Kada pišem o raspadu seksualnog tržišta, više sam sklon za to kriviti žene jer su one te koje biraju i muškarci će se samo prilagoditi njihovim ukusima. S velikom moći dolazi velika odgovornost. No danas govorim o univerzalnom problemu: razmaženosti.
Od ovoga jednako pate oba spola: žene očekuju da s prosječnim izgledom i osobnošću zaslužuju princa na bijelom konju, (visokog, crnog, bogatog, poznatog, educiranog). Muškarci očekuju da im je dovoljno zarađivati 200 000 kn godišnje, staviti novčanik na šank, i modeli (mladi i očuvani samo za njih, naravno) će im odmah padati s neba.
Realno sagledati situaciju, postaviti si ciljeve, uložiti napor u promjenu, bila to naporna tjelovježba ili razvijanje karizme, više nije norma. Veze se baziraju isključivo na fizičkoj privlačnosti i "traju dok traju". Problemi u vezama se rješavaju tuljenjem i dramom umjesto razgovorom i kompromisom. Stopa razvoda raste jer, eto, lakše je potpisati papir nego prije vjenčanja dobro razmisliti o kvaliteti druge osobe ili u braku raditi prilagodbe. Isprazna pop-kultura pretvara ljubav u instant juhu iz vrećice, dostupnu svima i obezvrijeđenu za sve.
Nećemo niti nabrajati sve probleme koje sve veća razmaženost donosi u drugim područjima, od zdravlja (liječimo loše životne navike pilulama) pa do politike (birači kao stoka očekuju instant rješenja i ne da im se educirati ni trunku više od "svi su oni isti") Ukratko, razmaženost je kao rak društva. Teško je reći odakle je došao, ali svi znamo kamo vodi.
Ako očekujete sada nešto inspirativno, prevarili ste se. Ja sam promatrač, ne ratnik. Društvene promjene ne može zaustaviti samo jedan pojedinac i uzaludno je pokušavati. Društvene promjene su poput plime i oseke, koje dolaze i odlaze, a kada se povuku, za njima ostaju oni koji su znali da za koji se kamen treba uhvatiti (a ponekad čak ni oni).
Post je objavljen 21.08.2011. u 12:19 sati.