Budući da je riječ o popularnoj temi koja spada u red onih o kojima svatko ima nekakvo mišljenje, treba odmah na početku jasno i glasno istaknuti: nitko nema apsolutno ništa protiv zaštite autorskih prava. Dapače. Glazbena djela i autorska prava na tim djelima privatno su vlasništvo. Ukoliko hrvatski autori žele slušanje ili korištenje svoje glazbe naplaćivati čak i milijun eura, oni na to imaju apsolutno pravo i mi ćemo ih i u tome bez ikakvih ograničenja potpuno podržati. Naime, kroz brojne javne rasprave mogao se steći dojam kako se neki zlonamjerni ljudi skrivaju iza hrvatskih glazbenih autora i njihovih nespornih prava na slobodno raspolaganje svojom imovinom, kako na svjetlost ne bi izašao meritum problema.

Hrvatsko društvo skladatelja (HDS) je udruga građana - hrvatskih skladatelja, osnovana kako bi se kolektivno štitila njihova autorska prava, a Zaštita muzičkih autorskih prava (ZAMP) je stručna služba ove udruge koja im u toj zaštiti pruža stručnu pomoć. Sporan dio aktivnosti je onaj u kojem HDS ZAMP obavlja niz aktivnosti koje se uopće ne odnose na prava njihovih članova. U tom dijelu svojih aktivnosti HDS ZAMP je preuzeo dio ingerencija nadležnih državnih organa, u konkretnom slučaju Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Primjerice, koliko će se u Hrvatskoj naplaćivati slušanje neke kompozicije Rolling Stonesa (koji uopće nisu članovi HDS ZAMP-a), ne propisuje ni nadležno državno tijelo RH, ni autori – popularni britanski band, ni slušatelji, ni njihovi inozemni agenti već spomenuta udruga građana. Uzmimo drugi primjer. Da li neka grupa hrvatskih glazbenih autora smije osnovati svoju alternativnu udrugu? Dakako da smije: trebaju imati određen broj članova, statut, jednog pravnika… Međutim, može li ova, alternativna udruga, preuzeti na sebe potpisivanje međunarodnih ugovora sa, primjerice Rolling Stonesima, ili sa nekim alternativnom belgijskom udrugom koja zastupa 400, 500 belgijskih glazbenika, pa u Hrvatskoj u postotku slušanja inozemne glazbe participirati i u podijeli zarade? Ili, smije li ta nova udruga potpisivati ravnopravne ugovore s hrvatskim radio postajama, televizijskim postajama, kabelskim televizijama, na jednak način kao što to sada rade sa HDS ZAMP-om? Uostalom, ima li ta alternativna udruga mogućnosti da svojim postotkom učešća u naplati autorskih naknada za slušanje radio i TV-programa, proporcionalno smanji zaradu HDS ZAMP-u? Ne može! Ne smije! Nema mogućnosti! Sa stanovišta zaštite interesa hrvatskih autora ali i hrvatskih slušatelja glazbe, postoje deseci organizacija u Europi koje su povoljnije i efikasnije od HDS ZAMP-a, ali se one ne smije pojaviti na hrvatskom tržištu. Zašto? Zato jer HDS ZAMP na hrvatskom tržištu ima monopol.

Postojeći kriteriji po kojima HDS ZAMP naplaćuje svoje pristojbe za korištenje autorskih prava su netransparentni i krajnje upitni. S jedne strane, niz korisnika plaća naknade ZAMP-u paušalno, tj. odokativno. U takvom sustavu je vrlo vjerojatno da dio novca koji je trebala dobiti, primjerice, grupa Rolling Stones, završi na računu nekog hrvatskog glazbenika, ili u mrežama HDS ZAMP-a. Također je vjerojatno, da niz autora, i domaćih i inozemnih, ne dobije nadoknadu za izvođena djela iako se njihova glazba javno izvođena u Hrvatskoj. Moguće je, pa čak i vrlo vjerojatno, da autor čije djelo uopće nije izvođeno, nezasluženo dobije dio autorske pristojbe. Drugim riječima, ako je to moguće, a ne samo da je moguće već je i vrlo vjerojatno, za takve kriterije ne možemo reći da su dobri. Temeljna cijena koja bi trebala biti polazna osnova za svaku vrst naplate, u postojećem sustavu HDS-ZAMP-a ne postoji. Naime, osnova za bilo kakav obračun morala bi biti jedinična cijena: koliko košta jedno slušanje jednog glazbenog djela od strane jednog čovjeka? (Po sličnom se modelu naplaćuje konzumiranje drugih umjetničkih djela, poput književnosti, likovnih djela, ali i RTV-pretplata). Slijed je savršeno logičan: temeljna cijena se potom množi s brojem slušatelja i dobiva se relativno precizna cijena. Ukoliko toga nema, cijeli sustav počiva na manje-više šupljim pretpostavkama. Međutim, u tom slučaju ne bi bilo moguće višekratno naplaćivanje, ne bi bilo moguće plaćanje i za ne-slušanje glazbe, ne bi bila moguća piljarička pogađanja oko cijene naknada HDS-ZAMP-u, ne bi bilo moguće naplaćivanje nekog nekorištenog autorskog prava unaprijed itd. itd. Ili, ako naplaćujemo unaprijed zloupotrebu praznih medija kako bi obeštetili autore, zašto poslije progonimo pirate kad su oni štetu unaprijed platili pri kupovini praznih medija? Najčešći argument za ovakve nesuvisle postupke koje je teško braniti jeste: tako je i u svijetu. Dakako, i to bi im trebalo vjerovati na riječ. Kada je, tko i gdje uopće imao prilike vidjeti komparativne cijene naplate autorskih glazbenih prava po zemljama EU i u Hrvatskoj? Zašto se uopće ti podaci uporno skrivaju od hrvatske javnosti? Ako su takvi komparativni podaci objavljeni za književna djela već 15, 20 godina, zašto to ne bi bilo moguće i za glazbena djela? Zašto bi mi umjesto egzaktnih i provjerljivih podataka morali slijepo vjerovati HDS ZAMP-u? Uostalom, da li i vani stručna služba pojede autorima 30, 40 posto autorskog honorara?

U raspravama koje se već dulje od mjesec dana vode u Mreži Telemah i nekoliko nevladinih organizacija s kojima surađujemo, zaključak je jedinstven: u postojećem sustavu naplate muzičkih autorskih prava totalno je zakazao sustav. Pođemo li od pretpostavke kako je HDS ZAMP posrednik između autora glazbe s jedne strane i slušatelja s druge, postojećim modelom su zakinuti ''samo'' autori i slušatelji. Nije zakinut jedino HDS ZAMP, udruga građana koja je dobila javne ovlasti, koja propisuje visinu i dinamiku plaćanja jednog parafiskalnog nameta svim pravnim i fizičkim osobama u zemlji.

U trenutku dok gospodarstvo i cijelo društvo posrće pod teretom krize, duboko uznemirava lakoća s kojom je pravna država naplatu jednog prilično velikog parafiskalnog nameta prepustila nekoj udruzi građana, zagarantiravši joj pri tome monopolistički položaj, gledajući kroz prste na, najblaže rečeno, dvojbene modele naplate. Kako je to moguće? Zar se među 500-tinjak tisuća državnih činovnika, u Hrvatskoj nije moglo naći 200, 300 koji bi se profesionalno bavili zaštitom muzičkih autorskih prava? Hoće li nam uskoro tom istom logikom namete za šume naplaćivati književnici, naknade za korištenje boja slikari, naknade za vode udruge plesača? Dajte dite materi. Javne ovlasti koje sada ima HDS-ZAMP treba pod hitno vratiti nadležnom tijelu državne uprave - Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. HDS – ZAMP se slobodno može nastaviti baviti poslovima za koja je i osnovan – zaštitom autorskih prava svojih članova. Uz to, kad je na jednom mjestu mnogo novca i skoro nikakva kontrola, moguće su zloupotrebe pa bi kvalitetna revizija i kontrola poslovanja HDS ZAMP-a otklonila sumnje u poslovanje, osobito zbog činjenice da ova nevladina, neprofitna udruga, u ovom trenutku okreće svotu veću od 80 milijuna kuna. Bilo bi poželjno objaviti precizne financijske podatke o poslovanju ZAMP-a tijekom posljednje 2 godine. Naime, ako građani imaju pravo uvida u trošenje proračunskog novca na obranu i unutrašnje poslove, zašto ne bi imali pravo uvida u trošenje novca prikupljenog jednim parafiskalnim nametom udruge koja živi isključivo od našeg novca.

Ponavljam, nitko nema apsolutno ništa protiv zaštite autorskih prava. Dapače. Glazbena djela i autorska prava na tim djelima privatno su vlasništvo. Ukoliko hrvatski autori žele slušanje ili korištenje svoje glazbe naplaćivati čak i milijun eura, oni na to imaju apsolutno pravo i mi ćemo ih i u tome potpuno podržati.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Poštovani,
Udruga za zaštitu potrošača "Kontrolori" osnovana je u Zagrebu 2007. godine kako bi pomogla pružanjem informacije potrošačima o njihovim obvezama i pravima i pojavama na tržištu te pružanjem pomoći oštećenim potrošačima u nastupu prema trgovcima, kao i promoviranjem temeljnih načela zaštite potrošača od strane Europske Unije koji se baziraju na tri elementa: pet kategorija temeljnih prava potrošača: pravo na zaštitu zdravlja i sigurnosti, pravo na zaštitu ekonomskih interesa, pravo na informiranje i obrazovanje, pravo na naknadu i pravni lijek i pravo na predstavljanje. Budući da smo nakon medijske lavine pokrenute oko parafiskalnih pristojbi dobili brojne pritužbe na način rada ZAMP-a tražimo da nam kao nadležne institucije odgovorite na slijedeća pitanja:

Što je zapravo ZAMP?
Na službenim stranicama ZAMP-a piše da je HDS ZAMP stručna služba koja, temeljem ovlaštenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo i sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, obavlja djelatnost ostvarivanja i zaštite autorskih glazbenih prava za oko 300 redovnih i 5000 pridruženih članova te više od 2 milijuna inozemnih autora. Ako je DZIV nadležno državno tijelo koje je zaduženo i za provođenje brojnih međunarodnih ugovora po pitanju zaštite autorskih prava, zašto onda taj posao odrađuje udruga, i temeljem čega je dobila te ingerencije, i da li je ovakva praksa uopće zakonita? Člankom 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima zakonodavac je propisao da kolektivno ostvarivanje prava može obavljati udruga nositelja prava koja ima za obavljanje takve djelatnosti odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (da ima sjedište u Republici Hrvatskoj, da ima odgovarajući poslovni prostor, opremu i stručnu službu s najmanje jednom zaposlenom osobom sa završenim pravnim fakultetom te da kolektivno ostvarivanje prava obavlja kao jedinu djelatnost, osim ako nije riječ o kulturnoj ili umjetničkoj djelatnosti te djelatnosti udruge kojom se ostvaruju stručni ili socijalni interesi članova). Riječju, takva udruga može/smije ostvarivati prava u svoje ime i za račun nositelja prava koji su članovi udruge. Osim što se, s jedne strane, ovaj stav kosi s temeljnim odredbama Zakona o udrugama koji bez ograničenja daje građanima pravo na slobodno udruživanje, s druge strane ni jedna druga udruga glazbenih autora nema prava koja u Hrvatskoj pripadaju isključivo HDS ZAMP-u (zastupanje inozemnih autora i sl.). Prema dostupnim podacima HDS ZAMP je jedina udruga glazbenih autora kojoj je Državni zavod za intelektualno vlasništvo dozvolio da se tim poslom bavi. Pravo radiodifuzijskog emitiranja i reemitiranja iz čl. 156. Zakona, pravo na naknadu za radiodifuzijsko emitiranje, pravo iznajmljivanja ako se radi o snimljenim glazbenim djelima, pravo na naknadu za javnu posudbu te pravo na naknadu za reproduciranje za privatno i drugo vlastito korištenje mogu se ostvarivati samo isključivo posredstvom HDS ZAMP-a. Drugim riječima, HDS ZAMP ima monopolistički položaj.

Prema kojim se kriterijima određuju paušalni iznosi koji se plaćaju ZAMP-u?
HDS ZAMP se postavio u poziciju posrednika između autora i korisnika glazbenih djela. Da bi ispunio ovu svoju ulogu on bi, primjerice, s jedne strane trebao znati kada su i koliko puta pojedina glazbena djela izvođena. U ugostiteljskim objektima se trenutno barata paušalima koji se temelje na broju stolova i stolica u ugostiteljskom objektu bez obzira na to da li za tim stolovima sjede ili ne sjede posjetitelji, koja je glazba u lokalu slušana i sl. Tako npr. u nekom dalmatinskom lokalu se može 24 sata dnevno 365 dana godišnje puštati glazba Miše Kovača, a da on iz prihoda iz tog istog lokala ne dobije ništa ili manji dio od dijela koji mu pripada. Također smo dobili nekoliko pitanja po pitanju osnove naplate autorskog prava; ako je osnova za naplatu autorskog prava cijena koju jedan slušatelj plati za slušanje jednog konkretnog autorskog djela, kako je moguće da cijena slušanja istog glazbenog djela nije jednaka za sve? Naime, jedna je cijena ako se djelo sluša u manjem gradu, druga je cijena ako je grad veći, treća, ako je grad turistički… Jedna je cijena ako to djelo slušamo, primjerice, u gostionici, druga ako je slušamo u hotelskoj sobi, treća ako je slušam na ulici ili na sajmu (cijene slušanja istog autorskog djela od jednog jedinog čovjeka ovisno o okolnostima gdje se i kako sluša konkretno autorsko djelo osciliraju. Da ne spominjemo praksu da se slušanje glazbenog djela se naplaćuje u hotelskim sobama i u slučaju da su hotelske sobe prazne (u pravilu u praznim hotelskim sobama ne boravi nitko, jer su prazne).

Što zapravo rade tzv. terenski inspektori za ZAMP?
Jedna od najvećih tajni oko pitanja naplate autorskih parava su terenski inspektori ZAMP-a. Nismo uspjeli dobiti informaciju koje kvalifikacije takav inspektor ima, po kojem kriteriju se zapošljavaju, koliko je takvih inspektora na području Hrvatske te po kojim kriterijima oni određuju koliko koji obveznik treba platiti. Smatramo i da nije jasno da ti inspektori obavljaju svojevrstan inspekcijski nadzor po ugostiteljskim objektima, iako je za to ovlašten isključivo Državni zavod za intelektualno vlasništvo koji te svoje ovlasti ne može delegirati na neku udrugu.

Koliko puta hrvatski potrošač mora platiti za isto autorsko djelo?
Više nezadovoljnih potrošača iznijelo je primjedbe po pitanju plaćanja višestrukih pristojbi za slušanje istog glazbenog djela po različitim osnovama (dvostruko, trostruko, četverostruko oporezivanje). Npr. ako građanin plati RTV-pristojbu, uz to kupi praznu memorijsku karticu, a uz uđe u neki ugostiteljski objekt, platit će za slušanje jednog te istog muzičkog djela veći broj pristojbi (kada i koliko – ovisi od slučaja do slučaja)
Itd. Itd

U svim našim pokušajima da dopremo do temeljnog, ''nultog'' podatka (princip mjerljivosti): koliko košta slušanje jedne minute jednog glazbenog djela od strane jednog čovjeka u Hrvatskoj, nismo mogli saznati. Budući da se svaka nelogičnost, nezakonitost i netranparentsnot u poslovanju na ovaj ili onaj način uvijek lome na potrošačima, želja nam je prikupiti javno dostupne podatke te pomoći hrvatskim potrošačima u ostvarivanju svojih prava. Također, u svakom trenutku poštujuću hrvatski zakonsku regulative i organe vlasti. Mi kao potrošači imamo pravo štititi svoj interes. Ukoliko unatoč ovom našem nespornom pravu ne poduzimamo ništa – drugo nismo ni zaslužili.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Štovani,

Udruga koncesionara kabelske televizije je strukovna, nevladina i neprofitna organizacija osnovana radi zaštite interesa koncesionara kabelske televizije, zajedničkog angažmana glede liberalizacije hrvatskog telekomunikacijskog tržišta, harmonizacije telekomunikacijske legislative te stvaranja poslovnog okruženja za poštenu i jednakopravnu tržišnu utakmicu koja će koristiti svim pružateljima i korisnicima telekomunikacijskih usluga.

Jedan od najvećih problema s kojima smo se suočili prije nekoliko godina je ogroman i sasvim netransparentan parafiskalni namet koji smo prisiljeni plaćati Hrvatskom društvu skladatelja za autorska prava (HDS ZAMP) na ime naknade za navodno korištenje muzičkih autorskih prava. Unatoč činjenici da u svom radu, i po mišljenju struke ali i brojnih domaćih i inozemnih institucija s kojima smo stupili u kontakt proteklih godina, uopće ne proizvodimo, niti produciramo, niti emitiramo, niti distribuiramo glazbu, bili smo prisiljeni plaćati enorman parafiskalni namet HDS ZAMP-u koji je u najdrastičnijim slučajevima dostizao i do 30 posto bruto prometa kojeg su ostvarivale naše tvrtke.

Ova sporna činjenica, kao i činjenica da smo izloženi svojevrsnom „pravnom reketu“ od strane HDS ZAMP-a (za ilustraciju, samo je jedan naš član tijekom samo jednog dana dobio 20 prekršajnih prijava), rezultirale su stotinama sudskih postupaka u kojima je ZAMP nastojao naplatiti svoje, po našem dubokom uvjerenju, reketaške namete i nas koji smo s druge strane nastojali dokazati nešto notorno: da uopće nismo obveznici plaćanja parafiskalnog nameta ZAMP-u.

U nastojanjima da pred hrvatskim sudovima i u komunikaciji s nadležnim državnim institucijama dokažemo te činjenice, tražili smo u više navrata pomoć i stručno mišljenje nadležnih državnih tijela (Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Vijeća stručnjaka za naknade na području autorskog i srodnih prava), u brojnim sudskim postupcima citirana su mišljenja nezavisnih stručnjaka za autorsko pravo, provođena su vještačenja i sl. Budući da svima nama u branši doslovno život i egzistencija ovise o tome, borili smo se za dokazivanje naše istine svim legalnim i dopuštenim sredstvima. Utoliko više se može shvatiti dimenzija našeg šoka kada smo prije nekoliko dana saznali da sve njih, i hrvatske suce, i stručnjake, i čelnike državnih službi, i autoritete na području autorskog prava, i odvjetnike, i naše konkurente - sufinancira HDS ZAMP!

Naime, svi oni su članovi jedne te iste udruge – ALAI Hrvatska, a udrugu i njene aktivnosti sufinancira HDS ZAMP. Riječ je o udruzi koja nije stručna pravnička udruga (u njoj sudjeluju i glazbenici, i režiseri, i druge osobe koje nisu pravničke struke). Ovu činjenicu je, osim što je razvidna iz sadržaja Internet-stranice udruge, hrvatskim medijima osobno potvrdio i glavni tajnik HDS ZAMP-a g. Tomislav Anton Šaban koji je također član navedene organizacije. Budući da je na web-stranici spomenute udruge objavljen i popis svih članova, može se vidjeti da u članstvu participira 20,4 posto članstva koji su profesori i asistenti na pravnim fakultetima u Hrvatskoj među kojima su i svi članovi Vijeća stručnjaka za naknade na području autorskog i srodnih prava, 18,5 posto članova su glazbenici i članovi udruga glazbenika poput HDS ZAMP-a i pridruženih udruga, 13,0 posto su menadžeri, 18,5 posto predstavnika različitih institucija poput Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, 14,8 posto su odvjetnika, 3,7 posto režisera, 11,1 posto sudaca različitih hrvatskih sudova.

S naprijed iznesenim u svezi, slobodni smo postaviti vam nekoliko pitanja:
1. Da li bi hrvatski suci čije je privatne aktivnosti u udruzi ALAI Hrvatska sufinancirao HDS ZAMP trebali obavijestiti nadležno pravosudno tijelo o mogućem sukobu interesa u sudskim stvarima u kojima sudjeluje njihov sponzor, HDS ZAMP, kao jedna od stranaka u postupku?
2. Jesu li čelnici nadležne državne službe koje je kroz ALAI Hrvatska čiji su članovi sufinancirao HDS ZAMP, bili obvezni obavijestiti viši državni organ o mogućem sukobu interesa kad su obavljali zakonom propisane poslove prema HDS ZAMP-u?
3. Ukoliko je HDS ZAMP po istoj osnovi sufinancirao i sve članove Vijeća stručnjaka za naknade na području autorskog i srodnih prava (jedini član Vijeća koji nije bio član ALAI Hrvatska je u međuvremenu umro), jesu li oni u sukobu interesa kada su donosili odluke koje na bilo koji način tangiraju HDS ZAMP?
4. Da li se može govoriti o sukobu interesa u slučaju da se hrvatski pravni stručnjaci iz oblasti autorskih prava koje je kroz ALAI Hrvatska sufinancirao HDS ZAMP, a pojavljuju kao „neovisni stručnjaci“ u postupcima u kojima je HDS ZAMP jedna od stana u postupku?
5. Ukoliko je takva praksa u Hrvatskoj uobičajena, da li je dozvoljena i u zemljama EU?
6. Odnosi li se mogućnost direktnog ili indirektnog sponzoriranja sudaca, državnih činovnika, neovisnih stručnjaka, odvjetnika i dr. i na druge djelatnosti u Republici Hrvatskoj?

S osobitim štovanjem,

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet