Povremeni napisi o ZAMP-u i njihovom haraču koji razorno djeluje na turizam, ugostiteljstvo, radio i TV-produkciju ali i glazbu, skrene s vremena na vrijeme pažnju javnosti na nevjerojatna parafiskalna davanja kojima je opterećeno poslovanje u Hrvatskoj (riječ je o 257 različitih dadžbina koje uz redovite poreze i prireze krotko plaća svaka hrvatska porezna ovca), ali i na neke povlaštene udruge koje neuspješno i traljavo obavljaju određene povjerene im društvene zadaće.

Čovjek najčešće nije ni svjestan koliko puta po različitim osnovama plaća dadžbine HDS-ZAMP-u: one su uračunate u cijenu kave koju je popio u kafiću, u cijenu RTV pretplate, ukalkulirane su u cijeni artikala koje kupujemo u nekom tržnom centru, ili cijeni korištenja WC-a, cijeni hotelske sobe, korištenja Interneta. Svaki ulaz u neki sajamski prostor, posjet seoskoj priredbi, navijanje na sportskom susretu, sudjelovanje na kongresu, povlači za sobom plaćanje nadoknada HDS-ZAMP-u.

Na načelnoj razini sve se čini sasvim u redu: autor ima pravo na svoje djelo, a autorska prava se moraju plaćati svugdje u svijetu. Međutim, kad se s te načelne visine objektivni promatrač spusti na razinu konkretnosti, vrlo brzo će uočiti brojna protuslovlja i nelogičnosti. Ukoliko je osnovica po kojoj se obračunavaju muzička autorska prava broj slušatelja (cijena za pojedinačno slušanje pomnožena s brojem slušatelja), a bilo koji drugačiji kriterij bi bio besmislen, kako to da se cijena pojedinačnog slušanja identičnih muzičkih djela ne naplaćuje jednako na svim radio stanicama u Hrvatskoj? (Primjerice, slušanje identične pjesme Miše Kovača na Radio Ludbregu pojedinačno će koštati cca 0,00004 kune, a na Narodnom Radiju 0,00007 kuna). Ako istovremeno i slušate i gledate tog istog Mišu Kovača na HTV-u koštat će vas to puno jeftinije negoli ako identičan spot gledate i slušate na tzv. komercijalnim televizijama. Isto je i sa slušanjem muzike u ugostiteljskim objektima: jedna te ista stvar će vas u turističkom kraju koštati i do 30 posto skuplje negoli u unutrašnjosti. Ukoliko su prozori na ugostiteljskom objektu otvoreni, naknada za slušanje glazbe će biti znatno veća negoli ako su zatvoreni. Jednako tako, cijene pojedinačnog slušanja glazba ovise o broju stanovnika mjesta u kojima se muzika sluša. Ključne nepoznanice, osobito kad je riječ o ugostiteljima, sajmovima, sportskim priredbama i sl. su nemogućnost utvrđivanja činjenica relevantnih za naplatu autorskih prava - koja se glazba puštala, tko je autor, tko su izvođači, a tko proizvođači fonograma, u kojem periodu i u kojim intervalima se glazba puštala, pred koliko osoba itd. HDS-ZAMP je sve te nepoznanice prekoračio uvođenjem instituta paušala. Možete u nekom ugostiteljskom objektu 24 sata dnevno, 365 dana godišnje slušati isključivo Mišu Kovača, a da iz plaćene nadoknade ZAMP-u Mišo Kovač ne dobije ni centa. Bez čvrstog upravnog instrumentarija koji izvire iz zakona, Udruga je u dvojbenoj poziciji čardaka ni na nebu ni na zemlji: ja ti prijetim – ti mi platiš.

Na prvi pogled, stvar se čini logična: HDS-ZAMP je preuzeo društvenu obvezu naplate izvođenja inozemnih muzičkih djela. Kako to izgleda u praksi istražile su neke od hrvatskih udruga za zaštitu potrošača (izvještaji će biti objavljeni početkom svibnja): istaknuti inozemni autori alternativne muzike Candytree, Grand Jury, Joke Heiress, MC Kerley, Secret Separation i Xanther nisu u prošloj godini prema njihovim ovjerovljenim izjavama s područja Hrvatske dobili ni centa po osnovi autorskih prava iako je njihova glazba javno izvođena (dakako, i ova je činjenica utvrđena na vjerodostojan način). Ili, ako npr. ZAMP naplaćuje izvođenje Mozartove glazbe kao što izrijekom tvrdi poznati hrvatski dirigent i glazbenik Ivan Cerovac, kojem Mozartovom nasljedniku ZAMP isplaćuje tantijeme. Ako naplaćuju izvođenje hrvatske narodne glazbe, kojem pripadniku hrvatskog naroda ZAMP isplaćuje sredstva ubrana za zaštitu autorskih prava. Dakle, riječ je o notornoj prijevari. Ako već nije riječ o autorskim pravima, a po ovakvim kriterijima teško da jeste, htio-ne htio čovjek si na kraju počne postavljati neugodna pitanja o čemu se onda tu radi: O moći? O utjecaju? O ucjeni? O nezasluženim beneficijima? Ili tek o 100-tinjak milijuna kuna godišnje?

Oznake: ZAMP, parafiskalni namet