Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

srijeda, 31.08.2011.

Broj

Dvoje ljubavnika u krevetu. Nježno se dodiruju, uživaju u post-koitalnoj maglici. Na usnama oboje je more ljubavi, a negdje u njegovim prostranstvima pluta sudbonosno pitanje, uvijek tako daleko i tako blizu: "S koliko si njih ovo radio/la prije mene?" Panika! Razmatra se broj. Klasificira se "susrete" u one koji se računaju i one koji se ne računaju. Kalkulira se šansu da druga strana krivo shvati nešto, ili da se uvrijedi, ovisno o socio-ekonomskoj pozadini, romantičnim tendencijama i trajanju odnosa. Postaviti pitanje, odgovoriti na njega, iskreno ili neiskreno i s kakvim brojem? Ako je broj malen, dobra je šansa da neće nikome smetati (naravno, ako obje strane imaju isto poimanje riječi 'malen'). No što je stvaran broj veći, to je i potencijalnih problema više. Postoje stvari koje nizak broj indicira, i stvari koje visok broj indicira. I postoji dvostruki standard, i kulturni i biološki. Muškarci s velikim brojem susreću se s tolerancijom i odobravanjem, i to ne samo od drugih muškaraca. Preselekcija je vrlo moćna sila i igra im u korist. Koliko je samo ljubića (pisanih od žena za žene) napisano o ženi koja osvaja nepopravljivog "bad-boy" tipa? Mnogo više nego o ženi koja osvaja povučenog i neiskusnog. Ako bi muškarac morao birati krajnost, zbog dvostrukih standarda, preveliki broj bi mu više koristio nego premali. Na njihovo beskonačno ljubakanje se gleda kao na nešto zabavno i pozitivno. To je u redu: velik broj ni za muškarca ni za ženu ne znači da su loša osoba. No žena koja bi znala da je, oh, recimo #218, ne bi se trebala zavaravati o tome koliko značenje ima za njega i kakav će biti dugoročni razvoj situacije. Žene s velikim brojem imaju najveću dilemu. Muškarac - barem tipičan muškarac koji nije imao mogućnosti živjeti modernim Alfa životom koji bi mu prikupio više trofeja nego što je imao Casanova - će biti vrlo osjetljiv na ideju da se zabavljala s takvima. Stoga je moguće da će broj koji ne indicira prošlost nekoliko ozbiljnih veza koje eto nažalost nisu uspjele, plus avanturu-dvije, biti loše primljen. Ali ako će me on tako površno osuđivati, onda mi je i bolje bez njega! Nazdravlje s tim. U tom slučaju, možda je ipak bolje razmisliti o šutnji ili malo ublažavanja. Naravno, hoće li broj ispasti bitan ovisi i o muškarcu, i o tome kako to poima i o tome hoće li uopće pitati. Ja nikada ne bih pitao. Mislim da od tog saznanja ne bi bilo nikakve koristi, i samo bi izazvalo nepotrebnu neugodnost. No to ne znači da sam slijep na neke znakove. Naposljetku, broj nije cilj sam po sebi, već samo indikacija nekih karakternih osobina, a one se mogu osjetiti i direktno. Bez ikakvih riječi, istančan radar će bez problema analizirati stvari i donijeti zaključak ugrubo. Recimo: - Je li "nerd", sramežljiva ili neugledna? -3 - Je li bila u vezama duljim od 2 godine? -5 - Je li opsjednuta markama? +2 - Ima li tetovažu ili piercing (osim naušnica)? +1 za svaku, 2 za intimna mjesta - Izražava li ogorčenost prema muškarcima i/ili ljubavi? (hello, pump 'n' dump!) +3 - Zna li vrlo dobro što radi u krevetu? +5 - Opija li se češće od jednom tjedno? +10 - Je li završila u krevetu s tobom unutar dva sata od upoznavanja? +30 Ovdje je jedan zanimljiv članak iz Daily Maila u kojem 5 engleskinja razgovara o svojim brojevima. Rezultati? 0, 2, 21, 90, 180. Uočite najzgodniju na desnoj strani. Naravno da je baš ona ta koja mora imati 180. Ako bi mi žena rekla da sam ja njen 181. partner, duboko bi udahnuo i uzeo u obzir činjenice. Cijelo svjetsko nogometno prvenstvo muškaraca se zabavljalo s njom. Ja predstavljam statistički beznačajnih 0.55% muškaraca u njenom životu. Uzrujavanje je u ovoj točci samo emocionalna, nerazumna reakcija. Ako sam do tada zadovoljan, nema razloga da se to promijeni. Nakon trenutka početne pogođenosti, vjerojatno bi osjećao da bi mi bilo bolje da nisam to saznao, ali nastavio bi vezu dok god bi stvari bile dobre. Možda bi bio malo na oprezu, no budućnost je bitnija od prošlosti. Jedino bi, budući da joj obični seks više nije takav novitet, pokušao iskoristiti priliku i isprobati neke alternativne tehnike. Oznake: broj, savjeti za žene, promiskuitet

- 11:33 - Komentari (39) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.08.2011.

Je li visina bitna?

"Visok" je polovica onog poznatog epiteta "visoki crni", o kojem mnoge žene pričaju. Naravno, potražnja za muškom visinom nije samo produkt površnosti (iako ima i toga), već biološkog očekivanja žene da bude s nekim tko će je moći zaštititi. Visina je "instant" pokazatelj fizičke moći, i u prošlosti bi visok, krupan mužjak ostao Alfa sve do starosti, gospodar svojeg čopora. Neke sitne promjene tipa izum oružja dokrajčile su njegovu vladavinu i pridonjele novom poretku, no ljudi su i dalje životinje i nikakvih 2-3 tisuće godina civilizacije neće to izbrisati. U doba kada, s eliminacijom starih civilizacijskih faktora, brižnost opet ustupa mjesto dominantnosti, gdje će se naći bolji pokazatelj dominacije od dobre stare visine? I Igre, naravno, ali o tome poslije. Pitanje: Kakav utjecaj visina ima na seksualni život nekog muškarca? Kratki odgovor: Popriličan Dugi odgovor: Popriličan, ali ne koliko bi ti se činilo na prvi pogled Visinu nije moguće mijenjati ili trenirati poput mišića. Ona je čista genetska lutrija i ako je nisi dobio, više sreće drugi put. Višak visine (naravno, osim divova) neće smetati toliko koliko manjak. Osim što pomaže dominantnosti, auru "opasnog tipa" je puno lakše isključiti pomoću malo Beta akcija, nego je izgraditi ako je nemaš. Naravno, iako se zbog te nepravde može tugovati, može se jednako tako prigrliti staru molitvu: "Bože, daj mi snage da promijenim stvari koje mogu, strpljenja da prihvatim stvari koje ne mogu, i mudrosti da vidim razliku." Konzervativna ocjena na testu je da je visina bitna. Za naše prilike je čak i bitnija, jer, osim što su naše žene među najvišima na svijetu, i prosječna razlika između njih i muškaraca (isto pri vrhu) je jedna od najviših, gotovo 15 cm. Dodajmo na to popularnost ogromnih štikli (ne, nemam nešto posebno protiv običnih), i visina postaje prilično važna. Kao šlag na tortu dolazi prilična amerikaniziranost (i.e. plitkost i razmaženost) našeg društva i vidimo da, za nekoga tko ima problem s visinom, seksualno tržište izgleda prilično okrutno. On je malen. Za velikog plaćaš i dostavu. Loša vijest je je da će niskog muškarca, ako ne posjeduje osobine kojima će kompenzirati, često istog trenutka diskvalificirati upravo manjak visine. Mnoge žene će ovo odmah jasno izraziti. "Ne hodam s nekim tko nije barem 5/10/15/20 cm viši od mene" se čuje mnogo češće od obrnutog, iz gore-navedenih razloga. Zatim imamo šale o Napoleonu, pa razne bodljikave izreke kojima se bocka niske muškarce s jendakim intenzitetom kojim se kritizira debele žene. Kada netko to čuje 100 puta za redom, moglo bi ostaviti posljedice na njegovoj psihi, što bi dodatno smanjilo njegovu privlačnost, što bi dovelo do daljnjih odbijanja centriranih na najvidljivijem nedostatku, itd. Vjerujem da na kroz sličnu petlju nastaju oni psihopati koji jednog dana puknu i pobiju 20ak ljudi, ali držimo se teme. (Napomena: ne, ne želim implicirati da niski ljudi imaju veću šansu pobiti druge, samo da konstantni neuspjeh u području X iz percipiranog razloga Y mogu gurnuti psihu u ponor) Dobra vijest je da nije bitno što žene kažu da žele, već što odabiru. U sedlo, kauboju! Čak i najdeluzionalnija žena na svijetu podsvjesno razumije da se ne može držati svih svojih kriterija savršenstva ili će ostati do kraja života sama. Stoga će ti tvoje nesavršenosti biti oproštene, dok god je uzbuđuješ. A to je mnogo širi pojam, koji ti dopušta da mu prilagodiš druge snage koje zasigurno posjeduješ. Čuo sam u životu dovoljno izjava tipa "S tobom se osjećam/ne osjećam tako sigurno" u kontekstima koji nisu imali ni najmanje veze sa sigurnošću/nesigurnošću da mi je postalo jasno da se bolje oko toga ne uzbuđivati. Kad već to spominjemo, iz iskustva sam naučio da prosječne žene mnogo više žude za "vrućim" muškarcima nego što to čine "vruće" žene. Za prosječnu će "vrući" ulov imati i vrijednost statusnog simbola, koji podiže njeno samopouzdanje i potvrđuje njenu vrijednost, dok natprosječna neće osjećati poriv dokazivati se. Naravno, razumijem da nečiji problem s visinom neće nestati preko noći. Ako se baš mora pribjeći i kozmetičkim operacijama, najbolje dvije su uspravno držanje, koje može lako oduzeti 4-5 centimetara nečijoj visini, te cipele s neprimjetnom ekstra podstavom (elevator shoes). Nabildanost (samo ne u "kvadratni oblik") i dobar odabir odjeće će isto uvelike skrenuti pozornost s visine.

- 12:39 - Komentari (40) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.08.2011.

Veze na daljinu

Odgađanje, čekanje, udaljenost, sanjarenje i rizici su, suočimo se s tim, romantični. Veze na daljinu su posebna vrsta životinje i imaju potencijal za izvlačenje i onog najboljeg i najgoreg u čovjeku. Nije slučajno da mnogo epskih priča uključuje neku vrstu veze ne daljinu (ili samo opčaranosti jedne strane). Neka od naj-Beta sranja koja sam napravio u životu dogodila su se upravo u vezama na daljinu, no za njihov kraj nije bila kriva udaljenost, već drugi faktori. "...samo neispunjena ljubav može biti romantična. - Juan Antonio, Vicky Cristina Barcelona" Naravno, veza na daljinu znači da će ljubav ostati neispunjena. Da je tako, nitko ne bi nikada započinjao takve veze. Obećanje posebne, iznimno čvrste ljubavi koja nadvladava udaljenost i izazove je poput droge, i motivira mnoge da pokušaju. Isto tako, i izazovi su mnogo veći nego u normalnoj vezi. Zbog toga su priče o vezama na daljinu tako zamamne - gotovo sve priče o uspjehu takvih veza su tipa "happily ever after", jer će one koji su bili samo između priroda veze na daljinu prije ili poslije gurnuti u ponor prekida. To je razlog zašto se na internetu viđa tako puno slatkih spjevova ljubavi na daljinu koja nadvladava sve - racionalizacija kojima se pokušava nadvladati prirodna činjenica da mnogo takvih veza ne uspijeva. Jednako u ovu kategoriju spadaju i veze koje su počele uživo pa su se jedna ili obje strane premjestile, i veze koje su počele na daljinu. Logika kaže, ako su ovi već počeli na daljinu, neće li im biti lakše nastaviti tako? Da, ali problem održavanja veze na daljinu u srednjem ili dugom roku će jednako napasti obje varijante. Uskoro ćemo doći do njih. Volim reći da, ako u vezi ima istinske topline, nikoga neće biti briga za udaljenost. Ako je nema, ni bliskost je neće spasiti. To je romantični, pojednostavljeni pogled na stvari. Biološka, intenzivna zaljubljenost (znaš, onaj iskonski osjećaj kada osjećaš da ti zastaje dah od pogleda na drugu osobu) ima ograničeni rok trajanja. U dugom roku, drugi faktori će biti oni koji će ojačati ili slomiti vezu, i produžiti ili skratiti njen vijek trajanja. - Koliko ste kompatibilni u životu i životnim stilovima, a ne samo fizički? Velik dio komunikacije se zasniva na jeziku tijela i, još važnije, dodiru. Shvati da je veza na daljinu skalpel koji će amputirati svu vašu fizičku kompatibilnost (popularno: kemija). Kada budete pričali, hoćete li imati o čemu pričati i hoće li vas istinski zanimati kako izgleda daleki život ovog drugog? Ako ovaj dio nije ispunjen, veza će teško preživjeti do prvog ponovnog susreta. - Kakva su vaša očekivanja o bliskosti? Ako je jedno od vas priljepak, a drugo želi samostalnost pod svaku cijenu i ne vidi zašto bi se čuli svaki dan, veza neće dobro raditi. Ako jedno usrećuje svakih dva tjedna primiti slatki i pomno odabran dar, a drugome je to gnjavaža, netko će živjeti u boli. I naravno, ako se jedna strana iznenada ne želi čuti tako često/toplo, jasno je da postoji ozbiljan problem. Ako osjećaš problem, ne dopusti da se vuče, već ga odmah spomeni. Bonus: noderne tehnologije tipa Skype vam olakšavaju približavanje, tako da nema baš puno izgovora za "udaljenost", i nema potrebe za velikim novcima. - Je li jasno definirano kada ćete se ponovno vidjeti? "Možda" i "čim stignemo" su recept za katastrofu. Ovo ne mora biti točan datum, ali mora biti nešto jasno definirano (za školske praznike, čim uštedimo, što će biti za oko 2 mjeseca, sljedećeg ljeta...). Također, što je veća udaljenost to je teže. Split-Zagreb će biti lakša veza od one Zagreb-Pariz, koje će biti lakša od one Zagreb-Los Angeles. Sa sve većom udaljenosti, sve je teže i rjeđe viđanje uživo. Bonus: ako preživite do ponovnog susreta, duga razdvojenost će vaše vrijeme zajedno učiniti fizički nezasitnim. Uživajte. (Ne, ovo nije prikladan način za putovanje do tvoje ljubavi) - Jeste li jedno ili oboje ljubomorni i posesivni? Ako sve ide dobro, čujete se često i osjećate toplinu, a netko će se svejedno pitati što druga strana radi i zamišljati kako se ljubi s nekim trećim, veza na daljinu nije za vas. I možete li izdržati period samoće bez da skočite u krilo nekome drugome? Naravno, ako postoje problemi i hladnoća, to je druga stvar, no činjenica je da će veza na daljinu amplificirati probleme s ljubomorom 1000 puta. Ako postoji i najmanja šansa da radite debilizme i ostavljate glupe poruke poput ove, nemojte se truditi. Bonus: ako se dogodi nešto loše i veza se prekine, barem vas neće cijeli vaš grad podsjećati jedno na drugog. - Vidite li se skupa u budućnosti? Možete li zamisliti da će se, ako sve bude dobro išlo, na kraju jedna strana preseliti kod druge? Ovaj faktor čini veze na daljinu sličnijima braku. Rijetki su ljudi koji bi bili zadovoljni s time da puno godina ili cijeli život budu u vezi na daljinu i prirodno je očekivati da ćete jednog dana ukloniti udaljenost iz vašeg odnosa. Zbog toga veza na daljinu uvijek ima veća očekivanja od obične. Naravno, neki će svejedno biti kreteni i upotrijebiti vezu na daljinu samo za držanje druge strane u rezervi dok doma imaju nekog drugog. Kao i sve u ljubavi, ne spetljati se s nekim za koga je očito da će se igrati tobom bi trebala biti stvar zdravog razuma.

- 10:48 - Komentari (32) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.08.2011.

Je li kavalirstvo mrtvo? (Dio 2 - Modernizam)

U prošlom dijelu sam pisao o počecima kavalirstva i jednom od najpoznatijih primjera iz ne-tako-daleke povijesti. Iako je taj čin kavalirstva bio popraćen zvižducima i podrugivanjem tadašnjeg pokreta sufražetkinja, od kojih su neke tvrdile da im to ne treba, a neke da je to jednostavno dužnost muškarca, a ne nešto posebno, javnost ih je popljuvala. New York Times je poslije nesreće imao nekoliko naslovnica tipa "Skandalozno sramoćenje žrtava Titanica". Većina javnosti se usprotivila blaćenju kavalirstva, te je podignut sljedeći spomenik u jednom parku u Washingtonu: I tako je završila jedna od tužnih priča 20. stoljeća. 100 godina kasnije, negdje u zapadnom svijetu... Danas je jednako tipično vidjeti žene kako se žale na manjak kavalirstva, kao i žene koje se žale na višak kavalirstva. Muškarci, kada bi ih zaustavili na ulici i pitali kakve kavalirske stvari rade svakog dana, morali bi se dobro zamisliti. Za većinu je kavalirstvo postala nekakva riječ koju svi znaju i citiraju, ali nikoga baš ne zanima što ona sadržava. Pa začuđujuće, i u današnjem društvu i dalje postoji dosta kavalirstva, no ono je postalo ne-osobno i u krizi. Umjesto moralno relevantne stvari, svakim trenutkom postaje sve više nekakva tričarija kojom se ljudi nabacuju. Da bi vidjeli koji su problemi s kavalirstvom u modernom dobu, moramo se vratiti na početak. Kavalirstvo počiva na sljedećim pretpostavkama: 1. Moralno odobravanje je logičan rezultat kavalirstva. U najboljem slučaju odmah, a u najgorem pred Božjim sudom, čin kavalirstva je nešto što će drugi odobravati i slaviti. Budući da je skromnost također jedna od vrlina kavalirstva, vitez se ne bi smio umisliti, no razumno očekuje pohvale za svoja dobra djela, a ne poniženje. 2. Kavalirstvo dolazi iz pozicije snage. Vitezovi su bili najjači ratnici starog doba i visokog društveno-ekonomskog statusa. Da su htjeli, mogli su živjeti prilično zle živote (neki i jesu, naravno). Njegov plemeniti čin je graciozan zbog njegove stvarne sposobnosti da učini drugačije. U temelju kavalirstva leži pretpostavka da jaki pomažu, a ne dominiraju slabijima - i da iako mogu drugačije, daruju pomoć, milost i poštovanje. Društvo gdje snažni tiraniziraju slabe je rugoba (primjer: Afganistan, Sudan). Istodobno, nemojmo miješati pojmove "vitez" i "kavalir". Vitezovi nisu činili više od 1% populacije i nisu sami po sebi slijedili nikakav moralni kod (pogotovo ne o odnosu prema ženama), dok je kavalirstvo bilo rašireno u gotovo cijelom društvu. 3. Primatelji kavalirstva zaslužuju to svojim moralnim osobinama. Oni kojima vitez pomaže su pošteni, moralno čisti, i vjerni. Sa svojim djelima kavalirstva, teži pomoći njima i dobiti njihovo odobravanje zato što smatra da su svojom skromnošću i moralnošću iznad njega. Ako se za njih žrtvuje, osjeća se kao da se žrtvovao za nešto što je bilo vrijedno braniti. Sve 3 pretpostavke su danas pogažene. Kod prve, kavalirstvo više nema društveni status koji je nekada imalo. U najboljem slučaju, stari akt kavalirstva bi danas bio protumačen kao dosadan. U najgorem slučaju, bio bi ismijan kao "slabić", "mekušac" ili čak "manipulator". Da bi kavalirstvo danas imalo pozitivan efekt, potrebne su vrlo specifične osobe u specifičnim okolnostima, što se rijetko događa. Druga stavka je riješena time što su ostvarena prava koja su razni pokreti gurali kroz 20. stoljeće.Čujemo optužbe o "staklenom stropu" s kojim se žene suočavaju na radnim mjestima, ali to je manje više to*. Kavalirstvo je ili legalizirano u obvezu ili nestalo. Po svim zakonima i ljudskim pravima, oba spola su konačno izjednačena, dapače ponegdje postoji i pozitivna diskrimacija, kao u slučaju razvoda, alimentacije i dodjele skrbništva nad djetetom. (Nekoliko inspirativnih priča i pričica o toj temi) * = barem u zapadnim zemljama, uključujući i našu E sad, nemojte krivo shvatiti zamjerke liberalizaciji i feminizmu. Apsolutno sam za to da žena sama odlučuje hoće li i što raditi, hoće li i koliko imati djece, hoće li se udavati i za koga, itd. Ali sve ove društvene promjene su, u činjenju spolova jednakim, istovremeno učinile kavalirstvo nepotrebnim. Onog trenutka kada se kavalirstvo pretvorilo u obvezu, izgubilo je svoj "slobodni" dio. Prava su se izravnala, a s njima i obveze. Treća stavka je potonula najdublje. S transparetnošću o odnosima između spolova, više nema mjesta romansiranim iluzijama. Mediji, istraživanja, blogovi, svi pršte od otkrivenih nezgodnih detalja. Već i sama činjenica da ubojice dobivaju ljubavna pisma bi trebala biti alarm svakome tko se premišlja ima li ljepši spol neku urođenu osobinu kojom zaslužuje da mu pridrži vrata. Negdje na putu emancipacije, zauvijek je izgubljena "ženska mistika". Ne mogu se sjetiti da poznajem neku koja bi odgovarala opisu pod 3. Ako i bi, ne bih se zavaravao da je to jer je žena, već jer je čovjek. Gdje to danas ostavlja kavalirstvo? Negdje između čudnovatosti i izolirane pojave. Jednog kontrastnog manevra u arsenalu Igre, ako se primjeni na način koji odgovara modernim okolnostima (tip: 1 kretenski čin + 1 kavalirski čin > 3 kavalirska čina). Zanimljivosti o kojoj se može pričati s prijateljima. I to je to. Netko bi pomislio da će u odsustvu kavalirstva biti seksualno pogodno biti jedan od rijetkih preostalih, ali manjak je samo odraz potražnje. Da je to donosilo pluseve, do manjka ne bi ni došlo. Na pogrebu kavalirstva ne treba biti nikakve gorčine. Imalo je svoje doba, i to doba je prošlo. Ipak, vjerujem da bi se muškarci s Titanica zaprepastili da im je netko rekao koliko će malo vremena trebati da se izgube ideali za koje su dali živote.

- 19:14 - Komentari (26) - Isprintaj - #

Je li kavalirstvo mrtvo? (Dio 1 - Titanic)

Kavalirstvo je koncept koji je uvijek postojao u nekom obliku, ali je dosegao zrelost u srednjem vijeku, oko 12. st. Tri osnovna područja kavalirstva bavila su se: - Obvezama prema domovini i braći Kršćanima (milost, skromnost, zaštita slabih, pomaganje drugima bez obzira na status, etc) - Obvezama prema Bogu (Bog ima veći autoritet od feudalnog gospodara, služba dobru, vjera) - Obvezama prema ženama (Vitezova je obveza služiti damama, a posebno svojoj odabranoj dami, načini iskazivanja ljubavi i divljenja, kao npr. Sir Lancelot i Guinevere, ili Tristan i Izolda) U četrnaestom stoljeću, koncept se redefiniran kako se ne bi odnosio samo na vitezove, već i na sve muškarce. Buržoazija je također počela proučavati manire i filozofiju "gentlemana". Kavalirstvo je prestalo biti imitacija starih ideala (baziranih na Rimu) i postalo opći kod ponašanja. U jednom ili drugom obliku, kavalirstvo je u nekim aspektima nastavilo snažno postojati sve do danas, a pogotovo u Viktorijanskoj eri. Meni najdraži primjer kavalirstva na djelu je tragično potapanje Titanica 1912., kada je kavalirstvo "žene i djeca prvi" rezultiralo spašavanjem velike većine svih žena i djece s tonućeg broda, a tek malog broja muškaraca. Također: potapanje HMS Birkenheada 1852. Jednostavno rečeno, ako si na Titanicu bio muško, nisi imao sreće. Od svih putnika, spašeno je 74% svih žena, 52% sve djece, a tek 20% svih muškaraca. Iako su postojale i klasne razlike, nastale su više iz praktičnih razloga (nemogućnost brzog dolaska na palubu iz najdubljih kabina na brodu) nego elitizma, kako se ponekad pokušava prikazati. Uistinu, čak i žene i djeca iz treće klase su imale gotovo 50% veću šansu za preživljavanje nego muškarci prve i druge klase. Kapetan Edward Smith je također galantno potonuo sa svojim brodom. Ove stope preživljavanja nisu nastale slučajno. Feministikinje se ponekad žale da su u to doba muškarci bili privilegirani, a kavalirstvo je bila samo ceremonija. No kada imaš 1000 (točnije, 1690) muškaraca u smrtnoj opasnosti na brodu koji tone, očekuje se kaos i brutalna borba za preživljavanje (sjetite se stampeda na koncertima kada netko poviče "vatra!"). Teško je pojmiti snagu volje koja je potrebna za to da prihvatiš smrt (koju bi mogao izbjeći jednostavnim naguravanjem) i dobrovoljno ustupiš mjesto drugome. Posada je to regulirala, a putnici prihvaćali. Ovo je vjerojatno bio najsjajniji trenutak kavalirstva u povijesti. (Ironično, politika "žene i djeca prvi" je rezultirala većim ukupnim gubicima nego da se za svaku ukrcavao i po jedan muškarac. U tom slučaju bi bile spašene sve žene i djeca i još 550 (33%) muškaraca. Dolazilo je do zastoja jer su se obitelji razdvajale i opraštale, a neke obitelji su se bojale same ući u škripavu mašineriju, tako da neki čamci nisu bili napunjeni do vrha.) Ovoj temi pristupam s podvojenim osjećajima. Odgojen sam, kao i većina ljudi, tako da barem poznajem ako ne već prakticiram kavalirstvo. Biti ljubazan prema drugima i instinktivno očekivati isto mi dolazi prirodno. Vjerujem u koncept časti, u "prema drugima budi onakav kakav bi htio da budu prema tebi". Pa ipak, sve to ne može poreći da su se neke stvari promijenile, a s time i temeljne postavke na kojima bi trebalo ležati moderno kavalirstvo. O tome više saznajte u sljedećem postu (update: evo ga). Do tada preporučam s ove dvije knjige o kavalirstvu u prošlosti, pisane bez modernih tendencija. A Knight's Own Book of Chivalry (The Middle Ages Series) The Compleat Gentleman: The Modern Man's Guide to Chivalry

- 11:17 - Komentari (24) - Isprintaj - #

srijeda, 24.08.2011.

Upute korisnicima

Ako imate temu o kojoj biste voljeli da napišem više, slobodno je spomenite u komentarima ili pošaljite na: ignissblog (na) yahoo.com Molim sve koji mi se obraćaju da, kada pišu o svojoj želji, problemu ili savjetu, da napišu i sljedeće: a) smijem li o dotičnom problemu detaljnije pisati na blogu (ako mi se učini kao zanimljiva tema) i ako da, b) trebam li izmjeniti ili sakriti bilo kakve osobne podatke (imena/lokacije). Uštedit će mi dosta vremena da ne moram individualno loviti ljude za dozvole. Hvala i ugodan dan! EDIT: Pogledajte na desno za promijenjenu politiku: slanjem svog problema prihvaćate mogućnost da ga prezentiram na blogu, naravno anonimno i bez ikakvih osobnih detalja. Ukoliko stvarno ne želite to, samo mi napišite i poštovat ću vaše mišljenje. Obvezni sadržaj za trollove: p.s. S novim interfaceom na kojemu se članci na naslovnici nalaze negdje u dubinama, i ostaju tamo samo jedan dan, po prvi put link na Dnevnik.hr i Zadovoljna.hr znači više od pojave na Blog.hr. Zašto, Blože, zašto?

- 11:54 - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 23.08.2011.

Zgodna konobarica!" (Upadi u ugostiteljskom sektoru)

Poslije pisanja o upadima, jedna tema za koju se tijekom vremena skupio interes je - kako upasti ženi koja je na radnom mjestu? To će većinom biti kafić, trgovina, kladionica, dijeljenje letaka, i sl. Kao i kod bilo kojeg hladnog upada, prijeći preko straha od prilaska će biti veliki problem. Znam vrlo malo muškaraca koje već sama pomisao neće paralizirati, a okolina povezana s ovakvim upadom im neće nimalo pomoći. Najveći problem je mogućnost publike, koja će dokrajčiti dobar dio i one manjine koja bi uopće počela razgovor s nepoznatom ženom (pitanje 21). Zatim postoje ometanja, buka, neprikladnost situacije, činjenica da joj svaki čas netko upada i, naravno, samo pitanje hoće li njena reakcija biti dobra zbog toga što je upad dobar ili zbog toga što mora biti ljubazna prema kupcima. Otvaranje ne mora biti posebno ekscentrično iako, što je užurbanija situacija, to imaš manje vremena i više trebaš materijal velikog kalibra, kao dvosmislene komplimente. Već i običan komentar o tome kako nema puno ljudi će poslužiti, nakon čega možeš personalizirati razgovor (recimo, što radi u tim satima kad nema prometa). Bilo što osobno će biti bolje od tipične poslovne transakcije (da, hvala, molim... dosadno) Najbolje prilike javljaju se u tihim mjestima, gdje recimo ona radi opuštenu smjenu bez puno posla. Osobno, ne bih upadao ženi koja se čini vrlo užurbana, u vrlo zaposlenom mjestu, ako je iza mene je red itd. Društveni pritisak ("flertujem s nekim tipom dok me svi gledaju, aaaaa!") i manjak vremena za stvaranje dojma (prisiljena je prihvatiti ili odbiti te čisto po prvom dojmu koji, ako ne izgledaš kao model, vjerojatno neće biti dovoljan) brzo će dokrajčiti tvoju karijeru. Iz ovih razloga upade ženama na radnom mjestu svrstavam u zgodnu zanimaciju kada se ukaže prilika, a ne nešto što bi trebalo ciljano raditi. Problemi tu ne prestaju. Čak i u tihim, manje posjećenim mjestima, opet će ona morati povremeno raditi nešto drugo, što će učiniti razgovor isprekidanim i manje prirodnim. Teško je pronaći ravnotežu između razgovora i stalkanja (što ako neko ometanje potraje, hoćeš li ostati i čekati? Pomaže ako se imaš baviti nečim svojim). Ako nakon 10ak minuta (podložno tome kako teče razgovor i koliko je ometanja) osjećaš da dobro reagira na upad, istakni da bi volio pričati s njom bez prekida i pozovi je da se negdje poslije nađete ili da razmijenite brojeve. Priča li s tobom zato što joj je to zadatak, ili zato što joj se sviđaš, također nije lako reći. Najprirodnije je da tijekom ili odmah nakon kupovine toga što inače kupuješ otvoriš razgovor i vidiš kamo će te odvesti. Osobne teme su dobar test - ako na nešto što nema veze s poslom odgovara samo s "da", "ne" i "ništa", nije zainteresirana. Prihvati od**b i produži. Ne brini se ako budeš ljubazno odbijen. Čak i ako si iznimno šarmantan, opet su dobre šanse da ne uspije. Zamisli to ovako: upadneš desetero žena. Od toga četiri-pet imaju momka/muža. Jedna je loše volje jer joj je taj dan poplavila kupaonica i nije se stigla našminkati. Za dvije jednostavno "nisi njen tip" (zapamti, ona si to može priuštiti). To ostavlja samo dvije-tri koje će pozitivno reagirati. Nemoj na to gledati kao na rulet u kojem vjerojatno nećeš uspjeti, već kao na nešto što te ništa ne košta, trening samopouzdanja, zabavu i potencijal za lijepe stvari. Kao i uvijek, bit će ti od pomoći postaviti okvir tako da joj svojim upadom činiš uslugu i donosiš nešto zanimljivo u njen dan. I to i jaja od čelika. Hej, čak i ako ne uspiješ i ispadne da si samo nešto sitno kupio, barem si povećao BDP Oznake: upad, rana igra, dvostruki kompliment, konobarica, zaključivanje

- 11:15 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.08.2011.

Razmaženost

Kada pišem o raspadu seksualnog tržišta, više sam sklon za to kriviti žene jer su one te koje biraju i muškarci će se samo prilagoditi njihovim ukusima. S velikom moći dolazi velika odgovornost. No danas govorim o univerzalnom problemu: razmaženosti. Od ovoga jednako pate oba spola: žene očekuju da s prosječnim izgledom i osobnošću zaslužuju princa na bijelom konju, (visokog, crnog, bogatog, poznatog, educiranog). Muškarci očekuju da im je dovoljno zarađivati 200 000 kn godišnje, staviti novčanik na šank, i modeli (mladi i očuvani samo za njih, naravno) će im odmah padati s neba. Realno sagledati situaciju, postaviti si ciljeve, uložiti napor u promjenu, bila to naporna tjelovježba ili razvijanje karizme, više nije norma. Veze se baziraju isključivo na fizičkoj privlačnosti i "traju dok traju". Problemi u vezama se rješavaju tuljenjem i dramom umjesto razgovorom i kompromisom. Stopa razvoda raste jer, eto, lakše je potpisati papir nego prije vjenčanja dobro razmisliti o kvaliteti druge osobe ili u braku raditi prilagodbe. Isprazna pop-kultura pretvara ljubav u instant juhu iz vrećice, dostupnu svima i obezvrijeđenu za sve. Nećemo niti nabrajati sve probleme koje sve veća razmaženost donosi u drugim područjima, od zdravlja (liječimo loše životne navike pilulama) pa do politike (birači kao stoka očekuju instant rješenja i ne da im se educirati ni trunku više od "svi su oni isti") Ukratko, razmaženost je kao rak društva. Teško je reći odakle je došao, ali svi znamo kamo vodi. Ako očekujete sada nešto inspirativno, prevarili ste se. Ja sam promatrač, ne ratnik. Društvene promjene ne može zaustaviti samo jedan pojedinac i uzaludno je pokušavati. Društvene promjene su poput plime i oseke, koje dolaze i odlaze, a kada se povuku, za njima ostaju oni koji su znali da za koji se kamen treba uhvatiti (a ponekad čak ni oni).

- 12:19 - Komentari (23) - Isprintaj - #

subota, 20.08.2011.

Projekcija

Svaki mjesec se u nekom ženskom časopisu pojavljujje i obavezan članak s naslovom tipa "kako ga zavesti", koji zatrpava čitateljstvo hrpom ne-štetnih ali i ne baš korisnih savjeta. Moji omiljeni: - Budi samopouzdana. Neškodljivo, ali prilično irelevantno. Želim da žena bude samopouzdana toliko da nije baš uvijek zalijepljena za mene i da ne radi dramu i plač oko toga volim li je ako joj to ne kažem svaki dan, ali to je otprilike to. Je li dalje od toga, kao prosječan čovjek sa svojim nadama i strahovima, ili vrlo sigurna u sebe, sasvim mi je svejedno. i - Manevri toplo-hladno. Ne odgovaraj odmah na poruke. Ne javljaj se prvi put kad te zove. Ne budi dostupna. Otkaži spoj iako možeš doći. Nakon prvog spoja ne idi na drugi prije sljedećeg tjedna. Ne javljaj se nakon seksa. Teorija iza ovoga je da će muškarac koji doživi toplo-hladno više razmišljati o tebi, zbog čega će se više zaljubiti. Ne, ni meni se ne čini tako privlačno Ako se radi o Alfi, poželjnom "komadu" kakvog većina želi, njega neće impresionirati takvo ponašanje jer ima druge opcije. Vjerojatnije će reći nešto tipa "Ona nema vremena za mene no u redu je, zato druge imaju. Sljedeća!" Ako se i javi poslije, vjerojatno će te mentalno degradirati u kategoriju "nepouzdanih" i ponašati se shodno (i.e. varati te). Ako s radi o Beti, prosječnom dobrom momku, da, mislit će više na tebe. Ali na kakav način? Kako je jedan bloger pisao nedavno, muškarci reagiraju na hladnoću i probleme tako da neko vrijeme skupljaju paru, i onda puknu i prekinu. To što ga držiš na udaljenosti ga može samo otjerati i približiti ponoru "nemam šanse s njom" i očajnom prekidu. Ili će se dogoditi drukčije, i pomislit će da ti se ne sviđa i da može to riješiti samo s još izljeva ljubavi, stalkanjem, i bivanjem tvojim robom. Budući da su žene privučene muškosti i samopouzdanju, a ne priljepcima, ovo je kao trovanje izvora iz kojeg piješ. Sve ove tehnike nemaju baš puno utjecaja na muškarce, zbog čega se kaže da ženama nije dostupna Igra per se. Na svu sreću, te iste tehnike briljantno rade na ženama. Kad muškarac ne trči za njom, okretanje uloga spolova ga čini još boljim ulovom i podiže njegovu vrijednost. Što ako ima neku drugu? Preselekcija! Dvosmisleni komplimenti, koji su potrebni kako bi se privuklo interes žene zatrpane ulagivanjem, nemaju isti efekt na muškarce. On bi radije da mu kažeš da ti se sviđaju njegove oči, nego da ga zezaš s tim nosi li možda obojene leće. Dio tehnika zavođenja dolazi iz muškosti, dio iz evolucijske analize, a dio iz razumijevanja suprotnog spola. Kada sam pisao svoj napopularniji post "kako vratiti bivšu", dobio sam komentar o tome kako preporučam nešto što bi žena napravila. Nije bez vraga da u svakom igraču ima i malo ženskog dodira (ne, ne mislim na gay način... perverznjaci).

- 09:41 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 19.08.2011.

Što muškarci misle o šminki

Svake milisekunde, jedna žena u svijetu petlja po svojoj torbici sa kozmetikom, u kupaonici ili vani. Zažarenim pogledom promatra ruž za usne ili labello s okusom planinsko-prirodne-limunom-aromatizirane mente, otvara ga i prinosi usnama. Zatim provjerava sljedeće detalje: je li puder na mjestu, i daje li dojam previše ili premalo rumenila? Što je s onom aknom koju je jučer primjetila na desnom obrazu? Jesu li trepavice dovoljno duge i crne? Naposljetku se provjerava u malom osobnom ogledalu i kima glavom, zadovoljna postignutim efektom. Koliki je zapravo taj efekt? Kratki odgovor: prilično mali, ali svejedno bitan Dugi odgovor: Dobra šminka može znatno naglasiti ljepotu, iz prosječne u lijepu i iz lijepe u "wow", kao što vidimo svaki dan u filmovima, magazinima i drugdje. Još bolje, društveno je prihvaćena. Ukusna šminka se prihvaća i očekuje jer se od žena očekuje da održavaju ili poboljšavaju svoj izgled na sve moguće načine, i nitko ne gleda na nju kao nešto negativno, kao što bi recimo gledali na muškarca koji bi hodao uokolo sa smotanom čarapom u hlačama. Zatim, žena koja se lijepo našminkala se osjeća samopouzdanije. Iako to za muškarce nije previše bitno, ona će se ugodnije osjećati pa se isplati. Nažalost, postoje i dva problema. Prvo, efekt šminke je ograničen. Šminka više naglašava postojeće nego što daje nešto novo. A budući da se u nekom trenutku moraš naći i bez šminke, taj kontrast dodatno smanjuje efekt. Ne želiš biti žena iz tipične muške priče da se šokirao kada se ujutro probudio s njom i prestrašio se lica kojeg je vidio. Stoga, preporučam konzervativnu uporabu. Nešto za čuvanje usana zdravim i ne-ispucalim? Da. Napadno crveni ruž? Ne. Hidratantno mlijeko za kožu? Da. Puder koji će zamaskirati nezgodnu nečistoću kože? Da. Toliko pudera da se u vrućini cijedi niz tebe? Ne. Ako te netko sljedeći dan ne bi prepoznao, šminke je previše. Ovo je zdrav razum. Nažalost, zdrav razum i nije baš toliko raširen koliko se misli. Svaku večer viđam istinski lijepe žene, prekrasnih lica i zavodljivih tijela koja već na prvi pogled pozivaju na prilazak i upoznavanje, uništenih zbog loše i pretjerane šminke i loše mode. Na twitteru sam nedavno linkao ove genijalce iz jedne danske modne agencije, koji čine fantastičan primjer svega što ne treba raditi. Ukratko, viđam svjetlucave, napadne i krvavo-crvene ruževe na ženama koje su iz nekog razloga odlučile da je biti vampir popularno. Viđam frizuru unakaženu svim mogućim "spikey" oblicima osim normalne privlačne ravne, valovite ili kovrčave kose s kojom smo rođeni. Vidim naslage pudera ispod kojih moje oko, istrenirano evolucijom, odmah prepoznaje da to nije prirodna koža. Vidim loš odabir odjeće, od mrežastih/svjetlucavih hulahopki i štikli/čizama s ničim sve do pojasa. Vidim gigantske, redikulozne grudi s plastičnih operacija i salona za tamnjenje. Vidim crne trepavice koje naglašeno strše poput bodeža, i ogromne, slonovske naušnice, lance i ogrlice koji kao da su došli iz talionice metala. Te žene su, u pokušaju da se poljepšaju, same sebe sabotirale. Nemoj biti takva žena. Sjeti se da je manje više i da šminka može imati značajan pozitivan efekt, no još veći negativan. Moj osobni pogled? Priličan sam naturalist, i draže mi je manje šminke nego više. Također, za razliku od većine, ne volim visoke pete, jer ih smatram nečim lažnim i nametnutim od površnog društva da bude umjetan seksualni simbol, slično veličini penisa. A šminka za muškarce? Budući da su čistoća lica, usne i trepavice samo mali dio privlačnosti njegovog lica, a njegova fizička privlačnost je samo mali dio ukupne privlačnosti, vjerujem da se o tome ne trebaju brinuti osim iz čisto zdravstvenih razloga. Oznake: šminka, ljepota

- 10:06 - Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 17.08.2011.

Kakav je osjećaj biti zgodna žena

Jednom davno, kada sam živio "najbolje doba u životu" u studentskom domu, počeo sam se baviti okultnim znanostima. Astrologija, tarot, numerologija, simbolizam, sve što možete zamisliti, proučavao sam sa uzbuđenjem psa u doba parenja. S vremenom me to prošlo, ne zato što nije bilo zabavno, već zato što jednostavno nisam vjerovao u to. Ostala mi je samo jedna okultna znanost koju sam smatrao vjerodostojnom, i kojoj sam se posvetio: čitanje dlanova. S vremenom sam postao vrlo dobar u svojoj odabranoj vještini, sposoban da u kratkom čitanju saznam sve. Znao sam svaku crticu i nabor na ruci, i s empatijom koja je oduševljala publiku, izvlačio na svijetlo dana najdublje tajne subjekata. Čitani su se kleli da imam telepatske sposobnosti, na što sam ja uvijek odmahivao glavom i smiješio se: što se magija čini jednostavnijom, to je veće poštovanje prema magu. Neko vrijeme sam se zabavljao održavajući i plaćene seanse, ali zaključio sam da će moj dar biti pokvaren ako ga budem koristio za novac, poput baba vračara koje kažu svakome da će "imati dvoje djece" (demografski prosjek) i "osjetiti istinsku sreću" (svatko je sretan barem jednom u životu). Svejedno, nastavio sam se baviti besplatnim čitanjima, i moja popularnost je rasla. (Usput: bilo kakva vrsta nadnaravnih/mističnih sposobnosti je magnet za žene, ali to ste već znali) Jedne večeri, kada se u kuhinji spremao veliki party na koji je trebalo doći pola grada, sjedio sam u sobi i odmarao se igrajući neku kompjutersku igru. Kada je pao mrak, istuširao sam se, obukao nešto po mjeri i odagnao blesave misli koje su mi se rojile po glavi. Party je isprva tekao normalno. Uistinu je došla masa ljudi, raspoređena po cijelom domu, i atmosfera je bila dobra. Moji prijatelji su se vrzmali među desecima nepoznatih i vladala je živost. Nije dugo potrajalo dok jedna moja prijateljica nije, upoznavajući me sa svojom rodicom, spomenula: "Usput, on zna čitati dlanove." "Stvarno???" uskliknula je rodica, zgodna crnka prst viša od mene. Ispružila je ruku s dlanom prema gore prije nego sam se mogao i predstaviti. "Možeš li pročitati moje?" Počašćen pozornošću, pronašao sam prazni stol u kuhinji i posjeo je dijagonalno od sebe. Čitanje joj se svidjelo i bio sam prilično precizan, tako da bi me svaki čas prekinula s nečim tipa "ne mogu vjerovati da sve to znaš!". Malo mi je ometalo koncentraciju to što sam razmišljao kako bi bilo lijepo poslije je odvesti negdje u šetnju da vidimo odgovaramo li jedno drugome, no usredotočio sam se na njen dlan. Nije potrajalo dugo dok nas netko nije ugledao. "Hej, to je vještac!" Nasmijao se i pljesnuo rukama. "Čuo sam za tebe. Možeš li i meni čitati?" Kimnuo sam glavom. "Naravno, samo da s ovim završim." Nakon još par minuta, okrenuo sam se njemu. Dotle je crnka ispričala nekome o avanturi koju je doživjela i vratila se s još dvije prijateljice. "Moje prijateljice bi isto voljele da im čitaš." Jedna od njih mi je pružila čokoladu koju je imala u ruci. "Evo, uzmi." "Samo tren. Hvala," rekao sam i uzeo čokoladu prije nego se vratim trenutnom klijentu. Netko mi je dobacio zavidan pogled: ova s čokoladom je bila vrlo zgodna. Uskoro se u kuhinji skupila poveća gomila, koja je promatrala što radim i komentirala. Većina komentara je bila pozitivna, no neki su bili i zajedljivi, tipa "svatko može znati te šarlatanske trikove." Ignorirao sam ih i oduševio ove dvije koje su htjele svoje čitanje. Netko je htio da se slikamo. "Vještac! Popij s nama!" Neki tip mi je tutnuo pivu u ruke. "Hvala, poznajemo li s...." Ali tip je već nestao u gomili. Zatim sam nastavio čitati. Sada je već bio stvoren cijeli red koji je čekao da im čitam dlanove. Neka cura mi je ponudila dvadeset kuna da njoj čitam prije svih. Ljubazno sam odbio. Na gornjem katu doma, kako sam shvatio iz mrmora oko mene, netko je počeo na gitari svirati imitaciju beatlesa i gomila se pomalo smanjila. Osjetio sam trunku ljubomore. Tko je taj debil gore koji odvlači pozornost od mene? No ljudi nije nedostajalo. Usred čitanja, još dvije cure su se htjele slikati sa mnom. Jedna od njih, prilično pijana, se privila uz mene i protrljala zaobljeno, čvrsto dupe po mojoj nozi. "Pijemo gore u sobi. Ako hoćeš, dođi kad završiš." Još netko nas je slikao. Nešto ovakvo, samo obrnuto Cura kojoj sam čitao je postala ljubomorna pa sam se vratio njoj, osjećajući se iznenada nekako neinspirirano. Kada sam je htio pitati za broj da ostanemo u kontaktu i poslije čitanja, neka druga se progurala pored nje. Većini nisam uspio saznati više od imena. Neki kojeg nisam nikad vidio me nazvao svojim najboljim prijateljem; kiselo sam se nasmiješio. Pozornost mi je pomalo dosadila. Činilo se da nikome ne značim ništa više od čitanja dlanova i ljudi bi izgubili interes za mene ako sam istupio iz nametnute mi osobnosti i pokušao pokazati nešto drugo. Unatoč tome, s nekim interakcijama sam bio zadovoljan, pogotovo onima gdje je netko rekao da sam vrlo zanimljiv i istinski ga je interesiralo otkad posjedujem tu sposobnost i koliko sam točan. Naposljetku se kuhinja počela prazniti. Iscrpljen od sati koncentracije i stresa, počeo sam odbijati ljude. "Dosta je za večeras. Možemo se dogovoriti za neki drugi put." Većini se to nije dalo, i pokušavali su me nagovoriti da ostanem još i čitam im. Većina je bila razočarana i molila je toliko da sam im popustio i ostao još malo. Neki su se naljutili i otišli. Većina je pijano oteturala iz sobe, zadovoljni s površinom spektakla koji su vidjeli. Dok sam napuštao kuhinju, netko je pokazao prstom na mene. "Hej, Vještac odlazi." Mahnuo sam im i otišao u svoju sobu. Čak i tada, neka grupa cura je pokušala privući moju pozornost kucanjem. Ispričao sam se i zatvorio vrata. Pozornosti može biti i previše. Zamisli kako je biti lijepa žena, koja u takvoj atmosferi živi svaki dan tamo negdje od 15-e pa sve dok je njen izgled očuvan. Gdje god ide, popularna je, ugađa joj se, dobiva komplimente. Svi je žele samo zbog jedne stvari, i nikoga ne zanima njena osobnost. Ona je slatkiš, trofej koji svi hoće imati, a nitko ne želi upoznati. A ako izgled izgubi, opet je samo jedna u masi, i pita se je li joj prije ipak bilo bolje. Oznake: igra, pasivna igra, rana igra, priče sa seksualnog tržišta, priče, žene

- 11:33 - Komentari (18) - Isprintaj - #

utorak, 16.08.2011.

Problem "dobrog dečka"

Svi poznamo stereotipnog "dobrog dečka" (ili dva, ili pet, ili deset). Većina ljudi ga cijeni jer je civiliziran, miran, ljubazan i što već. Brine se za druge, stavlja tuđe potrebe ispred svojih, i privlači ljude nehinjenom dobrotom. Nažalost, ta privlačnost završava na pragu seksualnosti i riječima "ti si tako dobar dečko, ali...". Ukratko, svi žele biti u njegovom društvu, ali nitko ne želi biti s njim. Društvo je na ironičan, gotovo stidljiv način, prepoznalo ovaj problem i ovjekovječilo ga izrekom "Dobri dečki završavaju posljednji (nice guys finish last)". Velik dio populacije, kao i velik dio tipičnih Beta muškaraca, može se opisati upravo na ovaj način. Izuzev tema o varanju, vjerojatno nema osjetljivije stvari za pisanje od problema "dobrog momka", zato što tu najviše dolaze u konflikt biološka realnost i kulturne norme. Konvencionalna mudrost tvrdi da žene traže brižne, ljubazne muškarce koji će se brinuti za njih, ali to je samo pojednostavljenje vrlo složenog seta evolucijskih strategija. Da, u okruženju gdje ženina egzistencija i potomstvo ovise o skrbitelju kojeg odabere, ljubaznost i altruizam će kotirati vrlo visoko na listi kriterija. No stvari su se promijenile, i "dobar momak" više ne kotira tako visoko. U ekonomskom obilju i sigurnosti, najbolja evolucijska strategija više nije pronaći skrbitelja (koji će osigurati da potomstvo preživi u teškim uvjetima), već najprivlačnijeg (tj. najseksi) muškarca na svijetu, čije potomstvo neće imati problema u daljnjem razmnožavanju. U takvim uvjetima, hipergamija će postati dominantan model ponašanja, s katastrofalnim posljedicama za dobrog dečka, koji će biti izguran ili u celibat, ili u vječnu nesigurnost i nestalnost ljubavi, za koju jednostavno nije stvoren. Prije 50 godina, bio bi smatran dobrim ulovom; danas ne. Kao da to nije dosta problema, dobrom dečku se još i predbacuju druge stvari. Vrlo česta racionalizacija je "Dobri dečki su dobri samo zato što žele seks. Bolje je biti s nekim tko iskreno iskazuje svoje želje." Ali, tužna istina je, dobri dečki bi imali mnogo više uspjeha kada bi manipulirali ženama. Reći bilo što potrebno da se domogneš seksa, agresivnost, trikovi, indiferencija, ništa od ovoga ne dolazi prirodno dobrim dečkima. Najveći problem dobrog momka je upravo u iskrenosti, koja graniči sa naivnošću. Tipični dobar momak se ne ponaša tako zato što misli da će tako biti najuspješniji, već zato što je to njegova priroda. To je jednostavno ono što on je. Od rođenja nadalje, od obitelji, društva, medija, filmova i pjesama, učen je pristojnosti, uviđavnosti, požrtvovnosti i dobrodušnosti (barem između spolova). Ako je pitao nekoga za savjet o ljubavi, vjerojatno ga je dočekao dobri stari "samo budi svoj". Zaglavljen je u prvoj fazi muško-ženskih odnosa, vjerovanju da su žene prekrasna, anđeoska bića koja treba obožavati i zaštititi. Vjeruje u srodnu dušu, ljubav na prvi pogled, recitiranje ljubavnih pjesama kao metodu zavođenja, dolazi na spojeve s cvijećem i darovima, idolizira žene koje mu se sviđaju, nalazi u njima izvor sreće, i pati od kroničnog Jednoitisa. Boji se da će agresivnost i iskazivanje seksualnosti uplašiti ženu, i vjeruje da joj treba pokazati da je želi zbog više nego samo njenog tijela. Njegova priroda je da bude "dobar", i prirodno vjeruje da će, ako bude dobar, drugi uzvraćati na isti način. Nažalost, svijet ne funkcionira na taj način. Ukratko, biti dobar momak je lijepo i korisno u mnogim područjima, ali je poput otrova za ljubavni život. Žene poštuju - ne, uzbuđuje ih - muškarac koji poštuje samo sebe. Iz toga nastaju očiti problemi: dobar momak već samom svojom egzistencijom radi obrnuto od gotovo svega onoga što Igra podučava. Zbog istog razloga mu je i tako teško promijeniti se, jer za njega to predstavlja vrlo radikalnu promjenu. Ako si spreman napustiti to stanje, počni s čitanjem ovdje. Oznake: dobar dečko, hipergamija, crvena pilula, odabir partnera

- 12:51 - Komentari (37) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.08.2011.

Kupovanje pića ženama

Svima poznata situacija: "Mogu li ti platiti jedno piće?" Ili "Gospodin vam je platio piće koje želite". Ili "Plati mi piće pa ćemo pričati." Ova navika kupovanja pića ženama, koja je nekada imala svrhu demonstriranja svojih financija, s vremenom se pretvorila u lakrdiju u domeni najgorih upada. Naravno, s promjenom okoline, i rezultati su se drastično promijenili. Danas, na kupovinu pića ženi (ne u kontekstu spoja, već u kontekstu upada i stranca u baru/disku) se gleda kao na loš pokušaj impresioniranja - jer joj nemaš što drugo ponuditi osim novca. U svakom slučaju, čak i žene prosječnog izgleda često uživaju u ovoj vrsti pažnje (u svakom slučaju drastično više od muškaraca, za koje je to nikad). S radošću se sjećam jedne bivše koja me pokušavala činiti ljubomornim pričajući o tome da joj je nekoliko puta u izlascima prišao neki tip koji bi joj platio piće ili čak dva. Ja sam se ponašao kao da mi je svejedno i uživao u polovici pića koju bi mi (ako smo bili skupa vani) donijela. S vremenom se ona okuražila i, umjesto da samo prihvaća pića koja povremeno nalaze put do nje, eskalirala i počela sama prilaziti muškarcima s nečim tipa "hoćeš mi kupiti piće?". Većinom i jesu, u tipičnoj beta nadi da će je to impresionirati. Svejedno, iako mi je to bilo simpatično promatrati, nisam odobravao. Žena ne bi trebala upotrebljavati svoj izgled kao oružje. Što je kultura više zapadna (tj. amerikanizirana), to će kupovanje pića imati manji pozitivni efekt jer ovisi o tome koliko je biti skrbitelj pozitivna uloga. Što je istočnjačkija, gdje muškarci i dalje imaju takvu ulogu u obitelji i društvu, to će efekt biti veći. U našem društvu, koje je nažalost prilično amerikanizirano, efekt je slab. Dapače, ne samo da čin neće polučiti očekivane rezultate, već će se ponekad i dogoditi gore-navedeni slučaj: "Plati mi piće" kao uvjet da uopće pričaš sa ženom. LOL. Ako neka to zatraži od tebe, možeš prihvatiti i nadati se (većinom uzaludno), odbiti s nečim tipa "ne hvala, nisam hodajući novčanik", ili kontrirati s nečim zabavnim tipa "može, ja ću pokriti drugu rundu". Naravno, postoje situacije u kojima će kupovina pića ipak donijeti neke koristi. Ako već dugo pričaš s njom i uspostavio si nekakvu privlačnost, kupovina pića vjerojatno neće biti primljena kao pokušaj impresioniranja, već ono što bi i trebalo biti - pozitivna, skrbiteljska uloga. Ipak, nemoj prenagliti. U većini slučajeva, ako joj kupuješ piće, to bi trebalo biti zato što ti to želiš, ne zato što se to od tebe očekuje. Ako joj ja kupim jedno piće, to većinom nije zato da se pokažem kao skrbitelj, već zato da je s malo alkohola opustim i učinim malo lakšom

- 10:52 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 13.08.2011.

Zabavljena vještina

Unutarnja igra je kombinacija samopouzdanja i pravilnog odnosa prema ženama (bez idoliziranja i jednoitisa). Do ovoga se može doći na razne načine, uključujući "fake it until you make it" - ili hrvatski, vježbu - kao jedan od najpopularnijih. No kada bih morao odabrati samo jedan aspekt unutarnje igre kao najvažniji, onaj koji se najbolje vidi i koji donosi najviše koristi, to bi bila zabavljena vještina. Ako te žena odbije, ne uzbuđuješ se previše jer shvaćaš da je ne možeš prisiliti da bude s tobom. Na dramu, testove i nadjačavanja reagiraš smireno. Hrabro izražavaš ono što želiš i ne osjećaš potrebu dokazivati se i impresionirati je glupostima. Povlačenje i ucjene te uzbuđuju koliko i lagan povjetarac, jer znaš da imaš druge opcije. Ti si nagrada i onaj koji bira. Ukratko, već si vidio sve. Ti si veteran u ljubavi, i posjeduješ vještinu i iskustvo zbog kojih si imun na loše osjećaje. Sve što vidiš i doživiš je za tebe samo - zabavno. Iz tvog snažnog stava teče i takvo ponašanje. Čak i ako nemaš takvog iskustva, moraš pretpostaviti da ga imaš i ponašati se u skladu s tim. Ovaj mentalni sklop će učiniti više za tebe nego bilo kakav genijalni upad. Tvoje samopouzdanje će najbolje doći do izražaja upravo kroz zabavljenu vještinu. Ali, žene mogu osjetiti da ti "glumiš" samopouzdanje! To nikada neće raditi! Da, ponekad. Žene imaju vrlo dobar njuh za luzere, no taj njuh je napravljen za detektiranje akcija, ne za detektiranje mentalnog sklopa. Ne zaboravimo da žene svaki dan rade katastrofalne, pogrešne procjene, kao npr. očiju širokih od ljubavi se vezuju za one koji će ih gotovo 100% prevariti. Žena nije radar. Žena ne zna je li tvoja pozadina Alfa ili Beta, osjećaš li nervozu i kako izgleda tvoj životopis. I naposljetku, što se više ponašaš samopouzdano, bez obzra na to je li to "glumljeno" ili ne, to sve više postaje "stvarni" dio tebe. Mislit će da sam arogantni kreten! Imati zabavljenu vještinu ne znači biti ni arogantan ni kreten. Nešto slično je već spomenuto kod dvostrukih komplimenata - da uvreda nije dvostruki kompliment, nego samo uvreda. Isto tako i zabavljena vještina ne znači aroganciju. U njoj nema apsolutno ničega što bi nekoga trebalo povrijediti.

- 11:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 12.08.2011.

Rjeđi postovi

- 12:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.08.2011.

Tko treba platiti?

Ovo pitanje se često nalazi u onoj grupi osrednjih savjeta, koji nit' smrde nit' mirišu. To nije nešto previše važno, no netko će svejedno nadrobiti stranice i stranice o tome, a čitatelj koji bi se mogao baviti nečim korisnim će se brinuti o tome je li možda trebao konobaru dati 5% ili 10% napojnice. Tko plaća ne gradi privlačnost, ne gradi emocionalnu povezanost, i nema skoro nikakvog efekta. Nekada bi pustiti da žena plati bilo nepojmljivo i dokaz ne-kavalirstva, ali kriteriji su su se promijenili i ta priča više nije toliko bitna. Danas neke žene očekuju da muškarac plati za spoj, a neke ne. Manjinu ideja da muškarac plati vrijeđa (ultra-feministi). I, što bi muškarac trebao napraviti u tim situacijama? Odgovor je, ono što će najbolje proći kod najvećeg mogućeg dijela ženske populacije. Na kraju pića / večere (iako se nadam da nisi išao na večeru), kada treba platiti, reci "u redu je, ja ću" i plati. Većinom će ona prihvatiti, zahvaliti se, i to je to. Ponekad će ona reći da podijelite račun, pa je pusti da to napravi. Ponekad će ona htjeti platiti sve, u kojem slučaju slobodno prihvati i zahvali se. Dok god se od buhe ne radi slon, nikoga nije briga. A što ako ona nudi da će platiti pola kao test kojim će vidjeti jesi li ti pravi kavalir koji ne bi nikada dozvolio da ona plati? Ako bi neka otpisala muškarca zbog toga, ionako ima probleme u glavi i bolje ti je bez nje. Samo ne brini. Nervoza od brige tko će platiti će to učiniti više štete nego samo "pogrešno" plaćanje.

- 09:41 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 10.08.2011.

Vitkija žena čini brak sretnijim

<---- OMEGA Istraživači sa sveučilišta Tenessee predstavljaju rezultate svoje dugogodišnje studije, koji su prilično očiti: brakovi su sretniji kada žena ima manji BMI od svog muža. Sreća je mjerena indeksima zadovoljstva s brakom, mjerenih od strane oba partnera, i BMI-em. Sama činjenica da su muškarci zadovoljniji s vitkim partnericama nije nikakva novost, osim za horde pobornika "ljepota je u oku promatrača" filozofije. No zanimljivo je da se relativno povećanje sreće u braku jednako dijelilo među partnerima - i žene s manjim BMI-em od svojih partnera su bile značajno više zadovoljne brakom, naglasila je prof. Andrea Meltzer. Nažalost, studija ne kaže kolika je bila točna razlika u BMI-u, i što se događalo u slučaju da su oba partnera pretila s minimalnom razlikom. Naravno, prof. Andrea je odmah dodala i politički korektnu bilješku: "Ova studija je bitna jer pokazuje da žene bilo koje veličine mogu biti sretne u svojim vezama s pravim partnerom. Ne znači da moraju biti vitke same po sebi, već vitkije od partnera," rekla je. BMI je samo jedan od faktora koji ima utjecaja na sreću u braku, naravno, ali važan je i ženama i muškarcima.Snažna preferencija vitkosti je obostrana, ne samo zbog estetike i ljepote, već i zbog odabira zdravog partnera. U usporedbi s jednim prošlim istraživanjem koje je pronašlo korelaciju između zadovoljstva i zdravlja partnera, može se povući paralela da, budući da su vitki ljudi u pravilu zdraviji od pretilih, iz te osnovne pretpostavke dolaze i rezultati ove studije. Naravno, objašnjenje koje je prof. Andrea dala nije bilo dovoljno za masu uvrijeđenu samom prepostavkom da je vitkost nešto čemu treba težiti (u SAD-u je preko polovice i žena i muškaraca pretilo ili ekstremno pretilo - mi nismo još došli dotle ali trudimo se). Koncentracija deluzije u komentarima je fascinantna. Meni najdraži: "Ova studija samo pokazuje da muškarci postavljaju veće standarde za žene nego za sebe. Cijeli sistem BMI-a je nepošten i naklonjen "industriji zdravlja" koja bi htjela da sve žene izgledaju anoreksično. Znam mnoge ljude kojima je draže imati većeg partnera." LOL! Drugi komentator(ica) je pokušao prikupiti relativizam iz povijesti; "U 50-im i prije, u Renesansi, teže žene su bile ne samo prihvaćene, već i idolizirane. Leonardo Da Vinci je slikao portrete "krupnih" žena." Mhm. A ja sam predsjednik SAD-a. Na svu sreću, replika je stigla brzo: "To i nije baš tako... znam ponešto o viktorijanskoj i renesansnoj umjetnosti, i iako je istina da mnogi modeli nisu bili tanki kao supermodeli, nisu bili ni prekomjerne težine ni pretili. Na primjer, Boticellijevo "Rođenje venere": Venera je relativno tanka u odnosu na današnju prosječnu američku ženu (koja je pretila). Isto je i s Cranachem, Rodinom i drugima - većina nisu slikali "veće" ili pretile žene. Mona Lisa nije pretila. Čak i Goyina "Gola Maja" bi bila prilično vitka u usporedbi s "težim" ženama danas. Stoga nije istina da su debele žene tada bile idealizirane." Marilyn Monroe se često upotrebljava kao primjer "pozitivne debljine" u 50-im. No kada je njena haljina došla na aukciju, bila je potrebna najmanja lutka veličine 2 (u usporedbi s današnjom prosječnom veličinom 12!) da je se izloži. To je bilo nešto normalno za "debelo doba" Marilyn Monroe, kada je prosječan opseg ženskog struka u SAD-u bio oko 59 cm. Danas je 85 cm. Možda je Marilyn bila mršavica? Ne, većina izloženih haljina kretala se u plus-minus par centimetara od njene.Najdeblji struk na aukciji bio je onaj Mae West, opsega čak 73 cm. U doba kada je nosila izloženu haljinu, imala je 77 godina.

- 12:51 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 09.08.2011.

Stvarno? "Najbolje oružje za zavođenje je - osmijeh?"

T-portal danas donosi jednostavan članak o zavođenju, u kojemu sugerira osmijeh kao glavni alat. Budući da me uvijek hvata smijeh kad čitam takve i slične članke, pretpostavljam da im je uspjelo zavesti me. No, budući da ispod svake jednostavnosti leži dvostruko više tajni, idemo malo pogledati ovaj članak. Za to će nam trebati dva pogleda: Žensko stajalište: budući da je najbliži ženski ekvivalent Igre izgledati pristupačno i pozitivno, sasvim se slažem. Ostati nasmiješena će ti pomoći i učiniti te privlačnijom. Lako je, korisno, i ništa te ne košta. No, bez krokodilskih osmijeha molim! Muško stajalište: osmijeh je delikatna stvar koju treba koristiti liberalno, ali pažljivo. Muškarac koji je nasmiješen odaje dojam da mu je nešto uspjelo u životu, što podiže njegovo koliko drugi smatraju da ima samopouzdanja, i čini ga privlačnijim. Također, na početku upada, prijateljski osmijeh nikada ne škodi kako bi ublažio napetost koju će izazvati nenadan razgovor sa strancem. No iako si velikodušan sa svojim osmijehom na početku, to ne vrijedi i za poslije. Ako se cijelo vrijeme smiješiš, ostavit ćeš dojam da ti je previše drago, kao da ne vjeruješ vlastitoj sreći što pričaš s njom. Veliko ne-ne! Nakon početka razgovora, staloženo lice s povremenim podizanjem obrva i tek tragom smješka će ti pomoći više. Sačuvaj atomsku bombu osmijeha za kad ga uistinu zasluži.

- 19:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.08.2011.

Kako davati komplimente (dvosmisleni kompliment, asteizam, neg)

U mlađim danima, sjećam se zgode kada sam pričao s nekom djevojkom koju sam upoznao preko prijatelja. Bila je godinu starija od mene i vrlo zgodna, duge plave kose i prelijepog lica, zbog kojih sam već na prvi pogled mislio nešto tipa "ne mogu vjerovati da uopće pričam sa mnom, i nisam mogao vjerovati da joj je zabavna neka šala koju sam ispričao. No višak uzbuđenja je došao na naplatu: u jednom treutku, razgovor je zamro, i nad nas se spustila tišina koja je plutala negdje u limbu između ugodne i neugodne. U panici da razbijem tišinu, zagledao sam se u nju kao mačka u far nadolazećeg automobila, trepnuo, i rekao: "Lijepa si." "Hvala." Ona se zbunjeno nasmiješila i premjestila s jedne noge na drugu. Mogao sam i baciti bombu između nas: poslije minute šutnje, nismo više nešto posebno pričali, i kad smo se slučajno vidjeli sljedećeg puta, samo smo se pozdravili. Kompliment nije bio jedina stvar koja je našem odnosu došla glave, ali svakako je odigrao bitnu ulogu. Što ne valja s komplimentima? 1. Komplimenti su istrošeni. Upotrebljavaju se često i previše, iskreno i neiskreno, u dobrim prigodama i lošim prigodama. Skoro svaki bezvezni časopis s ljubavnim savjetima ima nešto o prvom spoju, sa sugestijom "kad je vidiš, reci joj kako sjajno izgleda". Sačuvaj klasične komplimente za kraj, kada je privlačnost jaka i samo se čeka nešto emocionalno što će zaključiti stvar. 2. Bilo tko može reći obični kompliment. "Lijepa si." "Imaš lijepe oči." "Tvoja kosa je prekrasna." BLURGH! Koliko inteligencije treba za takav kompliment? Ne puno. Ako već moraš dati kompliment, učini ga specifičnim. I daj ga na temu nečeg njenogm poput odjevnog detalja, frizure ili tetovaže, a ne nečeg s čime se rodila. Ljudi vole primati komplimente o svojim izborima, ne o svojim darovima. 3. Kompliment ne pridonosi nastavku razgovora. Što očekuješ da će ti netko reći na kompliment, osim "hvala"? Ako na to doda još nešto pozitivno o predmetu komplimenta, izgledat će hvalisavo. Ako doda nešto negativno, izgledat će kao da ima manjak samopouzdanja. Stoga radije neće reći ništa, i bye-bye razgovoru. 4. Lijepa žena ne želi da je hoćeš samo zbog toga. Svi mi želimo biti jedinstvena, posebna pahuljica. Lijepa žena je "lijepa si & C.O." čula već tisućama puta. Ironično, iako dobiva puno više pozornosti od neke prosječne i neugledne, ima puno manje prilike da njen karakter dođe do izražaja, a izbori su zamagljeni u ogromnoj masi pažnje koja se baca na nju, uvijek iz istog razloga. Nemoj biti još jedan luzer koji je pokušava time kupiti. Dobro, kako onda dati klasični kompliment? Rijetko i oprezno, kao u točki 1. A za sve ostale prilike... Dvosmisleni kompliment (tkđ. asteizam, neg (eng.)). Dvosmisleni kompliment je zamotan u neko šire mišljenje, i manje osoban. Indirektno govori isto što i obični, ali na suptilan način zbog kojeg će se napregnuti da protumači kako si to točno mislio, sviđa li ti se taj detalj ili ne, i zašto je ne obasipaš komplimentima kao drugi. Samo jedna upotreba može pokrenuti dosta razgovora. Osim toga je i kvalificira, što podiže tvoju vrijednost. Također je i od svih savjeta u Igri vjerojatno najneshvaćeniji, te miješan s vrijeđanjem. "Ti si kurva" nije asteizam, već uvreda. Najbolje ga je upotrebljavati na ženama koje očekuju običan kompliment jer su navikle da ih se obasipa njima (vidi 4). Ako je ona već sretna što priča s tobom i nema tako veliku vrijednost (ili nije napuhana i umišljena), ne treba ti dvosmisleni kompliment. Primjeri: "Sviđa mi se tvoja haljina. (pauza) Moja prijateljica ima isto takvu." "Tvoja tetovaža je... zanimljiva. Zašto baš to?" "Zašto više nitko ne izlazi u grupama (ako je sama) / sam (ako je u grupi)?" "Imaš tako neobičnu frizuru." "Izgledaš kao netko tko radi/studira (nešto)." Dvosmisleni kompliment također čini dobro otvaranje za upad, ali je vrlo kontekstualan. Sa ženom u razuzdanom klubu, trebat će ti mnogo više nego s nekom vani koja sjedi na klupi.

- 13:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.08.2011.

Maksimizacija privlačnosti (za žene)

Nakon toliko savjeta muškarcima, vrijeme je da se pozabavimo i drugom stranom - kako žena može postati privlačnija, i maksimizirati svoje mogućnosti u ljubavnom životu? U osnovi, što čini Igru za žene? Ha! Ženama nije dostupna Igra, nažalost. Za razliku od širokog spektra faktora koji žene ocjenjuju kod potencijalnih partnera, faktori po kojima muškarci ocjenjuju potencijalne partnerice su vrlo jednostavni: velikom većinom izgled, te nešto manjim dijelom osobnost. Odmah je očit problem kod ovoga; nijedan čovjek ne može kontrolirati svoje starenje, niti genetsku lutriju s kojom je rođen. "Tempus edax rerum", govorilo se u Rimu, otprilike "Vrijeme proždire sve". Nitko nema kontrolu nad tim hoće li mu lice u starosti izgledati gotovo isto kao prije 10 godina, ili će se ubrzano degradirati. Nitko nema kontrolu nad svojom visinom, simetrijom lica ili širinom brade. Žena, iako rođena s mnogo većim početnim kapitalom od bilo kojeg muškarca, nalazi da je minus to što nema kontrolu nad njim. Njena društvena uloga (ona koja bira one koji joj prilaze), okrutno određena mješavinom kulture i biologije, nimalo ne pomaže. No ne budimo fatalisti. Umjesto toga, okrenimo se onome što svaka žena može učiniti za sebe. 1. Pazi na one dijelove izgleda koje možeš kontrolirati. To nisu plastične operacije (brrrrr!), već vitkost i forma. Mnogo je sarkazma (uključujući i mog) odaslano na vijest da je Helen Mirren u 66. godini proglašena ženom s najboljim tijelom, po izboru nekog britanskog časopisa. Da, njena privlačnost je danas mnogo manja nego prije, ali "graciozno starenje" je donekle moguće. Davanje pozornosti svojoj prehrani i redovita tjelovježba su nešto što nitko ne bi smio zanemariti. Osim navedenih koristi, bolje zdravlje, optimizam i više energije su stvari koje nikome neće škoditi. 2. Ne budi "kuja". Iako postoji prilično žena koje drage volje biraju najveće kretene za partnere, ne vrijedi i obrnuto. Muškarac sa ženom neugodne osobnosti, od koje se osjeća loše i tolerira sve i svašta, čini to samo zato što nema drugih opcija. Kvalitetan muškarac kojeg želiš nije privlačan samo tebi - stoga neće biti impresioniran "bitchy" ponašanjem, ispadima, grintanjem i igranjem igrica. 3. Isplati svoje žetone kad ih imaš najviše. Predodžba o idealnom muškarcu se za prosječnu ženu s vremenom ne mijenja puno, ali mogućnosti se mijenjaju, najviše sa starenjem. Negdje u svijetu, svaki čas se profesionalna, obrazovana, uspješna žena u 40-im žali gdje su nestali svi kvalitetni muškarci njene dobi. Ili su zauzeti ili jure za mlađima, ne zato što imaju "Petar Pan" sindrom, već zato što mogu. Poznavanje svojih realnih mogućnosti može izbjeći mnogo razočaranja, deluzija i neispunjenih očekivanja (Samantha iz Sex & the City - haha). Dvostruki standardi? Nažalost da. 4. Znaj što želiš. Zanimaju te brak i djeca? Nemoj ulagati svoje vrijeme i energiju u muškarce koji se očito ne namjeravaju vezati. Tvoj idealni partner je dubok i osjećajan umjetnik? Vjerojatno nije dobra ideja provoditi večeri u diskoima. Želiš nekog mirnog i stabilnog? Daj šansu i onima s kojima ne "klikneš" već na prvom spoju. Pipkati naslijepo i misliti "negdje s vremenom ću shvatiti što želim" nije dobar put u budućnost.

- 18:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 06.08.2011.

Što Igra može učiniti

Jedno ograničenje Igre je da za svakog čovjeka postoji limit, biološki faktori s kojima je ili rođen ili nije (npr. visina, izgled, sampouzdanje (?)). No ta ograničenja su fluidna. Kada se pitamo "što bi neka vidjela u njemu?" (mnogo češća situacija od "što bi neki vidio u njoj?"), treba uzeti u obzir veliku količinu varijabli koja to određuje, te ovaj odgovor: "začudili biste se.". Najveće čuđenje dolazi iz shvaćanja koliki se dio zapravo može naučiti, uvježbati i kontrolirati. Istina, 55-godišnji, ružni, niski, asocijalni smetlar neće ni uz kakvu igru početi spavati sa supermodelima. Ali možda će saznati da postoji cijeli neotkriveni svijet redovnog seksa s 50-godišnjakinjama koje su upravo prošle razvod. Tko zna? Najbitnije je da će svatko, s obzirom na svoju relativnu startnu poziciju, osjetiti značajno poboljšanje. Zbog fenomena racionalizacije, ljudi ne trebaju ogromne promjene da se usreće. Čovjek je prilagođen na ono što ima i na to da njegova iščekivanja neće biti ispunjena; zato, čak i mali pomak prema onome što želi će donijeti značajnu promjenu. Kad se o tome malo razmisli, mala poboljšanja nisu samo stvar seksualnog života, već i drugih područja. Npr. "prestali smo se svađati. Moja plaća je sada 6000 umjesto 5000. Moje dijete je s trica u školi prešlo na četvorke. Mogu ostati na godišnjem 5 dana duže. Mogu podići 5 kg više nego prije." Itd itd. Kada bi pretpostavili prosječne rezultate za neke prosječne kategorije (omega, beta, alfa...), i otprilike pomake koji mogu nastati iz dobrog poznavanja Igre, dobili bi nešto ovakvo: Vrijedno proučavanja? Bonus: jučer, dok sam čekao na kolodvoru, vidio sam par koji se opraštao. Ona je bila zgođušna crnka, on prosječan muškarac s velikim naočalama, oboje u ranim tridesetim. Nije im ništa nedostajalo, osim što je on cijelo vrijeme prelazio rukom od njenog ramena do prstiju, niz vanjsku stranu ruke, u gesti zaglavljenoj između nježnosti i kemijskog čišćenja. Prvi put je možda djelovalo kao romantična gesta, ali nakon što je isto trajalo gotovo 5 minuta, postalo je gadljivo. Povremeno bi se poljubili, točnije on bi posegnuo za njom, privukao njeno lice sebi i oblizao je. Nakon toga bi nastavio s masažom dok je ona gledala uokolo. Nikakve riječi nisu bile izrečene. Kada je bilo vrijeme za konačni rastanak, poletio je glavom naprijed, otvorenih ustiju poput ogromnog pipka koji traži još jedan vlažni poljubac. Ona je okrenula glavu, istrgla se, i pobjegla u autobus. Da nema takvih priljepaka, vjerojatno ne bih imao o čemu pisati. Oznake: interna igra, igra općenito, beta, alfa

- 14:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 05.08.2011.

6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik

Najčešći prigovor koji dobivam na konstruktivne postove o zavođenju je da je područje previše teško i komplicirano. Čovjek dobija otprilike ideju što napraviti, kako otprilike postaviti svoj mentalni sklop, ali je izgubljen u masi parametara za koje nije siguran odnose li se na njega, i što napraviti ako se odnose. Zato, iako ovo nije ni izbliza sveobuhvatna lista, evo nekoliko stvari za početak: 1. Prestani pitati za dopuštenje. Smijem li te poljubiti? Mogu li dobiti tvoj broj? Bi li otišla sa mnom na kavu? Stani! Ti si muškarac i na tebi leži vođenje. Budući da su muškarci rijetko u prilici čuti kako ih netko pita za intimnost, ne shvaćaju kako jadno ženama zvuče takva pitanja. Osim toga, takva pitanja izazivaju neugodan trenutak koji jednostavno moli za bujicu izgovora kojima će se izvući. Pozivaj, ne pitaj. 2. Memoriziraj barem jednu rutinu. Ako si ikada više od jednom pričao neku priču iz svog života, ili više od jednom upotrijebio neku šalu na koju se žena nasmijala, upotrijebio si rutinu. Može li se skratiti ili učiniti zanimljivijom? Kad prvo počneš razgovor sa ženom, ona nema pojma tko si ti. To joj ni ne možeš reći bez da ispadneš hvalisav, osim ako to nije suptilno, kroz priče i anegdote. Prestani na rutine gledati kao na glumu - to je samo kratica kojom kažeš nešto o sebi na najbolji mogući način. 3. Prestani davati direktne odgovore. Razgovor sa ženom ne bi trebao biti poslovni intervju u kojemu ona upisuje tvoje podatke u obrazac, već uzbudljiva vožnja kroz kanjone emocija. Sljedeći put kad te pita koliko imaš godina, natjeraj je da pogađa. Kad te pita čime se baviš, reci da pljačkaš banke. Istog trenutka ćeš iskočiti iz mase muškaraca koja se trudi impresionirati je tako da navodi koliko godišnje zarađuju i koja im je najdraža marka. Interes koji time stvaraš je zadržava u tvojoj blizini dovoljno da se zainteresira i za tvoje druge osobine, koje inače ne bi došle do izražaja. Ne moraš biti klaun i ovo raditi cijelo vrijeme, ali mala doza će ti značajno pomoći. 4. Uspravi se! Ne mogu ni opisati koliko ljudi ima problem s pogrbljenošću, naginjanjem naprijed i slabim jezikom tijela. O tome bi se moglo napisati cijele knjige, ali ako hodaš pogrbljeno, svinutih leđa, uvučenih ramena i glave dolje, osim što si stvaraš zdravstvene probleme, smanjuješ visinu i odaješ dojam slabosti. Također, ako pričaš sa ženom, nemoj se naginjati prema njoj. Ta refleksna gesta poručuje nešto tipa "Ajme, tako sam sretan što pričam s tobom" i komunicira da si neiskusan - da imaš nisku vrijednost. Opusti se i daj da se ona nagne prema tebi. Ako si dotad stvorio makar trunku interesa, slijedit će te. 5. Prestani misliti o bilo kojoj ženi kao "vrućoj", "zgodnoj" ili "prelijepoj". To implicira da je ona predobra za tebe, što vodi lošoj, očajničkoj igri. Što misliš, hoćeš li je dobiti? Ako se umjesto odgovora pitaš je li predobra za tebe, garantiram da nećeš. Zato, odsad je svaka žena "ok", "u redu" ili "cool". 6. Budi odbijen! Sasvim je prirodno da patiš od straha od prilaska i tvoj mozak kao na steroidima smišlja grozne posljedice koje će nastati ako budeš odbijen. Jedino iskustvom možeš predvladati taj strah. Ne postoji drugi način! Zato priđi lijepoj ženi i reci nešto (npr. zdravo, kako si?). Dobra je šansa da će nakon rečenice-dvije na pristojan način završiti razgovor, i to će biti tipično za gotovo svako odbijanje koje ćeš doživjeti. Možda taj osjećaj peče ali moraš izaći iz svoje zone udobnosti. Prihvati da 90% žena na planetu neće nikada htjeti ništa s tobom, i pronađi one koje hoće. Oznake: interna igra, rana igra, igra, savjet, jezik tijela, alfa

- 11:38 - Komentari (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.08.2011.

Severina je trudna! Čeka dijete s Betom Popovićem!

Uvijek sam imao neke zadrške o dragom nam Milanu (ne, ne zato što je Srbin... nacisti jedni ) i njegovom upetljavanju sa još dražom nam Severinom, ali ova vijest me prilično natjerala na razmišljanje. Ne razumijem što je ovo trebalo Milanu. On je milijarder, moćan i poznat, i iako nije nešto posebno lijep, nije ni ružan. Mogao bi imati tko zna koliko žena na svom vrhuncu, i to - ne zavaravajmo se - ne prostitutki, već žena koje bi bile iskreno privučene njegovoj moći i bogatstvu, pod uvjetom da ima barem minimum igre. Ako imaš milijardu dolara, ne samo da ti i dalje treba minimum igre - dapače, igra postaje nužna, kako bi izbjegao one koje žele isključivo novac (gold-diggers). Milan (koji ima 40 (?) godina) bi mogao bez problema, i dapače sasvim društveno prihvaćeno, skupiti bilo koju ženu na svom vrhuncu, bilo iz običnog života bilo iz estrade. Mogao bi uživati u beskonačnoj paradi lijepih mladih žena, ili ako bi mu tako bilo draže, vjenčanju za samo jednu od njih.. Umjesto toga, zadovoljio se istrošenom robom, koja upravo ulazi u 40-u. Nikakvo dobro starenje tu ne pomaže. Ali čekajte, nije muškarcima bitan samo izgled, ima nešto i u karakteru. Je li Severina poznata po natprosječnoj inteligenciji? Ne koliko sam čuo. Po izrazitoj ljubaznosti i ženstvenosti? Ne baš. Po dobrom karakteru i čednosti? Haha. Ne samo da nije, već je i jedna od rijetkih čije se "avanture" mogu bez problema naći na internetu, kao testament njenom djevičanskom ponašanju i vjernosti. Dapače, na listi onoga što ne čini kvalitetnu ženu, mislim da ispunjava gotovo sve kriterije. Uzdajući se u prošle pokazatelje, Milanu ne bi loše došlo investirati u DNK test. (ne mogu sad linkati na PG-18 sadržaj jer bi skupio ban od strane uredništva) No to bi još sve bilo i otpisano kao glup ali bezopasan čin da on to čini iz zabave. Tko ne bi htio imati popularnu igračku, iako malo isluženu? No on je odlučio ne samo oženiti je, već i imati dijete s njom. Dobru zabavu sa sudom za razvode koji će te uskoro silovati gore od crnaca u američkom zatvoru. "Novopočeni zaručnici su djelovali ludo zaljubljeno?" Stvarno? Prije "on je djelovao ludo zaljubljeno." Nazdravlje s tim. Zaključak: Beta Update, godinu dana poslije: što sam vam rekao? p.s. i konačni rasplet Oznake: Severina, celebrity, beta, Vijesti

- 09:14 - Komentari (27) - Isprintaj - #

srijeda, 03.08.2011.

Tehnike "Noga u vratima" i "Vrata u lice"

Tehnika "Noga u vratima" (NUV) (eng: Foot-in-the-door technique) opisuje metodu u kojoj neki subjekt ima mnogo veći šansu složiti se s velikim zahtjevom ako je prije toga prihvatio mali zahtjev. Primjer na Wikipediji je kako su neki istraživači nazvali slučajna kućanstva u Kaliforniji i kućanice (sexistički, znam) pitali mogu li odgovoriti na neka pitanja o posuđu koje koriste (mali zahtjev). Tri dana kasnije, nazvali su opet slučajni uzorak i pitali ih bi li mogle dopustiti da ih posjete predstavnici kompanije i popišu vrste posuđa koje koriste u svom domu (veliki zahtjev). Kućanice koje su bile pitane prvo mali zahtjev pa onda veliki, imale su gotovo dvostruko veću vjerojatnost da prihvate veliki zahtjev nego one od kojih je tražen samo veliki zahtjev. NUV funkcionira najviše tako što izgrađuje odnos, tj. čini ga više osobnim, a teže je odbiti veliki zahtjev od nekog poznatog nego od stranca. U zavođenju, ovo ima nekoliko primjena, a o vjerojatno najpoznatijoj sam već pisao: dodir. Žena koju povremeno nevino dodiruješ ima znatno veću šansu da će poslije prihvatiti tvoju jezičinu.... ovaj, poljubac. Žena koja je otišla s tobom na spoj će vjerojatnije poslije s tobom završiti u krevetu nego neka od koje odmah tražiš nešto takvo, kada se još nije složila ni na nešto sitno. To je razlog zašto je indirektna metoda superiorna direktnoj (ići okolo i pitati žene za seks), barem za one muškarce koji bi htjeli izbjeći velika neugodnosti poput šamara i sl., što vjerojatno obuhvaća 99% muškaraca. Unatoč svemu, NUV nije izgovor ne eskaliraš vaš odnos u nešto više, jer ići previše polako može odvesti u "prijateljsku zonu". Bitno je da drugi, veći zahtjev bude konzistentan s prvim. Dakle, ne skakati s pitanja gdje je neka ulica na pitanje želi li s tobom u krevet. Umjesto toga, ako je već stala da ti kaže gdje se nešto nalazi, bolje bi bilo razgovarati nekoliko minuta i onda reći nešto tipa "hajdemo jednom na kavu, zanimaju me još neke ulice ", zahtjev koji nije toliko daleko od prvog. Druga, naizgled suprotna tehnika, je "Vrata u lice" (VUL) (eng. Door-in-the-face technique), u kojoj se prvo traži ogromni zahtjev, za koji se zna da će biti odbijen. Zatim se traži umjereniji zahtjev, za kojeg je zbog prvog vjerojatnije da ga subjekt prihvati. Da ne navodimo opet znanstvena istraživanja, kojih ima poprilično, primjetite da u ovom primjeru upada Juan Antonio prvo želi seks, na što (naravno) doživljava teški odjeb, i onda minutu kasnije mu meta sama nudi da odu na piće. VUL će imati efekta samo ako je veliki zahtjev prvo odbijen, tako da u subjektu nastane osjećaj krivnje i želja da to nadoknadi - pristajanjem na manji zahtjev. Osim toga, manji zahtjev zvuči kao poboljšanje uvjeta. Sljedeći put kad se bude cjenkali neka vam padne na pamet ovo: hoće li vam trgovac prije dati popust od 10% ako ga budete tražili popust od 10%, ili ako ga prvo pitate za 30%, a onda velikodušno smanjite zahtjev na 10%? U zavođenju, VUL bi se mogao upotrijebiti i kao odvraćanje pozornosti - npr., dok je zoveš vani, spomeni da ona plaća prvu rundu. To joj daje priliku da prihvati ponudu bez oklijevanja, unatoč tome što će zaigrano odbiti plaćanje (a to je prilika za daljnji flert). I, je li VUL stvarno bolji od NUV-a? Instinktivni odgovor (i studija provedena 2004. na primjeru društvenog aktivizma), s obzirom na gore navedeno, bi bio da. Ali zavođenje je suptilna životinja, i ne može se samo tako strpati u jednu kategoriju. Zašto? Zato što i seks i poljubac (maženje? koji izraz...) u kontekstu psihologije oboje spadaju u "velike stvari". Odreći se najveće usluge u kontekstu zavođenja znači završiti u "prijateljskoj zoni", iz koje se teško izvući u ograničenom vremenu (ako ćeš poslije toga tražiti nešto sitno, i onda sa samopouzdanjem u svoju igru nastaviti gdje si stao, u kojem slučaju vidim potencijal). Stoga najbolji pristup ovisi o okolnostima.

- 17:57 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 02.08.2011.

Ljudi napuštaju seksualno tržište

Prije sam pisao o tome gdje su svi dobri muškarci, manje više sa stajališta selekcije. No kako u zadnje vrijeme pišem o upadima i opcijama, i primam na njih neke prilično depresivne komentare tipa "ja sam se odrekao svega toga" i "mene sve to ne zanima", došlo je vrijeme da se na sve to osvrnem i s ekonomske strane. Najpoznatiji primjer, japanski Hikkikomori, su ljudi (najčešće mladi muškarci) koji se zatvore u svoju sobu mjesecima i jednostavno izgube interes za vanjski svijet. Klasična teorija to objašnjava psihološkim, društvenim i ekonomskim razlozima, iako bih ja dodao još i seksualne. Kod nas taj fenomen još nije toliko rasprostranjen, no nježnije varijante svakako postoje - ljudi koji su s vremenom izgubili interes za suprotni spol. Ako ga nisu izgubili u potpunosti za suprotni spol, onda su ga svakako izgubili za bilo kakvu ozbiljnu vezu. Jedna blogerica je nedavno pisala o tome kako je njena poznanica postala lezbijka i otkrila sreću. Nešto slično sam spomenuo i ovdje: ...osim toga, debili su sve više i jedini koji ostaju na seksualnom tržištu. Normalni momci, frustrirani nedostatkom pažnje za svoje dobrodušno "nice guy" ponašanje, i cure, umorne od debila na koje stalno nalijeću, povlače se u svoju kućicu poput uznemirene moruzgve. Mnogo veći broj tih koji izgube interes i povuku se će biti muškarci, najviše zbog toga što od početka nemaju toliko opcija kao čak i manje poželjne žene. Ali problem je dvojak: s jedne strane, seksualno tržište postaje sve oštrije i nemilosrdnije. Prosječan muškarac s prosječnim poslom, koji je nekada očekivao da može biti dobar ulov, prestao je to biti. Bit će odbacivan u korist skakutanja po Alfama opet i opet, izgubljen u društvu posljedica. Nijedan muškarac ne voli ideju da se žena na svojem vrhuncu neobavezno zabavljala i tek onda u svom sutonu odlučila da je vrijeme skrasiti se. Prosječna žena pronaći će da joj je lako dobiti seks, ali ne i više od toga. Alfe koje želi imaju mnogo opcija i ne treba im vezivanje da bi nastavili dobivati ono što žele. "Pump & dump" nije sve poznatiji pojam bez razloga. A kako ljubakanje postaje sve lakše i sa sve manje posljedica, onih u zlatnoj sredini je sve manje. Većina zlatne sredine prije ili poslije završi ili u Alfa ekstremu (moć korumpira), ili u Omega ekstremu (napuštanje tržišta). A žena koja je u najboljim godinama izabrala zabavu preko vezivanja, pronaći će da, jednom kada si je oduzela tu komponentu, ostaje procijenjena samo po izgledu. To nije lijep svijet. No, osim opadajućih stopa prirasta i izumiranja ovo nije poseban problem. Ljudi mogu biti sretni i ako se povuku, a u današnje doba, Maslow bi sa svojim modelom samo-aktualizacije bio presretan. I život bez seksualnosti može biti vrlo ispunjen i sretan, a barem danas imamo milijardu načina za samo-aktualizaciju, od sportova, do igara, od čitanja do planinarenja, od muzike do politike. I tu dolazimo do drugog problema: Za ogromnu većinu ljudi, traženje partnera je poput ruleta. Isplata ulaganja je vrlo nesigurna. Ostati doma s kućnim ljubimcem i gledati televiziju donosi sigurno zadovoljstvo. Uložiti još radnih sati i zarađivati novac je sigurna isplata. Otići na koncert je sigurna isplata. Otići na ljetovanje je sigurna isplata. Igrati videoigre je sigurna isplata. Naravno, mnogi koji se s vremenom povlače u svoje ljušture i više ne izlaze, zadovoljni s drugim stvarima, i dalje žele naći nekoga. Ali kapitulirali su i više nisu na tržištu, niti se trude vratiti na tržište. Ali kako onda očekuju da će naći nekoga? Pa... ne očekuju. Zašto izlaziti, truditi se, učiti Igru, nadati se, vjerovati, kad je tržište toliko nemilosrdno, a ispunjavajuće alternative su svugdje oko tebe? Prije ili poslije, nakon X broja loših iskustava, mnogo ljudi se nađe na točci gdje moraju donijeti jednostavnu ekonomsku odluku: isplati li im se sve to? Ali, zapitat ćete se, kako da onda viđamo uokolo parove na klupama? Jednostavno: ljudi nisu monogamna vrsta. Dapače, najtočniji model seksualnog ponašanja nije čak ni poligamija - model baziran na broju - već hipergamija - model baziran na lovu na sve veću i veću kvalitetu. Zbog hipergamije, sudjelovanje na tržištu samo malog broja, recimo pola muškaraca i tri četvrtine žema, je već sasvim dovoljno da sustav nastavi šepati i krvariti. To je ono što viđamo danas. U međuvremenu, broj razvoda u RH ostaje manje više konstantan, a broj vjenčanja konstantno opada. Čak i ratne 1991. godine, sklopljeno je više brakova nego 2010.

- 10:56 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.08.2011.

Važnost opcija

- 17:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.