1. teza: ZAMP nema legitimitet
Svi pravni postupci u kojima je kao jedna od stranaka sudjelovao ZAMP su ništavni zato jer ZAMP pravno uopće ne postoji. Isto vrijedi za sve ovlasti koje je nekome dao ZAMP, račune koje je izdao ZAMP itd. Državni Zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV) je regulatorna agencija koja jedina, sukladno Zakonu, daje odobrenje za obavljanje djelatnosti zaštite autorskih prava. Tako je HDS-ZAMP kao stručna služba Hrvatskog društva skladatelja temeljem ovlaštenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo i sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima dobila ovlasti da jedina u Hrvatskoj obavlja djelatnost ostvarivanja i zaštite autorskih glazbenih prava. Međutim, HDS-ZAMP sa sjedištem u Heinzelovoj 62a, u Zagrebu uopće ne postoji. U Ministarstvu Uprave, u registru građanskih udruga upisana je samo udruga - Hrvatsko društvo skladatelja (HDS) sa sjedištem u ulici Berislavićeva 9, Zagreb. U registru udruga ne postoji ZAMP, odnosno Zaštita autorskih muzičkih prava, niti postoji nešto što bi se nazivalo HDS-ZAMP.
2. teza: Nepoznati su kriteriji naplate ZAMP-a
Krajnje su upitni kriteriji naplate ZAMP-ovog nameta budući da nitko nikad ne može unaprijed izračunati koliko košta odn. koliko će mu naplatiti (ako visina naknade ovisi o broju stanovnika mjesta, godišnjem dobu; i gluhi ljudi plaćaju, i djeca vrtićke dobi je plaćaju, a oslobođenje od plaćanja se događa po nepoznatim kriterijima za crkvu, branitelje, vojsku, policiju), naplaćuje se slušanje i izvođenje narodne glazbe, naplaćuje se i slušanje glazbe hrvatskih glazbenika koji nisu članovi ZAMP-a itd. Različita cijena za slušanje jedne te iste glazbe u Karlovcu ili Zagrebu, različito će koštati kao jedinku ako istu glazbu netko sluša na privatnim postajama ili na državnoj HRT, različito istu glazbu platiti ako je sluša u velikom ili u malom kafiću. U isto vrijeme, postoje inozemni autori čije se slušanje u ZAMP-u naplaćuje, i one čije se slušanje ne naplaćuje. Neki put se primjenjuje princip dvostrukog, trostrukog, višestrukom oporezivanja, ali postoje i obrnuti slučajevi – da autor za slušanje svoje glazbe ne dobije ni lipe.
3. teza: Nepoznati su kriteriji obračuna ZAMP-ovog nameta
Ako kriterij za naplatu nije slušanost određene glazbe – jedan muzički broj, jedna minuta, jedan čovjek, već vrsta glazbe (ozbiljna i zabavna) pri čemu se naplaćuje tzv. paušal, dadžbina je neprecizna i nepravedna te ima smisla jedino u slučaju da se kasnije obračuna precizno; građani nemaju apsolutno nikakvu mogućnost kontrole, davanja primjedbi, prijedloga; država također takve dadžbine ne može kontrolirati pa je osnovano pretpostaviti da je prevarena. Ne postoji u Hrvatskoj proizvod i usluga u kojoj direktno ili indirektno nije sadržan porez ZAMP-u. Velik broj naknada za korištenje glazbenih autorskih prava s povlaštenih priredbi, koncerata, svadbi itd. ZAMP nikad nije naplatio. Koji su autori oštećeni i koliko ne zna precizno nitko, čak ni ZAMP. Direktno i indirektno opetovane naknade ZAMP-u plaćaju netom rođena djeca, maloljetnici, invalidi, gluhe osobe, zaposleni, nezaposleni, vjenčani, nevjenčani, cijeli život, doslovce do smrti (poznat je slučaj nasilnog prekida ukopa zbog naplate ZAMP-u).
4. teza: Ugovore sa ZAMP-om su sklapale organizacije koje za to nemaju legitimitet
Masovna naplata ZAMP-a na razne proizvode i usluge koji „bi mogli biti korišteni za slušanje glazbe“ započelo je nakon što je HDS sklopio ugovore sa Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom obrtničkom komorom. Nitko se pri tim nije upitao kako Gospodarska i obrtnička komora mogu u ime svih pravnih i fizičkih osoba u zemlji preuzeti neku financijsku obavezu (što s onima koji nisu članovi)? Takvu vrst legitimacije može imati jedino izabrano predstavničko tijelo naroda – Sabor RH. Tko su inspektori ZAMP-a, tko im je dao ovlasti (udruga, država)?
5. teza: Brojne institucionalne i neinstitucionalne sprege protupravno pogoduju ZAMP-u
O spregama ZAMP-a i politike, te zakonodavne, sudske i upravne vlasti u Hrvatskoj ne treba trošiti riječi - suci, visoki državni dužnosnici, odvjetnici, tužitelji, vještaci, zakonodavci, političke stranke (SDP-ovo decidirano NE u predizbornoj raspravi), Agencija, nekoliko 10-aka povlaštenih tvrtki. Poznati su slučajevi da, primjerice, članovi ZAMP-a sude kao suci u pravnim stvarima u kojima se kao jedna od stranaka pojavljuje ZAMP, da ZAMP sponzorira suce i udruge u kojima participiraju hrvatski suci ili da članovi ZAMP-a vrše upravni nadzor nad radom ZAMP-a.
6. teza: ZAMP nema ovlasti ni mogućnosti za zastupanje inozemnih glazbenika
Republika Hrvatska je potpisala 27 Međunarodnih ugovora koje štite autorska muzička prava autora iz 93 zemlje svijeta. Prema podacima Ujedinjenih naroda, u članstvu ove međunarodne organizacije bilo 192 države-članica, a još su 4 države u međuvremenu zatražile prijem u članstvo. Drugim riječima, HDS ZAMP je „nadležan“ samo za pola svijeta, a naplaćuje za cijeli svijet tj. štiti autorska prava mimo međunarodnih ugovora koje je sklopila Republika Hrvatska.
7. teza: Postojeći sustav ZAMP-a sustavno nanosi štetu inozemnim glazbenim autorima
Iz dostupnih financijskih izvješća ZAMP-proizlazi da je u Hrvatskoj, prema iznosima tantijema, na 30 domaćih glazbenih djela izvođeno jedno inozemno glazbeno djelo iz čega bi proizašlo da su Hrvati glazbeno najksenofobičniji narod na svijetu. No domaći autori se unatoč tim glazbenim statistikama ZAMP-a bune i traže veću zastupljenost. Riječju, ZAMP neistinito prikazuje podatke o odnosima domaće i inozemne glazbe kako bi oštetio inozemne autore.
8. teza: Namet ZAMP-u se naplaćuje za robu i usluge koje nemaju veza s muzikom
Svi hrvatski građani su obvezni plaćati dodatne naknade za muzička autorska prava na cijenu svakog praznog CD-a, DVD-a, HDD-a, memorijske kartice, mp3 playera, hi-fi sustava s memorijom svaki hard itd. budući da hrvatski sustav zaštite autorskih prava presumira kako je svaki hrvatski građanin – lopov, koji će na navedene prazne medije protupravno snimiti glazbu. Dakako da navedeni parafiskalni namet značajno opterećuje cijenu proizvoda. Čak i pod pretpostavkom da se naknadno predoči kupljeni hard na kojem je nasnimljen neki drugi sadržaj koji nije glazba – vlastiti dokumenti, vlastite fotografije, namet ZAMP-u ostaje. Iako cijeli niz suvremenih kućanskih uređaja i naprava također koristi memorijske kartice (hladnjaci, perilice, škrinje za duboko zamrzavanje, fotoaparati, usisavači itd.) prilikom njihovog kupovanja se plaća namet ZAMP-u iako spomenuti uređaji uopće ne sviraju te ne služe snimanju niti reproduciranju glazbe. Dio softverskih aplikacija ima u sebi inkorporirane tonove, zvukove, a u pojedinim slučajevima i kraće glazbene forme čiji su autori – autori programa. Proizvođači softvera su s jedne strane obveznici plaćanja ZAMP-u, s time da novac koji je ZAMP prikupio po osnovi zaštite muzičkih autorskih prava njihove glazbe ne dobivaju oni jer nisu članovi ZAMP-a.
9. teza: Nepoznata i nekontrolirana je distribucija novca prikupljenog ZAMP-im nametom
Prema godišnjim financijskim izvještajima, oko 30 posto novca odlazi za pravne troškove i troškove stručne službe, dok se preostala svota dijeli na dva jednaka dijela od kojih prvu polovicu dobiva 20-ak čelnih ljudi kroz nekoliko transmisija (njihove privatne tvrtke, zbor, časopis, festivali, udruge, suradnja), a drugu polovicu dijeli po vrlo dvojbenim kriterijima preostalih nekoliko tisuća članova. Nekoliko afera u kojima je na vidjelo isplivala sprega ZAMP-a sa nositeljima kriminalnih aktivnosti baca dodatnu sumnju na djelovanje ZAMP-a.
10. teza: ZAMP-ov parafiskalni namet je oslobođen poreza, prireza i drugih davanja
Hrvatska plaća između 220 i 540 parafiskalnih nameta, od kojih je ZAMP jedan od najvećih. Ujedno hrvatski građani plaćaju najskuplju naknadu za slušanje glazbe u svijetu, naknade koje plaćaju organizatori koncerata su i do deset puta veći on onih u EU, SAD i sl. To je očita i politička konotacija ZAMP-ovog parafiskalnog davanja. Sva obećanja o stvaranju povoljne gospodarske klime, o smanjenju parafiskalnih nameta padaju u vodu kad se apostrofira najveći – ZAMP, izgleda da je ZAMP oslobođen PDV-a i drugih poreza (nije provjereno), a država ga se ne usudi provjeriti.
11. teza: Nemoguća presumpcije je temeljna točka na kojoj počiva ZAMP
U čl. 159. st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima se presumira kako udruge muzičkih autora (ZAMP) „ima punomoći za obavljanje poslova ostvarivanja prava svih domaćih i stranih nositelja odnosnih prava, osim onog nositelja prava koji je izričito u pisanom obliku obavijestio udrugu da ne ostvaruje njegova prava“. Riječju, zakonodavac je presumirao nešto apsolutno nemoguće, pa je sva bića koja se kreću na dvije noge proglasio članovima HDS ZAMP-a osim onih koji su se izrijekom ispisali iz ZAMP-a.
Post je objavljen 10.05.2013. u 13:06 sati.