Pregled posta

Tehnike "Noga u vratima" i "Vrata u lice"

Tehnika "Noga u vratima" (NUV) (eng: Foot-in-the-door technique) opisuje metodu u kojoj neki subjekt ima mnogo veći šansu složiti se s velikim zahtjevom ako je prije toga prihvatio mali zahtjev.
Primjer na Wikipediji je kako su neki istraživači nazvali slučajna kućanstva u Kaliforniji i kućanice (sexistički, znam) pitali mogu li odgovoriti na neka pitanja o posuđu koje koriste (mali zahtjev). Tri dana kasnije, nazvali su opet slučajni uzorak i pitali ih bi li mogle dopustiti da ih posjete predstavnici kompanije i popišu vrste posuđa koje koriste u svom domu (veliki zahtjev). Kućanice koje su bile pitane prvo mali zahtjev pa onda veliki, imale su gotovo dvostruko veću vjerojatnost da prihvate veliki zahtjev nego one od kojih je tražen samo veliki zahtjev.

NUV funkcionira najviše tako što izgrađuje odnos, tj. čini ga više osobnim, a teže je odbiti veliki zahtjev od nekog poznatog nego od stranca. U zavođenju, ovo ima nekoliko primjena, a o vjerojatno najpoznatijoj sam već pisao: dodir. Žena koju povremeno nevino dodiruješ ima znatno veću šansu da će poslije prihvatiti tvoju jezičinu.... ovaj, poljubac. Žena koja je otišla s tobom na spoj će vjerojatnije poslije s tobom završiti u krevetu nego neka od koje odmah tražiš nešto takvo, kada se još nije složila ni na nešto sitno.

To je razlog zašto je indirektna metoda superiorna direktnoj (ići okolo i pitati žene za seks), barem za one muškarce koji bi htjeli izbjeći velika neugodnosti poput šamara i sl., što vjerojatno obuhvaća 99% muškaraca. Unatoč svemu, NUV nije izgovor ne eskaliraš vaš odnos u nešto više, jer ići previše polako može odvesti u "prijateljsku zonu".

Bitno je da drugi, veći zahtjev bude konzistentan s prvim. Dakle, ne skakati s pitanja gdje je neka ulica na pitanje želi li s tobom u krevet. Umjesto toga, ako je već stala da ti kaže gdje se nešto nalazi, bolje bi bilo razgovarati nekoliko minuta i onda reći nešto tipa "hajdemo jednom na kavu, zanimaju me još neke ulice ", zahtjev koji nije toliko daleko od prvog.

Druga, naizgled suprotna tehnika, je "Vrata u lice" (VUL) (eng. Door-in-the-face technique), u kojoj se prvo traži ogromni zahtjev, za koji se zna da će biti odbijen. Zatim se traži umjereniji zahtjev, za kojeg je zbog prvog vjerojatnije da ga subjekt prihvati. Da ne navodimo opet znanstvena istraživanja, kojih ima poprilično, primjetite da u ovom primjeru upada Juan Antonio prvo želi seks, na što (naravno) doživljava teški odjeb, i onda minutu kasnije mu meta sama nudi da odu na piće.

VUL će imati efekta samo ako je veliki zahtjev prvo odbijen, tako da u subjektu nastane osjećaj krivnje i želja da to nadoknadi - pristajanjem na manji zahtjev. Osim toga, manji zahtjev zvuči kao poboljšanje uvjeta. Sljedeći put kad se bude cjenkali neka vam padne na pamet ovo: hoće li vam trgovac prije dati popust od 10% ako ga budete tražili popust od 10%, ili ako ga prvo pitate za 30%, a onda velikodušno smanjite zahtjev na 10%?
U zavođenju, VUL bi se mogao upotrijebiti i kao odvraćanje pozornosti - npr., dok je zoveš vani, spomeni da ona plaća prvu rundu. To joj daje priliku da prihvati ponudu bez oklijevanja, unatoč tome što će zaigrano odbiti plaćanje (a to je prilika za daljnji flert).

I, je li VUL stvarno bolji od NUV-a? Instinktivni odgovor (i studija provedena 2004. na primjeru društvenog aktivizma), s obzirom na gore navedeno, bi bio da. Ali zavođenje je suptilna životinja, i ne može se samo tako strpati u jednu kategoriju. Zašto? Zato što i seks i poljubac (maženje? koji izraz...) u kontekstu psihologije oboje spadaju u "velike stvari".
Odreći se najveće usluge u kontekstu zavođenja znači završiti u "prijateljskoj zoni", iz koje se teško izvući u ograničenom vremenu (ako ćeš poslije toga tražiti nešto sitno, i onda sa samopouzdanjem u svoju igru nastaviti gdje si stao, u kojem slučaju vidim potencijal). Stoga najbolji pristup ovisi o okolnostima.

Post je objavljen 03.08.2011. u 17:57 sati.