Poštovani,
Udruga za zaštitu potrošača "Kontrolori" osnovana je u Zagrebu 2007. godine kako bi pomogla pružanjem informacije potrošačima o njihovim obvezama i pravima i pojavama na tržištu te pružanjem pomoći oštećenim potrošačima u nastupu prema trgovcima, kao i promoviranjem temeljnih načela zaštite potrošača od strane Europske Unije koji se baziraju na tri elementa: pet kategorija temeljnih prava potrošača: pravo na zaštitu zdravlja i sigurnosti, pravo na zaštitu ekonomskih interesa, pravo na informiranje i obrazovanje, pravo na naknadu i pravni lijek i pravo na predstavljanje. Budući da smo nakon medijske lavine pokrenute oko parafiskalnih pristojbi dobili brojne pritužbe na način rada ZAMP-a tražimo da nam kao nadležne institucije odgovorite na slijedeća pitanja:
Što je zapravo ZAMP?
Na službenim stranicama ZAMP-a piše da je HDS ZAMP stručna služba koja, temeljem ovlaštenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo i sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, obavlja djelatnost ostvarivanja i zaštite autorskih glazbenih prava za oko 300 redovnih i 5000 pridruženih članova te više od 2 milijuna inozemnih autora. Ako je DZIV nadležno državno tijelo koje je zaduženo i za provođenje brojnih međunarodnih ugovora po pitanju zaštite autorskih prava, zašto onda taj posao odrađuje udruga, i temeljem čega je dobila te ingerencije, i da li je ovakva praksa uopće zakonita? Člankom 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima zakonodavac je propisao da kolektivno ostvarivanje prava može obavljati udruga nositelja prava koja ima za obavljanje takve djelatnosti odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (da ima sjedište u Republici Hrvatskoj, da ima odgovarajući poslovni prostor, opremu i stručnu službu s najmanje jednom zaposlenom osobom sa završenim pravnim fakultetom te da kolektivno ostvarivanje prava obavlja kao jedinu djelatnost, osim ako nije riječ o kulturnoj ili umjetničkoj djelatnosti te djelatnosti udruge kojom se ostvaruju stručni ili socijalni interesi članova). Riječju, takva udruga može/smije ostvarivati prava u svoje ime i za račun nositelja prava koji su članovi udruge. Osim što se, s jedne strane, ovaj stav kosi s temeljnim odredbama Zakona o udrugama koji bez ograničenja daje građanima pravo na slobodno udruživanje, s druge strane ni jedna druga udruga glazbenih autora nema prava koja u Hrvatskoj pripadaju isključivo HDS ZAMP-u (zastupanje inozemnih autora i sl.). Prema dostupnim podacima HDS ZAMP je jedina udruga glazbenih autora kojoj je Državni zavod za intelektualno vlasništvo dozvolio da se tim poslom bavi. Pravo radiodifuzijskog emitiranja i reemitiranja iz čl. 156. Zakona, pravo na naknadu za radiodifuzijsko emitiranje, pravo iznajmljivanja ako se radi o snimljenim glazbenim djelima, pravo na naknadu za javnu posudbu te pravo na naknadu za reproduciranje za privatno i drugo vlastito korištenje mogu se ostvarivati samo isključivo posredstvom HDS ZAMP-a. Drugim riječima, HDS ZAMP ima monopolistički položaj.
Prema kojim se kriterijima određuju paušalni iznosi koji se plaćaju ZAMP-u?
HDS ZAMP se postavio u poziciju posrednika između autora i korisnika glazbenih djela. Da bi ispunio ovu svoju ulogu on bi, primjerice, s jedne strane trebao znati kada su i koliko puta pojedina glazbena djela izvođena. U ugostiteljskim objektima se trenutno barata paušalima koji se temelje na broju stolova i stolica u ugostiteljskom objektu bez obzira na to da li za tim stolovima sjede ili ne sjede posjetitelji, koja je glazba u lokalu slušana i sl. Tako npr. u nekom dalmatinskom lokalu se može 24 sata dnevno 365 dana godišnje puštati glazba Miše Kovača, a da on iz prihoda iz tog istog lokala ne dobije ništa ili manji dio od dijela koji mu pripada. Također smo dobili nekoliko pitanja po pitanju osnove naplate autorskog prava; ako je osnova za naplatu autorskog prava cijena koju jedan slušatelj plati za slušanje jednog konkretnog autorskog djela, kako je moguće da cijena slušanja istog glazbenog djela nije jednaka za sve? Naime, jedna je cijena ako se djelo sluša u manjem gradu, druga je cijena ako je grad veći, treća, ako je grad turistički… Jedna je cijena ako to djelo slušamo, primjerice, u gostionici, druga ako je slušamo u hotelskoj sobi, treća ako je slušam na ulici ili na sajmu (cijene slušanja istog autorskog djela od jednog jedinog čovjeka ovisno o okolnostima gdje se i kako sluša konkretno autorsko djelo osciliraju. Da ne spominjemo praksu da se slušanje glazbenog djela se naplaćuje u hotelskim sobama i u slučaju da su hotelske sobe prazne (u pravilu u praznim hotelskim sobama ne boravi nitko, jer su prazne).
Što zapravo rade tzv. terenski inspektori za ZAMP?
Jedna od najvećih tajni oko pitanja naplate autorskih parava su terenski inspektori ZAMP-a. Nismo uspjeli dobiti informaciju koje kvalifikacije takav inspektor ima, po kojem kriteriju se zapošljavaju, koliko je takvih inspektora na području Hrvatske te po kojim kriterijima oni određuju koliko koji obveznik treba platiti. Smatramo i da nije jasno da ti inspektori obavljaju svojevrstan inspekcijski nadzor po ugostiteljskim objektima, iako je za to ovlašten isključivo Državni zavod za intelektualno vlasništvo koji te svoje ovlasti ne može delegirati na neku udrugu.
Koliko puta hrvatski potrošač mora platiti za isto autorsko djelo?
Više nezadovoljnih potrošača iznijelo je primjedbe po pitanju plaćanja višestrukih pristojbi za slušanje istog glazbenog djela po različitim osnovama (dvostruko, trostruko, četverostruko oporezivanje). Npr. ako građanin plati RTV-pristojbu, uz to kupi praznu memorijsku karticu, a uz uđe u neki ugostiteljski objekt, platit će za slušanje jednog te istog muzičkog djela veći broj pristojbi (kada i koliko – ovisi od slučaja do slučaja)
Itd. Itd
U svim našim pokušajima da dopremo do temeljnog, ''nultog'' podatka (princip mjerljivosti): koliko košta slušanje jedne minute jednog glazbenog djela od strane jednog čovjeka u Hrvatskoj, nismo mogli saznati. Budući da se svaka nelogičnost, nezakonitost i netranparentsnot u poslovanju na ovaj ili onaj način uvijek lome na potrošačima, želja nam je prikupiti javno dostupne podatke te pomoći hrvatskim potrošačima u ostvarivanju svojih prava. Također, u svakom trenutku poštujuću hrvatski zakonsku regulative i organe vlasti. Mi kao potrošači imamo pravo štititi svoj interes. Ukoliko unatoč ovom našem nespornom pravu ne poduzimamo ništa – drugo nismo ni zaslužili.
Post je objavljen 04.07.2012. u 18:08 sati.