ovijest Zaštitnika autorskih muzičkih prava seže u rani srednji vijek kad su različiti muzički autori crkvene i svjetovne glazbe putovali u pratnji Zaštitnika od mjesta do mjesta, izvodeći okupljenom pučanstvu svoja muzička djela. Naplata slušanja glazbe se obavljala na licu mjesta, a budući da su i ondašnji glazbenici bili nježni i krhki, organizirale su se stručne skupine koja ih je štitila uz određenu nadoknadu koja se uglavnom kretala u rasponu od 20 do 50 posto. Ukoliko bi netko od prisutnih slušatelja odbio platiti glazbenicima pravednu naknadu za izvođenje glazbe, na scenu bi stupali Zaštitnici autorskih muzičkih prava koji bi toljagama, lancima, a ponekad i buzdovanima efikasno utjecali na prekršitelja kako bi izvršio radikalnu promjenu svog protupravnog ponašanja.
U ta davna vremena kada je jednoglasje postupno prelazilo u višeglasje, za izvođenje pojedinog glazbenog djela bio je neophodan veći broj glazbenika budući da višeglasje nije mogao proizvesti jedan čovjek samostalno, a kako je uz svakog glazbenika išlo po nekoliko Zaštitnika autorskih muzičkih prava, okupljale su se veće družine koje su zajedno putovale od grada do grada baveći se osim prikupljanjem nameta popularno nazvanog glazbarina i različitim drugim prigodnim poslovima, poput glume, prostitucije, dresiranja životinja, pljački, izvođenja akrobatskih i mađioničarskih točaka te likvidacijama po narudžbi.
Zaštitnici autorskih muzičkih prava su u kasnijem periodu, od 13. do 15. stoljeća, prikupljali i prva notna pisma, osobito nakon odbacivanja neumatske notacije podobne za zapisivanje jednoglasne glazbe i prelazak na menzuralnu notaciju, jer se smatralo da Zaštitnik koji posjeduje veći broj različitih notnih zapisa, ima pravo na ime naplate glazbarine slušateljima glazbe naplatiti veće svote. Kako bi što kvalitetnije zaštitili razna autorska muzička prava Zaštitnici se postupno okupljaju u cehove, gilde i hanze. Budući da je njihov utjecaj s vremenom rastao, rasla je njihova moć i društveni apetiti pa su se povremeno udruživali s Avarima, Tatarima i napadali pojedine državice koje su im se našle na putu.
Od 16. stoljeća Zaštitnici su se proširili po najvećem dijelu tada civiliziranog svijeta. Bez pretjerivanja se može konstatirati: zemlje u kojima Zaštitnici autorskih muzičkih prava nisu djelovali nisu spadale u civilizacijski krug (tako je ostalo do današnjih dana). Cehovi Zaštitnika autorskih muzičkih prava postupno su okrupnjavali i postali ozbiljna konkurencija feudalnom poretku. Veliki majstor ceha Zaštitnika Johan Valentin Andrea (1586-1654) je tim povodom izjavio:
- Budući da se u feudalizmu nedovoljno sluša glazba, a i da se ta aktivnost odvija sasvim kaotično definitivno smo ga odlučili dokinuti. Umjesto rigidnog feudalizma stvorit ćemo slobodni kapitalistički svijet u kojem će nam cijeli svijet biti pod nogama, a svaki će čovjek, i prije nego se rodi, plaćati Zaštitarima danak, slušao on glazbu ili ne. Vjerujte, naši će potomci jednog dana doživjeti zlatno doba u kojem će i gluhi plaćati glazbarinu.
Nakon što smo početkom 19. stoljeća definitivno porazili velikog protivnika danka na glazbu – slobodnog glazbenika Napoleona Bonapartea, na valovima ideje velikog majstora Johan Valentin Andrea započeo je proces svjetske integracije razjedinjenih cehova, gildi i hanza te supermacije u kojem smo uspješno svladali sporadične otpore plaćanju glazbarine tijekom tzv. Prvog i tzv. Drugog svjetskog rata. Kad smo prije nekoliko desetljeća uspješno srušili posljednju barijeru – tzv. komunizam, državni sustav koji je uporno odbijao plaćati autorska muzička prava Zaštitnicima autorskih muzičkih prava, jasno se nazire vrijeme naše definitivne pobjede kada ćemo u potpunosti uživati u plodovima naše tisućljetne borbe.
Oznake: ZAMP, parafiskalni namet
