijeru Zoranu Milanoviću zauzvrat je navodno prepustio potpunu kontrolu nad kadroviranjem u tajnim službama. Te tako u potpunosti opravdao zarađeni nadimak "rejting efendija".

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Prije nekoliko dana - 15. svibnja, u zagrebačkom Avenue Mallu, održan je okrugli stol „ZAMP, hrvatska parafiskalna institucija koja ne postoji“, što ju je organizirala Koalicija Stop ZAMP koja okuplja tvrtke, ugostitelje, hotelijere, udruge građana, gospodarstvenike te mnogobrojne žrtve ZAMP-a koji su zbog plaćanja ovog ogromnog parafiskalnog nameta koji u nekim tvrtkama doseže do 60 posto prometa, morali prestati poslovati, pri čemu su stotine ljudi završili na ulici bez posla.

Na okruglom stolu su sudjelovali sveučilišni profesori, glazbenici, bivši državni dužnosnici koji su ostali bez posla nakon što su upozorili na protupravnosti, predstavnici nevladinih udruga. Javnosti su na okruglom stolu predočeni dokumenti nadležnih državnih organa prema kojima HDS-ZAMP, udruga građana koja svojim parafiskalnim nametom ubere preko 100 milijuna kuna godišnje - uopće ne postoji. Budući da HDS ZAMP ne postoji, svi ugovori sklopljeni s nepostojećom organizacijom su ništavni, a sve dosadašnje naplate nevažeće. Okruglom stolu su prisustvovali i predstavnici ZAMP-a – Marina Ferić Jančić, Krešimir Macan, Miro Buljan i Ante Pecotić koji su odgovarali i povremeno polemizirali s prisutnima.

Najveće iznenađenje je izazvao gromoglasni bojkot ovog skupa koji tretira najveći parafiskalni namet u Hrvatskoj. Iako su na okrugli stol pismeno pozvani predstavnici 113 političkih stranaka koje djeluju u Hrvatskoj, skupu su nazočili predstavnici samo dvije stranke – Saveza za promjene i Piratska stranka. Također su na skup višekratno pismeno i usmeno pozvano 135 novinara iz gotovo svih novinskih redakcija u Hrvatskoj (neki od kolega-novinara su u međuvremenu upravo zbog ZAMP-a ostali bez posla), skup je pratilo 9 novinara. Svim novinarima je stavljeno na raspolaganje nekoliko stotina dokumenata koji svjedoče o brojnim protupravnim aktivnostima ZAMP-a. Od pozvanih predstavnika državnih ustanova, DORH-a, 4 ministarstva, 12 državnih agencija, na okrugli stol se također nije odazvao nitko.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Iz Koalicije Stop ZAMP sam dobio jedno iznimno zanimljivo priopćenje povodom jučerašnjeg okruglog stola. Izgleda da je ZAMP-irska milicija prethodno temeljito odradila poso. Zaključite uopstalom sami:

Dana 15. svibnja 2013. godine u 10,00 sati u zagrebačkom Avenue Mallu, održan je okrugli stol „ZAMP, hrvatska parafiskalna institucija koja ne postoji“ koju je organizirala Koalicija Stop ZAMP koja okuplja tvrtke, ugostitelje, hotelijere, udruge građana, gospodarstvenike te mnogobrojne žrtve ZAMP-a koji su zbog plaćanja ovog ogromnog parafiskalnog nameta morali prestati poslovati, pri čemu su stotine ljudi ostale bez posla.

Na okruglom stolu sudjelovao je veći broj poznavatelja djelovanja nepostojeće udruge HDS-ZAMP. Doc. dr. Đorđe Obradović, profesor iz Dubrovnika je u svom istupu govorio o netransparentnim uvjetima djelovanja ZAMP-a i čudnovatim modelima naplate parafiskalnog nameta na muzička autorska prava. Bivša dugogodišnja dužnosnica Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Vesna Stilin je u svom istupu ukazala na činjenicu da DZIV kao nadležna državna institucija uopće ne kontrolira rad ZAMP-a te se založila za temeljitu reviziju rada svih pridruženih organizacija i udruga te napomenula kako joj je poznato da je ZAMP mitio određene dužnosnike DZIV-a. Predsjednik Hrvatskog udruženja ugostiteljskih djelatnosti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Miro Folnegović Hulec je u svom govoru naglasio kako je više desetaka ugostiteljskih objekata zbog ZAMP-a završilo s ključem u bravi a zaposlenici na burzi, da ljudi imaju po 30, 40 prekršajnih prijava, da je veći broj ugostitelja zbog ZAMP-ovih učestalih pritisaka zadobio zdravstvene tegobe te da stotine njih godinama zbog ZAMP-ovog parafiskalnog nameta žive pod prijetnjom ovrha. Predstavnik udruge Juris protecta Zlatko Zeljko govorio je o monopolu koje je na naplatu muzičkih autorskih prava uspostavila jedna sumnjiva udruga građana koju su hrvatski mediji povezivali s različitim kriminalnim aktivnostima. Samostalni glazbenik, književnik i publicist Matej Perkov je govorio o svom iskustvu i pokušaju ZAMP-a da mu naplati javno izvođenje vlastite glazbe, iako on nije član ZAMP-a. Stanislav Magić, direktor Magić telekoma je prezentirao dokumente nadležnih državnih organa iz kojih je razvidno da organizacija HDS-ZAMP uopće ne postoji, pa se stoga postavlja pitanje kome i u čije ime se uopće plaća ovaj parafiskalni namet. Miroslav Amruš – Kiš i Ivan Ožvatić iz Piratske stranke govorili su o potrebi da se Zakon o zaštiti autorskih prava i srodnih prava prilagodi potrebama korisnika u 21 stoljeću. Ivan Pernar iz Saveza za promjene je govorio o socijalnim aspektima parafiskalnog nameta ZAMP-u te o činjenici da naplata ZAMP-ove pristojbe na prazne CD i DVD te memorijske čipove za perilice, pegle, frižidere presumira kako su hrvatski građani neuki lopovi.

Okruglom stolu su prisustvovali i predstavnici ZAMP-a – Marina Ferić Jančić, Krešimir Macan, Miro Buljan i Ante Pecotić koji su odgovarali i povremeno polemizirali s većim brojem prisutnih. Oni su govorili o tome kako ZAMP potiče razvoj glazbe u Hrvatskoj te kako glazbeni autori imaju pravo štititi vlastita autorska djela što nitko od prisutnih nije osporavao.

Iznenađenje je izazvao masovni bojkot ovog skupa koji tretira najveći parafiskalni namet u Hrvatskoj. Iako su na skup pismeno pozvani predstavnici 113 političkih stranaka koje djeluju u Hrvatskoj, skupu su nazočili predstavnici samo dvije stranke – Saveza za promjene i Piratska stranka. Također su na skup višekratno pismeno i usmeno pozvano 135 novinara iz gotovo svih novinskih redakcija u Hrvatskoj (neki od kolega-novinara su u međuvremenu upravo zbog ZAMP-a ostali bez posla), skup je pratilo 9 novinara. Svim novinarima je stavljeno na raspolaganje nekoliko stotina dokumenata koji svjedoče o protupravnim aktivnostima ZAMP-a. Od pozvanih predstavnika državnih ustanova, DORH-a, 4 ministarstva, 12 državnih agencija, na okrugli stol se također nije odazvao nitko.

Dokumenti koji dokazuju da HDS-ZAMP ne postoji pa su sve njihove aktivnosti ništavne možete vidjeti na našoj web- stranici http://stop-zamp.org/
• http://stop-zamp.org/wp-content/uploads/2012/02/zamp-ovla%C5%A1osobe-dziv-05102007.pdf
• http://www.stop-zamp.org/?page_id=354
• http://www.stop-zamp.org/?page_id=359

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

1. teza: ZAMP nema legitimitet
Svi pravni postupci u kojima je kao jedna od stranaka sudjelovao ZAMP su ništavni zato jer ZAMP pravno uopće ne postoji. Isto vrijedi za sve ovlasti koje je nekome dao ZAMP, račune koje je izdao ZAMP itd. Državni Zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV) je regulatorna agencija koja jedina, sukladno Zakonu, daje odobrenje za obavljanje djelatnosti zaštite autorskih prava. Tako je HDS-ZAMP kao stručna služba Hrvatskog društva skladatelja temeljem ovlaštenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo i sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima dobila ovlasti da jedina u Hrvatskoj obavlja djelatnost ostvarivanja i zaštite autorskih glazbenih prava. Međutim, HDS-ZAMP sa sjedištem u Heinzelovoj 62a, u Zagrebu uopće ne postoji. U Ministarstvu Uprave, u registru građanskih udruga upisana je samo udruga - Hrvatsko društvo skladatelja (HDS) sa sjedištem u ulici Berislavićeva 9, Zagreb. U registru udruga ne postoji ZAMP, odnosno Zaštita autorskih muzičkih prava, niti postoji nešto što bi se nazivalo HDS-ZAMP.

2. teza: Nepoznati su kriteriji naplate ZAMP-a
Krajnje su upitni kriteriji naplate ZAMP-ovog nameta budući da nitko nikad ne može unaprijed izračunati koliko košta odn. koliko će mu naplatiti (ako visina naknade ovisi o broju stanovnika mjesta, godišnjem dobu; i gluhi ljudi plaćaju, i djeca vrtićke dobi je plaćaju, a oslobođenje od plaćanja se događa po nepoznatim kriterijima za crkvu, branitelje, vojsku, policiju), naplaćuje se slušanje i izvođenje narodne glazbe, naplaćuje se i slušanje glazbe hrvatskih glazbenika koji nisu članovi ZAMP-a itd. Različita cijena za slušanje jedne te iste glazbe u Karlovcu ili Zagrebu, različito će koštati kao jedinku ako istu glazbu netko sluša na privatnim postajama ili na državnoj HRT, različito istu glazbu platiti ako je sluša u velikom ili u malom kafiću. U isto vrijeme, postoje inozemni autori čije se slušanje u ZAMP-u naplaćuje, i one čije se slušanje ne naplaćuje. Neki put se primjenjuje princip dvostrukog, trostrukog, višestrukom oporezivanja, ali postoje i obrnuti slučajevi – da autor za slušanje svoje glazbe ne dobije ni lipe.

3. teza: Nepoznati su kriteriji obračuna ZAMP-ovog nameta
Ako kriterij za naplatu nije slušanost određene glazbe – jedan muzički broj, jedna minuta, jedan čovjek, već vrsta glazbe (ozbiljna i zabavna) pri čemu se naplaćuje tzv. paušal, dadžbina je neprecizna i nepravedna te ima smisla jedino u slučaju da se kasnije obračuna precizno; građani nemaju apsolutno nikakvu mogućnost kontrole, davanja primjedbi, prijedloga; država također takve dadžbine ne može kontrolirati pa je osnovano pretpostaviti da je prevarena. Ne postoji u Hrvatskoj proizvod i usluga u kojoj direktno ili indirektno nije sadržan porez ZAMP-u. Velik broj naknada za korištenje glazbenih autorskih prava s povlaštenih priredbi, koncerata, svadbi itd. ZAMP nikad nije naplatio. Koji su autori oštećeni i koliko ne zna precizno nitko, čak ni ZAMP. Direktno i indirektno opetovane naknade ZAMP-u plaćaju netom rođena djeca, maloljetnici, invalidi, gluhe osobe, zaposleni, nezaposleni, vjenčani, nevjenčani, cijeli život, doslovce do smrti (poznat je slučaj nasilnog prekida ukopa zbog naplate ZAMP-u).

4. teza: Ugovore sa ZAMP-om su sklapale organizacije koje za to nemaju legitimitet
Masovna naplata ZAMP-a na razne proizvode i usluge koji „bi mogli biti korišteni za slušanje glazbe“ započelo je nakon što je HDS sklopio ugovore sa Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom obrtničkom komorom. Nitko se pri tim nije upitao kako Gospodarska i obrtnička komora mogu u ime svih pravnih i fizičkih osoba u zemlji preuzeti neku financijsku obavezu (što s onima koji nisu članovi)? Takvu vrst legitimacije može imati jedino izabrano predstavničko tijelo naroda – Sabor RH. Tko su inspektori ZAMP-a, tko im je dao ovlasti (udruga, država)?

5. teza: Brojne institucionalne i neinstitucionalne sprege protupravno pogoduju ZAMP-u
O spregama ZAMP-a i politike, te zakonodavne, sudske i upravne vlasti u Hrvatskoj ne treba trošiti riječi - suci, visoki državni dužnosnici, odvjetnici, tužitelji, vještaci, zakonodavci, političke stranke (SDP-ovo decidirano NE u predizbornoj raspravi), Agencija, nekoliko 10-aka povlaštenih tvrtki. Poznati su slučajevi da, primjerice, članovi ZAMP-a sude kao suci u pravnim stvarima u kojima se kao jedna od stranaka pojavljuje ZAMP, da ZAMP sponzorira suce i udruge u kojima participiraju hrvatski suci ili da članovi ZAMP-a vrše upravni nadzor nad radom ZAMP-a.

6. teza: ZAMP nema ovlasti ni mogućnosti za zastupanje inozemnih glazbenika
Republika Hrvatska je potpisala 27 Međunarodnih ugovora koje štite autorska muzička prava autora iz 93 zemlje svijeta. Prema podacima Ujedinjenih naroda, u članstvu ove međunarodne organizacije bilo 192 države-članica, a još su 4 države u međuvremenu zatražile prijem u članstvo. Drugim riječima, HDS ZAMP je „nadležan“ samo za pola svijeta, a naplaćuje za cijeli svijet tj. štiti autorska prava mimo međunarodnih ugovora koje je sklopila Republika Hrvatska.

7. teza: Postojeći sustav ZAMP-a sustavno nanosi štetu inozemnim glazbenim autorima
Iz dostupnih financijskih izvješća ZAMP-proizlazi da je u Hrvatskoj, prema iznosima tantijema, na 30 domaćih glazbenih djela izvođeno jedno inozemno glazbeno djelo iz čega bi proizašlo da su Hrvati glazbeno najksenofobičniji narod na svijetu. No domaći autori se unatoč tim glazbenim statistikama ZAMP-a bune i traže veću zastupljenost. Riječju, ZAMP neistinito prikazuje podatke o odnosima domaće i inozemne glazbe kako bi oštetio inozemne autore.

8. teza: Namet ZAMP-u se naplaćuje za robu i usluge koje nemaju veza s muzikom
Svi hrvatski građani su obvezni plaćati dodatne naknade za muzička autorska prava na cijenu svakog praznog CD-a, DVD-a, HDD-a, memorijske kartice, mp3 playera, hi-fi sustava s memorijom svaki hard itd. budući da hrvatski sustav zaštite autorskih prava presumira kako je svaki hrvatski građanin – lopov, koji će na navedene prazne medije protupravno snimiti glazbu. Dakako da navedeni parafiskalni namet značajno opterećuje cijenu proizvoda. Čak i pod pretpostavkom da se naknadno predoči kupljeni hard na kojem je nasnimljen neki drugi sadržaj koji nije glazba – vlastiti dokumenti, vlastite fotografije, namet ZAMP-u ostaje. Iako cijeli niz suvremenih kućanskih uređaja i naprava također koristi memorijske kartice (hladnjaci, perilice, škrinje za duboko zamrzavanje, fotoaparati, usisavači itd.) prilikom njihovog kupovanja se plaća namet ZAMP-u iako spomenuti uređaji uopće ne sviraju te ne služe snimanju niti reproduciranju glazbe. Dio softverskih aplikacija ima u sebi inkorporirane tonove, zvukove, a u pojedinim slučajevima i kraće glazbene forme čiji su autori – autori programa. Proizvođači softvera su s jedne strane obveznici plaćanja ZAMP-u, s time da novac koji je ZAMP prikupio po osnovi zaštite muzičkih autorskih prava njihove glazbe ne dobivaju oni jer nisu članovi ZAMP-a.

9. teza: Nepoznata i nekontrolirana je distribucija novca prikupljenog ZAMP-im nametom
Prema godišnjim financijskim izvještajima, oko 30 posto novca odlazi za pravne troškove i troškove stručne službe, dok se preostala svota dijeli na dva jednaka dijela od kojih prvu polovicu dobiva 20-ak čelnih ljudi kroz nekoliko transmisija (njihove privatne tvrtke, zbor, časopis, festivali, udruge, suradnja), a drugu polovicu dijeli po vrlo dvojbenim kriterijima preostalih nekoliko tisuća članova. Nekoliko afera u kojima je na vidjelo isplivala sprega ZAMP-a sa nositeljima kriminalnih aktivnosti baca dodatnu sumnju na djelovanje ZAMP-a.

10. teza: ZAMP-ov parafiskalni namet je oslobođen poreza, prireza i drugih davanja
Hrvatska plaća između 220 i 540 parafiskalnih nameta, od kojih je ZAMP jedan od najvećih. Ujedno hrvatski građani plaćaju najskuplju naknadu za slušanje glazbe u svijetu, naknade koje plaćaju organizatori koncerata su i do deset puta veći on onih u EU, SAD i sl. To je očita i politička konotacija ZAMP-ovog parafiskalnog davanja. Sva obećanja o stvaranju povoljne gospodarske klime, o smanjenju parafiskalnih nameta padaju u vodu kad se apostrofira najveći – ZAMP, izgleda da je ZAMP oslobođen PDV-a i drugih poreza (nije provjereno), a država ga se ne usudi provjeriti.

11. teza: Nemoguća presumpcije je temeljna točka na kojoj počiva ZAMP
U čl. 159. st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima se presumira kako udruge muzičkih autora (ZAMP) „ima punomoći za obavljanje poslova ostvarivanja prava svih domaćih i stranih nositelja odnosnih prava, osim onog nositelja prava koji je izričito u pisanom obliku obavijestio udrugu da ne ostvaruje njegova prava“. Riječju, zakonodavac je presumirao nešto apsolutno nemoguće, pa je sva bića koja se kreću na dvije noge proglasio članovima HDS ZAMP-a osim onih koji su se izrijekom ispisali iz ZAMP-a.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Postoje nameti za koje svi znamo i koje manje ili više radosno plaćamo, no postoje i oni, prividno nevidljivi, koje nam svakodnevno naplaćuju, a da toga uopće nismo ni svjesni. Iako je riječ o ''nevidljivim'' nametima to nipošto ne znači da su mali ili neznatni. Jedan od takvih ''nevidljivih'' poreza je onaj koji doslovce svakodnevno plaćamo udruzi građana - Hrvatsko društvo skladatelja za zaštita muzičkih autorskih prava (HDS ZAMP). Kada smo ušli u kafić, na maturalnoj večeri, na pogrebu, u trgovini, na plaži, u automobilu… MI GA PLAĆAMO! Čak i ako smo gluhi - MI GA PLAĆAMO! Plaćamo ga svi – i djeca, i umirovljenici, i branitelji, i zaposlenici, i seljaci, i pogrebnici, i autostopisti, i policajci, i nezaposleni, i invalidi….

NEMA TOG ŽIVOG ČOVJEKA U HRVATSKOJ koji može izbjeći direktno ili indirektno plaćanje ovog parafiskalnog nameta. NEMA TOG ŽIVOG ČOVJEKA U HRVATSKOJ koji vam može precizno objasniti koliko ćete platiti, kamo će vaš novac otići i za što točno morate platiti ovaj parafiskalni namet.

POSTOJEĆI SUSTAV temelji se na pretpostavci DA STE VI LOPOV! Primjerice, svaki put kad u trgovini kupite prazni CD, DVD, memorijsku karticu, USB stick, CD i DVD snimač ili računalo, platili ste dodatni iznos HDS ZAMP-u koji se kreće od 8 lipa do 160 kuna, zato jer ćete, tvrde oni - vi na njemu ilegalno snimiti glazbu?!?

Kriteriji naplate parafiskalnog nameta HDS ZAMP-u su KRAJNJE DVOJBENI: cijena koju ćete morati platiti za slušanje jedne te iste glazbe ovisna je o NEVJEROJATNIM PARAMETRIMA poput broja stanovnika grada u kojem glazbu slušate, da li je vani ljeto ili zima, slušate li je na HTV-u, na drugim televizijama ili na kablovskoj televiziji, na Hrvatskom radiju ili na drugim radio-postajama, nipošto vam nije svejedno da li je slušate u velikom ili malom kafiću, u kvartovskoj trgovini ili u shoping centru…

GLAZBENA DJELA I AUTORSKA PRAVA NA TIM DJELIMA PRIVATNO SU VLASNIŠTVO. Nitko nema ništa protiv zaštite autorskih prava. Međutim, prema POSTOJEĆEM SUSTAVU zaštite autorskih prava, vi vrlo vjerojatno plaćate naknadu za slušanje glazbe koju uopće niste slušali, ali i ne plaćate za slušanje glazbe koju ste slušali. POSTOJEĆI SUSTAV zaštite muzičkih autorskih prava u RH uopće ne štiti više od 80 posto inozemnih glazbenih autora. Riječju, POSTOJEĆI SUSTAV je loš!

Mi smo za načelo: ako već plaćamo, neka nam precizno kažu kako, za što i koliko!
Mi smo za načelo: ako nam već uzimaju novce, neka to čine transparentno!
Mi smo za načelo: ako im dajemo novac, neka to bude ravnopravno!
Mi smo za načelo: ako nam uzimaju novce, neka to čini država, a ne udruga građana!

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Povremeni napisi o ZAMP-u i njihovom haraču koji razorno djeluje na turizam, ugostiteljstvo, radio i TV-produkciju ali i glazbu, skrene s vremena na vrijeme pažnju javnosti na nevjerojatna parafiskalna davanja kojima je opterećeno poslovanje u Hrvatskoj (riječ je o 257 različitih dadžbina koje uz redovite poreze i prireze krotko plaća svaka hrvatska porezna ovca), ali i na neke povlaštene udruge koje neuspješno i traljavo obavljaju određene povjerene im društvene zadaće.

Čovjek najčešće nije ni svjestan koliko puta po različitim osnovama plaća dadžbine HDS-ZAMP-u: one su uračunate u cijenu kave koju je popio u kafiću, u cijenu RTV pretplate, ukalkulirane su u cijeni artikala koje kupujemo u nekom tržnom centru, ili cijeni korištenja WC-a, cijeni hotelske sobe, korištenja Interneta. Svaki ulaz u neki sajamski prostor, posjet seoskoj priredbi, navijanje na sportskom susretu, sudjelovanje na kongresu, povlači za sobom plaćanje nadoknada HDS-ZAMP-u.

Na načelnoj razini sve se čini sasvim u redu: autor ima pravo na svoje djelo, a autorska prava se moraju plaćati svugdje u svijetu. Međutim, kad se s te načelne visine objektivni promatrač spusti na razinu konkretnosti, vrlo brzo će uočiti brojna protuslovlja i nelogičnosti. Ukoliko je osnovica po kojoj se obračunavaju muzička autorska prava broj slušatelja (cijena za pojedinačno slušanje pomnožena s brojem slušatelja), a bilo koji drugačiji kriterij bi bio besmislen, kako to da se cijena pojedinačnog slušanja identičnih muzičkih djela ne naplaćuje jednako na svim radio stanicama u Hrvatskoj? (Primjerice, slušanje identične pjesme Miše Kovača na Radio Ludbregu pojedinačno će koštati cca 0,00004 kune, a na Narodnom Radiju 0,00007 kuna). Ako istovremeno i slušate i gledate tog istog Mišu Kovača na HTV-u koštat će vas to puno jeftinije negoli ako identičan spot gledate i slušate na tzv. komercijalnim televizijama. Isto je i sa slušanjem muzike u ugostiteljskim objektima: jedna te ista stvar će vas u turističkom kraju koštati i do 30 posto skuplje negoli u unutrašnjosti. Ukoliko su prozori na ugostiteljskom objektu otvoreni, naknada za slušanje glazbe će biti znatno veća negoli ako su zatvoreni. Jednako tako, cijene pojedinačnog slušanja glazba ovise o broju stanovnika mjesta u kojima se muzika sluša. Ključne nepoznanice, osobito kad je riječ o ugostiteljima, sajmovima, sportskim priredbama i sl. su nemogućnost utvrđivanja činjenica relevantnih za naplatu autorskih prava - koja se glazba puštala, tko je autor, tko su izvođači, a tko proizvođači fonograma, u kojem periodu i u kojim intervalima se glazba puštala, pred koliko osoba itd. HDS-ZAMP je sve te nepoznanice prekoračio uvođenjem instituta paušala. Možete u nekom ugostiteljskom objektu 24 sata dnevno, 365 dana godišnje slušati isključivo Mišu Kovača, a da iz plaćene nadoknade ZAMP-u Mišo Kovač ne dobije ni centa. Bez čvrstog upravnog instrumentarija koji izvire iz zakona, Udruga je u dvojbenoj poziciji čardaka ni na nebu ni na zemlji: ja ti prijetim – ti mi platiš.

Na prvi pogled, stvar se čini logična: HDS-ZAMP je preuzeo društvenu obvezu naplate izvođenja inozemnih muzičkih djela. Kako to izgleda u praksi istražile su neke od hrvatskih udruga za zaštitu potrošača (izvještaji će biti objavljeni početkom svibnja): istaknuti inozemni autori alternativne muzike Candytree, Grand Jury, Joke Heiress, MC Kerley, Secret Separation i Xanther nisu u prošloj godini prema njihovim ovjerovljenim izjavama s područja Hrvatske dobili ni centa po osnovi autorskih prava iako je njihova glazba javno izvođena (dakako, i ova je činjenica utvrđena na vjerodostojan način). Ili, ako npr. ZAMP naplaćuje izvođenje Mozartove glazbe kao što izrijekom tvrdi poznati hrvatski dirigent i glazbenik Ivan Cerovac, kojem Mozartovom nasljedniku ZAMP isplaćuje tantijeme. Ako naplaćuju izvođenje hrvatske narodne glazbe, kojem pripadniku hrvatskog naroda ZAMP isplaćuje sredstva ubrana za zaštitu autorskih prava. Dakle, riječ je o notornoj prijevari. Ako već nije riječ o autorskim pravima, a po ovakvim kriterijima teško da jeste, htio-ne htio čovjek si na kraju počne postavljati neugodna pitanja o čemu se onda tu radi: O moći? O utjecaju? O ucjeni? O nezasluženim beneficijima? Ili tek o 100-tinjak milijuna kuna godišnje?

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Mi želimo modernizirati koncept zaštite autorskih muzičkih prava u prvom redu redefiniranjem pojma Glazba: dok je u svojim davnim prapočecima glazba bila isključivo umjetnost koja se izražava pjevanim i/ili sviranim tonovima, raznim zvukovima, šumovima i tišinom između njih, koju je netko kreirao, mi pod muzikom podrazumijevamo svaki zvuk, s time da muzika obuhvaća i tišinu koja je po sebi radvojnica zvukova osim u slučaju kad je tišina beskonačna.

Mi smo na stanovištu da je ljudsko pravo i obveza svakog ljudskog i drugog razumnog bića plaćati Zaštitnicima autorskih muzičkih prava naknadu za slušanje tonova (iako se radikalniji krugovi Zaštitnika zalažu da se to pravo i obveza plaćanja glazbarine protegne na svako živo biće, konzervativna zaštitnička teorija se za sada zalaže za ograničenje isključivo na ljude i druga razumna bića budući da se nerazumnim bićima slušanje tonova ionako ne može naplatiti).

Mi držimo da čovjek koji iz različitih razloga ne može slušati tonove (gluh, defektan, nerođen, mrtav) također ima pravo i obvezu plaćati naknadu budući da se naplaćuje mogućnost slušanja tonova, a ne konzumiranje tog prava. Držimo da se pravo i obveza plaćanja naknade za slušanje glazbe proteže i na ljude koji su umrli ukoliko oni imaju žive potomke. Čovjek koji namjerno ne ispuni svoje temeljno pravo i obvezu plaćanja Zaštitnicima autorskih muzičkih prava naknadu za slušanje tonova – bit će strijeljan.

Mi smo na stanovištu kako sloboda slušanja određenih tonova po vlastitom nahođenju pripada isključivo onim pojedincima koji su Zaštitnicima autorskih muzičkih prava unaprijed platili koncesiju za slušanje određenog tona na ograničenom teritoriju zemaljske kugle za koji je koncesija plaćena. Čovjek koji pokuša besplatno slušati tonove za koje nije platio koncesiju ili ih sluša na teritoriju na kojem nije platio koncesiju – bit će strijeljan.

Mi ćemo se boriti protiv svih degenerika i otpadnika od tekovina suvremene civilizacije koji se iz bilo kojih razloga zalažu za tzv. slobodno slušanje glazbe te protiv tzv. degeneriranih glazbenika ekskluzivaca koji područje glazbe samozvano nastoje ograničiti isključivo na domenu tzv. umjetnosti. Svaki takav degenerik i otpadnik će nakon uhićenja biti strijeljan.

Mi ćemo svim raspoloživim sredstvima nastojati prošiti područje civilizacije tj. područje na kojem ljudska bića plaćaju Zaštitnicima autorskih muzičkih prava naknadu za slušanje tonova, do najudaljenijih zakutaka zemaljske kugle. Ukoliko se u budućnosti otkrije da na drugim planetima egzistiraju druga živa bića, nakon uspostave kontakta naplatit će im se glazbarina retroaktivno, od trenutka postanka tih bića i njihovog planeta do trenutka kad smo ih otkrili.

Mi držimo da svaki pokušaj promjene ovih temeljnih i tisućljetnih modela naplate autorskih muzičkih prava jednako kao i pokušaj delegitimiranja Zaštitnika predstavlja najtežu povredu temeljnih načela po kojem je ustrojen poredak na zemlji. Počinitelji tih zločina bit će strijeljani zajedno s obiteljima, a imovina će im biti konfiscirana za račun Zaštitnika. Ukoliko je zločin počinjen organizirano od veće grupe ljudi koja živi na određenom teritoriju pokretna imovina će se oduzeti, a nekretnine spaliti.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Budući da je postojeći sustav naplate glazbenih autorskih prava, poznatiji pod akronimom ZAMP, po našem najdubljem uvjerenju i spoznajama temeljen na zlouporabama, protupravnostima, netransparentnosti, monopolu, nejednakosti i brojnim aktivnostima skrivenim od očiju javnosti te da kao takav šteti interesima ne samo hrvatskih građana, gospodarstva, kulture i društvenog razvoja, već i interesima hrvatskih glazbenika, okupili smo se u Koaliciju protiv ZAMP-a kako bismo zajedničkim koordiniranim naporima, legitimno i legalno, utjecali da postojeći sustav naplate glazbenih autorskih prava u Republici Hrvatskoj postane pošten, transparentan, jasan, ravnopravan i demonopoliziran u interesu građana, gospodarstva, kulture uključujući i hrvatske glazbenike.

U vremenima kad naše gospodarstvo pritisnuto krizom posrće pod teretom brojnih poreza i preko 250 parafiskalnih nameta, jedan od parafiskalnih nameta – naknada ZAMP-u, nekontrolirano raste i buja ugrožavajući velik broj tvrtki pa i cijele gospodarske djelatnosti, ugrožavajući lokalne zajednice pa i egzistencije stotina naših sugrađana koji će u narednim mjesecima ostati na ulici, bez posla. Ovog parafiskalnog nameta nije pošteđen ni jedan hrvatski građanin doslovno od kolijevke do groba, a da se nitko nadležan u državi nije našao pozvanim propitati izopačenu logiku naplaćivanja autorskih muzičkih prava primjerice gluhim osobama, vlasnicima frižidera, fotoaparata i strojeva za pranje rublja, naplaćujući čak i glazbu koju nitko nije čuo, naplaćujući glazbu koja ni ne postoji… Jasni i transparentni kriteriji kao broj slušatelja pojedinog glazbenog djela, zamijenjeni su zakučastim modelima koji ovise o geografskim kriterijima, godišnjem dobu, veličini grada, veličini tvrtke, dobro sakriveni iza neuhvatljive institucije PAUŠALA. Zbog nejasnih modela distribucije prikupljenog novca, brojni glazbeni autori iz zemlje, a osobito iz inozemstva, financijski su oštećeni postojećim sustavom zaštite autorskih prava. Najveći korisnici novca prikupljenog naplatom muzičkih autorskih prava u Republici Hrvatskoj su neki odvjetnički uredi.

Članovi Koalicije protiv ZAMP-a u zajedničkoj borbi protiv postojećeg sustava naplate glazbenih autorskih prava se obvezuju na:
1. Svestranu razmjenu informacija među članovima Koalicije
2. Logističku pomoć i podršku u sudskim borbama članova Koalicije
3. Zajedničke akcije prema državnim organizacijama i tijelima te prema organizacijama lokalne uprave i samouprave
4. Zajedničke pravne aktivnosti pred domaćim i međunarodnim organima pravosuđa
5. Skretanje pozornost domaćoj i međunarodnoj javnosti na postojeći sustav naplate muzičkih autorskih prava u RH
6. Obavještavanje domaće i međunarodne javnosti o tijeku naših aktivnosti
7. Organiziranje legalnog građanskog otpora postojećem sustavu naplate ZAMP-a

Zašto smo se okupili?
• Zato jer je postojećim sustavom naplate autorskih prava počinjena ogromna šteta autorima glazbe, koji plaćaju HDS ZAMP-u na krajnje netransparentan način.
• U postojećem modelu naplate naknada polazi se od pretpostavke da je svaki hrvatski građanin – kriminalac koji će svojim aktivnostima kršiti autorska prava.
• Cjelokupni postojeći sustav naplate autorskih prava u Republici Hrvatskoj počiva na paušalu.

Da bismo se suprotstavili takvom, po našem dubokom uvjerenju, protupravnom i društveno štetnom modelu naplate autorskih prava odlučili smo se okupiti u koaliciju nevladinih udruga tvrtki i pojedinaca kako bismo zajedničkim naporima:
• Organizirali prikupljanje, sistematiziranje dokumenata koji svjedoče o takvoj protupravnoj praksi i njihovog predočavanja nadležnim organima i tijelima u Republici Hrvatskoj i u svijetu. Razmjena iskustava u borbi protiv protupravne i netransparentne prakse naplate autorskih prava
• Međusobno pomaganje žrtava postojećeg modela naplate autorskih prava.

Tko je zainteresiran, neka nam se slobodno javi na e-mail adresu…… Imaš spor protiv HDS ZAMP-a? Poslali su ti ogroman račun?


Koalicija protiv ZAMP-a se temelji na načelima transparentnosti, legalnosti, poštenja. Organizirana je kako bismo se zajednički borili za veću transparentnost, mjerljive kriterije i veću kontrolu HDS ZAMP od strane nadležnih institucija. Zgroženi smo da jedna paradržavna organizacija financijski i pravno iscrpljuje privatne osobe, poslovne subjekte, nevladine udruge uz pomoć državnog aparata. U vrijeme ekonomske krize tvrtkama prijeti stečaj zbog sudskih sporova s HDS ZAMP-om. Ne mislimo ulaziti u dogovore sa HDS ZAMP-om. Mi tražimo da se državni organi, Državno odvjetništvo i USKOK pozabave njihovom problematičnom praksom.

Da li smo protiv plaćanja naknada na autorska prava?
Apsolutno ne, nitko nema apsolutno ništa protiv zaštite autorskih prava. Dapače. Glazbena djela i autorska prava na tim djelima privatno su vlasništvo. Aktivnosti koalicije nikad nisu bile usmjerene u bilo kakvo kršenje Zakona o autorskom i srodnim pravima niti počinjenju štete bilo kojeg autora.

Koji je cilj koalicije?
• Prikupljanje što više informacija o problemima u postojećoj praksi naplate naknada za autorska prava. Sistematiziranje tih materijala i službena komunikacija sa državnim i međunarodnim nadležnim institucijama
• Upoznavanje nezadovoljnih platiša sa svim mogućnostima korištenja glazbe u okviru zakona te bolje zaštite svojih prava u odnosu na zahtjeve HDS ZAMP.
• Informiranje i senzibiliziranje javnost s ovim problemom, jer ovakva praksa naplate autorskih naknada predstavlja težak financijski teret za ionako posrnulu hrvatsku privredu

Da li želimo oštetiti autore i uskratiti im njihova prava?
Apsolutno ne. Često se kao protuargument na naše pritužbe odgovara kritikama kako želimo uništiti hrvatsku glazbu. Upravo suprotno. Vjerujemo kako bi se boljim kriterijima određivanja naknade smanjio broj parnica (jer se ljudi povlače po sudovima iz razloga što ne mogu financijski podnijeti iznose koje potražuje HDS ZAMP i profitabilno poslovati), s umjerenim i realnim cijenama bi se postigla veća razina naplaćenosti tih istih naknada (i najveći nezadovoljnici ni u jednom trenutku nisu negirali pravo da se autorima naknada naplaćuje). Također, ako se pogledaju cijene odvjetničkih tarifa, jasno je da bi se umjesto brojnih sudskih sporova boljom praksom postiglo da više prikupljenih sredstava ide onima za koje se te naknade i prikupljaju, a to su autori koji su i sami javno u više navrata izražavali svoje nezadovoljstvo isplaćenim naknadama.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

ovijest Zaštitnika autorskih muzičkih prava seže u rani srednji vijek kad su različiti muzički autori crkvene i svjetovne glazbe putovali u pratnji Zaštitnika od mjesta do mjesta, izvodeći okupljenom pučanstvu svoja muzička djela. Naplata slušanja glazbe se obavljala na licu mjesta, a budući da su i ondašnji glazbenici bili nježni i krhki, organizirale su se stručne skupine koja ih je štitila uz određenu nadoknadu koja se uglavnom kretala u rasponu od 20 do 50 posto. Ukoliko bi netko od prisutnih slušatelja odbio platiti glazbenicima pravednu naknadu za izvođenje glazbe, na scenu bi stupali Zaštitnici autorskih muzičkih prava koji bi toljagama, lancima, a ponekad i buzdovanima efikasno utjecali na prekršitelja kako bi izvršio radikalnu promjenu svog protupravnog ponašanja.

U ta davna vremena kada je jednoglasje postupno prelazilo u višeglasje, za izvođenje pojedinog glazbenog djela bio je neophodan veći broj glazbenika budući da višeglasje nije mogao proizvesti jedan čovjek samostalno, a kako je uz svakog glazbenika išlo po nekoliko Zaštitnika autorskih muzičkih prava, okupljale su se veće družine koje su zajedno putovale od grada do grada baveći se osim prikupljanjem nameta popularno nazvanog glazbarina i različitim drugim prigodnim poslovima, poput glume, prostitucije, dresiranja životinja, pljački, izvođenja akrobatskih i mađioničarskih točaka te likvidacijama po narudžbi.

Zaštitnici autorskih muzičkih prava su u kasnijem periodu, od 13. do 15. stoljeća, prikupljali i prva notna pisma, osobito nakon odbacivanja neumatske notacije podobne za zapisivanje jednoglasne glazbe i prelazak na menzuralnu notaciju, jer se smatralo da Zaštitnik koji posjeduje veći broj različitih notnih zapisa, ima pravo na ime naplate glazbarine slušateljima glazbe naplatiti veće svote. Kako bi što kvalitetnije zaštitili razna autorska muzička prava Zaštitnici se postupno okupljaju u cehove, gilde i hanze. Budući da je njihov utjecaj s vremenom rastao, rasla je njihova moć i društveni apetiti pa su se povremeno udruživali s Avarima, Tatarima i napadali pojedine državice koje su im se našle na putu.

Od 16. stoljeća Zaštitnici su se proširili po najvećem dijelu tada civiliziranog svijeta. Bez pretjerivanja se može konstatirati: zemlje u kojima Zaštitnici autorskih muzičkih prava nisu djelovali nisu spadale u civilizacijski krug (tako je ostalo do današnjih dana). Cehovi Zaštitnika autorskih muzičkih prava postupno su okrupnjavali i postali ozbiljna konkurencija feudalnom poretku. Veliki majstor ceha Zaštitnika Johan Valentin Andrea (1586-1654) je tim povodom izjavio:
- Budući da se u feudalizmu nedovoljno sluša glazba, a i da se ta aktivnost odvija sasvim kaotično definitivno smo ga odlučili dokinuti. Umjesto rigidnog feudalizma stvorit ćemo slobodni kapitalistički svijet u kojem će nam cijeli svijet biti pod nogama, a svaki će čovjek, i prije nego se rodi, plaćati Zaštitarima danak, slušao on glazbu ili ne. Vjerujte, naši će potomci jednog dana doživjeti zlatno doba u kojem će i gluhi plaćati glazbarinu.

Nakon što smo početkom 19. stoljeća definitivno porazili velikog protivnika danka na glazbu – slobodnog glazbenika Napoleona Bonapartea, na valovima ideje velikog majstora Johan Valentin Andrea započeo je proces svjetske integracije razjedinjenih cehova, gildi i hanza te supermacije u kojem smo uspješno svladali sporadične otpore plaćanju glazbarine tijekom tzv. Prvog i tzv. Drugog svjetskog rata. Kad smo prije nekoliko desetljeća uspješno srušili posljednju barijeru – tzv. komunizam, državni sustav koji je uporno odbijao plaćati autorska muzička prava Zaštitnicima autorskih muzičkih prava, jasno se nazire vrijeme naše definitivne pobjede kada ćemo u potpunosti uživati u plodovima naše tisućljetne borbe.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Jedini saborski zastupnik koji je do sada pokazao interes za harač ZAMP-irima u kojem godišnje nestanu stotine milijuna kuna hrvatskih građana je Dragutin Lesar. On je prije nekoliko godina pokušao nešto problematizirati, ali nije uspio. Evo njegovog pokušaja. Dakle, piše Lesar o tome što mu se dogodilo:

Početkom veljače ove godine prijatelji iz KUD-a „Dr. Vinko Žganec“ iz Vratišinca pitali su me da li znam da su oni, KUD-ovi u obavezi plaćati naknadu ZAMP-u i za kulturne priredbe na kojima se izvode isključivo narodne pjesme. Moja prva reakcija je bila: „Ma hajde molim vas, kako i kome bi morali plaćati zaštitu autorskih prava za narodne pjesme?“ No, bili su uporni i pokazali mi kopiju prijave za održavanje kulturno-umjetničkog programa održanog u povodu obljetnice smrti njihovog sumještanina dr. Vinka Žganca po kojem je kulturno-umjetničko društvo i dobilo ime. „Večer hrvatskih plesova i popijevki u obradi dr. Vinka Žganca“ – tako se zvala ta kulturna manifestacija. Ulaz je bio besplatan.

Obećao sam im postaviti pitanje ministru kulture i raščistiti dilemu da li doista amaterski KUD-ovi koji njeguju kulturnu baštinu moraju plaćati naknadu za zaštitu autorskih prava. Samo 16 dana nakon postavljenog pitanja dobio sam i odgovor koji me šokirao. Pažljivo iščitajte pitanje i dobiveni odgovor. Što u odgovoru piše?

„Narodne književne i umjetničke tvorevine(?) u izvornom obliku nisu predmet autorskog prava, ali se za njihovo priopćavanje(?) javnosti plaća naknada koja je prihod državnog proračuna.“ Pričanje (priopćavanje) narodnih pripovijetki (narodna književna tvorevina) predmet je državnog oporezivanja!? Pjevanje (priopćavanje) izvorne narodne pjesme (umjetnička tvorevina) ili plesanje narodnog plesa podliježe plaćanju državne naknade!?

„Obrađene narodne pjesme ili plesovi više se ne smatraju tradicionalnim djelom nego su postale zaštićeno autorsko djelo“. Očekujem da dr. Ivo Josipović (autor Zakona, osnivač ZAMP-a i skladatelj) i njegovo društvo u ZAMP-u hitno „obrade“ sve narodne pjesme iz Međimurja. Jučer su me nazvali iz KUD-a i izvijestili me da im je ZAMP poslao račun na iznos od 400 kuna. Nasljednik dr. Žganca (sin) je živ. Zamolio sam ih da čovjeka pitaju koliko je novaca do sada njemu kao nasljedniku dr. Žganca ZAMP uplatio. Dakako, čovjek o tome nije imao pojma. Na kraju ostaje u zraku visjeti pitanje: tko je i za koju svrhu uzeo KUD-u „Dr. Vinko Žganec“ iz Vratišinca 400 kuna?

Ako takve arogantne odgovore ZAMP-iri odašilju saborskim zastupnicima, čemu se tek možemo nadati mi obični smrtnici. Nama kao krotkim hrvatskim državljanima preostaje ono što je proslavljeni bend Dubioza Kolektiv nadahnuto izrazio svojim albumom „Šuti i trpi“. Šutjeti i trpjeti. I Dakako – plaćati.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Braćo i sestre,
Hrvatice i Hrvati,
Građani Hrvatske,
Uz 28 “klasičnih” poreza plaćamo i 372 neporeznih prihoda. Uz to, komparativne analize su pokazale nešto na što smo godinama sumnjali, a danas s velikim ponosom možemo reći: PLAĆAMO NAJVEĆI POREZ NA SVIJETU!

Jedan od je najmutnijih parafiskalnih nameta koji doslovce svakog našeg građanina pogađa na osobito svirep i podmukao način je porez koji plaćamo za tzv. zaštitu muzičkih autorskih prava (ZAMP). Ovaj parafiskalni namet plaćamo i kad smo toga svjesni, ali i onda kad ga nismo svjesni, plaćamo ga direktno, plaćamo ga indirektno, plaćamo ga kao umirovljenici ili dječica u kolijevci, plaćamo ga doslovce od kolijevke pa do groba, plaćamo ga prije ali i poslije slušanja glazbe, plaćamo ga čak i ako glazbu ne slušamo, a da nam nitko, doslovno NITKO, ne može precizno objasniti što to točno plaćamo, kome i koliko. Zapravo, čak ni oni koji nam ga naplaćuju ne znaju što točno naplaćuju, nego se skrivaju iza jedne čarobne riječi – PAUŠAL.

Za svaki prazni CD-i, DVD-i, memorijske kartice, USB stickove, CD i DVD snimače, računale, za sprovode i krstitke, za vjenčanje, pri svakom ulasku u restoran, mi PLAĆAMO, PLAĆAMO, PLAĆAMO jednoj nevladinoj udruzi građana po vrlo komičnim i krajnje upitnim kriterijima desetke i desetke milijuna kuna.

Kada kao tvrtka ili kao jedinka plaćamo ''normalan'' porez, tada, načelno, možemo od početka postupka (prijedlog državnog proračuna) do glasovanja i trošenja, pratiti kako se troši naš novac. Međutim, sasvim je drugačije s novcem ZAMP-u. Umjesto suvislih odgovora dobivamo nemušta objašnjenja kako je ''takva praksa svugdje u svijetu'' (dakako, nikad nam ne kažu gdje i koliko), a na pitanje koliko dobivamo odgovor – paušal. Ove će godine parafiskalni porez ZAMP-u biti veći nego li ranijih godina. Biti će mnogo veći.

Možemo to podnijeti spokojno kao krave, a možemo se tom podmuklom haraču oduprijeti.
Možemo mirno spustiti gaće i čekati njihovu novu parafiskalnu penetraciju u nađe džepove, a možemo im se pokušati usprotiviti.
Možemo zajedničkim snagama stati za vrat stoglavom zmaju, a možemo se i predati.

Ako vas zanima otpor ZAMP-u – javite se!

Zajedno možemo sve!

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet