Kako doznaje Index, Željko Jovanović ministar znanosti, obrazovanja i sporta, uputio je nedavno Ministarstvu financija zahtjev za proračunskim nadzorom nad Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo (DZIV) i to za razdoblje od 1. ožujka 2008. godine do 22. prosinca 2012. godine, kako bi se provjerio niz optužbi na rad kontroverznog ravnatelja Željka Topića.

Također Ministarstvo znanosti u svom nadzoru rada nad DZIV-om, utvrdilo je niz nepravilnosti te zatražilo i pomoć Državnog Inspektorata - Inspekcije rada!

Dok Ministarstvo ispituje rad kontroverznog ravnatelja protiv kojeg se vode i kazneni postupci pred Županijskim sudom u Zagrebu, DZIV je službeno objavio kako se Topić povlači s mjesta ravnatelja te postaje potpredsjednik Europskog patentnog ureda sa sjedištem u Münchenu!

DZIV nadzirao ZAMP

No, sada se postavlja pitanje, koliko europske institucije uopće znaju o radu ravnatelja Topića te jesu li bile obaviještene o optužbama. Bit će zanimljivo i vidjeti koliki je postotak zasluga za to imenovanje u Münchenu na računu hrvatske diplomacije koja se vodi s Pantovčaka.

Podsjetimo, DZIV je državna organizacija koja bi trebala nadzirati rad Hrvatskog društva skladatelja, a tako i njenu stručnu službu ZAMP. No, nedavno je otkriveno, tijekom primopredaje novoj Vladi, kako godinama nitko nije podrobno nadzirao rad tog Zavoda. Ravnatelj Topić izuzetno je bitan s obzirom da je upravo on odgovorio na upit Ministarstva financija da li poslove ZAMP-a zapravo obavlja privatna tvrtka Emporion. Topić je tada tvrdio da je sve - po zakonu.

Ministarstvo će posebno provjeriti diplomu ravnatelja Topića

Prema dokumentaciji koju posjeduje Index a koju možete vidjeti u galeriji, Jovanovićevo je Ministarstvo obavilo i vlastiti nadzor nad radom DZIV-a, kako bi provjerili dio optužbi koji je išao na adresu kontroverznog ravnatelja Željka Topića.

Sam dokument, ne nudi ništa "spektakularno", no otvara niz pitanja oko vladavine ravnatelja Topića u DZIV-u a iz dokumenta je razvidno kako se traži pomoć drugih hrvatskih institucija poput Inspektorata kako bi se rasvijetlila vladavina kontroverznog ravnatelja.

Tako je ministarstvo koje vodi Jovanović ispitivalo ima li Topić razinu obrazovanja koja je potrebna da se vodi ovaj državni zavod. Utvrđeno je kako Zavod koji se bavi zaštitom Industrijskog vlasništva te Autorskog i srodnih prava vodi - ekonomist koji ima završen Ekonomski fakultet u Banja Luci i ima titulu magistra znanosti. Ministarstvo je od ravnatelja dobilo tek presliku njegove diplome bez datuma izdavanja, a takav dokaz smatrali su nedostatnim te su naložili Fakultetu u Banja Luci da im dostavi "dokumentaciju i očitovanje vezano za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti Željka Topića".

Sporna isplata oko milijun kuna za nepotrebne poslove

Također Ministarstvo je ispitivalo i navode o isplati milijun kuna koje je DZIV isplatio za intelektualne i osobne usluge, a otkriveno je kako je dio novca isplaćen kao naknada za sudjelovanje u održavanju stručnih ispita za ovlaštene zastupnike u području prava industrijskog vlasništva. No, problem je u tome što su pristupnici plaćali 4 tisuće kuna za stručne ispite, a ukupni bruto iznos naknada za predsjednika, zamjenika, članove i tajnike Komisije prelazio je iznose koji su uplaćivali pristupnici.

Dio novca išao je na isplate po ugovorima o djelu i ugovorima o autorskom djelu, što nije bilo po propisima, a sporni su, prema mišljenju Jovanovićeva ministarstva i iznosi koji su isplaćivani za prijevode, s obzirom da su taj posao morali odraditi zaposlenici DZIV-a.

Nabavku automobila odobrio mu Sanader

Također, Ministarstvo je našlo i niz propusta kod Ugovora o djelu te je zatražen posebni nadzor Državnog inspektorata odnosno Inspekcije rada.

Oko spornih nabavki automobila, među kojima su i Audi A6 TDI Quattro Tiptronic B vrijedan 80 tisuća eura te Mercedes E 280 CDI vrijedan 70 tisuća eura, što je također bilo predmet nadzora Ministarstva znanosti, utvrđeno je kako je ravnatelj Topić za spornu nabavku automobila imao dozvolu Vlade na čijem je čelu bio Ivo Sanader.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

Sukob dvojice predsjednika Republike Hrvatske, aktualnog Josipovića i nažalost uvijek aktualnog Mesića, ušao je u neke nove vode. Iako je od prvog dana Josipovićevog mandata postalo jasno da se ova dvojica neće najbolje slagati, makar je uvriježeno predizborno mišljenje bilo upravo suprotno, rijetki su očekivali da će naša hrvatska bara postati toliko pretijesna za ova dva krokodila. Ili lignju i dikobraza, kako vam je draže. No, očito je postala jer ovaj sukob teško da je insceniran, koliko god desno orijentirani pojedinci pokušavali u cijeloj priči pronaći neku zavjeru po kojoj je sve ovo samo predstava za javnost. S obzirom da gotovo nitko nije očekivao sukob ove dvojice i da ne postoji potreba za njim u svrhu zavaravanja javnosti jer su današnji Josipovićevi birači mahom birali Mesića na prethodnim izborima, jasno je da je ovaj sukob prilično živ i postojan. Tko od ove dvojice ima veće rogove pa se s njim ne isplati bosti, vidjet ćemo uskoro. Osobno se kladim na Josipovića.

Josipovićev zahtjev za deložacijom Mesića pokrenuo je lavinu

Iako je postojalo mišljenje da će Josipović u svom mandatu nastaviti tamo gdje je Mesić stao, a tome u prilog išao je i kadar Ureda predsjednika koji je ostao mahom isti, dogodio se značajan preokret kojeg donedavno mnogi nisu bili svjesni iako predispozicije za njega postoje od početka Josipovićevog mandata. Naime, Josipović je vrlo brzo pokazao da ne želi biti Mesićeva lutkica i da nije nimalo impresioniran kultom ličnosti bivšeg predsjednika kojeg su domaći mediji odavno okrunili za „doživotnog bivšeg predsjednika“. Gluplju titulu teško da se moglo naći jer svatko tko je nositelj neke dužnosti doživotno će biti bivši dužnosnik, nije tu Mesić iznimka. Svejedno, takvim se medijskim manipulacijama Mesiću pokušalo dati na važnosti, što Josipovića ipak nije obeshrabrilo da krene u borbu za svoj drugi mandat tako što će se pokušati baš svima svidjeti. Pa se malo ispričavao po „regionu“, odlazio u Jasenovac po porciju navijačkog pljeska od vječno živućih partizana umjesto na pogreb kolegi predsjedniku u Poljsku, a onda mu se u lutanjima bespućem političkog marketinga na putu kao kolateralna žrtva napokon našao i „doživotni bivši“. Josipović je inicijativom da se ukine Ured bivšeg predsjednika otvorio Pandorinu kutiju i afere ZAMP i Patria samo su nastavak tog obračuna. I dok Josipovića čeka njegovo mjesto predavača na zagrebačkom Pravnom fakultetu, za razliku od ostalih hrvatskih građana koji nemaju takvih beneficija, a i od ZAMP-a sasvim solidno zarađuje, Mesić se našao u neobranom grožđu jer bi ovim potezom ostao bez prestižnih putovanja po svijetu na račun poreznih obveznika koje koristi u osobne svrhe. Jer, za lobiranje u ime države ga nitko nije ni ovlastio niti polaže bilo kakva prava dogovarati bilo što u ime Republike Hrvatske nakon odlaska s mjesta predsjednika.

Afera ZAMP je Mesićev protuudar, a afera Patria Josipovićev uzvrat

Kad je Josipović počeo inzistirati na ukidanju Ureda bivšeg predsjednika kojeg je Mesić dobro iscicao u doba najveće ekonomske krize od osamostaljenja, aureola kojom se kitilo aktualnog predsjednika preko noći je bačena u blato. Matija Babić odigrao je perfektnu rolu „osviještenog medijskog čovjeka i građanina“ kad je u Stankovićevoj emisiji „Nedjeljom u dva“ sasuo drvlje i kamenje po Josipoviću. Od tog trenutka Index.hr ne prestaje s napadima na Josipovića oko ZAMP-a, doduše opravdanima, ali se ne vidi ni približno jednaki entuzijazam u napadima na Mesića koji ima puno više putra na glavi. Svejedno, afera Patria dobila je dovoljan prostor u medijima, onoliki koliki zaslužuje, a USKOK je počeo slijediti tragove koji vode prema Mesiću. Za razliku od Josipovića koji je radio po zakonu i koji može snositi samo političku odgovornost za mužnju hrvatskih građana, „doživotni bivši“ bi mogao snositi i kaznenu odgovornost ako se dokaže da je direktno upleten u cijelu stvar. Ono što je žalosno jest da uz tolike afere vezane za OSRH od 2000. godine do danas DORH-u treba politički sukob dvojice predsjednika da bi radio svoj posao. I to uz veliki znak pitanja hoće li ga obaviti kako treba. To je slika države u kojoj živimo – bivši predsjednik je, pored toga što je izdao nacionalne interese po pitanju Haaga, na više frontova uhvaćen s prstima u pekmezu, aktualni nas muze kao budale sa ZAMP-om, a stranka koja je većinu vremena vodila državu nalazi se pred ozbiljnim optužbama za kolosalnu grupnu krađu i korupciju. Nema tih ustaša i partizana te ostalih zabavnih emisija za izmanipulirani narod koji to mogu isprati.

Kako Mesić brine za državni interes i nacionalnu sigurnost

„Doživotni bivši“ osjetio je potrebu naglasiti da on nema veze s aferom Patria, ali da zna tko mu podmeće. Ne treba biti lumen za zaključiti da Mesić misli na Josipovića, no ono što ostavlja bez daha jest objašnjenje da dotičnu osobu neće prokazati radi zaštite nacionalne sigurnosti. S obzirom da mu nacionalna sigurnost i državni interes nisu bili prioriteti kad je dilao transkriptima i svjedočio kao svjedok optužbe u Haagu ili kad je nastupao kao muslimanski lobist ejakulirajući po bosansko-hercegovačkim Hrvatima svaki put kad je brke mastio sarajevskim ćevapima, Mesić će teško nekog uspjeti zavarati ovakvim konstrukcijama. On jednostavno trenutno nema političke snage poraziti Josipovića u ovoj igri, a bude li aktualni predsjednik dovoljno mudar da pročisti malo svoj ured od prethodnikovih recidiva, Mesić će izgubiti još malo utjecaja. No, nije Mesić vesla cicao i on jako dobro zna zašto ne želi ući u otvoreni rat s Josipovićem - zato je misteriozno pronašao državnika u sebi i postao obziran prema nacionalnoj sigurnosti. Svejedno, iako načet aferama i nedavnom presudom u korist Darka Petričića, Mesić će sigurno uzvratiti Josipoviću. Ostaje samo pitanje kad i kako.

http://www.hrhb.info/content.php?r=2111-Tko-tebe-ZAMP-om-ti-njega-Patriom&s=35758165406fdf463b15df0cc882074d

SLIJEDOM članka na internetskom portalu Index.hr pod naslovom "Doznajemo: Zviždačica koja upozorava na korupciju u poslovanju ZAMP-a zahtjeva od Vlade reviziju slučaja", te Priopćenja za javnost Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (DZIV), koji su objavljeni 22. ožujka 2012, na navedenom portalu i internetskoj stranici DZIV-a (u rubrici Novosti i obavijesti), koji su preuzeli i neki drugi portali, a u kojima su iznesene određene nepreciznosti, radi objektivnog i potpunog informiranja javnosti, sukladno odredbi članka 40. Zakona o medijima (NN 59/04), molim da objavite tekst ispravka kao u nastavku.

Načelno, radni odnos na mjestu pomoćnice ravnatelja Sektora za autorsko i srodna prava DZIV-a, koje sam obavljala od 2004 do 2008, prestao mi je 2008, ne zato što sam bila "zviždačica", već zato, smatram, što me je ravnatelj DZIV-a Topić Željko doživljavao konkurencijom. Ujedno, nisam bila predsjednica Vijeća stručnjaka (za naknade na području autorskog prava i srodnih prava), jer nitko tko radi u državnoj upravi, ne smije biti imenovan u navedeno Vijeće (pa tako to nije smjela biti od 2005-2008 ni Romana Matanovac Vučković kao zamjenica ravnatelja DZIV-a, kao što to od 2010 do danas nebi smjela biti ni jedina inspektorica za autorsko i srodna prava DZIV-a), sukladno službenom obrazloženju Vlade RH, uz čl. 164 Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

U Priopćenju za javnost, ravnatelj DZIV-a, Željko Topič, naveo je niz neistina. Prva od njih je "da vodim svoju osobnu kampanju protiv Zavoda vođena isključivo vlastitim interesima i ambicijama, prikazujući isto kao navodnu borbu protiv nezakonitosti u radu Zavoda, te da su mi se u posljednje vrijeme pridružile interesne grupe koje svoj poslovni interes vide u nepoštivanju autorskih i srodnih prava..." S tim u svezi, ravnatelj je zanemario nekoliko činjenica: da je protuzakonitom procedurom ukinuo Sektor za autorsko i srodna prava DZIV-a 2008 i time posljedično moje radno mjesto, da me je oklevetao pred nadzornim Ministarstvom znanosti i Vladom RH i to tajio od mene, te da me je u vrijeme odobrenog godišnjeg odmora, dao iseliti iz moje radne sobe, pa se nakon povratka sa "godišnjeg odmora" nisam imala više gdje vratiti u DZIV, saznavši da sam retroaktivno razriješena (!) od Vlade RH, temeljem Topićeve inicijative.

Službeno obrazloženje u Rješenju bilo je da je zbog promjene ustroja DZIV-a, ukinut Sektor za autorsko i srodna prava i posljedično moje radno mjesto. Bivša Vlada RH, koja potvrđuje ustroje tijela državne uprave, pa tako i DZIV-a, nikada nije dala nalog inspekciji Ministarstva uprave, mada sam to zatražila, da provjeri da je ravnatelj DZIV-a protuzakonitom procedurom, donio štetni ustroj DZIV-a u području autorskog i srodnih prava. Moje razriješenje bilo je protivno propisanoj proceduri, kojom procedurom su bili razriješeni ostali pomoćnici ravnatelja, čime sam bila diskriminirana u odnosu na ostale. Naknadno i slučajno, saznala sam da je ravnatelj uputio Vladi RH dodatni dopis po pitanju moga razriješenja, pun neistina, zbog čega sam pokrenula protiv njega kazneni postupak za klevetu. Ravnatelj je krivnju za moje razriješenje, u postupku klevete, prebacio na bivšeg Predsjednika Vlade RH Ivu Sanadera, iznijevši da je to bilo njegovo diskreciono pravo, s čime ravnatelj nema ništa ! Zašto bi bivši Predsjednik Vlade RH proveo moje razriješenje, suprotno proceduri razriješenja ostalih pomoćnika DZIV-a, a da mu ravnatelj nije dostavio klevete o meni, koje nadzorno Ministarstvo znanosti i Vlada RH nisu provjeravali, a nisu provjeravali, jer je Topić 3 godine plačao tadašnjeg nadzornog ministra znanosti (plačajući mu korištenje Audia 6, sa cca 500 000,00 kuna) ! Ravnateljeva bivša zamjenica Romana Matanovac Vučković, u travnju 2011, lažno je svjedočila u navedenom postupku klevete, a motiv za takav iskaz, smatram, leži u činjenici da je ista godinama ostvarivala 4 primanja: 3 od DZIV-a i 1 na Pravnom fakultetu. Naravno da imam interes privesti kraju ovaj slučaj protuzakonitog, prevarnog i diskriminirajućeg prestanka moga radnog odnosa, te izaći s istinom u javnost, jer sustav državnog nadzora nije funkcionirao. S ovim slučajem, sramotnim za državnu upravu, upoznata je i međunarodna stručna javnost, u području prava javne posudbe, novoga prava značajnog za književnike, s kojim pravom sam se jedina bavila u DZIV-u. Motiv zašto me je Topić oklevetao i prevarno iselio iz DZIV-a u vrijeme odobrenog mi godišnjeg odmora, doživljavajući me konkurencijom, leži, smatram, u njegovoj bojazni da je mogao (i trebao) biti smjenjen početkom 2008, nakon saznanja djelatnika DZIV-a o nizu njegovih protuzakonitosti. Ravnateljeve financijske i radnopravne protuzakonitosti, utvrđene su početkom 2008, temeljem inspekcijskih nadzora Ministarstva financija i Ministarstva uprave, uz njegovo prikrivanje kaznenog djela prvog ravnatelja DZIV-a, te otkrića da je mjesečno plaćao nadzornog ministra, "kupivši" time svoj drugi mandat ravnatelja DZIV-a (nadzorni ministar predlaže imenovanje/razriješenje ravnatelja DZIV-a Vladi RH). Bivša Vlada RH zatražila je od kasnijeg nadzornog Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva (MGRP) nadzor svega navedenog, uz odgovor i meni, koji nikada nisam dobila. Ovaj slučaj predmet je rješavanja 2 zahtjeva pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu: Topićevog imenovanja za ravnatelja DZIV-a i moga radnog odnosa. Ravnateljeve aluzije na moje ambicije odnose se na moju kandidaturu za ravnateljicu DZIV-a iz 2008, podnesenu nakon što je ukinuo moj Sektor i moje radno mjesto (nakon 12 godina, bez valjanog obrazloženja, protivno vlastitim najavama EU o potrebi povečanja izvršitelja u području autorskog i srodnih prava DZIV-a, te protivno preporukama neovisnih stručnjaka EU, također o potrebi povečanja izvršitelja u navedenom području), te nakon saznanja za gore navedene ravnateljeve protuzakonitosti. Nakon ovoga obrazloženja, jasno je što je uzrok, a što je posljedica. Pojavljivanje interesnih grupa, za koje sam saznala nakon članka u Index-u, ukazuje, smatram, na šire nezadovoljstvo i potrebu izmjena/dopuna Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAPSP), nakon 9 godina primjene i nakon što su uočeni određeni problemi u njegovoj primjeni, a što je i na tragu najave DZIV-a 2005 u pismu Ministarstvu financija da će na nedorečenosti ZAPSP-a svoje mišljenje dati i Vijeće stručnjaka, koje to nije učinilo.

Ujedno, u Priopćenju za javnost, ravnatelj je naveo neistinu da se "slijedom optužbi gđe. Stilin Zavod već nebrojeno puta očitovao kako nadležnim institucijama koje su provjeravale navedene navode, tako i medijima". Dana 20. 3. 2012 primila sam Promemoriju, dokument koji je, sada bivše, nadzorno MGRP nad radom DZIV-a, uputilo novom nadzornom Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS), iz kojeg proizlazi da MGRP nije učinilo nikakav nadzor (ni upravni, ni proračunski) nad radom DZIV-a, u razdoblju svoje nadležnosti (od 13.3.2008 do 22.12.2011). Osim toga, prvi ravnateljev dopis koji sam primila istovremeno kada i Vlada RH i MGRP, bio je 3,5 godine nakon moga razriješenja (31.8.2011), pa govoriti o nebrojeno očitovanja DZIV-a, koja očitovanja nisam ni vidjela, a tiču se moga slučaja (Vlada RH je u svojim dopisima tražila da se odgovori upute i meni), ukazuje na nastavak ravnateljeve manipulacije i iznošenje neistina. I na kraju, navod ravnatelja u Priopćenju za javnost "da kao i u svakoj situaciji do sada DZIV je spreman svim nadležnim institucijama podastrijeti sve činjenice i dokumente iz kojih mogu provjeriti neutemeljenost svih navedenih optužbi i insinuacija", u okolnostima kada takvih situacija provjere/nadzora od strane MGRP prema DZIV-u nije bilo u proteklom 4 godišnjem razdoblju, što je MGRP i potvrdilo u navedenoj Promemoriji, ukazuje da je odgovornost i to kaznena odgovornost ravnatelja DZIV-a (zloupotreba položaja i ovlasti, davanje mita i dr. iz čl. 337, čl. 348,.. Kaznenog zakona – NN 110/97,..) i svih onih koji su propustili dužni nadzor nad DZIV-om (nesavjestan rad u službi iz čl. 339 Kaznenog zakona) jedino rješenje ovog slučaja. Izgradnja demokracije i pravne države pretpostavlja primjenu zakonskih odredbi za sve.

Temeljem članka 41. Zakona o medijima, molim objavljivanje ovog ispravka, u istoj rubrici, istom veličinom slova teksta i naslova, te da se ispravak i informacija na koju se odnosi označi i poveže linkom.

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet

"Uništili su me. I mene i moju obitelj", drhtavim glasom priča nam Zdravko Gilja, zagrebački ugostitelj koji već godinama vodi bitku sa ZAMP-om.

Za sebe će Zdravko reći da nije ugostitelj po struci, ali prilike su ga natjerale da se krajem devedesetih posveti toj djelatnosti. Zajedno sa suprugom Ljerkom otvorio je mali kafić, imena M2, u zagrebačkom naselju Rudeš.

Zdravko i Ljerka svojoj su obitelji privređivali pristojnu egzistenciju, sve dok ih HDS ZAMP nije "uzeo na zub". Epilog čitave priče je prisilno otpuštanje troje djelatnika, među kojima je bila i ženska osoba na porodiljnom dopustu, te zatvaranje kafića 31. prosinca prošle godine. No, krenimo redom.

ZAMP je tražio da im plate "harač" iako nisu puštali glazbu

Kafić M2 bio je lokal prvenstveno namijenjen mušterijama sportske kladionice, koja se nalazi u susjednom prostoru. U lokalu od dvadesetak kvadrata nalazilo se tek nekoliko barskih stolica uz šank, te tri-četiri stola "opremljena" papirima, olovkama i dnevnom kladioničarskom ponudom.

"Fokusirali smo se na tu klijentelu jer bez njih ne bismo mogli preživljavati", objašnjava Zdravko. Iz istog razloga u malom kafiću bila su čak tri televizora na kojima su se putem teleteksta pratili rezultati, te prijenosi sportskih susreta. U kafiću M2, govori Zdravko, iz istog razloga nikad nije svirala glazba. Nisu čak ni posjedovali liniju preko koje bi se muzika mogla reproducirati.

Ništa to, međutim, nije značilo gospodi iz HDS ZAMP-a, odlučnoj u namjeri da od obitelji Gilja naplate svoj "harač". "Već 12 godina se povlačim s njima po sudovima", priča nam Zdravko. U tom razdoblju ZAMP je protiv firme Gilja-Latena pokrenuo 21 postupak na Prekršajnom sudu, pet postupaka na Trgovačkom sudu i jedan postupak na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu.

Ovrhom im uzeli gotovo 18 tisuća kuna

Prava drama započela je u prosincu 2006. godine, kad je HDS ZAMP putem ovrhe, u skladu s odlukom Trgovačkog suda, sjeo na račun Zdravkove firme. Preko noći s računa je nestalo 17.934,49 kuna, a firma je završila u blokadi. Za obitelj Gilja bio je to pravi šok. Jedva su prikupili novac koji im je bio potreban da se izvuku iz blokade, isplate plaće zaposlenicima i nastave s radom.

Svakodnevni stres ostavio je trag na zdravstvenom stanju Zdravkove supruge. Ljerka Gilja tri mjeseca nakon provođenja spomenute ovrhe pretrpjela je težak infarkt, koji je jedva preživjela. Uskoro se zbog radne nesposobnosti morala povući u invalidsku mirovinu, a Zdravko je u firmi preuzeo poziciju direktora koja je do tog trenutka vršila njegova supruga.

"Prva stvar koju sam želio napraviti bila je da napokon riješim taj problem sa ZAMP-om", kaže Zdravko. Izmoren povlačenjem po sudovima, Zdravko Gilja otišao je u Heinzelovu 62, u sjedište ZAMP-a. Bio je spreman s njima potpisati ugovor i plaćati im mjesečni namet, iako glazbu u kafiću i dalje nije reproducirao. No, nije mogao ni pojmiti kakve će mu uvjete prezentirati.

ZAMP svoje klijentima nameće valutnu klauzulu?!

U "Ugovoru o naknadi za javno korištenje glazbe", kojeg je Zdravko dobio od HDS ZAMP-a, stajalo je da im je za razdoblje od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2009. godine dužan 16.475,89 kuna. Bez PDV-a. Plus 1772,61 kuna za zatezne kamate. Plus 6990 kuna za sudske troškove. Ništa manje šokantna nije bila ni činjenica da je ugovor sadržavao valutnu klauzulu, koja je visinu naknade vezala uz tečaj eura. Također, HDS ZAMP je od Zdravkove firme kao osiguranje tražio i bjanko zadužnicu, što kod sličnih transakcija nikako nije uobičajena praksa.

Uza sve to, u preambuli ugovora je pogrešno stajalo da je direktorica firme Gilja-Latena d.o.o. i dalje Ljerka Gilja. Na tu pogrešku Zdravko je HDS ZAMP upozorio u odgovoru poslanom preko odvjetnika Envera Vučetića, u kojem je također stajalo da zbog zastare, kao i zbog činjenice da u navedenom razdoblju u kafiću M2 nije postojao uređaj za reproduciranje glazbe, nisu spremi platiti traženi iznos. Zdravko je predložio da u ugovorni odnos s HDS ZAMP-om stupi od 1. prosinca 2009. godine, te da im od tog datuma plaća mjesečnu naknadu. To nije zadovoljavalo ZAMP-ove apetite.

U idućem ugovoru koji su Zdravku ispostavili, ZAMP je tražio da im se plate zaostala "dugovanja" od 1. listopada 1998. godine, a zaključno s 31. prosincem 2011. godine! Bez PDV-a to je iznosilo 25.056,47 kuna, zatezne kamate bile su 1772,61 kunu, a sudski troškovi 13.035,50 kuna. Ponovo je, dakle, zaračunat i nepostojeći dug za razdoblje 1999. - 2001. godine, koji je već pokriven ovrhom iz 2006. godine.

Kako rade ZAMP-ovi "kontrolori"

Da ni u samom ZAMP-u nisu znali što točno potražuju, kao ni što im je plaćeno, vidi se iz nekoliko dopisa koje nam je Zdravko dao na uvid. ZAMP je tako najprije tvrdio da je ovrhom s računa Zdravkove firme povučeno "samo" 5738,30 kuna, da bi zatim ipak priznali da je ovršen cjelokupni iznos i to u sljedećem omjeru: 7890,97 kuna na ime duga, 3001,18 kuna na ime sudskih troškova, te 7133,76 kuna na ime kamata.

Sve ovo je, nažalost, samo djelić farse koju je ZAMP priredio Zdravku i njegovoj obitelji. Obitelj Gilja posebno je razočarano nemogućnošću i nevoljnošću državnih institucija da ih zaštite od ZAMP-ova terora. Naime, odluke koje je Prekršajni sud donosio protiv Zdravkove firme redovito su bile utemeljene isključivo na svjedočanstvima "kontrolora" HDS ZAMP-a. Zdravko tvrdi da ti kontrolori u njegov kafić niti jednom nisu došli, ili se barem nikad nisu predstavili ni njemu ni njegovim djelatnicima.

Ne treba niti spominjati da na izvješćima koja su sastavljali, a u kojima stoji da je u Zdravkovom kafiću neovlašteno reproducirana glazba, stoje samo potpisi djelatnika HDS ZAMP-a. Niti jedno izvješće ne nosi potpis ovlaštene osobe firme Gilja-Latena, već na njima uglavnom stoji da "djelatnik nije ovlašten staviti potpis" ili da se "odbio predstaviti". Štoviše, jednom je prilikom Zdravko na sudu čak pokazao da djelatnik ZAMP-a evidentno laže o obavljenoj kontroli, jer je u izvješću stajalo da je u kafiću, u trenutku evidentiranog prekršaja, radila ženska osoba. Jedina zaposlenica koju je Zdravko u tom trenutku imao bila je na porodiljnom.

Direktor ZAMP-a ne mora dolaziti na sud jer on o slučaju "nema saznanja"

Trgovački sud odbio je čak i Zdravkov zahtjev da se suoči s direktorom ZAMP-a Nenadom Marčecom, čovjekom čije se ime nalazi na brojnim dokumentima koje je dobio. "Ja sam na sud pozvan kao odgovorna osoba društva Gilja-Latena. Pa sam želio napokon vidjeti na sudu i odgovornu osobu iz ZAMP-a", kaže Zdravko.

Zdravko je želio da mu Marčec osobno objasni zbog čega ga ZAMP ustrajno sudski progoni i zbog čega s njima nije uspio potpisati normalan ugovor godinama nakon što je to inicirao. Braniteljica ZAMP-a je, međutim, hladno izrecitirala da "Marčec o ovom predmetu nema saznanja", a sud je prihvatio njeno objašnjenje i odbio ga pozvati kao svjedoka.

Druga ovrha ugasila firmu

Ništa nije značila ni činjenica da je Općinski kazneni sud, u jedinom kaznenom postupku koji je ZAMP pokrenuo protiv firme Gilja-Latena, pravomoćno presudio u Zdravkovu korist. Pritisci su se nastavili putem podnesaka Prekršajnom i Trgovačkom sudu. Pomoć je obitelj Gilja pokušala zatražiti i od Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN). Međutim, AZTN je utvrdio da "ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti".

Kada je račun Zdravkove firme blokiran drugom ovrhom, ovoga puta na iznos od 24 tisuće kuna, spasa više nije bilo. Zbog te ovrhe iz prosinca 2010. godine, i blokade računa koja traje i danas, Zdravko tijekom čitave 2011. nije mogao plaćati poreze i doprinose. Na račun mu je stoga sjela i Porezna uprava, koja potražuje gotovo 50 tisuća kuna zaostalih dugovanja. "Ovo je priča o tipičnom uništavanju na hrvatski način. Baš me zanima što bi na to rekli predsjednik Ivo Josipović i ministri koji govore da se svako radno mjesto mora sačuvati", zaključuje Zdravko Gilja.