Zašto nas država svake godine izvještava o tome koliko je novce prikupila porezima, kako ga je raspodijelila, koliko je tko dobio, koliko će nam ga uzeti slijedeće godine….? Vjerojatno stoga jer tako nešto podrazumijeva elementarna demokratska procedura koja se, uz ostalo, temelji na transparentnosti i poštenju. Upravo iz takvih javno predočenih, transparentnih podataka mi precizno znamo koliko je poreza državi platio T-HT, koliko Konzum, a imamo i uvid u to koliko je, primjerice, otišlo za škole, koliko za Pelješki most, koliko za kupovinu vojnih kamiona itd. Povijest pamti i vremena kad tako nešto nije bilo uobičajeno: poreznici bi upadali u sela i otimali koliko su mogli – nekom kravu, nekom ovcu, nekom opet vreću, dvije žita, a poreznik bi polovicu otetog zadržao za sebe. Bilo je tijekom povijesti i drugih, sličnih revolucionarnih nameta, popularno zvanih kontribucija: uđem ti u kuću pa ti opelješim sve što hoću i koliko hoću i nikome o tome ne podnosim izvješća jer je namet izvršen za viši interes, ''u ime revolucije''. Suvremeni poslovno-politički sustavi odustaju postupno od ovakvih metoda i oni su još opstali kao modeli prikupljanja i distribucije materijalnih sredstava gotovo isključivo u egzotičnim organizacijama poput kineskih Trijada, japanskih jakuza, ruske mafije, u kojima preciznim brojkama raspolaže isključivo capo di tutti capi. Tko precizno može znati koliko novca zakopanog u svom vrtu ima Tony Soprano?
Za razliku od uobičajenih poreza koji u Hrvatskoj ne plaća dobar dio stanovništva – djeca, sirotinja, osobe bez poslovne sposobnosti, svećenstvo, nezaposleni, stranci itd. parafiskalni namet Hrvatskom društvu skladatelja za zaštitu muzičkih autorskih prava (HDS ZAMP-u) plaćaju doista svi: u cijenu kašice za bebe, cijenu pelena ili dude-varalice uračunat je Njihov namet (doduše, ne direktno - trgovina u redovnim obrocima plaća im namet koji oni, dakako, prevaljuje nama – građanima, kroz cijenu robe), a ZAMP nas u stopu prati kroz život od vjenčanja, krstitki, firmanja i odlazaka u vojsku, doslovce do groba: da, da, i pogrebi su također značajan prihod koji se plaća Njima.
I kad netko prikupi 100-tinjak milijuna kuna od pauperiziranog hrvatskog naroda, a o kolikoj je svoti riječ u ovom trenutku nitko u ovoj državi precizno ne zna, hvala lijepo, onda bi znak elementarne pristojnosti bio – javno objaviti tko je sve i koliko platio parafiskalni namet Njima, kako su ga Oni distribuirali, tko je od tog novca i koliko jamio. Ako u kafiću preko puta cijele dana od jutra do mraka trešti Mišo Kovač, a oni plaćaju ZAMP-u nekakav paušalni iznos koji dijele svi po nekim blago rečeno dvojbenim kriterijima, tada je oštećen i kafić, i gosti, i Mišo Kovač, a novci su završili, vrag bi ga znao, možda zakopani u nečijem vrtu. Sve u svemu: gdje je nestala lova?
Haloooo, ljudi u Hrvatskoj plaćaju globe po prijavama ZAMP-a zbog javnog izvođenja vlastite glazbe, djelatnici ZAMP-a napadaju srednjoškolce koji su u svom garažnom bendu snimili svoj demo-album sa svojim stvarima, upadaju na svadbe, prekidaju sprovode, plaćaju im i autori koji izvode vlastita djela na humanitarnim koncertima, plaćaju im čak i djeca iz osnovne glazbene škole što su na priredbi za roditelje izvodili Mozarta… A država, umjesto zaštite vlastitih građana koji sopću pod porezima i nametima, štiti Njih. I nitko ništa ne zna, i svi se prave ludi: tko je platio, koliko je platio, kome je platio, zašto je platio, kako je platio, gdje su završili novci… Hrvatski građani imaju pravo znati. To je njihov novac.
Post je objavljen 20.04.2013. u 15:39 sati.