Međugorje u pjesmi i ljubavi - 15

29.11.2014.

15 - Škola ljubavi (bez granica)

Gospode;
želio bi svjetlo biti mnogima, ali,
tako često, u meni samome je tama!
Svjetlo moje tinja i gasi se!
Snaga me izdaje, nemir kuša...
ko" trska sam, koju vjetar ljulja,
ko" travka sam koju vjetar povija.
Ti budi snaga, svjetlo moje Gospode...
Dijete moje; Ja sam u tebi!
Svjetlo sam koje se nikad ne gasi!
Samo vjeruj! Svjetlo si zauvijek...
Na vrelu života, svjetlo se ne gasi!
Dovoljno svjetla, da se svatko spasi...

Molite i ljubite, draga djeco,
jer s ljubavlju možete učiniti sve,
i ono što mislite da je nemoguće.
To nam Majka, Kraljica mira, poručuje.
Ljubite i one od kojih vam dolazi zlo,
tako će te s ljubavlju moći prosuđivati
nakane mnogih srdaca, njhova i svoga!
Biti ljubljen i ljubiti, osnovni je zakon,
življenja, života danas i u vječnosti,
jer, svako živo biće želi biti ljubljeno,
jer ljubiti i biti ljubljen, znači imati svjetlo,
svjetlo u srcu, te u tom svjetlu gledati,
i prepoznavati ljude i događaje.

Kad jedno srce počne mrziti, te na
ljudske slabosti ne odgovara ljubavlju,
nego odbacivanjem, izdvajanjem, osudom,
stvaraju se uvjeti za nastajanje zla, smrti,
jer smrt zahvaća najprije one koji mrze,
iako na ljudskoj razini nalaze razloge za to.
Mržnjom uzvraćati na mržnju, zlom na zlo,
ranom na ranu, istom mjerom - zub za zub,
to je zakon smrti, koji se stalno nameće
i koji izgleda nekako bliži od zakona života.
Zato nas Marija želi povesti drugim putem.
To je Kristov put, put djece njezine i Božje.
Uči nas da ljubavlju pobjeđujemo mržnju,
da svjetlom pobjeđujemo tamu zla, da
uvrede nadvladavamo praštanjem, jer tu
počinje Kristova i kršćanska ljubav.

Tko ljubi, u svjetlu je spoznaje.
Ljubavlju prosuđuje ali ne osuđuje,
ljubavlju shvaća i prihvaća, ali ne odbacuje.
Ljubav tako često izgleda naivna i nemoćna
ali je zapravo tada, učinkovita i svemoćna.
Tko ljubi, dionik je božanske svemoći,
božanske ljubavi i božanskog sveznanja.
Tko ne ljubi, uskraćene su mu svi ti darovi
jer su darovi svijetla zasjenjeni uzima tmine.
Mariji je stalo da nas nauči pravilima života,
zato nas poziva da sve ljubimo, te da
ljubavlju nadiđemo ljudska razmišljanja,
i ljudsku logiku uzvraćanja istom mjerom,
jer su putevi Ljubavi, ujedno i putevi mira.

Međugorje u pjesmi i ljubavi - 14

22.11.2014.

14 - Škola ljubavi - vrijednost

Oni koji nisu iskusili ljubav,
koja nadilazi njihovu dobrotu ili zloću,
nego su za učinjeno bili nagrađivani,
a za pogreške bili kažnjavani bez ljubavi,
oni su uvijek nesugurni, napeti, nasilni.
Oni moraju uspjeti po svaku cijenu,
te tako ostaju bez radosti i mira, a,
jedino mjerilo kojim mjere sebe i druge
jesu njihovi uspjesi i ljudske pohvale.
Ako pohvale izostanu, takvi stradavaju,
jer postaju nasilni i nedjelotvorni.

Ljubav je izvor snage i djelotvornosti,
a oni koji znaju da su ljubljeni, oni su
slobodni, odvažni, poletni i djelotvorni,
i ne boje se svojih pogrešaka i slabosti,
a ni pogrešaka ili slabosti drugih ljudi.
Ljubav ne traži isprike nego djeluje,
a onaj tko uistinu ljubi i tko je ljubljen,
svjestan je da sve što čini u ljubavi
ima neizmjernu vrijednost i postojanost.
Ljubav čini svako djelo velikim u ljudskim
i Božjim očima, tako da nitko nema isprike,
jer je svatko ljubljen i to jednakom mjerom.

Majka Marija svako dijete jednako ljubi,
zato je svako dijete jednako pozvano
da svjesno pridonosi svojim djelovanjem
i životom, ono što može i tamo gdje može.
Osobito u crkvenom životu i zajedništvu,
svatko ima svoje nenadomjestivo mjesto.
Nitko ne može umjesto drugoga ljubiti,
stoga svak "mora" pridonositi zajednici,
i mali i veliki, i stari i mladi, zdrav i bolestan,
bogat i siromašan, učen i neuk, kao cvjet
u kitici, jer je svaki cvijet u kitici važan.
Zato budi radostan član Kristove crkve,
prihvati istinu - svoju neizmjernu vrijednost,
odagnaj gorčinu i uvjerenje da si manje vrijedan,
pa će se tako u ljubavi, mnogi darovi razvijati,
na vrelu života, mirom i ljubavlju ćeš sjati...

Međugorje u pjesmi i ljubavi - 13

15.11.2014.

13 - Škola ljubavi - poniznost


Tko u poniznosti i otvorenosti sluša
riječ Božju i pronalazi volju Božju,
spoznaje da je poslušnost ona duhovnost
koja nas povezuje s Bogom Srvoriteljem.
Jer poniznost znači prihvaćati Božji plan,
a ljubav je Božja onaj dio duhovnosti
koji čini sve vrijednim i bez koje je sve,
doista sve, isprazno i bezvrjedno.
Zato je odgoj, samo na tjelesnoj razini,
kod izgradnje čovjekove osobnosti,
isprazan, nedostatan i nepravedan,
a time i poguban za razvoj pojedinca,
jer se čovjekova potpuna ljepota kao cilj,
ne može ostvariti bez duhovne ljepote.
Zato govor ljubavi, naše majke Marije,
ide za tim, da nas stalno oblači u svetost,
dobrotu, otvorenost i ljubav Božju.

Svetost je čovjekovo duhovno stanje
u kojemu se očituje njegovo duhovno
i tjelesno zdravlje, te njegova duboka
povezanost sa Bogom i ljudima oko sebe.
To je stanje potpune ravnoteže duha
duše i tijela, kada zakoni duha vladaju
nad zakonima materije - tvari i tijela.
Čovjek obučen u svetost nije osamljen,
nije odbačen, nego je u novom zajedništvu
s Bogom, te nadaren za susrete s ljudima.

Dobrota je duhovnost i oprema svetih,
ili onih koji odaberu put svetosti, na kojem
se u svakom stvorenju gleda i otkriva dobro.
Dobrotom čovjek prihvaća sebe kakav jeste,
te ne odbacuje druge i/ili druga stvorenja.
Ujedno, dobrota je duhovna moć, kojom se
prepoznaju i nadvladavaju zle pobude u sebi
te prepoznaje ono što nije dobro kod drugih.
Dobar, ne sudi i nikoga ne odbacuje, ne prezire,
a spreman je sa drugima dijeliti sva svoja dobra.
Na putu svetosti, svetost i dobota idu zajedno,
jer su zaodjenuti u poslušnost i ljubav Božju.

Zato: "Velim i zaklinjem, da sa sebe skinete
i odložite starog čovjeka koji pripada
prijašnjem načinu života, čovjeka koji u
varavim požudama ide u propast, te da
se iz dana u dan obnavljate duhom u kojem
mislite i da se obučete u novoga čovjeka,
stvorena na sliku Božju, u istinskoj
pravednosti i svetosti"! (Ef 4,22-24)

Međugorje u pjesmi i ljubavi - 12

07.11.2014.

12 - Škola ljubavi - rast

Srž grijeha nalazi se u čovjeku,
njegovoj odvojenosti od Stvoritelja,
u zakržljaloj savjesti, molitvi i ljubavi.
Zato je toliko ljudi danas slabo, nezrelo,
osobito oni zaneseni znanjem i imanjem,
pa su sve više u napasti da zapuste
i zaborave duševni i duhovni životni rast.
Prava je sreća i dobitak, kada imućni ljudi
svoje imovno stanje prihvate kao temelj
svoga duhovnog rasta i sazrijevanja.
Tada postaju sposobni za mnoge duhovne
i duševne vrijednosti humanog ljudsog lica.
Postaju spremni na djela ljubavi, ponizni,
prihvaćaju spoznaju na putu predanja Bogu.

Po svojoj prirodi, čovjek mora rasti, te
po zakonima tjelesnog i dhovnog rasta
tjelesno, duhovno i duševno sazrijevati.
Zanemarivanje toga narušava ravnotežu
neophonu za napredak i rast u ljubavi.
Zato nas Marija poziva, da se ne izgubimo,
da duhovno radimo na svojim srcima,
da očistimo s ljubavlju svaki dio srca,
temeljito, ako želimo ubirati plodove ljubavi.
Trebamo u sebi ukloniti svaki zao korijen:
loše navike, oholost, lijenost, sebičnost.
Taj posao treba obavljati sa ljubavlju,
da bi se darovi Duha mogli ukorjeniti,
jer bez ljubavi svaki duhovni nasad
ne može uspjevati, rasti i sazrijevati.

Stoga je odgoj, po zakonima ljubavi,
zahtjevan kao rad na polju, sa puno
znanja, vremena, iskustva i razboritosti.
Isus je došao, da čovjeku donese mir,
da nam dade novo srce, za novo doba,
srce puno samilosti, ljubavi i molitve,
srce puno odanosti, vjernosti, susretljivosti,
kako bi se svijet oslobodio od djelovanja zla,
od pohlepe i nasilja, od laži i obmana,
od bezbožnosti i okorjelosti srca.
Dakle: "tko sije u svoje tijelo, iz tijela
će žeti radosti, a tko sije u duh svoj,
iz duha će žeti život vječni." (Gal 6, 7-10)!

Međugorje u pjesmi i ljubavi - 11

02.11.2014.

11 - Škola ljubavi - iskušenje


U najljepšoj molitvi,
Isus nas uči moliti:
"i ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od Zloga",
što upućuje na dane kušnje,
dane posebne Božje blizine,
dane kada trpimo ali i rastemo,
te se tako otvaramo Božjoj ljubavi.
Zato, iskustvo kušnji na koncu rađa mirom.
Kušnja je Očev zov zalutaloj djeci - vrati se,
stoga je kušnja, ispit a ujedno hod ka miru i Ljubavi.

Kušnje su ujedno i prigode u kojima možemo
pokazati i dokazati svoju vjernost Gospodinu.
Sve što nam se događa Bogu je poznato,
i ne događa nam se ništa bez volje njegove.
Trpljenje nanosi bol i patnju, iskušava nas,
u školi u kojoj nas Bog vodi, odgaja i jača,
da se ne uljuljamo u svojim uspjesima,
da se ne izgubimo na svojim putevima.
Kušnje odgajaju jer čiste ljudske nakane,
one su poziv da se vratimo i otvorimo Bogu.
Na putu mira, kušnje se pobjeđuju molitvom,
te se u ljubavi prije ili poslije sve okreće na dobro.

Gospa kao majka i učiteljica, poručuje;
da ne raspravljamo zašto je to tako, nego
pokazuje put i ono dobro koje odatle dolazi.
Bog nas kuša kroz svakodnevne poslove,
zato Majka poziva na molitvu i strpljivost,
kako bi u miru i ljubavi nadilazili sve kušnje,
jer se sve kušnje mogu pobjediti molitvom.
a iz svega u čemu nas Bog kuša, treba
izlaziti otvoreniji, ljubavi i volji njegovoj.
Dakle: "Smatrajte potpunom radošću, braćo
moja, kada upadnete u razne kušnje, znajući
da kušnje vaše vjere stvaraju postojanost!
Samo neka ta postojanost urodi savršenim
djelom da budete savršeni i neporočni;
bez ikakvih nedostataka!" (Jak 1-2-4)

(nastavlja se!)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.