Objektiv je u broju od 12. lipnja objavio odličan kritički tekst pod naslovom "Zna li Radman što Jura Hrvačić i fantomska udruga HURIN rade s novcima od naše pretplate HRT-u?" u kojem se otvoreno i bez dlake na jeziku progovara o kancerogenom procesu skrivenom pod akronimom ZAMP. Tekst prenosim u cijelosti:
Hrvatska udruga radija i novina okuplja 136 radijskih postaja i 27 novina i oformljena je zapravo kako bi rješavala probleme koncesionara prvenstveno sa ZAMP-om.
"Tako se svima nudilo članstvo pod izlikom da će imati popust kod ZAMP-a jer je to najveća troškovna stavka koju radijski koncesionari moraju plaćati, pa se većina koncesionara masovno uključila u HURIN", kaže nam naš sugovornik koji je iz razumljivih razloga htio ostati anoniman.
No, udruga nije ispunila svoj cilj.
"Namet ZAMP-a nije smanjen u ovim recesijskim vremenima kada je radio kao tercijarna djelatnost i oglašavanje na lokalnom mediju u velikim problemima", ističe jedan od "malih" koncesionara, klonivši se toga da previše priča o HURIN-u jer je i sam član te udruge.
HURIN se rijetko oglašava u javnosti, a kada to i napravi gotovo pa nehotice otkriva svoju pravu svrhu djelovanja.
Posljednji puta kada se oglasio, nagazio je na zviždačicu Ivanu Lekšić koja je za H-alter javno progovorila o lažiranju medijskih emisija kako bi se dobila sredstva iz Fonda za pluralizam. Pri tom se izložila silnim neugodnostima, ali i prijetnjama, no nimalo privlačan posao odlučila je odraditi do kraja. Lekšić, ipak, nije mogla odraditi ono što bi trebale odraditi institucije, a iste, vidjet ćemo, napravile su tek minorne korake u razrješavanju ove radijske muljaže.
Sredstva iz Fonda, naime, dodjeljuje Vijeće za elektroničke medije, a namijenjena su točno određenim radijskim emisijama i njihovim autorima koji se bave sadržajima od javnog interesa. Kada bi htjela, inspekcija bi mogla točno detektirati u čijim je džepovima završavao novac iz Fonda, no volje ni za to očito nema.
No, sjetimo se što je svojedobno govorila Ivana Lekšić:
"Kao osoba koja godinama radi na radijskim postajama Bjelovarsko-bilogorske županije i Međimurske županije, osjećam potrebu reagirati i prokomentirati medije u Hrvatskoj (bar one na kojima sam radila) i dati Vam na znanje da što god promijenili i odlučili u novom Zakonu o elektroničkim medijima, ništa od svega toga ne znači ukoliko netko ne počne pratiti rad tih istih medija. Kako sam zbog straha da ne ostanem bez posla, a samim tim i sredstava za život, godinama bila prisiljavana na lažiranje radijskih emisija za sredstva Fonda za pluralizam, rasprava o tome tko treba dobiti pravo na javljanje za ta ista sredstva (portali, neprofitni mediji, komercijalni... itd.) je više nego smiješna. I dok Vi raspravljate treba li portalima dati mogućnost za dobivanje sredstava iz navedenog fonda, SVE radijske postaje na kojima sam radila (radila sam na tri radijske postaje u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji), javljajući se za sredstva od Fonda za pluralizam, lažirale su više od 70 posto emisija za koje su dobile novac. Vijeće za medije je kao nadležno tijelo obaviješteno o tome, no nije reagiralo", kazala je prije nekoliko mjeseci za medije, a onda to isto kazala i na sastanku u Ministarstvu kulture i na sastanku u Vijeću za elektroničke medije dokazujući istovremeno kako je doista i istina da je Vijeće za elektroničke medije o svemu bilo obaviješteno i ranije.
Lekšićkin iskaz, dakako, nije se svidio čelnicima HURIN-a. A zašto i bi? Medijska galama koja se digla nakon njezina iskaza u medija prijetila je time da se pojača nadzor nad emisijama koje emitiraju lokalne radijske postaje. No, i to možemo objesiti mačku o rep. Zakoni su, kao što znamo, tu, kako bi se selektivno provodili.
Na zadnje noge tada se digao Juraj Hrvačić i HURIN. U javnost su odaslali priopćenje u kojem se grubo, baš u hrvatskoj maniri, gazi zviždačicu Ivanu Lekšić. Umjesto da zatraže i forsiraju promptnu istragu navedenih tvrdnji, Ivanu Lekšić iz HURIN-a optužili su da "bez dokaza dovodi u sumnju legalnost korištenja sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznolikosti elektroničkih medija", te da "HURIN pozdravlja način dosadašnjeg rada VEM-a a vezano uz raspodjelu sredstava Fonda gdje je sve transparentno objavljeno na njihovim stranicama od natječaja, bodovanja, emisija za koje su odobrena sredstva, pa do pravdanja sredstava". "Utemeljenje Fonda inicirao je upravo HURIN s ciljem poticanja raznolikosti programskih sadržaja radijskih postaja sa željom da se otrgnu od mogućeg zaborava mnoge zavičajne tradicije, promiče kulturna raznolikost Hrvatske i dobrobit njenih nacionalnih manjina. Sredstva Fonda su taj cilj i ostvarila, plus činjenica da su upravo zahvaljujući sredstvima Fonda zaposleni mnogi mladi visokoobrazovani novinari".
No, mimo i Lekšićkinih tvrdnji, uskoro se pokazuje da HURIN govori teške neistine kada je u pitanju lažiranje radijskih emisija. Osim što je Vijeće za elektroničke medije pod pritiskom javnosti i Ministarstva kulture koje se angažiralo oko Lekšićkinog slučaja detektiralo četiri nakladnika koja će zbog nepravilnosti u radu prijaviti DORH-u, nedavno je isto potvrdilo i pismo radnika Soundset Požege, radijske mreže u vlasništvu Cratis retisa, na čijem je čelu predsjednik Uprave Josip Majher. Radnici, među ostalim, u pismu navode i sljedeće:
"Marketinški djelatnik dobio je sporazumni otkaz bez sankcija iako je priznao kriminal veći od 100 tisuća kuna u samo desetak mjeseci. Snimke programa 'čudom' nestaju kako se ne bi ušlo u trag nepravilnostima. Vijeću za elektroničke medije šalju se izvješća koja odrađuje direktor Srđan Hasić Vuđan. Postoji sumnja da se u posljednje vrijeme uplate koje trebaju doći na Soundset Požegu preusmjeravaju na Cratis retis i Soundset Brod, a naznake postoje da će to biti i s preostalim iznosom iz Fonda za 2012. te s odobrenim sredstvima za 2013. godinu. U programu Soundset Požege od 8. ožujka nema voditelja tako da se emitiraju samo glazba i vijesti što nikako nije u skladu sa županijskom koncesijom koju imamo. Emisije za koje nam je Fond odobrio sredstva se ne proizvode, ali će vjerojatno biti lažirane ili će opet pod 'čudnim okolnostima' nestati snimke programa".
Isti je radio bez problema funkcionirao 30 godina na medijskoj sceni zapošljavajući 16 ljudi koji su redovno primali plaću. Dolaskom nove klike pod dirigentskom palicom Josipa Majhera koji u vlasništvu ima 51 posto radija, počinju njihovi problemi. Radio tako danas ima pet zaposlenika koji za svoj rad ne primaju plaću od siječnja 2013., a za studeni je isplaćena u obliku pozajmice. "Djelatnike radija iscrpljuje se maksimuma. Godišnji odmor dobivamo 'na kapaljku', bez rješenja, i svake godine većini djelatnika po nekoliko dana godišnjeg propadne. To je prema direktorovim riječima mjerilo da smo odani firmi u kojoj radimo", pisali su prije koji tjedan radnici Soundset Požege.
Slično govore i informacije s terena: DA, emisije se lažiraju, a sredstva iz Fonda ne služe zapošljavanju visokoobrazovanih ljudi, već se događa upravo suprotno - okrupnjavanje i koncentracija radijskih postaja oko nekolicine istih ljudi, čime se omogućava smanjivanje broja zaposlenih te dijeljenje snimljenih emisija na nekoliko radijskih postaja u vlasništvu jednog pojedinca.
Josip Majher drži 51 posto radija. Juraj Hrvačić drži Radio Antenu, Narodni radio te Zagrebački radio i RVG. A, kako je Objektiv i ranije pisao, Vijeće za elektroničke medije do sada nije izvršilo opsežnu kontrolu koncentracije medija u rukama nekolicine "igrača", stoga se događa da skup tih pojedinaca uz potporu najjačih marketinških agencija međusobno dijeli 95% marketinškog kolača. Istodobno, Hrvačićeva novinska agencija Mediaservis prodaje vijesti radijskim postajama za sitan novac i vezuje ih marketinški.
Činjenica je, Vijeće za elektroničke medije nema ni kapaciteta kontrolirati svaku od navedenih razina koja omogućava malverzacije, no istodobno za to nema niti volje. Vijeće za elektroničke medije je, naime, pod snažnim utjecajem HURIN-a koji je sada posebno uznemiren zbog činjenice da bi se u saborskoj proceduri trebale naći Izmjene i dopune Zakona o elektroničkim medijima po kojima bi i portali postali korisnici sredstava Fonda. Tako uznemireni, povlače ishitrene poteze, pa se u priopćenju postavljaju kao kakovo nadzorno tijelo Vijeća za elektroničke medije kvalificirano da ocjenjuje njihov rad, pozdravljajući njihovu transparentnost i njihovo dosadašnje djelovanje.
HURIN bi uključivanjem portala u dijeljenje financijskog kolača iz Fonda, osim novca, izgubio dosadašnji utjecaj i moć. Portali bi zasigurno reagirali kada bi preveliki dio novca išao samo nekolicini istih nakladnika. To vrlo dobro zna čelništvo udruge naviklo na opijum moći.
HURIN je, pričaju nam upućeni, uvijek funkcionirao kao sindikat u kojem su glavnu riječ imali veliki radijski igrači, a malima bi se eventualno davalo da budu predsjednici u nekom od osam regionalnih centara. "Izbor predsjednika HURIN-a obično je funkcionirao po principu - ja ću tebe podržati za predsjednika ili dopredsjednika u nekom regionalnom centru, a tvoji onda mene moraju birati za glavnog", kaže nam naš izvor.
Naši nam sugovornici govore kako je mjesto predsjednika HURIN-a uvijek omogućavalo da se privatni interesi guraju kao interesi svih članova udruge. HURIN je, ističu, tako često znao progurati neke izmjene u Zakonu o elektroničkim medijima koje su išle na ruku velikim igračima.
Na čelu HURIN-a danas je radijski mogul Juraj Hrvačić, a upućeni nam kažu kako je isti drmao HURIN-om i onda kada nije bio na njegovu čelu, već je to radio preko svojih poltrona.
Nije stoga ni čudo da je zadnjih mjeseci u redovima HURIN-a zavladala panika.
Oznake: ZAMP
