Budući da je riječ o popularnoj temi koja spada u red onih o kojima svatko ima nekakvo mišljenje, treba odmah na početku jasno i glasno istaknuti: nitko nema apsolutno ništa protiv zaštite autorskih prava. Dapače. Glazbena djela i autorska prava na tim djelima privatno su vlasništvo. Ukoliko hrvatski autori žele slušanje ili korištenje svoje glazbe naplaćivati čak i milijun eura, oni na to imaju apsolutno pravo i mi ćemo ih i u tome bez ikakvih ograničenja potpuno podržati. Naime, kroz brojne javne rasprave mogao se steći dojam kako se neki zlonamjerni ljudi skrivaju iza hrvatskih glazbenih autora i njihovih nespornih prava na slobodno raspolaganje svojom imovinom, kako na svjetlost ne bi izašao meritum problema.

Hrvatsko društvo skladatelja (HDS) je udruga građana - hrvatskih skladatelja, osnovana kako bi se kolektivno štitila njihova autorska prava, a Zaštita muzičkih autorskih prava (ZAMP) je stručna služba ove udruge koja im u toj zaštiti pruža stručnu pomoć. Sporan dio aktivnosti je onaj u kojem HDS ZAMP obavlja niz aktivnosti koje se uopće ne odnose na prava njihovih članova. U tom dijelu svojih aktivnosti HDS ZAMP je preuzeo dio ingerencija nadležnih državnih organa, u konkretnom slučaju Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Primjerice, koliko će se u Hrvatskoj naplaćivati slušanje neke kompozicije Rolling Stonesa (koji uopće nisu članovi HDS ZAMP-a), ne propisuje ni nadležno državno tijelo RH, ni autori – popularni britanski band, ni slušatelji, ni njihovi inozemni agenti već spomenuta udruga građana. Uzmimo drugi primjer. Da li neka grupa hrvatskih glazbenih autora smije osnovati svoju alternativnu udrugu? Dakako da smije: trebaju imati određen broj članova, statut, jednog pravnika… Međutim, može li ova, alternativna udruga, preuzeti na sebe potpisivanje međunarodnih ugovora sa, primjerice Rolling Stonesima, ili sa nekim alternativnom belgijskom udrugom koja zastupa 400, 500 belgijskih glazbenika, pa u Hrvatskoj u postotku slušanja inozemne glazbe participirati i u podijeli zarade? Ili, smije li ta nova udruga potpisivati ravnopravne ugovore s hrvatskim radio postajama, televizijskim postajama, kabelskim televizijama, na jednak način kao što to sada rade sa HDS ZAMP-om? Uostalom, ima li ta alternativna udruga mogućnosti da svojim postotkom učešća u naplati autorskih naknada za slušanje radio i TV-programa, proporcionalno smanji zaradu HDS ZAMP-u? Ne može! Ne smije! Nema mogućnosti! Sa stanovišta zaštite interesa hrvatskih autora ali i hrvatskih slušatelja glazbe, postoje deseci organizacija u Europi koje su povoljnije i efikasnije od HDS ZAMP-a, ali se one ne smije pojaviti na hrvatskom tržištu. Zašto? Zato jer HDS ZAMP na hrvatskom tržištu ima monopol.

Postojeći kriteriji po kojima HDS ZAMP naplaćuje svoje pristojbe za korištenje autorskih prava su netransparentni i krajnje upitni. S jedne strane, niz korisnika plaća naknade ZAMP-u paušalno, tj. odokativno. U takvom sustavu je vrlo vjerojatno da dio novca koji je trebala dobiti, primjerice, grupa Rolling Stones, završi na računu nekog hrvatskog glazbenika, ili u mrežama HDS ZAMP-a. Također je vjerojatno, da niz autora, i domaćih i inozemnih, ne dobije nadoknadu za izvođena djela iako se njihova glazba javno izvođena u Hrvatskoj. Moguće je, pa čak i vrlo vjerojatno, da autor čije djelo uopće nije izvođeno, nezasluženo dobije dio autorske pristojbe. Drugim riječima, ako je to moguće, a ne samo da je moguće već je i vrlo vjerojatno, za takve kriterije ne možemo reći da su dobri. Temeljna cijena koja bi trebala biti polazna osnova za svaku vrst naplate, u postojećem sustavu HDS-ZAMP-a ne postoji. Naime, osnova za bilo kakav obračun morala bi biti jedinična cijena: koliko košta jedno slušanje jednog glazbenog djela od strane jednog čovjeka? (Po sličnom se modelu naplaćuje konzumiranje drugih umjetničkih djela, poput književnosti, likovnih djela, ali i RTV-pretplata). Slijed je savršeno logičan: temeljna cijena se potom množi s brojem slušatelja i dobiva se relativno precizna cijena. Ukoliko toga nema, cijeli sustav počiva na manje-više šupljim pretpostavkama. Međutim, u tom slučaju ne bi bilo moguće višekratno naplaćivanje, ne bi bilo moguće plaćanje i za ne-slušanje glazbe, ne bi bila moguća piljarička pogađanja oko cijene naknada HDS-ZAMP-u, ne bi bilo moguće naplaćivanje nekog nekorištenog autorskog prava unaprijed itd. itd. Ili, ako naplaćujemo unaprijed zloupotrebu praznih medija kako bi obeštetili autore, zašto poslije progonimo pirate kad su oni štetu unaprijed platili pri kupovini praznih medija? Najčešći argument za ovakve nesuvisle postupke koje je teško braniti jeste: tako je i u svijetu. Dakako, i to bi im trebalo vjerovati na riječ. Kada je, tko i gdje uopće imao prilike vidjeti komparativne cijene naplate autorskih glazbenih prava po zemljama EU i u Hrvatskoj? Zašto se uopće ti podaci uporno skrivaju od hrvatske javnosti? Ako su takvi komparativni podaci objavljeni za književna djela već 15, 20 godina, zašto to ne bi bilo moguće i za glazbena djela? Zašto bi mi umjesto egzaktnih i provjerljivih podataka morali slijepo vjerovati HDS ZAMP-u? Uostalom, da li i vani stručna služba pojede autorima 30, 40 posto autorskog honorara?

U raspravama koje se već dulje od mjesec dana vode u Mreži Telemah i nekoliko nevladinih organizacija s kojima surađujemo, zaključak je jedinstven: u postojećem sustavu naplate muzičkih autorskih prava totalno je zakazao sustav. Pođemo li od pretpostavke kako je HDS ZAMP posrednik između autora glazbe s jedne strane i slušatelja s druge, postojećim modelom su zakinuti ''samo'' autori i slušatelji. Nije zakinut jedino HDS ZAMP, udruga građana koja je dobila javne ovlasti, koja propisuje visinu i dinamiku plaćanja jednog parafiskalnog nameta svim pravnim i fizičkim osobama u zemlji.

U trenutku dok gospodarstvo i cijelo društvo posrće pod teretom krize, duboko uznemirava lakoća s kojom je pravna država naplatu jednog prilično velikog parafiskalnog nameta prepustila nekoj udruzi građana, zagarantiravši joj pri tome monopolistički položaj, gledajući kroz prste na, najblaže rečeno, dvojbene modele naplate. Kako je to moguće? Zar se među 500-tinjak tisuća državnih činovnika, u Hrvatskoj nije moglo naći 200, 300 koji bi se profesionalno bavili zaštitom muzičkih autorskih prava? Hoće li nam uskoro tom istom logikom namete za šume naplaćivati književnici, naknade za korištenje boja slikari, naknade za vode udruge plesača? Dajte dite materi. Javne ovlasti koje sada ima HDS-ZAMP treba pod hitno vratiti nadležnom tijelu državne uprave - Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. HDS – ZAMP se slobodno može nastaviti baviti poslovima za koja je i osnovan – zaštitom autorskih prava svojih članova. Uz to, kad je na jednom mjestu mnogo novca i skoro nikakva kontrola, moguće su zloupotrebe pa bi kvalitetna revizija i kontrola poslovanja HDS ZAMP-a otklonila sumnje u poslovanje, osobito zbog činjenice da ova nevladina, neprofitna udruga, u ovom trenutku okreće svotu veću od 80 milijuna kuna. Bilo bi poželjno objaviti precizne financijske podatke o poslovanju ZAMP-a tijekom posljednje 2 godine. Naime, ako građani imaju pravo uvida u trošenje proračunskog novca na obranu i unutrašnje poslove, zašto ne bi imali pravo uvida u trošenje novca prikupljenog jednim parafiskalnim nametom udruge koja živi isključivo od našeg novca.

Ponavljam, nitko nema apsolutno ništa protiv zaštite autorskih prava. Dapače. Glazbena djela i autorska prava na tim djelima privatno su vlasništvo. Ukoliko hrvatski autori žele slušanje ili korištenje svoje glazbe naplaćivati čak i milijun eura, oni na to imaju apsolutno pravo i mi ćemo ih i u tome potpuno podržati.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet