Baš si nešto mislim: prije će Sava poteći uzvodno negoli krvosljednici iz Indexa odustati od ZAMP-a i njihovih satelita. Evo, primjerice, čitam jučer: NA upit Indexa, zbog čega je HDS ZAMP godinama financirao posrnule tvrtke "kurira mafije" Igora Mlinara i s njim povezane tvrtke, iako se radilo o teškim gubitašima od kojih su doslovno svi završili u stečaju, iz HDS-a nam je odgovoreno kako su "sva potraživanja prema navedenim tvrtkama podmirena", te da se "s obzirom na uredan status tih potraživanja, nemaju potrebu javno očitovati oko njih."

Na upit Indexa zbog čega se udruga građana, čija je prvenstvena briga zaštita i siguran priljev novca od autorskih prava, izlaže tako rizičnim plasmanima, iz ZAMP-a je odgovoreno šutnjom.

Da je doista bila riječ o poslovnom riziku, potvrđuje činjenica kako je barem jedna od tih tvrtki otišla u stečaj ne plativši u cijelosti pozajmicu ZAMP-u. Riječ je o tvrtki Doseg d.o.o. iz Osijeka kojeg je HDS-ZAMP kreditirao s 14 milijuna kuna, nedugo nakon čega je tvrtka završila u stečaju s priznatim dugovima većim od 20 milijuna kuna.

Prema rješenju Trgovačkog suda u Osijeku, od 10. listopada 2006., kojeg potpisuje stečajna sutkinja Jadranka Herman, stečajni upravitelj Dosega d.o.o. na taj je dan priznao i potraživanje HDS ZAMP-a u visini 5.043.100,00 kuna. To znači da je poduzeće Doseg d.o.o., kojem je kredit u ZAMP-u omogućio Igor Mlinar, propalo ne plativši više od trećine zajma. Na upit HDS-ZAMP-u, je li taj dio kredita naplaćen kroz stečajni postupak iz Hrvatske udruge skladatelja još nismo dobili odgovor. Bivši predsjednik uprave Dosega d.o.o., Zvonko Bede, tvrdi da je i taj dio duga vraćen, ali se ne može sjetiti kada. Tvrtka je izbrisana iz sudskog registra 30.svibnja 2008. godine.

Razlog za financiranje Dosega d.o.o., vjerojatno leži u poslovnoj suradnji s Mlinarevim tvrtkama kojima je "Doseg" izdavao vlastite mjenice, a po nekim izvorima, čak i opraštao dugove. Nakon stečaja Mlinareve tvrtke "Zadom d.o.o." ostao je dug "Dosegu" od 467 tisuća kuna.

Mlinareva poduzeća "Veterinarija" d.o.o. i "ZADOM d.o.o." od HDS-ZAMP-a su dobila pozajmice veće od 10 milijuna kuna, iako su završile u stečaju s dugovima većim od 40 milijuna kuna. Nije nam poznato jesu li ta potraživanja naplaćena prije ili za vrijeme stečajnog postupka, jer se u HDS ZAMP-u o tome "nemaju potrebe javno očitovati".

No, iz svega navedenog je očito da su tvrtke i poslovni partneri Igora Mlinara u HDS-ZAMP-u imali karakter "prijateljskog klijenta". Zbog čega?

Valjda zato jer je Igor Mlinar, trenutno prvoosumnjičeni zbog odavanja policijskih tajni hrvatskom podzemlju, dugogodišnji partner i poslovni prijatelj Marka Vojkovića, vlasnika tvrtke "Emporion d.o.o." koja vodi sve poslove HDS-ZAMPA.

Index je u HDS ZAMP-u pokušao provjeriti istinitost informacije po kojoj je ta Udruga financirala i tvrtku Sagena d.o.o. (u kojoj je Vojković bio direktor) s 11 milijuna kuna, ali odgovor nismo dobili niti nakon nekoliko dana.

To bi značilo da je HDS ZAMP, "štiteći interese i prava hrvatskih autora", u dobroj mjeri služio privatnim interesima i vezama Hrvoja Vojkovića čija tvrtka upravlja svim poslovima udruge skladatelja, kao i prometom "neprofitne udruge" koji se prema poslovnim izvješćima mjeri u milijardama kuna. Osim što vodi administrativne, računovodstveno-knjigovodstvene, pravne i druge poslove, za što naplaćuje iznos od čak 25 posto prihoda HDS-a, Emporion d.o.o. ZAMP-u je iznajmio i poslovni prostor pa se može reći da ga je i doslovno "progutao". Isprepletenost poslova u tom je slučaju ponukala čak i Ministarstvo financija da se tijekom inspekcijskog nadzora HDS-ZAMP-a 2005. g. upita: "Zašto je HDS tvrtki Emporion d.o.o. prenio praktično sve poslove kolektivnog ostvarivanja prava?"

Zbog interesa tisuća hrvatskih autora koji nemaju pojma tko, na koji način, na što ili na koga, troši njihov novac? Ili radi interesa oligarhije koja već desetljećima "štiti" njihova prava i masno zarađuje?

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Imaju u Zagorju jednu slikovitu i poučnu poštapalicu: SVAKA RIT DOJDFE NA ŠEKRET! Izgleda da se nešto slično sprema i ZAMP-u. Bliži li se kraj potpunom monopolu ZAMP-a u zaštiti autorskih prava glazbenika? Ako je suditi po prvim reakcijama ugostitelja, restoratera i hotelijera na ideju Produkcijskog studija CPG iz Zagreba, koji im je ponudio mogućnost izvođenja određene vrste domaće glazbe uz tri do čak pet puta nižu tarifu od one ZAMP-ove, čini se da će konkurencija u zaštiti autorskih prava ući konačno na mala vrata i u Hrvatsku. Naime, neki skladatelji i autori pisanim su putem proteklih mjeseci otkazali pravo ZAMP-u da ih predstavlja i naplaćuje naknade u njihovo ime, a svoj potpis za takvo pravo stavili su na ugovor s Produkcijskim studijem CPG. Taj studio je ugostiteljskim objektima, hotelima, velikim trgovačkim centrima i drugima ponudio glazbu koja ne podliježe naknadama ZAMP-a, a potpuno je u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske, kaže Emir Mehić, direktor te kuće.
- U ovom poslu smo se vodili jedino željom da ponudimo mogućnost izbora hrvatskim poslovnim subjektima, ugostiteljima, hotelijerima i ostalima u sektoru usluga koji koriste glazbu u poslovnim prostorima, a koji do sada nisu imali pravo izbora osim ZAMP-a. Ne vidim zašto autor ne bi imao pravo birati hoće li ga ZAMP štititi ili ne. Naša tvrtka proizvodi vlastitu glazbu za poslovne prostore - restorane, predvorja hotela, fitness-centre, šoping-centre, benzinske stanice, wellness-centre... Ta je glazba isključivo naše vlasništvo jer su autori glazbe (hrvatski državljani) dali pismeni otkaz nositelju kolektivne zaštite za sva svoja djela. Riječ je o glazbi širokog spektra, od ambijentalne i jazz glazbe za “lounge barove” do etno i tamburaške glazbe za ugostitelje i turističke objekte toga profila. Svakom poslovnom subjektu se pristupa individualno i zajedno se odabire glazba koja najbolje odgovara zadanom javnom prostoru – pojašnjava nam Mehić.

Posebno je važno da je Zavod za intelektualno vlasništvo RH dao pisani dokument Produkcijskom studiju kako nema zakonskih prepreka da to rade, uz suglasnost autora koji su im dali pravo da ih zastupaju ne kao trgovačko društvo, nego kao posrednik u nuđenju njihovih djela.
-Mi smo poduzeće koje se bavi proizvodnjom instrumentalne glazbe i iznajmljivanjem glazbe u javnim prostorima. Osnovna primjena naše glazbe je ta da bude ugodna zvučna podloga u nekom prodajnom ili uslužnom prostoru. Posjedujemo profesionalni tonski studio te surađujemo s nekoliko partnerskih studija koji također imaju timove autora, producenata i glazbenika SEnD pojašnjava Mehić model rada koji, naravno, isključuje pjevačke estradne zvijezde jer je riječ uglavnom o instrumentalnoj glazbi. Na pitanje koji su autori do sada otišli iz ZAMP-a i njima dali pravo da ih zastupaju, odgovaraju kako je “dosta autora koji nisu više željeli kolektivnu zaštitu putem ZAMP-a”, ali imena ne želi reći kako ne bi bilo zloupotrebe njihovih djela.

Riječ je, čujemo, o javnosti manje poznatim, ali kvalitetnim autorima koji imaju puno snimljenog materijala, produktivni su autori i na ovaj način žele imati neku dobit od glazbe koju proizvode, a za koju im u ZAMP-u tvrde kako se ne izvodi, pa ni kune ne mogu naplatiti od autorskih prava. Interes desetaka tisuća ugostitelja, restoratera, hotelijera, vlasnika uslužnih obrta i svih koji u svojim prostorima imaju radiouređaje, a koji godinama na svim skupovima traže od Ministarstva turizma i Vlade RH “zaštitu od ZAMP-ove zaštite” koja im iz blagajna godišnje odnosi pozamašne svote novca, svakako je u činjenici da se nude i do pet puta niži iznosi naknada od onih koje naplaćuje ZAMP.

’Zaštićeni’, a da to i ne znaju
Praksa je, kažu upućeni, u većini europskih zemalja da autorska prava štiti više različitih agencija, i to na temelju ovlasti koja im daju sami autori. Hrvatska, naravno, nema potpisane ugovore o zastupanju glazbenih autora iz oko sto država svijeta i više od 80 posto živućih svjetskih glazbenika, a ni s oko 40 posto hrvatskih glazbenika koji nisu članovi Hrvatskog društva skladatelja i ZAMP-a. ZAMP-u nitko ne spori pravo da brine za ostvarivanje autorskih prava autora koji su ga za to opunomoćili. Problem je, međutim, u tome što se, na temelju sporne odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, naknada ubire i za autore koji ni ne znaju da ih ZAMP štiti.

"Hajduku - da, ZAMP-u ne"
Dva splitska (neizostavna) mjesta za izlazak “Egoist” i “Hedonist” rade pod vodstvom Ranka Schlenza, on je oduševljen idejom o stvaranju agencije koja bi parirala ZAMP-u.
- Sedam stotina kuna mjesečno izdvajam za njih, ako preskočim koji mjesec, skaču na mene ko da san čovika ubija SEnD kazuje nam Schlenz, nazivajući agenciju klošarskom.
- To su vam državni reketari, zato pozdravljam svaku zdravu konkurenciju, jer meni nije bitno je li Jure ili Mate, bitno mi je da manje plaćam - brutalno je iskren voditelj kafića. Ipak, priznaje kako ne bi imao ništa protiv da, primjerice, za korištenje amblema ili zaštićenih znakova “Hajduka” mora plaćati “prava” ljubljenom klubu.

‘Bitno je da manje plaćamo’
U splitskom kafiću “ST Riva” već godinama se sluša samo strana glazba, voditelj Ivan Vrgoč uredno svakog mjeseca na račun ZAMP-a položi 350 kuna. - Ta vam je firma jača i od Vlade i od države, naplaćuju se redovitije negoli porez, imaju ugovore od kojih sve ugostitelje boli glava, ali plaćamo i šutimo -kazuje nam.
-Kada bi se pojavila konkurencija ZAMP-u, bio bih jako sretan, naravno da bi se pritom ravnao po cijeni, ali kakva smo mi država i kakve smo sriće, vjerojatno bismo plaćali i ZAMP-u i tim drugima -zajedljiv je Vrgoč, pitajući i sebe i nas kako se dvije agencije namjeravaju naplaćivati. Hoće li, kazuje ugostitelj, kafići biti podijeljeni po sustavu “kod mene Mišo, kod tebe Oliver”...

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Zašto nas država svake godine izvještava o tome koliko je novce prikupila porezima, kako ga je raspodijelila, koliko je tko dobio, koliko će nam ga uzeti slijedeće godine….? Vjerojatno stoga jer tako nešto podrazumijeva elementarna demokratska procedura koja se, uz ostalo, temelji na transparentnosti i poštenju. Upravo iz takvih javno predočenih, transparentnih podataka mi precizno znamo koliko je poreza državi platio T-HT, koliko Konzum, a imamo i uvid u to koliko je, primjerice, otišlo za škole, koliko za Pelješki most, koliko za kupovinu vojnih kamiona itd. Povijest pamti i vremena kad tako nešto nije bilo uobičajeno: poreznici bi upadali u sela i otimali koliko su mogli – nekom kravu, nekom ovcu, nekom opet vreću, dvije žita, a poreznik bi polovicu otetog zadržao za sebe. Bilo je tijekom povijesti i drugih, sličnih revolucionarnih nameta, popularno zvanih kontribucija: uđem ti u kuću pa ti opelješim sve što hoću i koliko hoću i nikome o tome ne podnosim izvješća jer je namet izvršen za viši interes, ''u ime revolucije''. Suvremeni poslovno-politički sustavi odustaju postupno od ovakvih metoda i oni su još opstali kao modeli prikupljanja i distribucije materijalnih sredstava gotovo isključivo u egzotičnim organizacijama poput kineskih Trijada, japanskih jakuza, ruske mafije, u kojima preciznim brojkama raspolaže isključivo capo di tutti capi. Tko precizno može znati koliko novca zakopanog u svom vrtu ima Tony Soprano?

Za razliku od uobičajenih poreza koji u Hrvatskoj ne plaća dobar dio stanovništva – djeca, sirotinja, osobe bez poslovne sposobnosti, svećenstvo, nezaposleni, stranci itd. parafiskalni namet Hrvatskom društvu skladatelja za zaštitu muzičkih autorskih prava (HDS ZAMP-u) plaćaju doista svi: u cijenu kašice za bebe, cijenu pelena ili dude-varalice uračunat je Njihov namet (doduše, ne direktno - trgovina u redovnim obrocima plaća im namet koji oni, dakako, prevaljuje nama – građanima, kroz cijenu robe), a ZAMP nas u stopu prati kroz život od vjenčanja, krstitki, firmanja i odlazaka u vojsku, doslovce do groba: da, da, i pogrebi su također značajan prihod koji se plaća Njima.

I kad netko prikupi 100-tinjak milijuna kuna od pauperiziranog hrvatskog naroda, a o kolikoj je svoti riječ u ovom trenutku nitko u ovoj državi precizno ne zna, hvala lijepo, onda bi znak elementarne pristojnosti bio – javno objaviti tko je sve i koliko platio parafiskalni namet Njima, kako su ga Oni distribuirali, tko je od tog novca i koliko jamio. Ako u kafiću preko puta cijele dana od jutra do mraka trešti Mišo Kovač, a oni plaćaju ZAMP-u nekakav paušalni iznos koji dijele svi po nekim blago rečeno dvojbenim kriterijima, tada je oštećen i kafić, i gosti, i Mišo Kovač, a novci su završili, vrag bi ga znao, možda zakopani u nečijem vrtu. Sve u svemu: gdje je nestala lova?

Haloooo, ljudi u Hrvatskoj plaćaju globe po prijavama ZAMP-a zbog javnog izvođenja vlastite glazbe, djelatnici ZAMP-a napadaju srednjoškolce koji su u svom garažnom bendu snimili svoj demo-album sa svojim stvarima, upadaju na svadbe, prekidaju sprovode, plaćaju im i autori koji izvode vlastita djela na humanitarnim koncertima, plaćaju im čak i djeca iz osnovne glazbene škole što su na priredbi za roditelje izvodili Mozarta… A država, umjesto zaštite vlastitih građana koji sopću pod porezima i nametima, štiti Njih. I nitko ništa ne zna, i svi se prave ludi: tko je platio, koliko je platio, kome je platio, zašto je platio, kako je platio, gdje su završili novci… Hrvatski građani imaju pravo znati. To je njihov novac.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Piše jučer Index: ZAGREBAČKI poduzetnik Igor Mlinar, kojeg je policija proglasila "kurirom mafije", bio je osoba od najvećeg povjerenja Hrvatskog društva skladatelja i njene tvrtke ZAMP. Prema podacima Indexa, Mlinar je u pet godina (od 2000. do 2005.) za svoje tvrtke i s njima povezana poduzeća, uspio od ZAMP-a ishoditi kredite u ukupnom iznosu većem od 35 milijuna kuna. Mlinarevim tvrtkama ZA DOM d.o.o. i Veterinarija d.o.o. Udruga hrvatskih skladatelja posudila je približno deset milijuna kuna, od čega 3,5 milijuna za trgovačko poduzeće "ZA DOM d.o.o. koje je završilo u stečaju početkom 2004. g. Pored toga HDS/ZAMP je kreditirao i tvrtke s kojima je Mlinar poslovao, poput poduzeća "DOSEG d.o.o." iz Osijeka i "Biljemerkant d.o.o." iz Osijeka.

Tako je tvrtka DOSEG d.o.o. od ZAMP-a dobila zajam u visini 14 milijuna kuna, dok je tvrtka Biljemerkant d.o.o. kreditirana novcem hrvatskih glazbenih autora u visini od 11 milijuna kuna. Bivši predsjednik uprave "Dosega", Zvonimir Bede, Indexu je potvrdio da je tom poduzeću odobren zajam ZAMP-a na intervenciju Igora Mlinara. No, istodobno naglašava kako je "svaka kuna tog zajma vraćena po dogovorenim uvjetima i sukladno zakonu". Index je u posjedu dijela dokumentacije Igora Mlinara iz koje je vidljivo da je njegova tvrtka "ZA DOM" neposredno prije stečaja dugovala poduzeću "Doseg d.o.o." 467 tisuća kuna, koje, prema tvrdnjama samog Bedea nikad nije vratila. Tvrtka "Doseg d.o.o." bavila se reciklažom sekundarnih sirovina i sama je otišla u stečaj s dugovima državi većim od 20 milijuna kuna. Iz Sudskog registra izbrisana je 30. svibnja 2008 godine.

Neusporedivo veće dugove vjerovnicima je ostavila tvrtka "Biljemerkant d.o.o." iz Osijeka, koju je HDS-ZAMP kreditirao s približno 11 milijuna kuna. Dugovi Biljemerkanta u ukupnom saldu prelazili su 500 milijuna kuna, uoči stečaja.

HDS: To nisu bili rizični plasmani!

Ipak, iz HDS/ZAMP-a nas uvjeravaju kako se ti krediti ne mogu smatrati rizičnim plasmanima.

"Još jednom potvrđujem da smo uvidom u knjigovodstvenu arhivu utvrdili da su sva potraživanja prema navedenim tvrtkama podmirena. Taj dio našeg poslovanja, kao i naše cjelokupno poslovanje, sukladno zakonskim odredbama i Statutu Društva, uvijek su pratila tijela društva, (u prvom redu Predsjedništvo i Nadzorni odbor) kao i vanjska revizija te nadzori državnih tijela. S obzirom na uredan status tih potraživanja, ne vidim potrebu javno se očitovati oko njih."- izjavio je Indexu glavni tajnik HDS/ZAMP-a Tomislav Šaban.

Osim po nedavnom uhićenju zbog prodavanja podataka o policijskim istragama, Igor Mlinar javnosti je poznat i po nizu propalih projekata i dugovima koji su iza njih ostali. O tome pod kojim uvjetima, kada i zašto su kreditirali Mlinara i tvrtke za koja je osobno urgirao, iz HDS/ZAMP-a nisu željeli govoriti.

No, napomenimo kako je dio kredita koje je s HDS-ZAMP-om dogovarao Mlinar doznačen još u vrijeme kada je glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja (do 2001. godine) i član predsjedništva HDS-a (do predsjedničke kampanje), bio aktualni predsjednik države Ivo Josipović. To znači da je predsjednik morao znati za isplate Mlinaru i tvrtkama koje su s njim povezane. Predsjednik je na upite novinara u listopadu prošle godine (kada je Mlinar uhićen) tvrdio da osobno ne poznaje Mlinara koji je dugogodišnji poslovni partner i prijatelj Marka Vojkovića, bliskog Ivi Josipoviću.

Vojkovićeva tvrtka Emporion već više od 15 godina naplaćuje usluge vođenja računovodstva HDS-a, a u njoj se nalazi i sjedište ZAMP-a. Pored toga, ZAMP brine o naplati autorskih tantijema i angažira odvjetničke urede koji vode sudske sporove u ime ZAMP-a. Mnogi od njih završe na Visokom trgovačkom sudu na čijem je čelu Mario Vukelić koji posluje sa ZAMP-om kao autor brojnih glazbenih uspješnica.

DORH ne istražuje, Josipović se ne sjeća

Prema podacima Indexa, policija i DORH ne istražuju poslovanje tvrtki Igora Mlinara i Marka Vojkovića, kao ni poslovanje ZAMP-a.

Na upit Indexa je li kao glavni tajnik HDS-a, a potom član predsjedništva HDS-a poznavao Igora Mlinara ili bio upućen u njegovo poslovanje sa ZAMP-om, kao i HDS-ZAMP-a s tvrtkama Marka Vojkovića, predsjednik države Ivo Josipović odgovorio nam je sljedeće:

"Ne mogu se sjetiti da sam ikada sreo gospodina Mlinara iako to ne mogu potpuno isključiti s obzirom na broj osoba koje sam susretao i koje susrećem. HDS je poslovao sa stotinama tvrtki, kreditni odnos imao s više desetaka njih i nakon deset i više godina za detalje Vas mogu samo uputiti da upite postavite HDS-u ili firmama o kojima pitate. Isto mogu reći i za poslovanje g. Vojkovića, o čijim poslovima znam vrlo malo. Srdačno, Ivo Josipović"

A jesu ti Indexovci neki zaguljeni tipovi bez srca. To kad zgrabi, ne popušta. Oni su novce popalili, podijelili, potrošili i na njih zaboravili, a Index ih iznova i iznova podsjeća na tu neugodnu epizodu.

Kad hrvatski čovjek pomisli na naše neovisno pravosuđe poteknu mu suze radosnice. Piše tako jučer Index: PREDSJEDNIK Visokog trgovačkog suda Mario Vukelić, inače pridruženi član Hrvatskog društva skladatelja (HDS) i autor estradnih hitova koji u bazi HDS ZAMP-a ima preko stotinu zaštićenih djela te za njih prima ZAMP-ove tantijeme, kao sudac tog suda donio je čitav niz presuda i drugih rješenja u slučajevima koje je HDS ZAMP vodio radi naplate autorskih naknada od različitih poslovnih subjekata, otkriva tjednik Novosti u izdanju od petka, u tekstu kojeg potpisuje Nikola Bajto.

Pretragom specijaliziranog portala sudačka mreža Novosti us utvrdile da je Vukelić 2007. i 2008. odlučivao u najmanje 16 predmeta u kojima je HDS ZAMP bio tužitelj radi naplate autorskih prava. Iz Vukelićevog odgovora na njihov upit proizlazi da to nisu jedini predmeti vezani uz HDS ZAMP u kojima je Vukelić donosio sudske odluke; takvih predmeta bilo je najmanje 31.

U svih tih 16 predmeta koje su Novosti pronašle Vukelić je naveden kao sudac pojedinac, što znači da rješenja nije donosio kao član šireg sudskog vijeća, već je o njima samostalno odlučivao. Kako HDS prikupljanje naknada za autorska prava ostvaruje kolektivno i kako visina godišnjih naknada prema pojedinim autorima ovisi o uspješnosti naplate, Vukelić se odlučivanjem u tim predmetima našao u poziciji da o njegovim rješenjima ovise i njegovi vlastiti prihodi.

Radio pjesme za Terezu, Mišu, Ibricu...

"Vukelić je vjerojatno jedini ZAMP-ovac na VTS-u, jer nije baš čest slučaj da suci pišu za estradu, pa zasigurno nije bio problem rasporediti te predmete ostalim kolegama. No on nije smatrao shodnim da se zbog pozicije sukoba interesa izuzme od odlučivanja u predmetima HDS-a, čiji je korisnik. Da je Vukelić na platnoj listi HDS-a vidljivo je iz internetske baze ZAMP-a, u kojoj je on naveden kao autor tekstova ili kompozitor za 105 djela različitih izvođača, među kojima su i zvijezde poput Tereze Kesovije, Miše Kovača ili Ibrice Jusića, a također i iz njegove imovinske kartice u kojoj stoji da je od HDS-a na ime autorskih honorara u 2011. godini primio ukupno 5311 kunu, a u 2012. godini 3453 kune", pišu Novosti.

Iako je riječ o autorskim prihodima koji se kreću na razini od nekoliko tisuća kuna godišnje, to s vremenom predstavlja značajan iznos. Također, iako je riječ o odlučivanju o sporovima uglavnom vrijednima po nekoliko tisuća kuna, tih je sporova bilo jako puno, a neka Vukelićeva rješenja teška su i više desetaka tisuća kuna, pa je među 16 spomenutih i jedno ovršno rješenje na iznos od 54.900 kuna, koliko je ZAMP naplatio jednom kafiću iz Brezovice. Sva rješenja osim jednog bila su donesena u korist ZAMP-a, a redom je riječ o odlučivanju u različitim fazama postupaka u kojima je ZAMP tužio ugostitelje.

U svim tim slučajevima ugostitelji su se žalili VTS-u na rješenja koja su protiv njih donijeli niži trgovački sudovi, pa je Vukelić odbijajući njihove žalbe kao neosnovane mahom potvrđivao odluke prvostupanjskih sudaca, a jedina žalba koju je usvojio išla je protiv ZAMP-a. No ovdje nije stvar u tome da se dvoji oko ispravnosti njegovih rješenja, već u dvojbenoj situaciji u kojoj se našao prihvativši se odlučivanja u predmetima HDS-ZAMP-a, čiji je član i od kojeg osobno prima autorske honorare zahvaljujući, između ostaloga, i sudski uspješno nametnutoj naplati.

Što kaže Zakon o sudovima?

Među odredbama o dužnostima suca, Zakon o sudovima u Članku 89. navodi: "Sudac se mora ponašati tako da čuva svoj ugled i ugled sudbene vlasti te ne dovede u pitanje svoju nepristranost i neovisnost u suđenju i samostalnost sudbene vlasti", dok Članak 91. glasi: "Sudac se ne smije koristiti svojim radom u sudu i ugledom suda za ostvarenje svojih privatnih interesa". Zakon o parničnom postupku nalaže, pak, da će sudac, ako smatra da postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost, obavijestiti o tome predsjednika suda, koji će odlučiti o njegovom izuzeću.

"Svaka situacija u kojoj sudac svojom odlukom može utjecati ili utječe na vlastiti probitak svakako potpada pod sukob interesa, ne nužno zakonski, ali po temeljnoj definiciji da. Ako njegova odluka može utjecati na njegove prihode onda je svakako njegova objektivnost upitna", kaže za Novosti je Zorislav Antun Petrović, član upravnog odbora Transparency International Hrvatska i bivši član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.

Jedini se javio na natječaj za šefa suda

Vukelić u svojem odgovoru na upit Novosti, kojeg u cijelosti donosimo uz ovaj tekst, navodi da ZAMP-ovi predmeti odlukom tadašnjeg predsjednika VTS-a nisu bili raspoređeni direktno njemu, već sudskom savjetniku kojem je on bio mentor i koji je samostalno izradio nacrte odluka koje je Vukelić kao mentor prihvatio. Smatra da zato nisu postojale okolnosti koje bi dovele u sumnju njegovu nepristranost i da stoga nije bilo razloga za pokretanje postupka njegovog izuzeća.

U vrijeme donošenja spomenutih Vukelićevih rješenja predsjednik suda bio je Srđan Šimac, kojeg je, zanimljivo, tadašnji ministar pravosuđa Ivan Šimonović koncem 2008. smijenio povodom određenih kontroverzi, među kojima je bio i sukob interesa u slučaju u kojem je Šimac kao član tročlanog sudskog vijeća sudjelovao u donošenju presude u korist splitske zaštitarske tvrtke Gradska sigurnost Šimac i sin, u vlasništvu vlastitog oca i brata.

Vukelić je za suca VTS-a imenovan 2002. godine, a bio je među kandidatima za predsjednika već 2006. godine, kada je na to mjesto došao Šimac. Nakon Šimčeve smjene izabran je 2009. za predsjednika, a mandat mu istječe 1. kolovoza ove godine, pa je Državno sudbeno vijeće (DSV) početkom veljače objavilo natječaj za novog predsjednika. Na natječaj se nakon isteka 15-dnevnog roka nije javio nitko osim Vukelića, što je vrlo neobično s obzirom da je u nizu proteklih izbora vladao veliki interes za tu funkciju, koja, prema Vukelićevoj imovinskoj kartici, donosi i mjesečnu neto plaću od 19.400 kuna, što je u visini primanja potpredsjednika Vlade.

Vukelić: Nije bilo razloga da se izuzmem

"Uvodno napominjem da Visoki trgovački sud RH (VTSRH) u okviru svoje nadležnosti ne odlučuje izravno o zahtjevima stranaka već odlučuje o žalbama protiv odluka prvostupanjskih sudova, odnosno o zakonitosti prvostupanjskih odluka. Nikada mi kao sucu nisu mi bili raspoređivani u rad predmeti u kojima je jedna od stranaka HDS, ali je točno da sam kao sudac naveden u 26 odluka VTSRH u kojima je jedna od stranaka HDS.

Svi naprijed navedeni predmeti raspoređeni su u rad sudskom savjetniku Radovanu Raduki u skladu s Odlukom tadašnjeg predsjednika suda. Sudskom savjetniku Radovanu Raduki bio sam mentor, a on je u skladu sa zakonom samostalno izradio nacrte odluka koje sam kao mentor prihvatio. U 21 predmetu odluke su donesene u sjednici vijeća, a sve odluke dodatno su prošle i kontrolu Odjela za praćenje i proučavanje sudske prakse.

Iz naprijed iznesenih razloga, a posebice naglašavajući da je u svim navedenim predmetima izvjestitelj bio sudski savjetnik koji je i izradio nacrte odluka, nisam smatrao, a ne smatram niti danas, da postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju moju nepristranost. Slijedom toga nije bilo razloga za pokretanje postupka mog izuzeća.

Navedene odluke donesene su u razdoblju od 2. listopada 2007. do 5. prosinca 2007. Prije i nakon tog razdoblja nisam radio na predmetima HDS-a. Od 1. kolovoza 2009. nakon što sam postao predsjednikom VTSRH sukladno odredbama Zakona o sudovima obavljam samo poslove sudske uprave pa dakle ne sudim niti u jednom predmetu.

Temeljem činjenice da sam kao autor prijavio svoja djela Hrvatskom društvu skladatelja, jedan sam od njegovih preko 7000 pridruženih članova. Od 1992. do danas sam u skladu s propisima prosječno primao godišnje oko 5500 kuna autorskog honorara", stoji u odgovoru suca Vukelića, dan nakon kojeg je poslao i dopunu da je pronađeno još pet njegovih ovršnih rješenja u predmetima HDS-a, ne spominjući pritom više sudskog savjetnika.

Trebate hitno nahraniti nekoliko ZAMP-ira koji su vam banuli u kuću, na pogreb, u tvrtku. Odgovor daje Hrvatska kulinarska u receptu pod gornjim naslovom na adresi: http://www.coolinarika.com/preview/clanak/pet-polovica-masni-dorucak-alla-sabanovi-zamp-iri/


Razmišljajući o tome kako nahraniti gladne dužnosnike ZAMP-a kad se u cik zore vraćaju iz svog haračlijskog poduhvata, pao mi je na pamet jedan stari recept po principu – Kaj su jeli naši stari?

Prvo se pribavi pet polovica:

- pola kile špeka
- pola kile luka
- pola kruha
- pola litre tuduma
- pola litre radajnera

Špek narezati na decentne kriške cca. 1 – 1,5 cm. širine. Luk narezati na kolutove aproksimativne širine od cirka oko pola centimetra. Kruh se trga i raspoređuje u strateški polukrug oko ugodno složenog špeka i luka. U kupice od 2,5 dcl. Naspe se po 1,5 dcl. tuduma i deci radajnera.

Kada su pripreme potpuno dovršene, oprezno priđite vratima pazeći da vas ZAMP-iri ne pregaze u letu do trpeze i jednom snažnom, muževnom kretnjom naglo otvorite vrata i bacite se na stranu. Desnu stranu, dakako. Dok okrvavljeni ZAMP-iri lete prema stolu, diskretno im otuđite dio novca, nakita, srebrnog posuđa i sličnih vrijednosnica koje su oni nakupili tijekom noćašnjeg harača naplaćujući ugostiteljima, organizatorima ukopa, svadbi i sl. muzička autorska prava i spremite ga diskretno u tzv. Shabanovu škrabicu.

Dok ZAMP-iri tamane pet polovica, ne bi bilo na odmet otpjevati ima kakvu skladbu. Hrvatsku skladbu, dakako. Em smo Hrvati.

Budući da malo kasnim sa bloganjem, odnosno, kasno sam pokrenuo blog i prilično kasno ulazim u našu blogosferu, isto tako kasnim i sa ovim svime što se događa oko nas, a pri tome mislim na ZAMP i na one njihove naknade na CDe, DVDe, MP3 playere, hardove, flash kartice za fotoaparate i slične uređaje i stvarčice, a sve zato jer pazi sad – na te stvarčice se mogu pohraniti autorskim pravom zaštićeni sadržaji. Znači, neka sam ja neki bend, i ja kad hoću snimit za frendove 20 CDa sa mojom muzikom (koju, btw. ni ne zaštićujem autorskim pravom, a možda ju puštam pod CC licencom), ja pri kupnji tih 20 praznih CDa moram dat par lipa više. Za autorska prava, jel. Ili – iskompajliram si svoju distribuciju linuxa, opet moraš platit. Na kraju krajeva, kupim si cd da ga objesim u auto, kupim si cd da mi služi kao podmetač za šalicu, kupim si cd za nešto totalno nevezano uz glazbu i autorska prava, i ja moram plaćat za ta prava?!

Da ne bi neko pomislio da sam neka picajzla za tih par lipa, jer AFAIK, te naknade su baš male, nisam, nije mi žao tih lipa, platio bih i više. Al mislim da je to stvar nekog principa. Pa nemoš naplaćivat nešto jer se kofol to može iskoristit za povredu autorskih prava. Prema tome, trebalo bi se uvest naknade na puno više stvari, a ne ograničit se na CDe i ostalo samo. E, na tu foru sam na Internetu pronašao dva fina citata, jedan donosim onak iz sjećanja, i stvarno se ne sjećam na čijem sam ga blogu našao, ali ako se autor vidi tu, nek mi javi.

Treba uvest naknadu i na:
• Na alkohol – jer dovodi do pijanstva koje dovodi do pjevanja autorskim pravom zaštićenih pjesama
• Na vodu – jer se uz nju proizvodi alkohol koji dovodi do pijanstva koje dovodi do pjevanja autorskim pravom zaštićenih pjesama
• Na kamen – jer se u kamenu nalazi i silicij, od kojeg se rade tranzistori, od kojih se rade procesori i svi elektronički elementi u računalu, koje omogućava snimanje autorskim pravom zaštićenih sadržaja
Zapravo, prepisati autorsko djelo – recimo stihove nekog glazbenog uratka – moguće je i na druge “medije” osim papira, pa uskoro od ZAMP-a možemo očekivati i cjenik naknada za moguću povredu autorskih prava za fasade zgrada, zidove interijera, prozorska stakla, namještaj, odjeću, obuću, automobile… Naravno, i alat kojim bi se krala autorska djela valja propisno popisati u cjeniku, poput olovaka, flomastera, kistova, ali i noževa i ostalog bešteka kojim se autorsko djelo može urezati u drvo ili neki drugi materijal. Iskoristite li za kopiranje autorskog djela metodu kojom je Marquis de Sade svoja autorska djela stvarao, ZAMP-u ćete morati iskeširati pokoju kunu i svaki puta kada poželite obaviti veliku nuždu…

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet