Hrvatsko društvo za autorsko pravo (HDAP) - Alai naizgled je sasvim beznačajna organizacija. Prema svom statutu, Alai je udruga koja obavlja znanstvenu i stručnu djelatnost na području autorskog prava i prava srodnih autorskom. No, detaljniji pogled otkriva zamršenu mrežu u čijem se središtu nalazi - ZAMP.

Udruga Alai, kao što se već iz samog opisa djelatnosti kojom se bave može pretpostaviti, usko povezana sa ZAMP-om.

Kad ZAMP plaća, ne štedi se na luksuzu

Štoviše, ZAMP je jedan od glavnih financijera udruge Alai u kojoj sjede i Ivo Josipović, predsjednik RH te njegov prijatelj Marko Vojković, vlasnik Emporiona. Već se na internetskim stranicama Alaija bez puno muke može saznati da je HDS ZAMP bio među sponzorima Alaijevog kongresa koji je, u suradnji sa zagrebačkim Pravnim fakultetom, 2008. godine održan u Dubrovniku.

Ne treba ni spominjati da se na luksuzu nije štedjelo; Alaijev kongres ugostio je dubrovački Excelsior, jedan od najluksuznijih hotela na Mediteranu. Među sudionicima konferencije, naravno, bio je i neizbježni Josipović.

Nije nikakva rijetkost, tvrde izvori Indexa, da ZAMP članovima udruge HDAP - Alai financira seminare, putovanja, domjenke... No, kada smo direktora ZAMP-a Nenada Marčeca upitali je li moguće da je ZAMP organizirao seminare o autorskim pravima na kojima su bili i hrvatski suci, on je to negirao.

"Apsolutno ne! Ništa tako nismo organizirali ni seminare ni edukaciju", rekao je Marčec dodajući kako to ne bi bilo u redu. U ZAMP-u su nam čak pojašnjavali kako nikakve privatne tvrtke ne mogu raditi edukaciju za suce, jer bi to bio sukob interesa.

"Ni jedan hrvatski sudac ne bi sebi dozvolio da ode na seminar kojeg bi organizirala privatna tvrtka. Pogotovo ako ta privatna tvrtka vodi sporove na sudu. Mi ne vodimo nikakve seminare, niti bi to bilo u redu", kaže Marčec.

Tko su zapravo članovi Alaija?

A na listi članova ima uistinu šarolikih i zanimljivih imena, poput Miroslava Škore, Paola Sfecija, Hrvoja Hribara ili Nevena Hitreca. Puno su, međutim, važnija imena koja javnosti nisu toliko dobro poznata.

Predsjednik udruge HDAP - Alai tako je Igor Gliha, profesor koji na Pravnom fakultetu dijeli katedru Građanskog prava s Josipovićevom suprugom Tatjanom. Dopredsjednici su Borislav Blažević, bivši predsjednik Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, i Romana Matanovac Vučković, bivša zaposlenica ZAMP-a i Emporiona, šefica Vijeća stručnjaka za autorska i srodna prava pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo (DZIV).

U Upravnom odboru udruge HDAP - Alai, uz troje navedenih, sjede još odvjetnik ZAMP-a Pavle Fellner, Savjetnica za pravna pitanja Hrvatske glazbene unije Kristina Delfin Kanceljak, odvjetnica Željka Modrušan-Ranogajec, bivši glavni direktor ZAMP-a Tomislav Radočaj, bivša načelnica Odjela za autorsko i srodna prava DZIV Tatjana Tomić, te odvjetnik Mladen Vukmir u čijoj biografiji stoji da je savjetovao DZIV, Vladu RH, Svjetsku banku, Europsku komisiju...

U Nadzornom odboru su glavni ravnatelj DZIV-a Željko Topić, kojeg je na tu poziciju još 2004. godine postavila vlada Ive Sanadera, a nedavno mu je mandat potvrdila i vlada Zorana Milanovića, bivši predsjednik Trgovačkog suda u Splitu Ivo Bakalić i odvjetnica Jasenka Zaninović. Tajnik udruge je profesor Marko Baretić s Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Među članovima su još Sanda Božić iz HDS-a, Jozo Čizmić i Hrvoje Kačer s Pravnog fakulteta u Splitu, Draženka Deladio s Trgovačkog suda u Zagrebu, Hano Ernst, Saša Nikšić i Davor Krapac s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Ivana Kunda s Pravnog fakulteta u Rijeci, Ivan Mijatović iz MUP-a, Kamelija Parać s Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, Dunja Tripalo-Kontić s Trgovačkog suda u Zagrebu, Marina Unger-Juranić s Visokog trgovačkog suda RH...

Sukob interesa ili podmićivanje?

Članstvo u udruzi HDAP - Alai, jasno je iz priloženog, rezervirano je za društvenu i pravnu "elitu". Mreža Telemah još je u siječnju 2010. godine isticala da ZAMP sufinancira HDAP Alai, među čijim su članovima dužnosnici DZIV-a, službenog tijela koje nadzire rad ZAMP-a, kao i suci i pravnici koji bi trebali sudjelovati i donositi odluke u eventualnim sudskim sporovima protiv ZAMP-a.

Istog ZAMP-a koji financira aktivnosti udruge HDAP - Alai. U najboljem slučaju, radi se o sukobu interesa. U najgorem, svjedočimo legaliziranom podmićivanju.

"Nemojte s tim izlaziti u medije", bila je jedna od prvih reakcija HDS ZAMP-a kada je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja 3. studenog 2009. godine donijela rješenje u kojem ih proglašava monopolistom koji male poduzetnike stavlja u nepovoljan tržišni položaj.

Rješenje je doneseno u korist Hrvatske udruge uvoznika i distributera elektroničkih, informatičkih i telekomunikacijskih proizvoda (HUVEL), koja je protiv ZAMP-a još 1. srpnja 2008. podnijela prijavu AZTN-u. Nakon što je donesena odluka koja im ne ide u korist, ZAMP se želio nagoditi s predstavnicima HUVEL-a, te ih je pozvao na razgovor.

Zataškavali rješenje AZTN-a za vrijeme Josipovićeve kampanje

U tim pregovorima jasno su im dali do znanja da ne žele da se slučaj povlači po medijima. Nisu im objasnili zbog čega. Ali zaključak se nameće sam; AZTN je rješenje donijela manje od dva mjeseca uoči prvog kruga predsjedničkih izbora, kada je Ivo Josipović u svojoj kampanji već naveliko promicao "Novu pravednost".

Predstavnici HUVEL-a su, kako nam kaže jedan od članova te udruge, na pregovore pristali. U tom trenutku nisu pojma imali da će ih ZAMP "preveslati". Iako im je to trebalo pasti napamet. S obzirom da je ZAMP par mjeseci ranije, tijekom ljeta 2009. godine, bez ikakvog objašnjenja odustao od "dogovora o nagodbi" na koji su ih pozvali.

Slična se stvar dogodila i tijekom Josipovićeve kampanje. ZAMP je predstavnike HUVEL-a zavlačio koliko god je mogao, da bi u zadnji čas Upravnom sudu dostavio podnesak kojim pokušava osporiti odluku AZTN-a, te se povukao iz pregovora s HUVEL-om. Rješenje AZTN-a, koje je za ZAMP izrazito nepovoljno, široj javnosti postalo je dostupno tek 18. siječnja 2010. godine, kada je objavljeno u Narodnim novinama. Samo osam dana ranije, Ivo Josipović je nakon drugog kruga izbora postao predsjednik Republike Hrvatske.

AZTN: ZAMP je monopolist!

Temeljem zakona kojeg je izradio Ivo Josipović, dio tržišne cijene svih navedenih proizvoda slijeva se u ZAMP-ovu blagajnu, i to samo zato što postoji mogućnost da bi se isti mogli koristiti za prenošenje glazbenih uradaka zaštićenih autorskim pravima. No, distributeri tih proizvoda mogli su, u dogovoru sa ZAMP-om, ostvariti određene popuste. Konkretno, članovi Hrvatske udruge distributera novih tehnologija (HUDNT), odreda veće firme, ostvarivali su popust od 50 posto.

Iste tržišne uvjete željeli su i članovi HUVEL-a. No, iz ZAMP-a im je, nakon što su osnovali udrugu, rečeno da mogu dobiti najviše 15 posto popusta. Što bi značilo da su u samom startu 35 posto skuplji od konkurencije. Nije im preostalo ništa drugo osim da zatraže zaštitu AZTN-a.

"Agencija je utvrdila da HDS-ZAMP temeljem Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ima monopolistički položaj te da samostalno određuje naknadu, stope popusta i visine pragova za ostvarivanje popusta te da takve odluke na podliježu prethodnoj suglasnosti bilo kojeg tijela državne uprave ili nekog drugog subjekta", bio je zaključak AZTN-a.

U odluci ispisanoj na 57 strana, AZTN također navodi da direktnu štetu zbog ZAMP-ovog monopolističkog ponašanja, uz male distributere, snose i krajnji korisnici koji skuplje plaćaju željene uređaje. Za AZTN nema nikakve dileme da je ZAMP zloupotrijebio svoj položaj i narušio tržišno natjecanje.

Spor na Upravnom sudu zakopan u ladici

No, unatoč povoljnoj odluci AZTN-a, neki su članovi HUVEL-a ipak izgurani s tržišta. Razlog zbog kojeg su izgubljena radna mjesta između ostalog je i odugovlačenje Upravnog suda na kojem je ZAMP pokrenuo spor zbog AZTN-ove odluke.

"U svezi Vašeg upita obavještavam Vas da se predmet tužitelja Hrvatskog društva skladatelja protiv rješenja tuženog Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja nalazi u radu", informacija je koju smo dobili od Romine Bašnec, glasnogovornice Visokog upravnog suda RH. Informaciju kod kojeg se suca predmet nalazi nije nam mogla otkriti.

No, uspjeli smo doznati da prosječni upravni spor traje dvije godine. Odluka AZTN-a kojom je ZAMP proglašen monopolistom je, podsjećamo, donesena prije gotovo dvije i pol godine. Spor se i dalje razvlači iako je sucu Upravnog suda dodijeljen prije godinu dana, u ožujku 2011. godine. Članovima HUVEL-a tada je na sudu neslužbeno rečeno da bi sve trebalo biti riješeno kroz par mjeseci, jer "najduže se čeka da se spor dodijeli sucu".

Supruga ZAMP-ovog odvjetnika je sutkinja na Upravnom sudu

O razlogu odugovlačenja može se samo špekulirati, ali svakako treba spomenuti činjenicu da privatne tužbe protiv ZAMP-a, koje je nekoliko članova HUVEL-a podiglo na Trgovačkom sudu, ne mogu biti riješene sve dok Upravni sud ne donese svoju odluku. Radi se o tužbama koje bi za ZAMP mogle biti vrlo neugodne; oštećenim poduzetnicima potencijalno će morati platiti milijune kuna odštete.

Također, ako Trgovački sud u tim sporovima presudi protiv ZAMP-a, stvorit će se pravni presedan koji će moći koristiti i ostale tvrtke. S obzirom da bi nepovoljna presuda značila ogroman udar na ZAMP-ovu blagajnu, jasno je da je u interesu ZAMP-a da se proces na Upravnom sudu što više oduži.

Ili da nikad ni ne izađe iz ladice. Što, poznavajući hrvatsko pravosuđe, ne bi bilo nemoguće. U tom kontekstu treba spomenuti još samo jednu, potencijalno vitalnu informaciju: među sutkinjama Upravnog suda je i Ana Berlengi Fellner, supruga ZAMP-ovog odvjetnika Pavla Fellnera.

NANSTVENA suradnica Ive Josipovića i bivša zaposlenica ZAMP-a, Romana Matanovac Vučković, u svojoj je biografiji skrivala podatak o radnom stažu u poduzeću Emporion d.d. u vlasništvu Josipovićevog prijatelja Marka Vojkovića. U razgovoru s novinarom Indexa priznala je da taj podatak nije unijela u svoj životopis jer ga nije smatrala važnim.

No, ispostavlja se da je upravo taj podatak ključan jer potvrđuje tvrdnje Vesne Stilin, bivše djelatnice Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, da je imenovanje Romane Matanovac Vučković na mjesto šefice Vijeća stručnjaka za autorska i srodna prava bilo nezakonito.

Pravila koja su vrijedila za druge, nisu vrijedila za Josipovićevu suradnicu Romanu Matanovac Vučković

Da podsjetimo, na tu je funkciju Matanovac Vučković imenovana 2005. godine nakon što je napustila HDS/ZAMP, a u međuvremenu je bila angažirana na Pravnom fakultetu. Prema Zakonu o autorskim i srodnim pravima na čelno mjesto Vijeća trebao bi biti izabran neovisni stručnjak: "Vijeće stručnjaka nije lobističko tijelo u koje bi se trebali imenovati predstavnici zainteresiranih strana ili državnih tijela, već samo i isključivo neovisni stručnjaci".

No, Romana Matanovac Vučković na čelnu je funkciju Vijeća dospjela kao bivša zaposlenica ZAMP-a i Emporiona, koji su se upravo tog trenutka zbog sumnjivih isplata nalazili u središtu nadzora Ministarstva financija i Zavoda za intelektualno vlasništvo.

U pismu zviždačice Stilin navodi se da je prije imenovanja Matanovac Vučković, za tu funkciju bio raspisan natječaj na koji su molbe dali i tadašnji direktor ZAMP-a Tomislav Radočaj te službenica Zavoda Mirjana Puškarić. Međutim, njihove molbe nisu uzete u razmatranje upravo zbog navedenih zakonskih ograničenja.

Ono što je bila prepreka za Tomislava Radočaja, nije smetalo imenovanju Romane Matanovac Vučković.

U predstavci koju je zviždačica Stilin ovog tjedna poslala na adresu Ministarstva financija, urede predsjednika, premijera i ministra znanosti, tvrdi da su se na tu nezakonitost u Zavodu pravili slijepi. Na upozorenje o nemogućnosti njenog imenovanja u Vijeće stručnjaka, jedina inspektorica u Zavodu lakonski je reagirala: "Ona je nešto drugo!"

"Ravnatelj Zavoda moje navedeno upozorenje preokrenuo je pak u 'ozbiljno narušene odnose sa zamjenicom ravnatelja'", tvrdi u svojoj predstavci najvišim državnim dužnosnicima Vesna Stilin, bivša pomoćnica ravnatelja i jedna od osnivačica Zavoda za intelektualno vlasništvo.

Francuski stručnjak zaključio da Matanovac mora dati ostavku

Napominje i da je imenovanje Romane Matanovac Vučković bilo predmetom višekratne rasprave unutar CARDS projekta za autorsko i srodna prava uz zaključak Patricka Boirona, glavnog pravnog savjetnika za navedeni projekt, da bi Matanovac Vučković trebala dati ostavku na mjesto predsjednice Vijeća stručnjaka kako zbog navedene zakonske zabrane, tako i zbog činjenice da je svojedobno radila u HDS-u odnosno ZAMP-u na čije cjenike Vijeće daje mišljenje, što dovodi do osnovane sumnje u njenu pristranost.

Pravni savjetnik Boiron, navodi Vesna Stilin, tvrdi da takav izbor u Francuskoj ne bi prošao ni da postoji samo jedan zakonski razlog, a ne dva kao u slučaju Romane Matanovac Vučković. Osim što su prekršili zakon imenujući dužnosnicu u sukobu interesa, u Zavodu su se oglušili i na sugestije iz EU-a da u Odjela za autorska i radna prava imenuju veći broj (barem pet) službenika/inspektora. Imenovali su jednu inspektoricu, i time prema mišljenju Vesne Stilin nastavili protuzakonitu praksu imenovanja djelatnika Zavoda.

Činilo se da takvim imenovanjima netko želi nadzor nad HDS/ZAMP-om staviti pod kontrolu vrlo uskog kruga ljudi.

Odakle ZAMP-u službeni dokumenti?

Da bi pokazala problematičnu povezanost Zavoda i HDS/ZAMP-a, Vesna Stilin ukazuje i na protuzakonito curenje službenih podataka iz Zavoda u ZAMP. U predstavci je navela podatak da je povjerljivi dopis Zavoda o "slučaju Emporion" nedavno osvanuo na internetskoj stranici HDS-ZAMP-a, kao dokaz da je poslovanje ZAMP-a s Emporionom zakonito. Vesna Stilin upozorava da je riječ o kršenju zakona jer "HDS/ZAMP uopće nije smio imati navedeni dopis Zavoda!"

Ona podsjeća da "korespodencija između dvaju državnih tijela Ministarstva financija i Zavoda gdje svaki u svom segmentu obavlja inspekcijski nadzor nad HDS/ZAMP-om ne bi trebao biti dostupan HDS/ZAMP-u, pogotovo ako je jedno državno tijelo izrazilo sumnju u postupanje te udruge i traži provjeru opravdanosti sumnje od drugog državnog tijela".

"Mene su podmitili!"

U predstavci Ministarstvu financija Vesna Stilin izražava i svoje sumnje u moguću korumpiranost djelatnika Zavoda. Za to navodi i jedan primjer. U lipnju 2006. godine prilikom posjete makedonske delegacije Zavodu u HDS/ZAMP-u, na upit šefice makedonske delegacije Olge Trajkovske jedinoj inspektorici Zavoda "kako ista surađuje sa ZAMP-om", službenica Zavoda cinično odgovara:

"Izvrsno, mene su podmitili i mi odlično surađujemo!", stoji u predstavci.

Vesna Stilin napominje da je to izrečeno pred nekoliko članova makedonske i hrvatske delegacije, o čemu je obavijestila ravnatelja Zavoda, a potom i DORH te premijerku Jadranku Kosor. Iako se u posljednje vrijeme više puta obraćala Ministarstvu financija, državnom odvjetništvu te predsjedniku Josipoviću i premijeru Milanoviću, Vesna Stilin na svoje predstavke ni od koga nije dobila odgovor.

Željko Topić i dalje vodi Zavod za intelektualno vlasništvo iako je imenovan u kvoti HDZ-a, dok je Romana Matanovac Vučković promijenila posao. Danas je docentica na Pravnom fakultetu u Zagrebu na katedri Tatjane Josipović, supruge hrvatskog predsjednika.

Afera vezana uz Ivu Josipovića i Hrvatsko društvo skladatelja otvarana je već više puta. Prije Indexa otvorio ju je i Večernji list 2010. godine. Josipovića su povezivali uz više "ortačkih" institucija: od famozne Posmrtne pripomoći, s kojom je muljao i Kregar, a čiji je član nadzornog odbora bio sadašnji predsjednik, i štedionice Zlatica koju je osnovala ista Posmrtna pripomoć, te preko koje se izvlačio novac po diskriminacijskom principu. Istraga po ovom pitanju nikada nije bila pokrenuta, kao i za stvari vezane uz Emporion, tvrtku njegovog prijatelja kojoj je HDS ZAMP unosan posao. Tada je već bilo jasno da je Ivo Josipović, kojem riječ pravednost ne silazi s usta, sudjelovao u vrlo nepravednim radnjama, od ZAMPA do Zlatice.
Sve je potom palo u zaborav jer je tekst u Večernjaku objavljen u jeku predsjedničke kampanje, pa se govorilo kako je sve skupa dio prljave Bandićeve izborne kampanje. Nakon dvije godine istu priču, s puno novih detalja vezanih uz Josipovićevog prijatelja Vojkovića i njegove brojne tvrtke, otvara Indeks.hr, no nitko spomenutu priču ne prenosi, kao da su svi drugi mediji "anestezirani" kada je u pitanju lik i djelo aktualnog predsjednika, ili stidljivo naznačuju kako je sve skupa Mesićeva osveta zato što je Josipović dirnuo u smisao postojanja ureda bivšeg predsjednika.
Opet, dakle, isto, Josipović i ortaci su a priori nedužni, nedoumica je tek pakira li mu Bandić ili Mesić.

No pritisak Indexa ipak je urodio plodom, Josipović se po prvi put počeo braniti. Na sličan način događala se i afera s bivšim njemačkim predsjednikom koji je, nakon par mjeseci branjenja i muljanja, ipak podnio ostavku. Malo je vjerojatno da će priča s hrvatskim predsjednikom dobiti isti epilog.

Ponajprije što bi se ozbiljnim otvaranjem njegovog prijatelja Vojkovića otvorila iznova mnoga pitanja, od Adriatice.net nadalje, gdje su na razne "pravedne" načine prisutni najmoćniji ljudi Hrvatske, od izdavaštva, DORH-a do najbogatijeg nam poduzetnika.

Zato ne čudi i ležernost kojom se Josipović kod Stankovića odnosio prema svojoj, u najmanju ruku, nemoralnoj ulozi. Naime, priznati pred milijunskim gledateljstvom ne samo da je sjedio u tijelu koje je njegovom prijatelju omogućilo višemilijunske profite već i da Vojkovićevi "rodijaci" sjede u istom tijelu, može samo osoba koja vam na fin način kaže: Da sve je to točno, no što nam možete, iza nas su moćne strukture u izdavaštvu, državnom odvjetništvu...

Iz cijele ove afere ipak je jedna korist: Josipovićevo shvaćanje pravednosti je plemensko, to je pravednost za njegove prijatelje i ideološke sudrugove, to je pravednost koju su sociolozi u prošlom stoljeću izučavali na Siciliji i dali joj naziv "amoralni familizam". Ako se pitate i zašto Josipović iste stvari koje je zamjerao HDZ-u (kadroviranje u javnim poduzećima, nadzornim odborima itd.) ne zamjera SDP-u i HNS-u, odgovor leži u sicilijanskom modelu pravde i pravednosti. Tko je zampio zampio.

Poslovni u novom broju donosi vijesti koje ne treba posebno komentirati. Evo teksto u cijelosti: Potpredsjednica Telemaha Jagoda Radojčić kaže da ZAMP financira udrugu Alai Hrvatska koja u svom članstvu ima brojne suce različitih domaćih sudova, profesore i asistente s pravnih fakulteta, odvjetnike pa i dužnosnike Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo koji nadzire rad ZAMP-a.“Pitanje je biste li kao stranka sudjelovali u parnici protiv ZAMP-a ako znate da su sudac, tužitelj i sudski vještak, ali i državni organ koji kontrolira zakonitost rada ZAMP-a, članovi organizacije koju sufinancira ZAMP”, pita Radojčić. Dodaje da su akteri upravo takvih parnica kabelski koncesionari.

Direktor varaždinskog Magić Telekoma Stanislav Magić tvrdi da ima više načina pritiska protiv onih koji nisu zadovoljni načinom naplate naknada za glazbena prava. “Mene se bombardira prijavama sucu za prekršaje pa sam u jednom navratu od ZAMP-a dobio više od 20 prijava na kućnu adresu”, kaže Magić. Glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja Antun Tomislav Šaban, u čijem je sastavu ZAMP, izjavio je da ih Mreža Telemah pokušava neosnovano ocrniti. Šaban, koji je samoinicijativno došao na Telemahovu konferenciju, kazao je da su otvoreno odgovorili na sva pitanja koja su im iz Telemaha postavili. “Predložili smo im sastanak da raspravimo i o ostalim pitanjima, ali oni se na to ne žele odazvati. Konačno, jedna njihova članica objavila je tekst u kojem sugerira da smo joj fizički prijetili za što odgovorno tvrdim da je neistina”, kaže Šaban. Dodaje da je točno da financiraju udrugu Alai, koja se punim imenom zove Hrvatsko društvo za autorsko pravo – Alai, ali da to čine i Adris, Croatia osiguranje, BSA i drugi. “Udruga Alai promiče autorska prava, a nama je u interesu da se o autorskim pravima zna što više i da ih se što bolje primjenjuje”, kaže Šaban te ističe da ne vidi ništa sporno u tome.

Plaćanje konferencije
Šaban dodaje da se tako potiče rad udruge i financira sudjelovanje stručnjaka na edukativnim skupovima koje Alai organizira. Za Mrežu Telemah upravo je takva praksa sporna. Jagoda Radojčić kaže da je udruga Alai organizirala u Dubrovniku međunarodnu konferenciju koju je sufinancirao ZAMP. Prema analizi Telemaha, u udruzi Alai desetinu članstva čine hrvatski suci, oko 15 posto odvjetnici za autorska prava, 18,5 posto je državnih službenika poput onih iz DZIV-a, 20,4 posto profesori prava, dok glazbenika ima 18,5 posto.

Vesna Stilin, smijenjena zviždačica iz kontroverznog Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, ovaj tjedan se, doznaje Index, ponovo obratila Ministarstvu financija potaknuta medijskim napisima o ZAMP-u. Bivša pomoćnica ravnatelja i jedna od utemeljiteljica DZIV-a, od Ministarstva financija zatražila je cjelovitu reviziju poslovanja DZIV-a zbog sumnji u nezakonite radnje uprave, korupciju, i pogodovanje pojedinim tvrtkama!

Stilin je na to upozoravala u više navrata od 2006. do 2008. kada je potjerana iz DZIV-a odlukom ravnatelja Željka Topića, a formalno "zbog širenja loših međuljudskih odnosa". No, pravi razlog prema svemu sudeći je u činjenici da je nadležne institucije od 2006. do 2008. upozoravala na nezakonitosti u DZIV-u te na sporan odnos uprave Zavoda prema poduzeću Emporion.o.o. u vlasništvu poduzetnika Marka Vojkovića, poznatijeg po prijateljstvu s predsjednikom Ivom Josipovićem i partnerstvu s novinskim izdavačem Ninoslavom Pavićem.

Sukob s upravom DZIV-a počeo 2005.

Kako doznajemo, Stilin se s upravom DZIV-a počela sukobljavati već 2005. nakon što je u DZIV stigao upit Porezne uprave Zagreb u kojem se izražava sumnja u zakonitost poslovanja između ZAMP-a i tvrtke Emporion. Poreznim je inspektorima tako u oči upao iznos fakturiranih usluga tvrtke Emporion od preko 33 milijuna kuna, prevelik da bi se odnosio samo na troškove administrativnih i pomoćnih poslova iz protekle 2004. godine.

Iz razgovora s upravom HDS-a porezni su inspektori potom doznali da Emporion ne obavlja samo administrativne već i sve druge tehničke, informatičke i stručne poslove u vezi naplate i isplate autorskih prava. Ukratko, ZAMP je Emporionu ustupio sve svoje poslove temeljem dva ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji iz 1999. i 2004, što je razlog velikih troškova.

U Emporionu su tvrdili i da je dio tih poslova nenaplaćen, zbog čega se veći dio troškova prenosi iz godine u godinu, pa se iznosi čine veliki. Do 2004. godine i donošenja novog Zakona o autorskim i srodnim pravima, ZAMP je svoje poslove mogao prepustiti tvrtkama registriranim za zaštitu autorskih prava, kakva je bila i tvrtka Emporion d.o.o. No, po starom zakonu za to mu je trebalo dopuštenje Zavoda za intelektualno vlasništvu kao glavnog nadzornog tijela. I, tu nastaju problemi.

Bez rasprave

Na upit Porezne uprave je li ZAMP imao odobrenje DZIV-a za prepuštanje svih kolektivnih prava Emporionu i prije 2004. godine iz DZIV je stigao neodređen odgovor. Umjesto jasnog "da" ili "ne", tvrdi u pismu poslanom Ministarstvu financija, Vesna Stilin, DZIV je odgovorio najavom kako će "granična pitanja proanalizirati u suradnji s Vijećem stručnjaka za autorska i srodna prava".

Stilin u pismu napominje kako se takva rasprava nije dogodila. Iako je upit Porezne uprave bio naslovljen na nju osobno, odgovor DZIV-a izradila je jedna inspektorica Zavoda i on je u Ministarstvo financija poslan bez suglasnosti Vesne Stilin i njenog uobičajenog potpisa. Nekome u DZIV-u očito se žurilo da razvodni inspekcijski nadzor nad ZAMP-om i Emporionom, pri čemu je zaobiđena i standardna procedura.

Umjesto "zviždačice" imenovali Josipovićevu suradnicu

Nakon što je ukazala na zaobilaženje procedure u tom slučaju Vesna Stilin se, tvrdi dalje u pismu, našla na udaru uprave Zavoda i smijenjena je s mjesta pomoćnice ravnatelja Zavoda. Stilin je od 2005. do 2008. bila šefica Odjela za autorska i srodna prava, odjela koji je u DZIV-u bio nadležan za problematiku autorskih prava. Nakon njenog otkaza to je radno mjesto ukinuto iako je preporuka Vijeća EU bila da se u taj odjel osim rukovodećeg kadra zaposli još pet djelatnika.

Iste godine, na mjesto šefice Vijeća stručnjaka za autorska i srodna prava, 2005., imenovana je Romana Matanovac Vučković, bliska suradnica Ive Josipovića do tada zaposlena upravo u ZAMP-u i u poduzeću Emporion d.o.o. To je Vijeće između ostalog, bilo nadležno za nadzor rada ZAMP-a.

Vijeće stručnjaka nije lobističko tijelo

Vesna Stilin upozorava da je imenovanje Romane Matanovac Vučković bilo nezakonito jer Zakon o autorskim i srodnim pravima u svom obrazloženju naglašava kako "Vijeće stručnjaka nije lobističko tijelo u koje bi se trebali imenovati predstavnici zainteresiranih strana ili državnih tijela, već samo i isključivo nezainteresirani stručnjaci."

Romana Matanovac Vučković je kao bivši zaposlenik Emporiona i HDS ZAMP-a bila zadnja osoba koju je Zavod trebao imenovati na čelo Vijeća stručnjaka koje treba ispitati poslovni odnos ZAMP-a i tvrtke Emporion.

Kao što je Index već objavio, Romana Matanovac Vučković karijerno je vezana uz predsjednika Ivu Josipovića i njegovu suprugu Tatjanu. Osim što je docentica na katedri Tatjane Josipović, ona je i koautor nekoliko znanstvenih radova na temu autorskih i srodnih prava s Ivom Josipovićem, a sudjelovala je u stvaranju spornog zakona o autorskim i srodnim pravima kojeg kolokvijalno nazivaju "Josipovićevim zakonom". Bliskost s aktualnim predsjednikom pokazala je i kao glazbenica, jer je 2002. u izdanju diskografske kuće Tutico objavila fonozapis Josipovićeve skladbe za gitaru i violinu "Lauros".

Ako bismo građane upitali čiju glazbu više slušaju, onu predsjednika Josipovića ili Gibonnija, vjerojatno bi se većina odlučila za izvođača zabavne glazbe. Ipak, vrijednost pojedine skladbe sve je, čini se, teže procijeniti, jer ono što je popularno i što se više sluša, prema HDS-u je manje vrijedno.

Autorska djela, prvenstveno skladbe, emitirane u tzv. reparticijskim razredima (Hrvatski radio, Hrvatska televizija, RTL, Nova TV, Generalni korisnici, Koncerti ozbiljne glazbe Koncerti zabavne glazbe i Priredbe) prema Pravilniku o ostvarivanju autorskih prava, imaju poseban sustav bodovanja.

Josipović "vrijedi" više od Gibe

Svaka minuta bilo koje skladbe koja se emitira u reparticijskim programima boduje se poenima i logično, što više poena skladba "vrijedi", to veću naknadu za nju autori dobivaju.

Tako će se jedna minuta emitiranja bilo kojeg glazbenog djela kao zakulisne glazbe ili reklame na Hrvatskom radiju bodovati jednim poenom. Ono što je najzanimljivije jest podatak iz članka 53. Pravilnika koji kaže da svaka minuta emitiranja zabavne, popularne i narodne glazbe na radiju vrijedi 5 poena, dok tzv. ozbiljna glazba, poput glazbe za komorni orkestar, za svaku minutu dobiva čak 30 poena. Glazba za simfonijski orkestar dobiva čak 38 poena za svaku minutu emitiranja na Hrvatskom radiju.

Samim time, skladatelji ozbiljne glazbe koju, nijekali mi to ili ne, sluša jako mali postotak hrvatskog stanovništva, na jednoj minuti emitiranja svoje skladbe zarade čak 6 puta više nego izvođači zabavne glazbe, koji su najtraženiji i najslušaniji u Hrvatskoj.

Zabavna glazba bez izuzetne kvalitete?

Prema članku 62. Pravilnika o ostvarivanju autorskih prava HDS-a postoji mogućnost da se kao djela ozbiljne glazbe mogu poentirati i djela drugih vrsta, ali samo ako se ističu izuzetnom kvalitetom i ozbiljnim tretmanom.

Što točno znači izuzetna kvaliteta i ozbiljni tretman nije objašnjeno, ali je definirano da o takvim slučajevima odlučuje Odbor za zaštitu autorskih prava na zahtjev autora, dok žalbu rješava Predsjedništvo HDS-a. Koji su kriteriji za procjenu je li kvaliteta nekog djela "izuzetna" nije poznato, ali sudeći prema postojećem sustavu poentiranja u te kriterije ne ulazi popularnost skladbe u hrvatskoj javnosti.

Josipović: Ja sam među deset najizvođenijih skladatelja suvremene ozbiljne glazbe

Spomenimo, kako se predsjednik Josipović, siva eminencija ZAMP-a, dugogodišnji tajnik Hrvatskog društva skladatelja i član predsjedništva HDS-a do 2009. godine, gostujući u Nedjeljom u 2, pohvalio Stankoviću i javnosti kako on spada među deset najizvođenijih skladatelja suvremene ozbiljne glazbe.

"Ja sam jedan od najizvođenijih skladatelja ozbiljne glazbe.", pohvalio se Josipović medijima i jučer te dodao kako su i Poljaci nedavno izdali jedan CD s njegovim kompozicijama. Predsjednik je poželio i svim autorima da se što više izvode.

Predstavnici kabelskih distributera Hrvatske održali su danas konferenciju za novinare u zagrebačkom hotelu International, kako bi upoznali građane s kaznenom prijavom koju su podigli kod DORH-a i USKOK-a protiv HDS-ZAMP-a i prijedlogu zakona koji planiraju poslati u Sabor na glasovanje.

ZAMP ne postoji!

Ladislav Medunić, predstavnik CATV-047 Karlovac, iznio je novinarima dokaze koji potvrđuju da udruga građana ZAMP i HDS ZAMP ne postoje niti kao pravni subjekti niti kao pravna osoba. Kao što smo već pisali, za Index je i Ministarstvo uprave potvrdilo da takva organizacije nije upisana u registar građanskih udruga i kao takva ne postoji.

> Ministarstvo uprave potvrdilo: ZAMP ne postoji kao udruga

Problem se pojavljuje, tvrdi Medunić, kada bilo koja privatna ili pravna osoba odluči tužiti HDS-ZAMP, jer budući da udruga kao takva ne postoji, uopće nije moguće tužiti ju. Kada je situacija obrnuta, takve su stvari očito moguće.

Kaznena prijava USKOK-u i DORH-u

Kabelski distributeri Hrvatske podnijeli su kaznenu prijavu protiv HDS-a Državnom odvjetništvu i USKOK-u zbog nepoštivanja zakona i udruživanja zbog počinjenja kaznenog djela.

Da podsjetimo, već smo pisali o tužbi koju je HDS podnio protiv kabelskih distributera, od kojih potražuje ukupno pet milijuna kuna za posljednje dvije i pol godine, koliko nisu, kako tvrde iz HDS-a, plaćali naknadu za autorska prava. Iako su gotovo sve institucije presudile u korist distributera, budući da u njihovo područje djelatnosti ne spada radiodifuzija (već samo distribucija), Trgovački sud poništio je sve odluke te presudio da distributeri moraju platiti cjelokupni iznos HDS-ZAMP-u.

ZAMP ili Udruga građana opasnih namjera

Iako napominju kako se apsolutno zalažu za zaštitu autorskih prava, još jednom napominju kako je ZAMP postao važniji i od državnih službi, odnosno odlučuje o svim pitanjima bez obzira na odluke državnih tijela.

> Monopolska velesila: Kako je građanska udruga ZAMP postala jača i od države

Stoga su zatražili promjenu postojećeg Zakona o autorskim pravima na način da ZAMP postane državno vlasništvo, a ne, kako ga nazivaju, "Udruga građana opasnih namjera". Traže jasno definiranje kriterija o plaćanju naknade, koji bi se trebali definirati u dogovoru s interesnim udrugama, ali i korisnicima autorskih djela, Udruge hotelijera, ugostitelja i nakladnika programa.

Glasnogovornik kabelskih distributera Leo Pavela na kraju je dodao da imaju spoznaju (budući da su i neki njihovi članovi glazbenici) kako manji dio glazbenika i autora dijele među sobom ogromne novčane iznose, dok većina njih nema ni za osnovne životne potrebe. Isto je potvrdio i glazbenik i operater Slavko Kesar, koji tvrdi da u Rijeci svega tri glazbenika žive na visokoj nozi, dok drugi jedva spajaju kraj s krajem.

Budući da je HDS jedina udruga za kolektivnu zaštitu autorskih prava u RH, distributeri traže da u javnost objavi koliko ti eminentni umjetnici primaju novca, kolike su plaće pojedinih visokopozicioniranih djelatnika ZAMP-a i slično, umjesto da na takva pitanja odgovaraju dobrom starom "Poslovna tajna".

Državni zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV) koji je odobrio poslovnu suradnju ZAMPA i tvrtke Emporion u vlasništvu Marka Vojkovića, leglo je sukoba interesa. Do tih je zaključaka Index došao uvidom u poslovanje DZIV-a i u razgovoru s bivšim dužnosnicima Zavoda.

Topićeva tvrtka i dalje radila za DZIV

Ravnatelj Zavoda Željko Topić, kojega je u svibnju 2004. imenovao tadašnji premijer Ivo Sanader, do prelaska u DZIV vodio je svoju tvrtku za upravljanje intelektualnim vlasništvom "Korper, Haramija&Topić d.o.o." u kojoj su mu partneri bili odvjetnici Zdenko Haramija (danas pokojni) i Dina Žemva Korper.

To trgovačko društvo je registrirano za savjetodavne usluge, trgovinu, zaštitu autorskih prava i intelektualnog vlasništva, računovodstvo i zastupanje inozemnih tvrtki, a bavi se i poslovima naplate autorskih prava koje im dodjeljuje ZAMP. Nakon smrti odvjetnika Zdenka Haramije, odvjetničko društvo preimenovano je u "Korper i partneri", a kao jednu od svojih referenci navode suradnju s DZIV-om kojemu je na čelu njihov bivši suvlasnik Željko Topić.

Čudan posao oko Lufthanse

Polovicom 2009. godine Topić je s predstavnikom Lufthanse za RH bio kazneno prijavljen Uskoku zbog toga što je u roku od samo jednog dana riješio žalbu njemačke Lufthanse protiv zagrebačkog poduzetnika Rikarda Frgačića koji je svoj brend registrirao pod nazivom "Air Plus" daleke 1996. godine, a koji zrakoplovni gigant smatra svojim brendom iako ga u Hrvatskoj niti bilo gdje u svijetu nije zaštitio. Žalbu Lufthanse podnesenu 16. prosinca 2007. Topić je riješio pozitivno idući dan 17. prosinca 2007. godine što je bilo sumnjivo čak i DORH-u koji je naložio policijsko ispitivanje.

Osim toga, što je vidljivo iz kaznene prijave, DZIV na čelu s Topićem, samoinicijativno je išao mijenjati službeni registar, provodeći tako protuzakonitu odluku na štetu vlasnika brenda "Air Plus", a u korist Lufthanse.

Sve odlučeno u jedan dan!

Nakon prijave, spomenuta nelegalna promjena u službenom elektronskom registru navodno je tajanstveno nestala i sve je pod okriljem noći vraćeno u prvobitno stanje.

Frgačićeva pritužba DZIV-u bila je ekspresno razmotrena i odbijena od Žalbenog vijeća za područje prava industrijskog vlasništva kojim je predsjedavala Romana Matanovac Vučković.

Tko je Romana Matanovac Vučković?


Romana Matanovac Vučković i Igor Gliha; Foto: Milivoj Keber/Cropix

Matanovac Vučković docentica je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i asistentica na katedri za Građansko pravo koju vodi Tatjana Josipović, supruga hrvatskog predsjednika. Osim docenture na katedri ugledne pravnice Josipović, preporuka su joj bila i dva znanstvena rada na temu zaštite autorskih i srodnih prava od kojih je jedan potpisala s Ivom Josipovićem, kao i rad na Zakonu o autorskim i srodnim pravima na kojemu je surađivala s Ivom Josipovićem i profesorom Igorom Glihom, koji isto dijeli katedru s Tatjanom Josipović i potpisani je autor tog kontroverznog zakona.

Romanu Matanovac s predsjednikom Josipovićem povezuje i ljubav prema njegovim kompozicijama. Kao mlada gitaristica na koncertima je izvodila njegove skladbe, a 2002. je u izdanju diskografske kuće "Tutico" objavila fonozapis Josipovićeve kompozicije za klavir i violinu "Lauros".

Zašto nema Emporiona u biografiji? "Bila sam mlada!"

Prvo zaposlenje Matanovac Vučković je bilo u Emporionu krajem devedesetih godina gdje je radila kao pravnica dvije godine. Na izravan upit zašto u službenim biografijama ne spominje svoj prvi posao, Matanović Vučković odgovara da to i nije previše bitno.

"Bila sam mlada i radila sam kao pripravnik. Bio je to moj prvi posao. Nisam mislila da je sada to previše bitno ubacivati u biografiju", rekla je Matanovac Vučković za Index.

No, nakon Emporina zaposlena je u Hrvatskom društvu skladatelja sve do 2003. godine kao savjetnik za pravna pitanja. Iz HDS-a odlazi na Pravni fakultet, a nakon toga u DZIV gdje obavlja niz odgovornih dužnosti: predsjednice žalbenog vijeća, zamjenice ravnatelja Zavoda i predsjednice Vijeća stručnjaka.

No, znakovito je kako je tijekom 2002. godine kao zaposlenik HDS-a i dalje koristila službenu mail adresu privatne Vojkovićeve tvrtke Emporion odnosno "romana.matanovac@emporion.hr" koja je vidljiva na mailing listama članova Hrvatske glazbene unije iz 2002. godine.

Sprega s Josipovićem

To znači da je bliska suradnica supružnika Josipović bila u nedvojbenom sukobu interesa, dok ju je njen znanstveni i glazbeni mentor Ivo Josipović podupirao u profesionalnom usponu. Povezanost ove skupine koja je pisala Zakon o autorskim pravima, a potom ga operativno provodila u HDS/ZAMPU Zavodu za intelektualno vlasništvo i Vojkovićevom Emporionu, vidljiva je i po sudjelovanju na nizu domaćih i međunarodnih tribina, ali i na popisu povlaštenih patentnih zastupnika. Tako su Gliha, Matanovac, Željko Topić i njegova druga zamjenica u DZIV-u Ljiljana Kuterovac, zajedno s Ivo Josipovićem koautori zbornika "Hrvatsko pravo intelektualnog vlasništva u svjetlu pristupa Europskoj uniji", dok je Gliha i ovlašteni patentni zastupnik pri DZIV-u, kao i Dina Korper Žemva bivša partnerica Željka Topića u zajedničkoj tvrtki "Korper, Haramija &Topić".

Tko onda kontrolira ekipu!?

Sudjelovali su i u formiranju krovne udruge Hrvatskog društva za autorsko pravo, koje štiti intelektualno vlasništvo na znatno širokoj umjetničko-financijskoj platformi. Predsjednik Upravnog odbora HDAP je prof dr. sc. Igor Gliha, potpredsjednica je Romana Matanovac, dok su među članovima: Željko Topić, Ivo Josipović i Marko Vojković.

Ukratko, društvo iz ZAMPA i Zavoda za intelektualno vlasništvo uspjelo je u nešto više od pet godina staviti pod kontrolu većinu ustanova za zaštitu autorskih prava.

Jedini je problem što njih ne kontrolira doslovno nitko!

Građanska udruga HDS-ZAMP prema slučaju kabelskih operatera, dokazala je kako je jača od državnih agencija, a prema priloženoj dokumentaciji, te izjavama, čini se da imaju potporu manjeg dijela sudaca na Trgovačkom sudu. I sve to zahvaljujući Zakonu o autorskim i srodnim pravima iza kojeg stoji današnji predsjednik Ivo Josipović.

Oni bi pet milijuna kuna

Naime, Hrvatsko društvo skladatelja (HDS) traži od kabelskih distributera, odnosno tvrtki Selec iz Zagreba, Magic Telecoma iz Ludbrega, Kabelsko distributivnog centra iz Čakovca, Kabelske televizije KTV iz Koprivnice, Optike Kabel iz Zaprešića da plate ZAMP-u za autorska prava iznos od 2,28 milijuna kuna, što s kamatama i ostalim troškovima prelazi iznos od pet milijuna kuna, na ime autorskih prava za proteklo razdoblje od dvije i pol godine!

HDS, pozivajući se na Zakon o autorskim i srodnim pravima, smatra kako su kabelski distributeri zapravo priopćavali javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora za koje ne posjeduju odobrenja HDS-a. Smatraju, naravno i kako nisu platili naknadu za javno korištenje glazbenih djela.

Državna agencija ima drugačije mišljenje od ZAMP-a

Kako smo istražili, kabelski distributeri zapravo imaju dozvolu za kabelsku distribuciju te nemaju apsolutno nikakav utjecaj na program već samo imaju tehničke preduvjete za distribuciju programa. Distributeri tako nemaju studio, tehničku opremu ni kadar, niti su registrirani za proizvodnju programa ili utjecaj na program.

Njihova krovna organizacija Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije (HAKOM) zapravo državno regulatorno tijelo koje distributerima i izdaje dozvole za rad, dala im je za pravo u ovom slučaju, odnosno potvrdila da kabelski operateri zapravo nemaju veze s emitiranim sadržajem.

"Potvrđujemo da navedena usluga istovjetna s elektroničkom komunikacijskom uslugom kao tehničkom uslugom koja se u cijelosti sastoji od prijenosa signala putem elektroničkih komunikacijskih mreža što isključuje usluge radiodifuzije i ne obuhvaća usluge pružanja sadržaja i obavljanja uredničkog nadzora nad sadržajem koji se prenosi elektroničkim komunikacijskim mrežama", stoji u očitovanju HAKOM-a za ovaj slučaj dodajući da navedene tvrtke uredno plaćaju godišnju naknadu za rad ove državne agencije te da uredno podnose, po zakonu, periodička izvješća. Isto tako kabelski distributeri imaju i rješenje HAKOM-a da ne "priopćavaju javnosti", što je zapravo bila osnova ZAMP-ove tužbe i argument za naplatu autorskih prava.

Sudski vještak potvrdio nalaz državnog regulatornog tijela

Osim državne agencije, istu stvar utvrdio je i Đuro Lubura. stalni sudski vještak i vrhunski stručnjak u dijelu telekomunikacije, tehnike i metodologije prisluškivanja.

"Kabelski distributeri u tehničkom smislu samo distribuiraju signal televizijskih i radijskih kuća. Dakle, kabelski distributeri u stvarnom vremenu i bez ikakvog utjecaja na sadržaj samo distribuiraju signal koji netko drugi emitira što se u tehničkom smislu, po mojem mišljenju, nikako ne može smatrati reemitiranjem ili retransmisijom budući bi to podrazumijevalo vremenski odgođeno, ponovljeno emitiranje, kao primjerice kada jedna televizija izvorno emitira neku emisiju, a onda je druga televizija ponovno emitira", naglasio je Lubura za Index dodajući da ZAMP zapravo više puta naplaćuje istu stvar.

Prvi put naknadu ZAMP-u plati HTV koji proizvede program i izvorno ga emitira, drugi put naknadu za to isto plaća kabelski operator koji ga distribuira, a treći put naknadu za istu stvar će platiti opet netko treći i tako redom.

Sud presudio u korist ZAMP-a

No, Visoki trgovački sud nedavno je utvrdio kako to ništa nije bitno, te jedonio odluku u korist HDS ZAMPA-a, unatoč ne samo mišljenju vještaka i državne agencije nego i unatoč prethodnim pravomoćnim presudama Prekršajnih sudova RH u korist Kabelskih distributera! Trgovački sud, smatraju distributeri, u pravilu presuđuje u korist HDS ZAMP-a.

"Donošenje naknadne pravomoćne odluke, a nakon niza postojećih pravomoćnih odluka između istih strana u postupku po istim zahtjevima je protivno zakonu i protivno Ustavu. Dakle to je nedopustivo i mora biti sankcionirano od strane Državnog odvjetništva i Uskoka", smatraju kabelski distributeri.

Stotine otkaza zbog Josipovićeva zakona

Najgora od svega na kraju je činjenica da kabelski distributeri iznose iz presude ne mogu platiti, niti bi ih mogli platiti da su dobrovoljno pristali na plaćanje. U konačnici to znači gubitak radnih mjesta više od 100 ljudi, i gašenje 12 preostalih hrvatskih tvrtki za djelatnost kabelske distribucije (sve ostale su u stranom vlasništvu), a da država u ovom slučaju nije napravila ništa da se zakon pravilno provede.

DRŽAVNI Zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV) državna je regulatorna agencija koja jedina, sukladno Zakonu, daje odobrenje za obavljanje djelatnosti zaštite autorskih prava. Tako je HDS-ZAMP kao stručna služba Hrvatskog društva skladatelja temeljem ovlaštenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo i sukladno Zakonu o autorskom pravu dobila ovlasti da jedina u Hrvatskoj obavlja djelatnost ostvarivanja i zaštite autorskih glazbenih prava. No, problem je u tome što HDS-ZAMP sa sjedištem u Heinzelovoj 62a, u Zagrebu zapravo ne postoji!

Ne postoji ZAMP

Kako smo provjerili u Ministarstvu Uprave, u registru građanskih udruga upisana je samo udruga i to Hrvatsko društvo skladatelja (HDS) sa sjedištem u ulici Berislavićeva 9, Zagreb. U registru udruga ne postoji ZAMP, odnosno Zaštita autorskih muzičkih prava, niti postoji nešto što bi se nazivalo HDS-ZAMP. U Ministarstvu uprave su se dijelom ogradili pa su nas uputili u Gradski ured za poslove opće uprave Grada Zagreba kako bi i ondje dodatno provjerili postoji li u njihovoj evidenciji građanska udruga HDS ili HDS-ZAMP. No, i oni kažu isto; Postoji HDS sa sjedištem u Berislavićevoj ulici, ali ZAMP-a ili HDS-ZAMP-a - nema.

Redakcija Indexa u posjedu je Rješenja Državnog Zavoda za intelektualno vlasništvo u kojem stoji da se udruzi autora Hrvatskom društvu skladatelja, Služba ZAMP, s adresom Heinzelova 62 a, odobrava obavljanje djelatnosti ostvarivanja autorskih prava.

Problem je adresa nepostojeće udruge

No, kao što smo napisali u uvodu, te udruge sa sjedištem u Heinzelovoj 62 nema, pa se postavlja opravdano pitanje djeluje li ZAMP uopće legalno. Kako smo se raspitali kod pravnika, činjenica da je državno tijelo dalo rješenje udruzi HDS-ZAMP i nije toliko sporno.

"Rješenje je dano Hrvatskom društvu skladatelja Službi ZAMP, od čega postoji samo HDS. To ne mora biti otegotno, jer je riječ o 'višku'. Odnosno, bio bi problem da je naveden nepostojeći ZAMP bez HDS-a, no problem nastaje u činjenici da je navedena adresa koja zapravo nije sjedište te udruge. Konkretno sjedište HDS-a je u Berislavićevoj ulici i tako je upisana u Registar udruga. Rješenje DZIV-a je dano HDS-ZAMP sa sjedištem u Heinzlovoj 62a, a oni nisu registrirani", objasnili su nam u jednom uglednom zagrebačkom odvjetničkom uredu.

Moglo se sve riješiti Statutom

Isto tako, uvidom u Statut Hrvatskog društva skladatelja razvidno je kako je ZAMP osnovan kao stručna služba HDS-a, no otegotna je okolnost što se Državni zavod, kada je izdao Rješenje kojim HDS-ZAMP dobija monopol na autorska prava, nije pozvao upravo na Statut HDS koji definira ZAMP kao stručni dio HDS-a.

"Državni Zavod za intelektualno vlasništvo poziva se u svom rješenju na Zakon o autorskim pravima, na Pravilnik o stručnim mjerilima i na Zakon o općem pravnom postupku. Netko je, valjda greškom, zaboravio spomenuti i Statut HDS-a, kojim se definira ZAMP, pa se može reći da postoji osnova za osporavanje rada ZAMP-a.", dodali su iz tog Odvjetničkog ureda.

Stvar je na pravosuđu

Štoviše, prema ovom tumačenju, moguće je zatražiti da državna tijela ispitaju legalnost dosadašnjeg djelovanja ZAMP-a, posebno u dijelu sudskih sporova koji su pokrenuti protiv niza fizičkih i pravnih osoba u Hrvatskoj te da se odluke u korist ZAMP-a eventualno i proglase ništavnim. No, kako bi u ovom slučaju presudilo hrvatsko pravosuđe, sasvim je druga priča.

Doktor Obradović predaje Komunikološke aspekte medija na Sveučilištu u Dubrovniku, a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru Medijsku analitiku i Holističko komuniciranje. U tim se kolegijima, Obradović bavi analizom sadržaja, a analiza sadržaja podrazumijeva i analizu sadržaja zakona i znanstvenih radova iz drugih područja, izvan komunikacijskih znanosti.

Obradović se tako u razgovoru za Index dotakao znanstvenog rada Ive Josipovića iz 2002. godine, naslovljenog "Prekršaji protiv autorskog prava: realitet i perspektive u svjetlu novog prekršajnog zakonodavstva", iz kojeg je proistekao sporni Zakon iz 2003. godine o autorskim pravima. Doktor iz Dubrovnika analizirajući Josipovićev rad, ali i neke njegove medijske istupe, došao je do zaključka kako aktualni predsjednik Hrvatske zapravo vrlo perfidno obmanjuje javnost.

Kako uvijek biti u pravu?

"Analiza sadržaja je jako stara i posebno se razvila u Starom Rimu upravo zato što su zakonodavci i odvjetnici govorničkim trikovima izvrgavali ruglu pravo, pravdu i pravednost. Tako je i konj mogao postati senator po zakonu, a po zakonu su se mogli oslobađati kriminalci ako su imali odvjetnike koji su govorničkim vještinama i trikovima znali zbuniti suce i izokrenuti tumačenje činjenica u vlastitu korist", kaže nam Obradović pozivajući se na njemačkog filozofa Arthura Schopenhauera koji je opisao te drevne tehnike govorničke manipulacije, u knjizi 'Eristička dijalektika ili umijeće kako uvijek biti u pravu u 38 trikova'.

"Analiza sadržaja se zato od njezinih početaka vrlo često primjenjuje na zakone i ostale propise te ona nije niti smije biti u demokratskom društvu pravo samo pravnih eksperata koji donose i zakone 's rupama' - nekad nehotično, a nekad namjerno da bi pogodovali interesima moćnih pojedinaca i skupina", objašnjava Obradović.

Stoga je upravo bilo pravo pitanje je li se analizom sadržaja Josipovićeva rada iz 2002. godine došlo do zaključka o postojanju verbalnih smicalica o kojima se govori. Obradović je to potvrdio, te je analizirao neke od njih koje je našao kod Josipovića.

Prva Josipovićeva obmana je naslov znanstvenog djela, druga obmana je retoričko lukavstvo

"Već sam naslov Josipovićeva rada spada pod prvi trik koji Schopenhauer naziva 'smicalica proširivanja' time što se govori o autorskom pravu uopće pa čitatelji mogu doći u zabludu da se vodi briga o svim autorima, a u stvari isključeni su autori likovnih, književnih, znanstvenih, fotografskih, arhitektonskih, dizajnerskih, kartografskih i djela primijenjene umjetnosti, kao i novinari i ostali autori osim autora glazbenih, dramskoglazbenih i filmskih djela". U radu Josipović ističe suglasnost sa zakonskom definicijom po kojoj: Javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama", tvrdi Obradović za Index pojašnjavajući kako je to zapravo četvrti trik po redu među govorničkim lukavstvima kako ih klasificira Schopenhauer, poznat u komunikologiji pod nazivom 'prividno prihvaćanje premise'.

Treća obmana je pobijanje pravila ekonomije

Tu definiciju po kojoj su "javnost isključivo osobe" i koju Josipović prividno prihvaća, ali retoričkim lukavstvom odmah potom napušta, Josipović pretvara "hotelske sobe u javnost" i tvrdi da pojedini gosti faktično koriste glazbu smatrajući kako to zapravo i nije relevantno pitanje.

Po Obradoviću ovo je šesti trik po Schopenhauerovoj klasifikaciji koji se zove pogrešan princip jer je osnovno pravilo u ekonomiji da se može naplatiti nešto što se koristi, a ne nešto što se ne koristi.

Obradović pojašnjava kako Josipović, pozivajući se na tu svoju tvrdnju, kao i na presude stranih sudova koje mu idu u prilog, više ne vodi računa o osobama kao bitnom činitelju javnosti nego zaključuje.

Četvrti trik je pozivanje na tvrdnje koje su lažne

"Zato hoteli trebaju plaćati naknadu prema broju aparata u objektu! Schopenhauer ovaj trik naziva pozivanjem na lažne prethodne tvrdnje, a ta je da nije relevantno sluša li tko glazbu nego postoji li televizor u sobi", tvrdi Obradović naglašavajući da se takvim jezičnim smicalicama došlo do apsurda da se od polazne javnosti kao više osoba koje nisu u srodstvu ili bližim vezama i koja sluša glazbu pa joj se može naplatiti naknada, prema Josipovićevu tumačenju, cjenicima ZAMP-a i nažalost sudskoj praksi, naknada naplaćuje prema hotelskim sobama i prostoru u kojemu se obavlja neka djelatnost, bili oni puni ili prazni.

Peti trik obmane javnosti je jednostavna igra riječi

"Igrom riječi umjesto osoba prazne sobe su 'oživljene' samo da bi mogle plaćati harač ZAMP-u. Postavlja se pitanje zašto se Josipović ne bori za prava ostalih autora? Zašto slikarima i kiparima čija su djela u hotelima ZAMP ne isplaćuje dio prikupljene naknade? Zašto arhitektima ZAMP ne isplaćuje dio prikupljene naknade samo zato što je netko prošao pored zgrade koju je arhitekt projektirao? Zašto novinarima ZAMP ne isplaćuje dio naknade kad televizijski programi i mrežna glasila ne emitiraju samo glazbu nego brojne novinarske priloge? Ili zašto ne meteorolozima jer turiste najviše zanima prognoza vremena? Zašto ZAMP zaboravlja fotografe nego naknadu od prodanih fotoaparata dijeli svom činovničkom aparatu i pojedinim glazbenicima? Zašto i znanstvenicima ZAMP ne isplaćuje dio naknade kad je slična vjerojatnost da će turist doći u Hrvatsku i na televizoru odgledati i odslušati neku Josipovićevu skladbu kao i pročitati neki njegov znanstveni rad u internetskim bazama podataka?", pita se Obradović.

Na ta i slična pitanja najbolje bi mogao odgovoriti ekspert za autorsko pravo Ivo Josipović da ga više zanimaju pravda i pravednost i opći interes od vlastitog.

No, doktor informacijskih i komunikacijskih znanosti Đorđe Obradović, docent Sveučilišta u Dubrovniku, posebno se dotaknuo i teme smiju li novinari i znanstvenici koji se bave drugim područjima znanosti, osim samim autorskim pravom, propitivati odredbe i praktičnu provedbu Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske.

Naime, činjenica je da usprkos velikom odjeku u javnosti tekstovima o ZAMP-u, službena politika ne poduzima ništa, a ZAMP umjesto čvrstih argumenata pokušava sve koji pišu o nepravednom načinu ostvarivanja prihoda diskvalificirati isticanjem da nisu stručnjaci za autorsko pravo. Tako se novinarima oduzima pravo komentiranja i istraživanja svih negativnosti koje su priozašle iz zakona, a svim kritičarima se imputira da nisu - stručnjaci.

Zakoni moraju biti napisani da ih razumiju građani

"Ne samo da smiju, nego novinari moraju stalno analizirati zakone od priprema do donošenja i njihove provedbe jer su osnovne uloge novinarstva informiranje građana i čuvanje demokracije. Općepoznata je činjenica da su najveći zločini u povijesti čovječanstva provedeni zakonito, poput genocida nad cijelim narodima izvršenim po Hitlerovim rasnim zakonima“, kaže Obradović dodajući da Zakoni u bilo kojoj državi moraju biti napisani tako da ih razumiju građani na koje se odnose, a ne samo uski krug eksperata.

"Stav da samo znanstvenici koji se bave autorskim pravom smiju propitivati hrvatske propise o autorskom pravu predstavlja običnu govornu zamku, besmislicu. Po takvoj iskrivljenoj i nakaradnoj logici bi samo profesori prometnih fakulteta smjeli voziti automobile, a građani bi ih trebali ići pješice zato što nisu eksperti za promet", ističe Obradović na kraju.˙

Marko Vojković, vlasnik tvrtke Emporion, gostovao je večeras kod voditelja Romana Bolkovića u emisiji Romanovi koja se emitira na Jabuka TV-u. Vojković je pokušao objasniti da u poslovima sa ZAMP-om nema ništa čudno te da ne postoji afera. Vojković tako tvrdi da je prvi ugovor potpisan s HDS-om bio onaj 1993. godine, a kao glavni pregovarač nastupao je tadašnji predsjednik HDS-a Adalbert Marković, dok je Josipović bio mladi pravnik koji nije bio u mogućnosti donositi odluke. Vojković kaže da su ga pozvali jer je trebalo odvojiti poslove od beogradske centrale SOKOJ-a.

Vojković: Veliki su troškovi

"Marković je tada najviše znao o zaštiti autorskih prava. On je bio taj koji je pokušao osamostaliti taj sustav", rekao je Vojković dodajući da je Josipovića upoznao preko sestre Sande s kojom je Josipović studirao.

Voditelj Bolković upitao ga je kako može izjaviti da mu posao nije baš isplativ, ako je već 2004. godine imao 16 milijuna kuna prihoda od ZAMP-a.

"Prihod koji se na tome može ostvariti ovisi o naplati, a s druge strane veliki su i troškovi", pokušao je objasniti Vojković dodajući da postoji velika baza podataka koja sadrži oko 2,5 milijuna autora, kao i da je obrada svih glazbenih izvedbi kompleksna.

Bolković kaže kako se u današnje vrijeme s aplikacijama koje posjeduje obični iPhone vrlo lako može vidjeti koja glazba svira i tko je autor te da postoji niz takvih aplikacija.

Imamo puno nenaplativih potraživanja

"Nije bitno prepoznati stvar nego kada je ona objavljena, na kojem albumu i tako dalje. Riječ je kompleksnom sustavu", kaže Vojković, na što je voditelj rekao da se dobit od 29 milijuna kuna nakon odbitka poreza ne može okarakterizirati kao neisplativ posao.

"Stvar je u naplati. Imamo dosta nenaplativih poslova i uvijek ih vučemo kao nenaplativa potraživanja i u bilanci uvijek stoji prihod. Prihod je potencijalno moguća dobit, koja možda neće a možda hoće biti realizirana, a mi na dobit moramo platiti poreze što i radimo", rekao je Vojković požalivši se kako mu je sve teže raditi jer mora angažirati sve više ljudi. Kako je rekao Vojković, na ZAMP-u radi oko 120 ljudi, zbog čega samo plaće predstavljaju trošak od 20 milijuna kuna.

Vojković je upitan i može li se to tumačiti kao monopol, na što je kazao da se ugovor mijenjao 11 puta od 1992. godine i to svaki puta na njegovu štetu.

Nije bilo natječaja

"Nismo dobili posao na javnom natječaju jer toga nije ni bilo 1992. godine, već smo dobili poziv da predložimo model. Nismo jedini pozvan", rekao je Vojković što je sasvim suprotno od onog što je rekao u razgovoru za Poslovni dnevnik kada je naglasio da je postojao natječaj 1992. godine. Vojković nije direktno odgovorio je li riječ o monopolu.

Vojković kaže da je Emporionu zapravo nepovoljan posao iznajmljivanja prostora, jer se smanjuje konačan prihod.

Nisam htio odgovarati novinarima Indexa i Novosti

Zanimljivo je kako je Vojković rekao da nije htio odgovarati novinarima Indexa i Novostima na njihove upite jer do sada nisu ubacivali odgovore ZAMP-a.

"Nije bilo smisla", rekao je Vojković zaboravivši da to ne može biti istina jer su kolege s Novosti tada tek otvorili temu, a Index je objavio sve odgovore ZAMP-a. "Je li Josipović napravio zakon od kojeg imate koristi?", upitao ga je Bolković.

Josipović je bio na drugoj strani

"Josipović je najveći pritisak radio na smanjenje troškova. On je radio na drugoj strani, na povećanju prihoda tako da autori imaju više", rekao je Vojković dodajući da nema veze što je njegova sestra bila članom Predsjedništva, jer su se u njenom mandatu mijenjali ugovori na njegovu štetu.

Vojković kaže da je afera ZAMP zapravo stara i da nema ništa novo pa je tako odbio odgovor na pitanje je li moguće da ga štite izdanja EPH.

"Meni je bilo zanimljivo da su se prozivali drugi mediji jer o tome ne pišu. To je smiješno. Ako imaju eskluzivu normalno je da je drže za sebe. Ako mediji ne pišu o tebi ne znači da si njihov miljenik. To valjda znači da nisi miljenik. Ne slažem se da je ovo sa ZAMP-om bilo kakva afera", rekao je Vojković.

Napad na Josipovića dogodio se nakon sukoba s Mesićem

Napad na Ivu Josipovića se događa nakon što se sukobio sa Stjepanom Mesićem, rekao je voditelj Bolković u čudu kako se toga nitko nije sjetio.

"On je miran i staložen čovjek. Ne bi Josipović bez veze napao Mesića, mora da je tu nešto bilo. Tu su svakakvi posli u pitanju. Ne bi tek tako napao Mesića znajući kakvo je Mesić zlopamtilo. I sada je Index objavio eksluzivno dnevnik bivšeg predsjednika Mesića iz Rusije", rekao je Bolković, pitajući Vojkovića vjeruje li da iza Indexa stoji Mesić.

Mesić i NInoslav Pavić

"S Mesićem nemam nikakav problem. On je bio državni činovnik, a sada nije i svejedno prima plaću", rekao je Vojković.

Vojković kaže kako ne postoji poveznica ove afere s predsjednikom Josipovićem, jer da postoji takav dokument, on bi sigurno izašao.

Bolković ga je upitao za odnose s Ninoslavom Pavićem kao i aferu Adriaticanet kao i za odnose s Hypo bankom. Vojković je rekao da je tražio nekog partnera iz medija, a odlučio se WAZ ili Styria.

"Nismo pregovarali s Pavićem i EPH nego direktno s WAZ grupom. Oni su to realizirali kroz svoju lokalnu tvrtku", rekao je Vojković, spomenuvši u kontekstu Slobodne Dalmacije i angažman Hypo banke.

Feral nije tržišno uspio

Vojković tvrdi da uvijek voli pogledati tko piše o njemu i voli provjeriti tko to piše.

"Ne vidim nikoga tko je impresivan u svojoj karijeri da bi bio vjerodostojan. Vidim te Novosti, odnosno bivše Feralovce, ali ni oni nisu imali neki veliki tržišni uspjeh", rekao je Vojković ponovno dodavši da afera ZAMP ne postoji.

Vlasnici lokala, trgovačkih objekata ili hotela moraju za puštanje glazbe u svojim lokalima plaćati naknadu za autorska prava ZAMP-u. Ipak, neki su autori i korisnici otkrili način kako zaobići plaćanje naknade i to na obostrano zadovoljstvo, piše Poslovni dnevnik.

Neki od autora, njih desetak, istupili su iz ZAMP-a i sada su svoju glazbu potencijalnim slušateljima odlučili ponuditi preko tvrtke Produkcija Studio CPG. Budući da više nisu u sustavu ZAMP-a, korisnici za puštanje njihove glazbe ne moraju plaćati naknadu, dok sami autori i dalje ostvaruju sva prava koja im zakonski pripadaju. Među klijentima PS CPG-a su Metro i Emmezeta.

Sretni autori, sretni korisnici, sretni svi

Tvrtka Produkcija Studio CPG nudi glazbu svojih klijenata trgovačkim centrima i hotelima te svim mjestima na kojima se ona može emitira. Svojim klijentima omogućava veliku uštedu u odnosu na naknade koje su morali plaćati ZAMP-u, budući da svaki autor s korisnikom sklapa ugovor za sebe.

Dakle, autor korisniku "iznajmljuje" određen broj pjesama na određeno vrijeme. Tvrtka PS CPG pritom djeluje samo kao posrednik između autora i krajnjeg korisnika te za svoje usluge ne naplaćuje nikakvu naknadu.

Korisnici su zadovoljni jer su naknade koje plaćaju autoru 50 posto niže od onih koje bi morali platiti ZAMP-u, dok su autori sretni jer su njihove kompozicije namijenjene emitiranju u javnom prostoru, a ne u radijskom ili televizijskom programu.

Hrvatskom društvu skladatelja (HDS) odnosno ZAMP-u država svake godine izdašno donira značajna financijska sredstva. Tako je Ministarstvo kulture samo 2010. godine za različite projekte HDS-a i ZAMP iz državnog proračuna osiguralo 1,5 milijuna kuna. Gradski uredi za kulturu, prije svega Grada Zagreba, financirali su u istoj godini djelatnosti HDS-a s čak 1,68 milijuna kuna.

Za umjetničke projekte više od milijun proračunskih kuna

Iz financijskog izvještaja ZAMP-a za 2011. godinu može se vidjeti da je Ministarstvo kulture financiralo umjetničke projekte HDS-a s 1.060.185 kuna, a zagrebački Gradski ured za kulturu s 1.096.000 kuna. Sam HDS sudjelovao je s 1,8 milijuna kuna.

Autorske koncerte u organizaciji HDS-a Ministarstvo kulture financiralo je s 60 tisuća, a Gradski ured za kulturu s 20 tisuća kuna. Za Jazz projekte HDS-a Ministarstvo kulture izdvojilo je 60 tisuća kuna, isto kao i Gradski ured za kulturu. Hrvatska radio televizija izdvojila je 41.999 kuna, a Turistička zajednica Grada Zagreba 10 tisuća kuna.

Za Glazbenu tribinu u Opatiji, Ministarstvo kulture dalo je 70 tisuća kuna, a Gradski ured za kulturu 30 tisuća kuna. Dodatnih 20 tisuća kuna uplatio je Grad Opatija.

Za izdavačku djelatnost 160 tisuća kuna

Za Cantus ansambl koji djeluje unutar HDS-a, a koji je održao 19 koncerata, Ministarstvo kulture dalo je s 130 tisuća kuna, a Gradski ured za kulturu Grada Zagreba 345 tisuća kuna. To je čak dvostruko više od samog HDS-a, koji je Cantusu dao 187 tisuća kuna.

Za izdavačku djelatnost HDS-a Ministarstvo kulture izdvojilo je 160 tisuća kuna iz proračuna, a Gradski ured za kulturu Grada Zagreba dao je 56 tisuća kuna. Sam HDS dao je 119 tisuća kuna za vlastite projekte. Za časopis Cantus HDS je izdvojio 195 tisuća kuna no opet uz pomoć 10 tisuća kuna Ministarstva kulture i Gradskog ureda za kulturu koji je donirao 15 tisuća kuna.

Cantus d.o.o. koji se bavi izdavaštvom unutar HDS-a bio je financiran sa 120 tisuća proračunskih kuna dok je Gradski ured za kulturu izdvojio 50 tisuća kuna.

Predsjednik se u javnim istupima držao teze kako tvrtke njegova prijatelja Marka Vojkovića u poslovima sa ZAMP-om ostvaruju dobit od samo milijun kuna, ali službeni dokumenti pokazuju da je riječ o znatno većim iznosima.
"Da je bilo profesionalizma, provjerile bi se brojke i onda biste vidjeli da je visoki rezultat, koji je u jednom trenutku iskazan, zapravo papirnat", rekao je u nedavnom gostovanju u Nedjeljom u 2 predsjednik Ivo Josipović, želeći na taj način sugerirati da afera ZAMP zapravo ne postoji već da su priču fabricirali medijski (ne)profesionalci. No, jedan od njegovih ključnih argumenata s kojim je nastojao srušiti cjelokupnu priču oko afere zapravo je neistinit, piše tjednik Novosti u današnjem broju. Predsjednik se u javnim istupima držao teze kako tvrtke njegova prijatelja Marka Vojkovića u poslovimasa ZAMP-om ostvaruju dobit od samo milijun kuna, ali službeni dokumenti pokazuju da je riječ o znatno većim iznosima.

Tezu o milijun kuna progurao je upravo Vojković, a Josipović ju je naknadno 'promovirao' u javnosti. Novosti u novom broju pišu da papiri koje su objavili prije nekoliko tjedana, a "koji tobože ne prikazuju stvarne rezultate Vojkovićevih tvrtki na poslovima s HDS-om, jesu službeni godišnji financijski izvještaji Vojkovićevih tvrtki, javno dostupni putem državne financijske agencije Fine", a službeno ih je potvrdio i ovlašteni neovisni revizor BDO Croatia. "U njima stoje podaci koje smo naveli, a po kojima su Vojkovićeve tvrtke u samo tri godine zabilježile 29 milijuna kuna čiste dobiti, i to su, dakle, ti 'papirnati' visoki rezultati za koje bi Vojković i Josipović htjeli da povjerujemo kako nisu stvarni", pišu Novosti. Tvrde kako je iz Vojkovićevih financijskih izvještaja vidljivo ne samo da je visoka dobit doista ostvarena, već i da je ta dobit u gotovo cijelom iznosu svake godine isplaćivana vlasnicima.

Od 30. lipnja 2008. godine Vojković je posao s HDS-om prebacio na tvrtku kćer Emporiona, Emporion usluge. Ona je osnovana isključivo za poslovanje s HDS-om od kojeg ostvaruje 98,5 posto prihoda. "Iz Odluke o raspodjeli dobiti i pokriću gubitaka Emporion usluga za 2008. možemo vidjeti da je ta tvrtka u samo pola godine ostvarila 5,4 milijuna kuna neto dobiti te da je od tog iznosa čak 5,1 milijun određen za isplatu vlasnicima, a samo 270 tisuća kuna zadržava se u tvrtci. Nadalje, iz Odluke za 2009. vidimo da je ostvareno 9,05 milijuna kuna dobiti, od čega se isplaćuje 8,6 milijuna kuna, a zadržavaju samo 452 tisuće kuna. Isto je i u Odluci za 2010., kada je od 6,8 milijuna kuna dobiti za isplatu vlasnicima određeno 6,5 milijuna, a zadržava se samo 341 tisuća kuna", pišu Novosti i dodaju da su Emporion usluge ukupno u te dvije i pol godine ostvarile 21,3 milijuna kuna neto dobiti, od čega je čak 20,2 milijuna kuna određeno za isplatu vlasnicima, što znači matičnoj tvrtci Emporion. Da je taj iznos bio samo "papirnat", kao što tvrde Josipović i Vojković, tada ne bi bilo moguće isplatiti 20 milijuna kuna.

Osim neistinite izjave o 'papirnatim' Vojkovićevim prihodima, Josipović je prema navodima Novosti slagao rekavši da 12 godina ne sudjeluje u operativnom vođenju ZAMP-a, odnosno od kada je otišao sa funkcije glavnog tajnika. "Do tada je novinarima tvrdio kako od napuštanja funkcije glavnog tajnika društva ne zna prave brojke, no i to je bila laž. Nakon što smo iz ZAMP-a dobili odgovor u kojem je stajalo da je o svakoj promjeni ugovornog odnosa s Emporionom odlučivalo predsjedništvo HDS-a, dakle tijelo u kojem su sjedili Josipović i Vojkovićeva sestra, predsjednik republike u intervjuu Stankoviću morao je priznati da je kao član predsjedništva HDS-a sudjelovao u produljenju, mijenjanju i prilagođavanju ugovora", pišu Novosti.

"Na način kako je cijela priča naplate naknada ZAMP-u postavljena, događa se da ista stvar bude naplaćena i do tri puta. Prvi put naknadu ZAMP-u plati HTV koji proizvede program i izvorno ga emitira, drugi put naknadu za to isto plaća kabelski operator koji ga distribuira, a treći put naknadu za istu stvar će platiti kafić ili hotel koji je spojen na tog kabelskog operatora i javno ga izvodi" naglasio je u razgovoru za Index Đuro Lubura, stalni sudski vještak za telekomunikacije, tehniku i metodologiju prisluškivanja koji je kao vodeći stručnjak od strane suda bio angažiran u nekim sporovima HDS ZAMP-a protiv kabelskih operatora od kojih je ZAMP htio naplatiti naknadu.

Mogli su tražiti od kioska naplatu autorskih prava za novinare jer prodaju novine

Naime, Lubura je u svojim vještačenjima ustvrdio da kabelski operateri obavljaju samo distribuciju. Naime, ZAMP je od kabelskih operatera zatražio plaćanje naknade za autorska prava što bi zapravo bilo istovjetno da se od kioska koji prodaje novine zatraži plaćanje autorskih prava novinarima samo zato jer prodaju - novine. No, unatoč mišljenu sudskog vještaka, kabelski operateri godinama gube sporove protiv ZAMP-a, a prema sudskoj dokumentaciji koja je u posjedu Indexa, razvidno je kako sudovi, zapravo ne uvažavaju mišljenje sudskih vještaka.

"Poznavajući način rada kabelskih operatora, ali i neposrednim uvidom u opremu i rad konkretnih operatora, nedvojbeno sam utvrdio kako kabelski operatori u tehničkom smislu samo distribuiraju sadržaje koje emitiraju televizijske i radijske kuće. Dakle, kabelski operatori u stvarnom vremenu i bez ikakvog utjecaja na sadržaj samo prenose sadržaj koji netko drugi emitira što se u tehničkom smislu, po mojem mišljenju, nikako ne može smatrati reemitiranjem ili retransmisijom budući bi to podrazumijevalo vremenski odgođeno, ponovljeno emitiranje kao primjerice kada jedna televizija izvorno emitira neku emisiju, a onda je druga televizija ponovno emitira", objasnio je Lubura za Index dodajući da kao vještak nije ovlašten prosuđivati je li trostruka naplata od ZAMP-a zakonita, no kao građanin i korisnik smatra da je riječ o potpuno nelogičnoj naplati koja je štetna za gospodarstvo.

Zagovornik sam autorskih prava, ali...

Lubura je tako ustvrdio da sva ta multiplicirana davanja ZAMP-u su zapravo parafiskalni nameti koji značajno opterećuju gospodarstvo, onemogućavaju razvoj i u konačnici građanima poskupljuju uslugu.

"Da me se ne bi pogrešno razumjelo, veliki sam zagovornik zaštite autorskih prava koja smatram temeljem razvoja i pravne sigurnosti, no ta zaštita mora biti postavljene na logičan i pravičan način što po mojem mišljenju sada nije slučaj", kaže Lubura.

Tjednik Novosti u današnjem je izdanju, naslanjajući se na priču koju je pokrenuo Index.hr, negirao tvrdnje predsjednika Josipovića da već 12 godina ne sudjeluje u operativnom vođenju ZAMP-a i da samim time, nema pojma o vrijednostima ugovora s Emporion. Bolje rečeno, predsjednika je negirao sam ZAMP.

Podsjetimo, iako Josipović od 2001. više nije bio glavni tajnik, on je ostao član predsjedništva HDS-a sve do ulaska u izbornu kampanju za predsjednika republike koncem 2009. Valja napomenuti da je u mandatu 2004. – 2008. godine zajedno s njime članica predsjedništva HDS-a bila i Sanda Vojković Smiljanić, također njegova bliska prijateljica, ali i sestra Marka Vojkovića, koji je u to vrijeme s HDS-om sklopio najunosniji od niza uzastopnih ugovora.

Josipović tvrdi kako ne sudjeluje u operativnom vođenju ZAMP-a

"Novosti" su predsjedniku Josipoviću poslale upit tražeći odgovor na pitanje je li kao glavni tajnik sklapao ugovore s Emporionom te je li i kasnije kao član predsjedništva HDS-a utjecao na poslovanje s Emporionom. Isto tako, pitali su ga i od kada potječe njegovo poznanstvo s bratom i sestrom Vojković, te smatra li da postoji sukob interesa u tome što su Sanda Vojković i on osobno bili članovi predsjedništva HDS-a u vrijeme kada je HDS sklopio s Vojkovićem niz ugovora bez natječaja.

Šturi odgovor redakciji Novosti iz Ureda predsjednika prenosimo u cijelosti:

"Poznanstvo predsjednika s gđom. Sandom Vojković i g. Vojkovićem nije ni u kakvoj vezi s poslovanjem ZAMP-a i tvrtke Emporion. Predsjednik Josipović već dvanaest godina ne sudjeluje u operativnom vođenju ZAMP-a. Molimo vas da za sve poslovne detalje pitate odgovorne osobe u ZAMP-u"

ZAMP: Predsjedništvo je odlučivalo o svakom ugovoru s Emporionom

To su Novosti i učinile, jer su za HDS i njegovu službu ZAMP imali još neka pitanja, a onda im je od njih stigao odgovor u kojem, između ostalog, izrijekom stoji da je predsjedništvo HDS-a – u kojem su bili Josipović i Vojkovićeva sestra - odlučivalo o svakom ugovoru s Emporionom.

"Odnos HDS-a i Emporiona kroz ovu dugogodišnju suradnju u nekoliko navrata se redefinirao, a o svakoj promjeni ugovornog odnosa odlučivalo je predsjedništvo HDS-a vodeći računa o interesima članstva", navodi se u odgovoru HDS-a / ZAMP-a.

Josipović redovito prisustvovao skupštinama HDS-a

Osim toga, i izvještaji o skupštinama HDS-a, dostupni na njegovim web stranicama, pokazuju da im je Josipović redovito prisustvovao, a da su na njima usvajani financijski, programski i drugi dokumenti. Kako je još u ponedjeljak pisao Index, Josipović je dokazano bio i na skupštini iz 2008. godine, za koju je tadašnji predsjednik Nadzornog odbora HDS-a Zrinko Tutić podnio izvještaj u kojem je ukazao na visoke troškove prostora koji HDS iznajmljuje od Emporiona.

To pokazuje da je Josipović ipak bio dobro upućen u poslove HDS ZAMP-a s tvrtkom Emporion njegovog prijatelja Marka Vojkovića, te je kao član predsjedništva HDS-a o njima i direktno odlučivao.

Podsjetimo, prema podacima iz njihovih financijskih izvještaja, Vojkovićeve tvrtke samo su u trogodišnjem periodu od 2008. - 2010. godine od HDS-a uprihodile 111,5 milijuna kuna, a neto dobit koju su pritom ostvarile iznosila je čak 29 milijuna kuna.

Non-transparent current method of collection of music copyrights is illegitimate, unconstitutional that damages the interests of Croatian musicians, and that favors the creation of monopolies and leaves a general impression of total corruption. Therefore several Croatian NGOs decided to contact the relevant state authorities in the country, organizations abroad, and will start of legal proceedings for most notorious cases of violations of the Croatian legal norms.

Recent procedure by Croatian minister of tourism to cut for 50% existing charges to Croatian Composers' Society, Collecting Society (ZAMP) attracted the attention to one of the so-called parafiscal taxes that affects each of us - that as users of telecommunications services (part of the RTV fee goes ZAMP-in, part of the price you pay for radio and TV stations also goes to ZAMP, part of the price charges cable operators also finishes in ZAMP-in) a part ZAMP pick up again when the citizens go in a coffee shop, on the stadium, wedding, graduation parties, when shopping in a market center, etc., etc.

Of course, none of that decline to say anything against the same collection of music copyrights. They are the undisputed property of the author that with them, have the right to do as they wish: they can sell at what price they want. The problem starts only when all the current model of charging duties ZAMP-to-serve the kind of such analysis and seeks to observe through the prism of competitiveness, equity, transparency and treatment in accordance with Croatian law and directives made by the European Union.

ZAMP (Croatian Composers' Society, Collecting Society) is para-state organization that deals with the protection of copyright (if they are, for example, your children to record the CD in the garage, you will get permission ZAMP, and you will pay). ZAMP is also a monopolistic organization, as the protection of music rights of anyone else is not allowed to engage in the Republic of Croatia. ZAMP is a natural community of interest around which is gathered large number of private companies. ZAMP and control organization has in some matters de facto the authority of state inspection.

ZAMP charges their fees differently in every single case. The only rule is that there are no rules in Croatia and there is no price for the individual listening to music, which would then be multiplied with the number of listeners. A preliminary report on release of music in some restaurants during 2011 and 2012 and payment of copyright are will be sent to the competent institutions in the country and abroad. However, there are other examples: the large number of fees for the use of musical copyrights with the preferred events, concerts, weddings, etc. ZAMP never collected. What are the authors of the damaged and how many are they, nobody knows, not even ZAMP. In any case, by our deep conviction of this mode of operation requires a serious engagement of the state of services in Croatia, as well as guidance by European authorized institutions to help Croatia to implement European practice of transparency and legality.