online

nulla dies sine XVL lineae




23.06.2006., petak

Naši klokani


Slušam sinoć Igora Štimca i Božu Sušeca i nijednom riječju da bi spomenuli kako za australsku reprezentaciju igra 5,6 Hrvata. A te "činjenice koja bi nam mogla biti od koristi" ovih se dana narazmatralo na sve strane. Pisalo se da će u susretu Hrvatska - Australija igrati 25 Australaca i 29 Hrvata (6 Hrvata u australskoj repki i 3 Australca u Hrvatskoj).

Mediji navode kako u redovima Socceroosa igra čak šest igrača hrvatskog porijekla; Jason Čulina, Tony Popović, Josip Skoko, Mark Viduka, Ante Čović i Željko Kalač. S druge strane, za Hrvatsku igraju tri igrača rođena i odrasla u Australiji - Josip Šimunić, Joe Didulica i Anthony Šerić.

Index.hr, 19.6.2006


Iznosila su se i nadanja da će "naši" Australci za ljubav staroj Domovini sabotirati australsku igru. A da se pažljivije gledalo izjave "naših" Australaca uoči utakmice u kojima oni očituju ljubav Hrvatskoj, ali odaju lojalnost Australiji, moglo se očekivati da će njihovo hrvatsko porijeklo, zapravo biti činjenica koja bi nam mogla štetiti.

Mark Viduka


Mark Viduka je na vrhuncu karijere. Što boljim plasmanom Australije na SP-u okruniti će se njegov igrački CV. Igra u Hrvatskoj nije bila popraćena uspjesima kakve je bilježio u Velikoj Britaniji ili igrajući za australsku repku. Štimac i Sušec su se složili da je nad njim napravljen prekršaj za penal. Kad su Australci pali na Pletikosu s loptom na gol crti, Viduka najenergičnije se drao da je postignut gol.

Željko Kalač


Komentatori Sušec i Štimac složili su se i u ironičnoj ocjeni da je za naš drugi gol najzaslužniji australski golman Željko Kalač. Podrugljivost u komentatorskom tonu je jedini uočljivi osvrt na naglabanja da će odlučujuću ulogu u "našu korist" odigrati "naši klokani".

- 12:14 - Komentari (13) Isprintaj #

22.06.2006., četvrtak

Josip Kelemen prijavio Glavašu kasnije ubijenog Čedomira Vučkovića


Josip Kelemen, direktor Nacionalnog centra za edukaciju i informiranje potrošača, bivši šef marketinga OTV-a povezan je s istragom o ubojstvima osječkih civila za u kojoj je osumnjičen Branimir Glavaš.

Drago Hedl, Feralov urednik, čiji su tekstovi pokrenuli aktualnu istragu piše o Kelemenovoj povezanosti sa slučajem ubojstva Čedomira Vučkovića:

Mutna uloga ST-a

Priču o mutnoj ulozi novinara ST-a u ubojstvu Čedomira Vučkovića, nadopunjuju i sam Pauletić koji u tekstu "Spriječen atentat na Glavaša!" iznosi još jedan zanimljiv detalj: "Osobito zabrinjava što je i Kelemenov Glas Slavonije u više navrata upozoravao da po osječkim ulicama slobodno šeću četnički ekstremisti iz Palače, spremni da izvrše sve što im narede njihovi četnički naredbodavci."

Po onome što je uspio saznati Feral, upravo je iz Kelemenovog ureda u Glavašev Sekretarijat za narodnu obranu otišlo upozorenje kako "osječkim ulicama slobodno šeću četnički ekstremisti iz Palače".

Glavaš je Kelemena za glavnog urednika Glasa Slavonije, u drugoj polovini srpnja 1991. doveo upravo iz Slobodnog tjednika. Kelemen je i osobno poznavao Vučkovića jer je živio u Laslovu, mjestu kojeg samo željeznička pruga dijeli od Palače, u koju je znao dolaziti Vučković jer je ondje imao obiteljsku kuću. Prema onome što je uspio saznati Feral iz krugova tada bliskih Kelemenu, upravo je on na ulici u Osijeku vidio Vučkovića (koji je inače stanovao u tadašnjoj osječkoj Bakulićevoj ulici) te ga, kao "četničkog teroristu" prijavio Glavaševu uredu. Tada je ovaj uhićen i kao mnogi prije i poslije njega odveden u garaže nadomak Glavaševog štaba gdje se već nalazio ili je onamo kasnije bio priveden i Đorđe Petković.

Drago Hedl, Feral Tribune, 22. lipnja 2006.


Kelemen je u siječnju 2000-e s OTV-om, a uz podršku predsjedničkog kandidata Dražena Budiše, imao okršaj s navodnom albanskom mafijom:

28. siječnja - Izvršni odbor Hrvatskoga novinarskog društva (HND) najoštrije je osudio prijetnje pojedinaca albanske nacionalnosti kako će ubiti novinara Otvorene televizije (OTV) Josipa Kelemena i njegove suradnike. Josip Kelemen autor je emisije Halo, inspektore OTV-a i Državnog inspektorata RH kojoj je svrha pokazati oblike zaštite prava potrošača u svim područjima gospodarskih djelatnosti, a na programu OTV-a emisija je prvi put prikazana 18. siječnja ove godine, pojašnjava se u priopćenju OTV-a i Državnog inspektorata. Novinar Keleman već je stupio u kontakt s Policijom i od nje zatražio zaštitu, kako za sebe i za svoje suradnike, tako i za njihove obitelji, stoji u priopćenju HND-a.

Prve dvije emisije bile su posvećene uvjetima pripreme osnovnoga prehrambenog proizvoda - kruha, a kamera OTV-a prikazala je i drugu stranu proizvodnje kruha u pekarskim obrtima koje je obišla inspekcija, pojašnjava se u priopćenju OTV-a. Dodaje se kako su obrtnici albanske nacionalnosti cijeli slučaj interpretirali kao medijski nasrtaj uperen protiv njih zbog njihove nacionalne pripadnosti, a ne protiv stvarnog problema nepridržavanja zakona i propisa koje su kršili. Spomenuti pojedinci, predstavljajući se kao pripadnici "albanskog lobija", tražili su ukidanje emisije što je kulminiralo prijetnjama ubojstvom autoru emisije Josipu Kelemenu. HND želi ohrabriti novinara Kelemena i sve novinare koji rade na utvrđivanju istine te poziva mjerodavna tijela vlasti i novu hrvatsku Vladu da stanu na kraj ovim i sličnim situacijama kriminala, korupcije i nezakonitog poslovanja, zaključuje se u priopćenju HND-a.

HTV-e, 28. siječnja 2000-e


Epizoda iz 1991. jako je neugodna, osobito ako ga Državno odvjetništvo odluči pozvati za svjedoka.




- 15:31 - Komentari (7) Isprintaj #

19.06.2006., ponedjeljak

Bruno Kovačević laureat 45 lines za objektivno izvještavanje sa SP-a

Moj stari ima najbolji mehanizam obrane kad gleda nogometne utakmice u kojima igra neki njegov favorit. Uvijek unaprijed kaže: "Ma izgubit ćemo!" Naravno ako pobijedimo nitko sretniji od njega. Ako izgubimo: "Šta sam vam rekao."

Mi smo s Japanom igrali neriješeno, pa vam ja velim: "Što sam vam rekao." Porasla nam krila nakon minimalnog poraza od Brazila, koji je igrao bez Ronalda, što nitko do Brune Kovačevića nije htio priznati. A ja na upozorenje pred utkakmicu s Japanom dobijem par komentara tipa "nemaš pojma". Nakon tekme svi ogorčeni. Metro Express prenosi blogere koji bi razbijali, uništavali od muke. I Ivica Osim se ohrabrio pa malo oštrije, uz puno ograda tipičnih za finog bosanskog gospodina, veli da trebamo pogledat što kod nas ne valja. Zato je meni mirna savjest. Upozorio sam i nisam razočaran.

Za vrijeme tekme Brazil-Australija produbio sam virtualno poznantsvo s philo . Spucao sam si blog poddomenu 45 Lines. Philo me spasila. Baktala se s php-om i riješila kvar. Još samo da vratim PodPress, da postavim flickr galeriju, namjestim rss agregator, tag cloud... Ma bit će tamo posla, a fala Bogu i prvenstvo će potrajati.

Sa Philo sam noćas icq-ao, a na net nisam mogao. Zovnem u pomoć prijepodne onog mladog IT stručnjaka s Juga da napravimo remote. Ne ide. Započne utakmica Ukrajina-Saudijska Arabija i moj se stručnjak posveti gledanju tekme. Nazovem službu za korisnike T-Com-a, i da T-Zombix ne povjeruje, čovjek koji mi se javio na telefon riješi problem. Ispali mi DNS brojevi. Kuži tip da se meni ne visi pred telkom, pa se potrudio. Nije pitao glupa pitanja.

Dok se vi grizete trpajući se čipsom i kolačima, odoh ja iskoristiti još koju kolateralnu prednost SP-a.


- 18:43 - Komentari (5) Isprintaj #

17.06.2006., subota

Za minimalan poraz Hrvatske najzaslužniji Ronaldo Nazario de Sousa

Ronaldo has twice had serious knee injuries that have sidelined him for several months at a time. After a series of injuries with Real Madrid earlier in the year, Ronaldo arrived for Brazil's training camp admittedly overweight. Even the Brazilian president, Luiz Inacio Lula da Silva, wondered publicly if the player was too fat., Sports Illustrated, Thursday June 15, 2006


Sve do danas, HTV-ove reportaže iz brazilskog nogometnog kampa, hrvatski mediji su prešućivali činjenicu da je Brazil protiv Hrvatske igrao s igračem manje. Bruno Kovačević, za moj ukus previše snobiš i metroseksualnog nastupa, ubo je priču kako i brazilski novinari vjeruju da se Ronaldo udebljao osam kilograma. Da na treningu ne skida šuškavac da mu trbuščić i okopojasno salo ne bi pali preko gaća. Repka je poslala poruku brazilskoj javnosti da je Ronaldo na utakmici s Hrvatskom bio indisponiran zbog previsoke temperature kao u finalu SP-a u Francuskoj. Brazilska raja zna što je nogomet pa vrši pritisak na izbornika da Ronalda izbaci iz prve jedanaestorice ako podbaci i na tekmi s Australijom.

Baš me za vrijeme tekme s Hrvatskom brat pitao igra li Ronaldo, da uopće ne čuje da je imao kontakt s loptom. Rekoh igra. Vidio sam mu zube na početku utakmice. A da nije imao kontakt s loptom (možda sve skupa 2,3) to je istina. Kao što je točno da ga nitko od naših nije posebno čuvao. Dakle, bilo je viška ljudi koji su mogli paziti raspoloženog Ronaldinha Gaucha. Bez obzira koliko sam osobno sretan zbog pruženog otpora Brazilcima i shvaćenom činjenicom da nije smak svijeta ako neko ime ne može igrati (Niko Kovač), bojim se da pravi ključ našeg rezlutata tekme s Brazilom leži u tome da smo igrali s igračem više.
Zato se Brazil u drugom poluvremenu povukao u obranu i dao priliku našima da preuzmu inicijativu. Bez obzira što je nama do sada prešućivano što brazilski mediji misle o Ronaldovoj igri na utakmici s nama, nadam se da je Cico Kranjčar svjestan svega nabrojenog. Bude li sutrašnja utakmica s Japanom odigrana katastrofalno, brzo će se naši mediji dohvatiti Ronalda i sručiti bijes na Cicu.

hr.digg|prijavi




- 19:14 - Komentari (6) Isprintaj #

Autor 45 linesa u vijestima OSCE-a

Journalist suing Croatia for violation of human rights

The trial of a Croatian journalist who is suing the State of Croatia for alleged infringement of his human rights, acts of slander, damage to his reputation and intimidation, commenced on 12 April in Zagreb. Željko Peratović, a former journalist for the state-owned daily Vjesnik, claims he was subject to years of illegal surveillance by Croatia’s counter-intelligence agency POA, violating his right to privacy, freedom of speech and the right to work. He alleges he
was then unfairly slandered by the former head of POA, Franjo Turek, in 2003. Mr. Peratović is claiming 800,000 HKN (€100, 800) in compensation.

In a controversial presentation shown to the President in 2003, the head of the POA, Turek,
accused Mr. Peratović and five other journalists of endangering Croatia’s national security by
collaborating with foreign secret services and diplomats. These accusations were later published in the national daily Vecernji List and the political weekly Nacional. Mr. Peratović claims that his dismissal from Vjesnik in 2005 was mainly a result of the allegations against him. He has subsequently been unable to find employment.

Following the March 2005 findings of the Parliamentary Council for the Control of Secret Services, which determined that there were grounds to suspect that the POA had violated the constitutionally guaranteed human rights of the six journalists in question, Mr. Peratović decided to file a law suit. His initial offer of an out-of-court settlement was refused by the State. Lawyers representing the State argue that Croatia is not liable for damages suffered by
the plaintiff.

OSCE Mission to Croatia, News in brief, page 3 of 4, 8 May 2006


Kod nas se smatra da Hrvatskoj više ne treba međunarodni monitoring na području ljudskih prava, pa ćete nešto o djelovanju OSCE-a doznati samo u prigodama kada se govori o skorom prestanku rada njihove misije u Hrvatskoj. Umorenom od takvog stava i meni je promakao OSCE-ov izvještaj povodom moje tužbe protiv države. Vijest s početka prošlog mjeseca pronašao sam guglajući nešto drugo, tek sinoć. Prema nekim naznakama, nastavak procesa protiv države pratiti će OSCE-ov odjel za pravosuđe. Drago mi je da su u OSCE-u razumjeli težinu pozicije u kojoj sam se našao obzirom na otkaz u državnom Vjesniku.

P.S. Više o aktualnim događajima u Vjesniku, mom otkazu i smrti Snježane Divić Čanić, možete pročitati klikom na link: Vjesnik u crnim kronikama.

- 10:37 - Komentari (0) Isprintaj #

16.06.2006., petak

Carla Del Ponte odustala od Domagoja Margetića


HAAG - Glavna haška tužiteljica Carla del Ponte odustala je od kaznenog progona trojice hrvatskih novinara Stjepana Šešelja, Domagoja Margetića i Marijana Križića kako bi smanjila broj optužnica i poboljšala učinkovitost rada Haškog suda (ICTY), doznaje se u petak iz Haaga.

Hina, 16.06.2006


Već dugo ništa ne čujem o Margetiću. Možda je spremao nekakvu novu akciju protiv Tribunala, a oni ga iztnenadili.


- 22:28 - Komentari (2) Isprintaj #

15.06.2006., četvrtak

Novi list zamjenio Pratesa Frančiškovićem i nije objavio demanti

Novi list nije objavio demanti brigadira Dragutina Frančiškovića nakon što su sliku Krunoslava Pratesa zamijenili njegovom, pa isti donosi 45 lines:

GLAVOM UREDNIKU NOVOG LISTA
gosp. Goranu Kukiču
Novinasko NAKLADNIČKO DIONIČKO DRUŠVO
Zvonimirova 20/a, 51 001 RIJEKA
telefax: 051/ 672 -114 i 672-118


U Vašim novinama NOVILIST br. 18 924 o 1. 05. 2006., objavljen j članak pod nazivom: Pratesa pustila brzina"hrvatsog pravosuđa, u kome se nalaze tri foografije i to; pokojnog Stjepana Đurekovića (ubijen u Njemačkoj 1983. g. od strane agnata SDS-a), osumnjičenog Josipa Perkovića i Krunoslava Pratesa. Umjesto fotografije Krunoslava Pratesa nalazi se moja fotografija ispod koje piše "Krunoslav Prates".

Očigledno da se radi o smišljenom podmetanju u cilju moje difamacije i blaćenja već prokušanim metodama tiskovina EPH protiv mene, vjerojatno inicirane od osbe navedene u članku.

Čudim se da je i Vaš list, kojeg sam do sada izuzetno cijenio, uvučen u tu prljavu igru što koncidira sa Večernjim listom koji je tu istu provokaciju učinio istog datuma.

Zaista gnjusno i do kraja pokvareno od novina koje su do sada glumile objektivnost i europske standarde javne riječi.

Moja fotografija je skinuta i zloupotrebljena sa internet stranica novinara Željka Peratovića koji je objavio moj demanti na pisanje novinara Globusa Marka Cigoja, koji redakcija"Globusa" nije htjela objaviti.

Molim Vas du skladu sa Zakonom o javnom priopćavanju objavite ovaj moj prigovor-demanti jer ću u protivnom sam objaviti isti i pravdu potražiti sudskim putem.

U Zagrebu, 23. 05. 2006.


Dragutin Frančišković
brigadir u mirovini


- 09:18 - Komentari (0) Isprintaj #

13.06.2006., utorak

45 Lines Production


S ponosom predstavljam prvi video blog uradak. Molim da se ne ljutite previše zbog djelomično oštećenog filma i pokatkad loše editiranog zvuka. I blog.hr je u beta fazi, pa može i moj videobloging.

Prvu temu na koju se osvrćem isprovocirala je vijest iz Ferala:

VESNA LEVAR ŽALILA SE NA POSTUPANJE TUŽITELJA NOVOSELA

Udovica ubijenog svjedoka gospićkih ratnih zločina Milana Levara, Vesna Levar, na brojne je državne adrese, prije otprilike mjesec dana, uputila predstavku u kojoj se žali na postupanje Dragana Novosela, zamjenika glavnog državnog odvjetnika...

Ivica Đikić, Feral Tribune, Picaškandal, 8. lipnja, 2006.




Bravo, Peratoviću, bilo bi super kad bi nazočnom pučanstvu još objasnio tko sve to plaća, mislim, to koliko dugo već ne radiš i baviš se pizdarijama... (Mate Bašić) ( 13.06.2006. 11:49)


Mate Bašiću dao si svoj doprinos da ostanem bez posla, pa se imaš razloga čuditi zašto nisam umro od gladi. Ne brini. Plaća me hrvatska dijaspora. Ako se sjećaš, ona je finacirala i stvaranje hrvatske države. ;)

- 17:02 - Komentari (12) Isprintaj #

Optuženi za poticaje na samoubojstvo zove u pomoć mafijaša i udbaša


Sebastijan Chaka ili kako sam tvrdi Sami Čaka, optužen da je reketareći poduzetnika Davora Cepetića prouzročio njegovo samoubojstvo, prema Jutarnjem listu na policiji je izjavio da mu je Hrvoje Petrač bio kum .

To je još jedna kumovska veza s poduzetnikovim ubojstvom jer je pokojnikova obitelj izjavila:

Cepetić je bio prijatelj s mnogim poznatim zagrebačkim obrtnicima i ugostiteljima. Premda je bio i u kumskom odnosu s Hrvojem Petračem, njegovi roditelji uvjereni su da Petrač s tragedijom nije imao nikakve veze. Prema istim izvorima, Cepetić je bio prijatelj i sa Zlatkom Kolmanom Marčijem, koji se od kamatara godinama skriva u SAD-u. Navodno je bio i vlasnik manjeg zrakoplova s Milanom Šećkovićem koji nam to danas nije htio potvrditi.

- Davor i Hrvoje znaju se od 16. godine, prijatelji su s ljetovanja u Malinskoj na Krku. Nikada nisu bili ni u kakvim poslovnim odnosima, a Petrač ga nije uvlačio u svoje poslove - rekla je majka Božica Cepetić.

Lordan Prelog, Sanja Mikolčević, Jutarnji.hr, 19.01.2006.


I Večernji list je inzistirao na povezanosti žrtve i tajkuna proglašenog kraljem hrvatske mafije, ali se Cepetićeva supruga oštro ograđivala od sumnji da je Petrač povezan sa reketom koje je dovelo do samoubojstva:

Tako nije isključeno i da će u policiju biti pozvan netko od obitelji Hrvoja Petrača, s kojim su Cepetići bili kumski vezani. Iako se nakon samoubojstva moglo čuti da Cepetić i Petrač već dulje vrijeme nisu u prijateljskim odnosima, to nam je među prvima demantirala žena samoubojice, Eleonora Cepetić. Nemojte mi stvarati probleme tamo gdje ih nema. Nije istina da smo u lošim odnosima, dapače. Hrvoje Petrač sada ima svojih problema, ali on je divan čovjek poručila je.

Ako je točna ta njezina tvrdnja, onda je u najmanju ruku čudno kako netko Petračeve reputacije nije uspio zaštititi kuma od dugogodišnjeg kamatarenja. Tim više što je Petrač poznat kao galantna osoba koja je vodila računa o ljudima iz svog okruženja, pogotovo o obitelji i prijateljima.

Ivana Jakelić, Marina Borovac, Večernji list, 25.01.2006.


U to sam vrijeme dobio informaciju od vjerne, dobro upućene čitateljice, nekad bliske obitelji Petrač da je i Sebastijan (Sami) Chaka (Čaka), odmah oglašen sumnjivcem koji je prijetio samoubojici, bio kum s tajkunom. Kako sam to doznao baš kad sam i sam bio izložen prijetnjama zbog sporenja s državom i događajima vezanim za istragu oko ubojstva Milana Levara, nisam poklonio punu pozornost provjeravanju njene točnosti, te ju nisam objavio. Žao mi je i ispričavam se izvoru čije sam, možda, izgubio povjerenje.

Čini mi se da je kumovsko trojstvo bilo od velike važnosti za samoubojstvo, te da ga ne bez razloga spominje Čaka (Chaka) u svom iskazu. Poziv je to u pomoć kumu koji se odmara u grčkom pritvoru, ali koji bi se, bude li ubrzo izručen Hrvatskoj, lako mogao naći i na slobodi jer u obnovljenom suđenju za otmicu sina generala Vladimira Zagorca, neće biti dovoljno dokaza za optužbu da je sudjelovao u kaznenom djelu. Drugim riječima, optuženi reketar poručuje osuđenom otmičaru da mu hitno pruži bilo kakvu pomoć jer da bi on mogao nastaviti s davanjem sadržajnijih opisa njihova odnosa.

Nacional je doznao za Čakin iskaz prije nego li je objavljen u Jutarnjem, pa u svom današnjem broju donosi izjavu Hrvoja Petrača iz pritvora u kojoj se potvrđuje poznatsvo i kumstvo s optuženim reketarom. Petrač se začudio zbog čega je Čaka mijenjao identitet kad ga je poznavao čitav Zagreb, a i policija je mogla biti pametnija pa se raspitati na Ekonomskom fakultetu gdje su se kumovi upoznali.

Plamenko Cvitić ide korak dalje u kontroli štete pa otkriva da je prva Čakina prijavljena zagrebačka adresa u putovnici na lažno ime iz 1994. bila Bosanska 30, dom Hrvoja Petrača. Naravno, bilo je to samo privremeno, a optuženi za reket nad samoubojicom je do danas promijenio desetak zagrebačkih adresa.

Petrač je Cvitiću napomenuo kako on ne zna tko je i zašto sredio državljastvo i hrvatsku putovnicu Samiju Čaki.

Druga značajna točka Čakina (Chakina) iskaza policiji tiče se isticanja suradnje s hrvatskim tajnim službama i poziva Josipu Perkoviću da i on priskoči upomoć:

Državljanstvo i novo ime sredio agent tajne službe

Kao što je već ranije rekao, u Hrvatsku je stigao u studenom 1993., a tada su mu na teniskim terenima Nikice Langa pristupili agenti hrvatskih tajnih službi koji su mu nudili hrvatsko državljanstvo. Međutim, zahtjev za dobivanje hrvatskog državljanstva mu je odbijen jer je, naveo je Čaka, Musliman s Kosova. Tada mu je jedan agent obećao “srediti” državljanstvo, no rekao mu je kako ne smije govoriti o svom pravom porijeklu i da je njegovo “novo” ime Sebastijan Chaka. Iako nije znao ime toga navodnog agenta, Čaka ga je vidio uz predsjednika Stjepana Mesića za vrijeme njegove inauguracije na Markovom trgu.

Martina Smoljanac, Jutarnji list, 12.06.2006


Jedini agent kojeg se sjećam da je pred kamerama HTV-a i novinarom Vladom Vurušićem čestitao Mesiću nakon inauguracije na Markovu trgu je Josip Perković. Tomislav Karamarko je u to vrijeme bio šef Mesićeva izbornog stožera, a tek kasnije je postao šef UNS-a. Do 2000-e je bio policajac. Perica Martinović, kojeg je Karamarko, nedavno zaposlio u POA-i Mesićevoj je inauguraciji prisustvovao kao šef njegova osiguranja u predsjedničkog kampanji. Prije toga bio je policajac. Željko Bagić je do 2000-e bio policajac i predavač na Policijskoj akademiji, a Mesić ga je tek provizveo profesionalnim špijunom, svojim savjetnikom za nacionalnu sigurnost.

Dakle, Čaka bi mogao pokazivati prstom na Perkovića, bez obzira je li točno da ga je on zavrbovao da radi za hrvatske tajne službe sredivši mu novi identitet.

Situacija je složena, ali osnova svake mreže je isprepletenost.

Zar nije pakračkopoljanski pokajnik Munib Suljić završio 2000-e u pritvoru zbog reketa zajedno s nedavno ubijenim zagrebačkim Alabancem iz mafijaških krugova Llulzimom Krasniqijem?

- 09:48 - Komentari (2) Isprintaj #

12.06.2006., ponedjeljak

Deinstalacija Adobe 6 i drugi informatički izazovi


Ne mogu instalirati Adobe Pro 7 jer ne mogu deinstalirati Adobe Pro 6. Stalno dobivam odgovor da potražim datoteku Ac60PrP1.msp. Te datoteke nije bilo na instalacijskom cd-u za šesticu tako da mi ne vrijedi ni ponovo instaliranje šestice. Vjerojatno sam ju pokupio s nekim updateom 6.0.1 i slično, i sad nemam pojma gdje da ju tražim. Ima li itko kakav pametan prijedlog?

Inače, s mrtve točke se pokrenuo wordpressov blog na vlastitoj subdomeni:

.
Proradio mi je i njihov podcast (PodPress), pa ću moći šibati neograničene količine video i audio materijala, uz potpunu kontrolu izvora koje smještam na server. Poddomena je još u 0.1 fazi razvoja. Prebacio sam sve postove s bloggera, što je moguće u 5 minuta jer sustav wp-a to radi automatski. Ima problema sa html-om s bloggera, ali to ću riješiti čim se html/css programerka i 45 lines dizajnerica vrati sa službenog puta iz Švicarske.

Mladi stručnjak za hardever i softver, s juga Hrvatske koji me posjetio preko vikenda, pomogao mi je u svladavanju nekih teškoća iz njegove domene na koje bih znao gubio sate i dane (Deinstalacijom šestice nije se stigao pozabaviti iz objektivnih razloga). Nadam se da će se naša suradnja uskoro nastaviti i da vlasnica Limba Selma Ferenčić, kad nas vidi zajedno neće pomisliti da mi je to vanbračni sin kao što se zabrinula u subotu. Iskusnom i neopterećenom Tajpvrajteru, kojeg smo sreli u petak, takvo što nije palo na pamet.

P.S. Stavio sam si Firefox kao defaultni browser, pa sad kad idem preko njega, ni ja ne mogu pristupiti ovom blogu. Nadam se da će html/css programerka što prije riješiti bug.


- 11:08 - Komentari (5) Isprintaj #

09.06.2006., petak

Ubojstvom protiv ubojstva


U ovom podcastu govorim o pozadini ubojstva Marine Nuić, atentatu na Tomislava Merčepa, vezi između Josipa Perkovića i Muniba Suljića. Poslušajte, pa ćete saznati zašto zaključujem da ubojstvo Marine Nuić neće biti obuhvaćeno istragom protiv Tomislava Merčepa.

Posmrtni ostatci Marine Nuić su kremirani

Ubojstvom protiv ubojstva


U nastavku bih ukazao na još nekoliko bitnih momenata vezanih za slučaj Merčep.

IVAN VEKIĆ: »Sve naše kombinacije tko će s kim i kako pregovarati, gospodo moja, padaju u vodu pred našom dužnosti da spasimo ljude. Cilj ove Vlade, cilj Hrvatske ovoga trenutka treba biti spasiti ljude. Ja ću vam reći još nešto, a mislim da se to vrti u glavama sve gospode: budu li masakrirani civili u Vukovaru, gospodo moja, ni za jednog Srbina u Republici Hrvatskoj unutarnji poslovi više ne jamče. Nikome život zajamčiti više ne možemo, da budemo kratki. Meni je žao što to moram reći.«

ZDRAVKO TOMAC: »To treba javno reći.«

(Ne čudi da je Ivan Vekić prijetio odmazdom nad lojalnim srpskim civilima, ali da je to podupro SDP-ovac Zdravko Tomac, hm?! op. ž.p.)

Stenegoram sa sjednice Vlade demokratskog jedinstva na dan pada Vukovara, 17. 11. 1991., iz knjige tadašnjeg premijera, dr. Franje Gregorića, 45 lines, 17.11.2005.


Tomislav Merčep je izjavio da je, nakon što su ga Manolićevi ljudi Ferdo Jukić, Marin Plišo i Željko Mažar izbacili iz Vukovara (kolovoz 1991.) otišao kod ministra policije Ivana Vekića u Zagreb koji da ga je zaposlio na mjestu svog savjetnika.

Većina ubojstava za koje se tereti Merčepovu skupinu na Pakračkoj Poljani (obitelj Zec, Marina Nuić, Aleksandar Saša Antić, Miloš Ivošević, Rade Pajić i Marko Gruić...) dogodila se nakon izjave Ivana Vekića, odnosno zločina na Ovčari. Haaški istražitelji, koji su predmet Merčep predali Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, imali su tu podudarnost u vidu.

Nije bezvraga Ivan Vekić žučno reagirao na vijest i špekulacije o pozadini hapšenja Muniba Suljića u Nizozemskoj:

Vekić: Nisam potpisivao naredbe za zločine

Najave Muniba Suljića da posjeduje zapovijedi koje ga oslobađaju odgovornosti, a koje je potpisao Ivan Vekić, nekadašnji ministar unutarnjih poslova, Vekić je danas prokomentirao vrlo rezignirano rekavši kako je potpisao sve što je kao ministar trebao potpisati.

- Na mjestu ministra bio sam od 1. kolovoza 1991. do 15. travnja 1992. godine. U tom sam vremenu potpisao mnogo toga. No, naredbe da se čine bilo kakvi zločini sigurno nisam potpisivao. Ako su zločini bili činjeni, to je tisuću posto bilo bez moga znanja. Treba vidjeti o kakvim se to zapovijedima radi.

To što se Munib Suljić i još neki drugi danas izvlače na naredbe nadređenih, to je druga priča. Toga su se mogli sjetiti i prije pet, deset ili 15 godina, ali nisu. Potpuno je logično da danas, kada su iza brave ili im brava opasno prijeti, traže sve moguće načine da spase sebe i odgovornost za ono što su činili prebace na drugoga - izjavio je Vekić.

Verica Tomić, Jutarnji.hr, 06.06.2006.


A koliko su naše tajne službe i policija odlučne obračunati s ratnim zločincima svjedoči i informacija iz kolumne Heni Erceg u novom Feralu:



Igor Mikola šeće se Zagrebom

Munib Suljić, ubojica male Aleksandre Zec, ovih se dana, zbog teške bolesti, sam predao haaškoj policiji, vjerojatno spreman pjevati protiv svog bivšeg šefa Merčepa, drugoga zločinca Igora Mikolu, kojega hrvatska policija tobože ne može locirati, susrela sam nedavno usred Zagreba, u Petrovoj ulici; lice s tjeralice u kasno je poslijepodne mirno, ne odajući nervozu, ulazilo u svoj raskošni automobil i pri tome su se susretu samo meni tresle noge, vraćajući mi sjećanje više od desetljeća unatrag, kada mi je njegova tadašnja supruga i pripadnica Merčepovog eskadrona smrti, Snježana Živanović, telefonom saopćila kako će mene ubiti, a djetetu mi pucati u noge.

Heni Erceg, GLEDE & UNATOČ, 8. lipnja, 2006.


Branimir Glavaš je za svoje svjedoke predložio bivše novinare Slobodnog tjednika, Roberta Pauletića i Dražena Rajkovića, piše Drago Hedl u Feralu.

Glavaš danas tvrdi kako nikakav atentat tog 31. kolovoza na njega nije bio izveden, kao što je to pisao Slobodni tjednik neposredno nakon ubojstva Vučkovića. Te su novine naime i spominjale atentatora Đorđa Petkovića (za kojega Glavaš kaže da za njega nikada nije čuo), objavljujući greškom sliku ubijenog "atentatora" Vučkovića. No, upravo novinare ST-a, Roberta Pauletića i Dražena Rajkovića koji su o tom "atentatu" pisali, sada navodi kao svjedoke koji mogu posvjedočiti o događajima tog dana!

Drago Hedl, Feral Tribune, 8. lipnja, 2006.


Dražen Rajković u to je vrijeme bio jedan od povjerljivijih urednika Marinka Božića, pa novinska arhiva pamti i njegov intervju s Tomislavom Merčepom, koji se za Slobodni tjednik slikao s fesom na glavi, aludirajući na obnovu ustaške države za koju su se borili i Muslimani iz Handžar divizije.
Upitan od Aleksandra Stankovića 2004. u HTV-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 zašto se slikao s fesom Merčep je kazao da su mu tu situaciju podmetnuli udbaši. Moguće je da i Merčep pozove za svjedoka Rajkovića.


- 13:34 - Komentari (5) Isprintaj #

08.06.2006., četvrtak

Crni jahač na bijelom - Vitez smrti iz Pakračke Poljane

Isto tako, svjedok Nikola Peleš na glavnoj raspravi (list 2950 do 2953) iskazao je da se gotovo ničega ne sjeća, a prilikom gledanja fotodokumentacije rekao je: "da sam nekoga i prepoznao, ne bih to rekao", a zatim da mu je žao što je uopće svjedočio, jer je iz novina koje je čitao, a vezano za ovaj postupak, vidio da se nitko od svjedoka ništa ne sjeća. Na glavnoj raspravi od 21. lipnja 2002. godine (list 3382) svjedok Nikola Peleš je izjavio da mu je svega dosta, … da se u tijeku trajanja postupka bojao, jer mu je bila minirana kuća, oštećen mu je automobil i primao je razne prijetnje. Doduše, on je iskazao da prijetnje nije dobivao od optuženika, ali to ne umanjuje značaj navedenih okolnosti na sadržaj njihovih iskaza datih u tijeku glavne rasprave kako na prethodnom tako i na ponovnom suđenju i u tom smislu prvostupanjski sud ih je ispravno ocijenio pa je za utvrđenje činjeničnog stanja pravilno uzeo njihove iskaze iz istrage.

Vrhovni sud RH, Presuda i rješenje br. I Kž 81/06-7

Kako sam doživio citiranu raspravu poslušajte u podcastu:

Munib Suljić - Crni jahač na bijelom


hr.digg|prijavi

- 02:54 - Komentari (7) Isprintaj #

07.06.2006., srijeda

Munib Suljić u "Istrazi" Roberta Valdeca i Andreja Rore

Spremaju li Robert Valdec i Andrej Rora exkluzivni prilog o uhićenju Muniba Suljića?

Poslušajte o tome najnoviji podcast 45 linesa:



Više o Valdecovom prijateljstvu sa Suljićem:

In autumn 2004., after the text about possible helpers of deserted Gotovina, and in which was emphasized that one of them was Ante Zoni Maksan, who often advertising in medias his security firm, Peratovic got a phone call in editorial office of Vjesnik from Robert Valdec, journalist who cooperated closely with Maksan. The conversation was very short and Peratovic only understood that Valdec called him, with message that he was in some cafe2 with some friend and the line disconnected. The next day in Zagreb on crossroads of Savska cesta and Slavonska avenija he accidentaly met with Munib Suljic, who said through opened window of the car to Peratovic: Where are you, pig!?

Munib Suljic was sentenced to prison for five months because of physical threats to Peratovic. As Munib Suljic, except for attack on Peratovic in 1999, in public was mentioned as a participator in murder of family Zec, and as he was one of accused on current trial on County court in Zagreb for events in Pakracka poljana in 1991, Peratovic was very scared. (attachement 2).

After several days, Peratovic was informed by a colleague in Vjesnik, Marin Deskovic, that Robert Valdec wanted to engage Munib Suljic to sort things out with Peratovic, but at the end Suljic gave up that plan. That information was confirmed to Peratovic by Anri Paravic, editor in section Black chronicle in Jutarnji list, who said that he was sitting at the table with Valdec and Suljic when Valdec was persuading Suljic to beat up Peratovic. Paravic said to Peratovic that he was protecting him and that he was talking out Valdec and Suljic from that plan, in which he succeeded in 4:00 in the morning, when they split up.


IX


Peratovic with this event informed the main editor of Vjesnik, Andrea Latinovic, who thought those were privat things between Peratovic and Valdec, what was't the truth, what so ever, because Peratovic was the journalist in Vjesnik. The main editor, didn't not only protect Peratovic as a journalist in Vjesnik, but she immediatelly engaged Valdec in cooperation with editorship of Vjesnik, confiding him, among other things, writing on theme which till then was Peratovic's job: safety services.

45 lines (international), To Mladen Bajic , Friday, June 03, 2005


Update:

Nadalje, Suljić je teško bolestan (navodno ima šećernu bolest i vodu u plućima) i u bijegu mu je teško, ili gotovo nemoguće, osigurati skupe liječničke tretmane.

Suradnjom s tužiteljstvom možda bi se mogao nagoditi oko smanjenja 12-godišnje zatvorske kazne, a osigurao bi si i liječenje. S obzirom na situaciju u kojoj se nalazi, sve su to vrlo vrijedni razlozi zbog kojih bi napokon mogao posvjedočiti o Merčepovoj ulozi u zločinima koje je činila njegova postrojba.

Ivanka Toma, Željko Petrušić, Jutarnji.hr, 06.06.2006 18:26


Munib Suljić se ne može s tužiteljstvom nagoditi oko smanjenja kazne za ubojstvo Aleksandra Saše Antića jer je presuda Vrhovnog suda pravomoćna. Suljić se s Mladenom Bajićem eventualno dogovara oko pokajničkog statusa vezano za druge ratne zločine koje je počinio u Pakračkoj poljani, gdje bi terećenjem Tomislava Merčepa kao naredbodavca isposlovao sebi manju kaznu, ponavljam, za ta nedjela, a ne za ubojstvo Saše Antića za koje je odlukom Vrhovnog suda pravomoćno osuđen. Moguće je da Munib Suljić od predsjednika RH Stjepana Mesića, slično Stjepanu Grandiću, zatraži pomilovanje, pa bi Državno odvjetništvo u toj situaciji moglo dati pozitivno mišljenje, ali to je opet drugačija situacija od one koju su opisali Ivanka Toma i Željko Petrušić.

hr.digg|prijavi


- 09:41 - Komentari (2) Isprintaj #

06.06.2006., utorak

U Haagu uhićen Munib Suljić

Uhićeni Munib Suljić mogao bi ozbiljno teretiti Tomislava Merčepa za zločine u Pakračkoj Poljani i osvetiti mu se jer ga je prozvao za ubojstvo obitelji Zec.

U spomenutoj Stankovićevoj tv emisiji nije se više za njih zauzimao. Kazao je da su mu „udbaši“ podmetnuli te nacionalno izmiješane momke. Za Muniba Suljića je čak kazao da je bio u poslovnim odnosima s pokojnim Mihajlom Zecom, pa u tome treba gledati motiv za ubojstvo obitelji uspješnog zagrebačkog mesara krajem 1991.

45 lines, 06. 06. 2006.



- 12:57 - Komentari (0) Isprintaj #

U Mostaru uhapšenog Marka Radića Maku za silovanje je optuživala ista Bošnjakinja koja je teretila i suca Ustavnog suda Vicu Vukojevića

Ime u Mostaru uhapšenog predsjednika Udruženja dobrovoljaca i veterana Domovinskoga rata HVO-a Herceg-Bosne Marka Radića Make navodi se među silovateljima koji su se navodno iživljavali nad Bošnjakinjom koja je dala iskaz za knjigu Irfana Ajanovića "Molila sam da me ubiju".

To je isti onaj slučaj gdje se kao najpoznatiji silovatelj navodi Vice Vukojević sudac Ustavnog suda suda.
Ponovne optužbe protiv Vice Vukojevića da je sudjelovao u silovanju Bošnjakinje u HVO-ovom logoru Vojno kod Mostara uslijedile su nakon njegovog svjedočenja u Münchenu na suđenju Krunoslavu Pratesu kada je izjavio da je Josip Perković sudjelovao u ubojstvu emigranta Stjepana Đurekovića. Predvidio sam da će Perkovićev lobi kao kontraudarac izvuči svjedočenje objavljeno u knjizi "Molila sam da me ubiju".

A sada, kao i što priliči istraživačkom blogu, evo faksimila iz spominjane knjige u vlasništvu Predsjednika RH Stjepana Mesića:

Izvatci sa stranica 356 i 360


hr.digg|prijavi

- 00:38 - Komentari (2) Isprintaj #

05.06.2006., ponedjeljak

Željko Krušlin Kruška nije prijavio Tuđmana jer ga je pljusnuo


Raspisao se babl o cijeni Mamićeve pljuske načelniku centra POA-e u Rijeci. Priznajem da radije pročitam njegove novinarske uratke od spisateljskih. Ne zato što su spisateljski manje vrijedni, dapače. Samo sam ja senzibiliziraniji za novinarske teme, pa sam se sjetio da je pokojni Franjo Tuđman 1996-e pljusnuo Željka Krušlina Krušku na nekom domjenku u Vili Zagorje: Krušku je i bilo sram priznati da se to dogodilo, kamoli prijaviti PHP-a. Na uporno inzistiranje novinara da se odredi o događaju Kruška je skrušeno procijedio kroz zube nešto u stilu da je Tuđmanovu pljusku shvatio kao očinski čin. Vjerojatno pljusnuti obraz do danas ne pere da ga podsjeća bliskost s Očuhom Domovine.

Čudi me da riječki načelnik POA-e Nikola Mandekić nije zanijekao da ga je Zdravko Mamić ošamario jer je Dinamov dopredsjednik legenda privatizacije (Česma, Bjelovar), nasilnik koji se mlati s kim stigne i gdje stigne (HNS-ovac Miljenko Mesić izletio je iz stranke jer Vesna Pusić nije imala razumijevanja za njegov sukob s Maminjom u Bandićevom uredu), prijeti novinarima u sudnici (slučaj Ivice Radoša), izjavljivao na HTV-u da podmićuje policajce s po sto DEM kad vozi prebrzo... A uostalom, Mandekić je imao rinčicu u uhu što je Mamića iživciralo. Mislim, i ja nosim rinčicu i ne prilazim Mamiću blizu jer uvažavam njegov stav da su svi koji imaju probušeno uho, pederi.


- 11:14 - Komentari (6) Isprintaj #

04.06.2006., nedjelja

Njemačka prijeti protjerivanjem dvojice hrvatskih špijuna?


Piše Zvonimir Despot u subotnjem Večernjem listu da Njemačka prijeti protjerivanje dvojice hrvatskih diplomata (špijuna) zbog sumnji u opstrukciju suđenja Krunoslavu Pratesu.

Riječ je o ministru savjetniku u veleposlanstvu RH u Berlinu Gordanu Akrapu te konzulu prvog razreda u generalnom konzulatu RH u Münchenu Jakovu Ljubičiću.

Njih se dvojica sumnjiče za špijunsku djelatnost što ni ne čudi jer je riječ o profesionalnim špijunima koji su u diplomaciju otišli iz Obavještajne agencije (nekadašnjeg HIS-a) i OA im je još uvijek matična kuća.

Gordan Akrap je već imao jedan špijunsko-diplomatski mandat konzula u Münchenu o čemu sam pisao skoro pred godinu dana:

Susreo sam se s Erichom (Schmidt-Eenboomom) u njegovom Walcheimu pored Münchena posredstvom jednog Hrvata izgnanika iz Bosanske Posavine.

Kasnije mi se taj prognanik požalio da je rezident OA u hrvatskom konzulatu u Münchenu G. A. opservirao moj susret s Eenboomom, te da je posrednik zbog toga posredno imao nevolja s njemačkim vlastima.

Navodno su Nijemci upozoreni od naših vlasti da ne više ne postoje politički razlozi zbog kojih se M. D. ne bi mogao vratiti u Posavinu, pa je ubrzan njegov izgon iz SRNJ. Istina M. D. je iza sebe imao i dva prometna prekršaja u Njemačkoj koji su pospješili taj izgon.

Erich Schmidt Eenboom je blizak SPD-u, pa nije baš omiljen među vladajućim bavarskim CSU-ovcima, te iz tog razloga nije mogao nikako pomoći M. D. da ostane u Njemačkoj.

45 lines, Erich Schmidt-Eenboom on Agentura, 21.05.2005.


Gordan Akrap (G. A.) je Posavljaka Matu Dominkovića (M.D.) ispitivao o mom posjetu Eenboomu i savjetovao mu da se ne druži s najpoznatijim njemačkim stručnjakom za tajne službe ispričao mi je to Dominković.

Gordan Akrap je špijunirao moj susret s Erichom Schmidt Eenboomom


O Akrapu još na mojim blogovima:

Prema pisanju Jasne Babić Perkovićevi igrači su i Ivan Bandić, časnik za vezu OA-e u Mađarskoj i Gordan Akrap, predstavnik OA-e u Berlinu.

Gordan Akrap je prema Jasni Babić formalno vodio akciju Barakuda, a 2001./2002-e bio je šef ispostave OA-e u Münchenu.

Iako je Akrap trenutno u Berlinu zadužen za odnose sa BND-om, obzirom da su Nijemci Perkovića već optužili, on mu više ne može pomoći, a preporuka da je Perkovićev čovjek samo njemu samom može odmoći u odnosima sa zemljom gdje je gost.

45 lines, Svi Perkovićevi ljudi, 28.10.2005.


Navodno je obitelj Perković pokušala iskoristiti nedavni posjet Predsjednika RH Njemačkoj i boravak u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu kod veleposlanice Vesne Cvjetković Kurelec, kako bi se od tamo akreditiranog časnika za vezu Obavještajne agencije s BND-om (Gordana Akrapa, naknadno dodano ime, op. 45 lines) , saznalo kakvi su daljnji koraci njemačkog pravosuđa po pitanju optužnice protiv Josipa Perkovića. Postojala je i ideja da se Predsjednik Stjepan Mesić osobno založi kod njemačkih vlasti da ne inzistiraju na Perkovićevom procesuiranju, ali je stigao savjet iz veleposlanstva u Berlinu, da bi takav Mesićev potez, kod njemačkih vlasti bi shvaćen kao izrazito antidiplomatski i antidemokratski, obzirom da se u Njemačkoj izvršna vlast ne upliće u rad pravosudne, kao što je to običaj u Hrvatskoj.

45 lines, Špijun Josipa Perkovića, predstavnik Obavještajne agencije u Mađarskoj Ivan Bandić, dao intervju Globusu bez suglasnosti svog šefa Veselka Grubišića, 01.12.2005.


Stvaranje pozicija je počelo kroz saradnju sa Markom Miloševićem i firmom "Tref", još početkom devedesetih, a preko firme "Rovita" i "Feroglas" iz Lihtensteina, čiji je vlasnik bio Marko Milošević. Dok sam bio u vlasti imao sam prilike da vidim u tajnoj službi Srbije izveštaj Hrvatske izvještajne službe koja je tokom '98. i '99. radila nadzor nad trgovinom tj. švercom cigareta TDR-a. Iako je iz te akcije stajao tadašnji hrvatski obaveštajni vrh - od Miroslava Tuđmana, Markice Rebića, Josipa Perkovića - tu je akciju vodio Gordan Akrap. Znam da je njegov kum Patrik Samardžić bio "insajder" u redovima švercera u Republici Srpskoj. Sećam se da je jasno pisalo u tom izveštaju da je samo 20 odsto poreza skupljano od prodaje, a da je 80 odsto cigareta završavalo na crnom tržištu Hrvatske. Cigarete su se posle prodaje "inozemstvu" vraćale u Hrvatsku. Izveštaj je imao preko pedesetak strana i znam da je podeljen svim odgovornim licima u Hrvatskoj. U njemu je do detalja opisano sve u vezi sa kanalima i načinima šverca, vezama sa Srbijom, plaćenim medijima i novinarima, ciljevima i strategijama i sl. Siguran sam da to znaju i skoro svi koji treba da znaju i u Hrvatskoj. Zašto je to rađeno, šta su bili ciljevi i namere i zašto je to nestalo, mislim da je svakome jasno.

Vladimir Beba Popović, Feral Tribune/45 lines (info), 05. 05. 2006.


Jakov Ljubičić, manje je poznati brat Mirka Ljubičića Švepsa, aktualnog Bandićevog, pomoćnika direktora Vodoospkrbe, nekadašnjeg doušnika Mate Granića i čovjeka koji je dogovorio predaju Mirka Norca.

Navodno je Jakova Ljubičića u München poslao još Damir Lončarić dok je bio na čelu HIS-a da "čuva lovu Mladena Naletilića Tute" ma što im to značilo. Nisu poznate neke njegove posebne kvalifikacije za rad u OA-i diplomaciji osim da je Švepsov brat i da je odan Josipu Perkoviću.

Jedino što me čudi u tekstu Zvonimira Despota je da je Emilio Jurić, dopisnik Slobodne Dalmacije iz Bavarske. Guglanjem nisam pronašao ni jedan izvještaj Emilia Jurića za Slobodnu Dalmaciju, ali sam ustanovio da je riječ o predsjedniku Akademske zajednice Dr. Ante Starčević iz Muenchena, te aktualnom predsjedniku HSP-a Bavarske.




- 01:53 - Komentari (0) Isprintaj #

03.06.2006., subota

Zatiranje istine i protok vremena


Željko Peratović i Boris Pavelić, Osijek, 1997.


Piše Boris Pavelić u Novom listu od ponedjeljka 29. svibnja o.g. da je Krunoslav Fehir:

...možda prvi u Hrvatskoj - smogao hrabrosti da ne odustane čak ni kad je shvatio da je cijeli sustav protiv njega. Zašto ovdašnja javnost takav postupak od hrabre zasluge uporno nastoji pretvoriti u moralno sumnjivu rabotu - posve je drugo pitanje. Nije to problem Krunoslava Fehira, nego našega posvemašnjeg, mentalnog i institucionalnog licemjerja.


E pa dragi kolega, jedino što je tu istina je to MOŽDA. Krunoslav Fehir nije prvi koji je smogao hrabrosti da ne odustane čak ni kad je shvatio da je cijeli sustav protiv njega. Zaboravio si Milana Levara i Maria Barišića. Točno je postoje razlike između njih dvojice i Fehira. Oni nisu počinili ratni zločin. Levar je žrtvovao život da bi se sustav pokrenuo i spremili u zatvor Tihomir Orešković i Mirko Norac. A Mario Barišić nije ni vidio ratni zločin u Lori (osim premlaćivanja zarobljenika koji su premještani iz Lore) pa nije ni mogao svjedočiti protiv optuženih čuvara splitskog vojnog zatvora. Zato je svjedočio protiv njihovih nadređenih Mate Laušića i Josipa Perkovića, ali ne samo sustav nego ni novinari nisu imali razumijevanja za njegovu istinu, pa na ponovljenom suđenju nije svjedočio, ali je ostao kod prvog iskaza. Iz protesta protiv sveopćeg licemjerja.

Prošlo je pet i pol godina od uhićenja gospićke skupine i Branimir Glavaš ne može očekivati javnu podršku kakvu su imali Tihomir Orešković i Mirko Norac.

Hrvatski vitezovi, ne bojte se, i Stepincu su sudili - to je sadržaj ogromnog grafita koji se pojavio u centru Zagreba. Pisala ga je, sudeći po svemu, katolička ruka, ali je on zapravo uvreda za kaptolskog blaženika. Jer kardinala Stepinca jednači s onima, “hrvatskim vitezovima”, koje čekaju suđenja za ratni zločin. Oni su, kao, jednako nevini i nepravedno optuženi. Zapravo je riječ o svojevrsnoj beatifikaciji zločinaca.

Slično je intonirano i pismo koje je objavio Radio Vatikan. U hrvatskom programu prenesena je epistola Ružice Čavar, predsjednice Hrvatskog pokreta za život i obitelj, u kojoj se aktualna vlast optužuje da je Levarovo ubojstvo iskoristila za uvođenje terora. Uz poruku da “hrvatski narod neće dopustiti novi Bleiburg”, ona Hrvate poziva na ulice kako bi “mirno i masovno prosvjedovali diljem domovine”. Hapšenje osumnjičenih za ratni zločin Ružica Čavar, uz pomoć Radio Vatikana, naziva terorom i novim Bleiburgom.

Jelena Lovrić, Novi list, 20. 09. 2000.


Današnji potpredsjednik Sabora Darko Milinović vezao se lancima u znak prosvjeda protiv uhićenja Oreškovića, Grandića... Premijer Ivo Sanader i predsjednik Sabora Vlado Šeks držali su vatrene govore braneći "vitezove" koje je Ika Šarić osudila za ratni zločin. Udboustaša Mladen Schwarz javno je, skoro bez ičije osude, pozdravio ubojstvo Milana Levara. Predsjednik HSP-a Anto Đapić je izjavio da je Levar dobio što je zaslužio.

Neki dan, kad se Branimir Glavaš pojavio pred istražnim sucem u Zagrebu, osim novinara dočekala ga je samo Ružica Čavar. Prikazali su je na televiziji, nepotpisanu, kako mumlja generale, branite se kao što ste nas branili... ili neku sličnu glupost.

Vrijeme prolazi, ljudi se mijenjaju. Fehiru proradila savjest. Sanader i Šeks nas vode u Europu. Samo Branimir Glavaš i Ružica Čavar ne idu u korak s vremenom, bez obzira što je i Papa Benedekt XVI pohodio Auschwitz.


- 02:00 - Komentari (1) Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (16)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (8)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (34)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (43)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (35)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (47)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se