Zoran Oštrić

<	ožujak, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Listopad 2022 (2)
Listopad 2021 (1)
Travanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Travanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (2)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (6)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (8)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (11)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (8)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (8)
Studeni 2015 (14)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (7)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (10)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (15)
Travanj 2015 (10)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo je blog kojeg vodi Zoran Oštrić. Razne teme. Politika, društvo, priroda, znanost, povijest, filozofija...
Provilna slika s facebooka

Vodim također tematske blogove Ekološka ekonomija, Mudroljublje i Zelena politika na wordpress.com.

Ako me želite kontaktirati, pošaljite poruku na emajl:
zoranostric (at) gmail.com
ili ostavite poruku na facebooku.

OŠIKU!

Ošiku je kratka pjesnička forma slična kod nas poznatom japanskom "haikuu", samo sa širom tematikom i nešto slabijim formalnim pravilima. Kolekciju mojih ošikua s ilustracijama (što je također varijacija na japansku tradiciju crteža uz haiku) možete pogledati na facebooku.

ŠAH

Igram šah na razini jakog amatera (majstorski kandidat). Neke moje on-line s komentarima možete pogledati na mrežnom sjedištu sah.hr.

KRATICE

ASNV
Ako me sjećanje ne vara
BUNS
Bez Uvrede Nadam Se
JUOSP
Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sve Probleme
KJMP
Koliko je meni poznato
KJMV
Koliko ja mogu vidjeti
PMNN
Po mišljenju nekih od nas
PMSM
Po mom skromnom mišljenju
PNDZ
Padoh na dupe od zaprepaštenja
ŠBBDJB
Što Bi Bilo Da Je Bilo
ŠBBKBB
Što Bi Bilo Kad Bi Bilo
UBR
Usput budi rečeno

Moji znanstveni radovi, predavanja i bilješke

Radovi objavljeni na mrežnom sjedištu Academia.edu.

Ekološki pokret u Hrvatskoj 1990-ih (s pogledom iz 2013.), objavljeno u časopisu "Ekonomska i ekohistorija", br. 10, 2014..

Ekološki pokret u Jugoslaviji: Građa za proučavanje razdoblja 1971.-1991., objavljeno u časopisu "Socijalna ekologija", god. 1 (1992), br. 1, str. 83-104.

Izborni i stranački sustav u Hrvatskoj, prezentacija uz predavanje, 2008.

Heideggerova autopsihoterapija pisanjem 1936.-1938. : Bilješke i razmišljanja uz Martin Heidegger: "Prilozi filozofijii (iz dogođaja)"

Moje stvari objavljene na scribd.com

Neki moji tekstovi i zapisi u formatima word, powerpoint ili pdf, koje sam stavio na svemrežje.

Elektronsko glasilo za privredu, društvo i ekologiju "Zelena politika" (nulti broj)
Pljačka vrijedna 140 milijuna kuna
(Reportaža o krađi šljunka, objavljena 6. prosinca 1997.. Aktualno i danas!)
Zadnji dani Labinskih rudnika, 19. rujna 1998.
(Reportaža objavljena u časopisu "Hrvatski obzor", 2 str., pdf)
Pavo Zubak bespravno izgradio postrojenja u Sesvetskom Kraljevcu
(Siječanj 2010.. Gore je link na pdf-dokument, isto u wordu jeovdje.)
Copenhagen Diagnosis: prevod sažetka na hrvatski
(tekst, 2 str., 16. prosinca 2009.)
"Kumovi" u Hrvatskoj: fenomen kapitalizma ("Crony capitalism")
(prezentacija, 17 str., prosinac 2009.)
Pacifist protiv svoje volje. Bilješke ostarjelog aktivista
(tekst, 21 str., ožujak 2003.)
Sunce će nas grijati i u 22. stoljeću (prezentacija ,17 str., prosinac 2008.)
Takozvani "Climategate": izmišljena afera
(Letak, jedna stranica A4 formata, prosinac 2009.) greedy

Moji tekstovi objavljeni na raznim portalima

Alertonline.org, 10. listopada 2011.
Zelenoidi nastupaju...
Monitor.hr, 27. veljače 2011.
"Jelačić plac i Radićeva: Mi smo odgojili te huligane"
Index.hr, 25. veljače 2011.
Bitna borba za vlast ipak se vodi unutar HDZ-a
alertonline, 30. siječnja 2011.
Zelena (g)lista i dalje ruje
tinolovka-news, 25. kolovoza 2010.
Svi naši Treći blokovi (1): Hrvatski izborni sustav
pollitika.com, 23. kolovoza 2010.
Treći blog... Treći put... ljevica i zeleni
Feljton "Povijest i budućnost ekologije" na alertonline.org
- Povijest i budućnost ekologije (1)
- Bioraznolikost i filozofske pouke teorije kaosa (2)
- O ekološkoj znanosti i ekologističkom mudroljublju (3)
- Što rade zeleni kad svi zastupaju "zelenu ekonomiju" (4)
- Zamka eksponencijalnog rasta (5)
- Zašto su "atomi za mir" neprihvatiljivi (6)
- Ekonomski fijasko i politički poraz nuklearne energije (7)

Intervjui sa mnom i članci u kojima sam spomenut

31. svibnja 2014.
ORaH, SDP i "civilna scena"
Index.hr, 19. veljače 2010.
Kome smeta Marko Rakar?
Prikaz diskusije na pollitika.com. Citiraju i mene.
Business.hr, 3. veljače 2010.
Zubak bespravno sagradio tvornicu autobusa
O toj temi moj članak ovdje od srijede, 27. siječnja: Zubak, zašto nas imaš na zubu!?
Glas Slavonije, 21. prosinca 2009.
Hrvatsku čeka blamaža zbog zagađenja
Komentar povodom završetka Konferencije o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. Citira izjavu "najistaknutijeg hrvatskog ekoaktivista", tj. mene. cool

Glas Slavonije, 14. prosinca 2009.
Čovječanstvo će preživjeti, ali postoji opasnost od teškog sloma civilizacije
Povodom Konferencije UN o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. U članku sam pogrešno predstavljen kao "jedan od čelnika Zelene akcije". Normalno, novinar je mislio, da moram biti čelnik nečega. wink

SADRŽAJ BLOGA

Free Web Counter

30.03.2015., ponedjeljak

Kako se opredjeljuju hrvatski birači

Ovo sam prvo objavio na forum.hr, u topicu "Istraživanja javnog mnijenja i izborne analize". Prenosim bez izmjena. Samo sam dodao slikicu, za zabavu.

Kako pisah, unatoč tome što se često zapletemo u sukobe i natezanja, siguran sam da nam je svima ovdje u interesu poboljšati svoje znanje o istraživanjima javnoga mnjenja, te o analizama izbora i političkog opredjeljivanja općenito.

Zbog bezinteresne želje za znanjem, ali i zbog naših interesa kao građana, da bolje funkcionira proces demokratskog dogovaranja i odlučivanja (deliberacija).

To je težak zadatak, ne samo za laike, nego i za znanstvenike. Društvene znanosti, naravno, nisu egzaktne. Koriste se neke kvantitativne metode, često sofisticirane (osobito statistička obrada - regresivna i faktorska analiza), pa se može stvoriti pogrešan utisak i čak samozavaravanje o egzaktnosti.

Nedostatak egzaktnih kriterija međutim nipošto ne znači da nikakvih kriterija nema.

Tek ovih dana pročitao sam jedan rad, objavljen još 2000., koji analizira podatke dobivene istraživanjem javnoga mnjenja u rujnu 1998.. To je produbljeno znanstveno istraživanje, mnogo složenije od onih rutinskih anketa s nekoliko pitanja (za koga biste glasali, koju ocjenu zaslužuje vlada itd.). Iako je bilo davno, mislim da je i danas korisno pročitati.

Goran Milas: "Razlozi nedosljednosti: tko i zašto mijenja glasačku odluku?", Društvena istraživanja, god 9. (2000), br. 4-5 (48-49), str. 473-395.

Laik ne može shvatiti sve detalje objašnjenja, ali bitne nalaze istraživanja može se razumjeti.

Važno je pročitati prvi dio, u kojem se navode teškoće takvih istraživanja i opreznost koja je potrebna u provođenju ankete, obradi rezultata i izvođenju zaključaka. U drugom dijelu, analiziraju se odgovori ispitanika i izvode neki zaključci, uz potrebnu opreznost.

(Naravno, moguć je stav "svi lažu". Taj stav po mom sudu nije produktivan, jer blokira volju za naporom, da se stekne spoznaja. Ako svi naprosto lažu, onda se naravno ne treba truditi oko analize i oko spoznaje.)

U anketi, ljude se pitalo za koga bi glasali da su izbori sada, te za koga su glasali na izborima za Sabor 1995.. Zatim su analizirane skupine birača i traženo postoje li neke zajedničke odlike među onima koji su ostali vjerni četirima značajnim strankama (HDZ, SDP, HSLS i HSS) i onima koji su promijenili izbor.

Anketa je bila provedena u rujnu 1998.. U to je vrijeme bilo jasno da popularnost HDZ-a znatno pada (loša ekonomska situacija, slom bankarskog sustava, izoliranost u svijetu), a politički je značajno to, što je u kolovozu bio objavljen koalicijski sporazum Račan-Budiša. (Vidi o tome članak Marina Čulića, 23.8.1999.)

Koliko se sjećam toga vremana, bilo je to prilično iznenađenje, te smo mnogi sumnjali, hoće li se koalicija održati do izbora. Ankete su pokazale da birači odobravaju tu koaliciju, jer je ona dobivala više glasova, nego SDP i HSLS pojedinačno. (Kasnije koalicije, do danas, nisu pokazale pozitivnu sinergiju.) Koalicija je trijumfirala na izborima 2000. g.. Raspala se sredinom 2002., za što su na izborima godinu i pol kasnije birači mnogo žešće kaznili HSLS nego SDP.

Anketa iz rujna 1998. je pokazala pad HDZ-a i znatan rast SDP-a. Po ukupno izraženim namjerama glasanja, SDP je bio blizu HDZ-a te oko dvaput jači od HSLS-a i HSS-a, koji su bili izjednačeni. Ugrubo, desni, lijevi i središnji blok dobivali su po trećinu glasova.

Gotovo polovica od onih, koji su odgovorili, promijenila je svoj izbor u odnosu na onaj iz 1995.. Još je važnije da je skoro 30% prekoračilo granice tri tadašnja politička bloka.

Kako su se mijenjala opredjeljenja 1998. u odnosu na 1995.? Od onih, koji su 1995. dali glas HDZ-u, samo 51% je reklo da bi opet glasalo za HDZ. 8% je prešlo SDP-u, 8% HSS-u, 6% HSLS-u i 4% HSP-u.

Međutim, zanimljivo je da su najmanje dosljedni bili oni koji su 1995. glasali za HSLS. Samo 35% je reklo da bi ponovo glasalo za HSLS,a 35% za SDP!

Istraživanje je pokazalo veliki uspon SDP-a. Čak 86% onih, koji su 1995. glasali za SDP, rekli su da će to ponoviti. Da namjeravaju glasati za SDP, reklo je i 35% nekadašnjih glasača HSLS-a, 15% HSS-a i 8% HDZ-a.

(Sjećajući se tih vremena, mogu dodati da je tendencija rasta SDP-a bila vidljiva i na izborima za Županijski dom Sabora 1997, te pogotovo na predsjedničkim izborima iste godine, gdje je Zdravko Tomac, kao kandidat SDP-a, dobio više glasova od Vlade Gotovca, kojeg je osim HSLS-a podržao i niz drugih stranaka.)

U tom usponu SDP-a, mogle su se uočiti dvije tendencije u suprotnom smjeru, kad se gledaju ideološka i pragmatična dimenzija.

Birači su počeli više percipirati SDP kao stranku centra nego ljevice, ali s druge strane, prepoznavali su je kao stranku skloniju radikalnim promjenama.

Ljudi su mijenjali opredjeljenje između blokova prvenstveno na osnovu percepcije trenutnih društvenih problema, a ne ideologije. Opredjeljivali su se za stranku za koju su mislili da najbolje može riješiti probleme. To se vidjelo npr. kod onih, koji su 1995.-1998. svoju naklonost prenijeli od HSLS-a na SDP. Oni su imali izrazito nepovoljno mišljenje o tadašnjoj vlasti; Račanov SDP su smatrali vjerodostojnijom alternativom od Budišinog HSLS-a.

Nešto više su bili nedosljedni (tj. mijenjali izbor 1995.-1998.) stariji birači od mlađih i slabije obrazovani od obrazovanijih, ali razlika je mala. Ljudi s višom naobrazbom i ljudi u gradovima više su se opredjeljivali za SDP i HSLS, a slabije obrazovani i oni na selu za HDZ i HSLS. Među onima koji su okrenuli leđa HDZ-u, oni s manjom naobrazbom više su se okretali HSS-u, a oni s višom naobrazbom SDP-u i HSLS-u, ali ni te razlike nisu velike.

S druge strane, materijalni status i prihodi nisu važni u opredjeljivanju. Stranke se nisu profilirale kao zaštitnice interesa određenih društvenih kategorija. Ne samo HDZ, nego i druge stranke, imale su odlike i slijedile strategiju političkog pokreta, koji se obraćaju svim slojevima stanovništva, a ne fokusiraju se na preferirane skupine i manje brinu o konzistentnosti programa.

Ipak se može vidjeti da se dio biračkoga djela opredjeljuje sukladno svome društvenom položaju, a dio pragmatički, prema postojećim problemima a ne idoološki.

Dio birača ostaje vjeran svome izboru stranke ili mijenjaju izbor unutar istoga bloka, ali znatan dio spremno prelazi te granice, a pritom se ponašaju pragmatički, a ne ideološki: ako su nezadovoljni postojećom vladom, traže alternativu.

Koliko vidim, u diskusijama na Svemrežju mnogi sudionici prave grešku, jer su sami čvrsto i strasno pozicionirani unutar ovoga ili onoga bloka, pa ne prihvaćaju činjenicu, da velik broj ljudi nije takav. Oni se kolebaju od izbora do izbora, te zapravo njihova naklonost odlučuje tko će dobiti izbore.

Mislim da mnogo toga vrijedi i danas. U odnosu na 2000., povećala se polarizacija na dvije vodeće stranke. HSLS je otišao na marginu, HSS je bitno oslabio, HNS je prvo jačao a zatim opet oslabio, IDS je zadržao svoju prevlast u Istri.

Na parlamentarnim izborima 2000., 2003., 2007. i 2011., HDZ i SDP dobivali su između 23% i 35% glasova (ako procijenimo njihov udio kad su nastupali u koalicijama), a nijedna treća stranka (pa ni koalicija) nije došla do 10%.

Tko će osvojiti većinu u Saboru ovisilo je ne samo o fluktuaciji dijela birača, nego i o predizbornim i poslijeizbornim koalicijskim angažmanima (odluka HSS-a da koalira sa HDZ-om 2007.; zajednička lista Kukuriku koalicije 2011., koja je uvjerljovo pobjedila, a zapravo je dobila manje glasova, nego što su četiri stranke koalicije zajedno dobile, nastupajući svaka posebno, 2007.!).

Slabljenje HSLS-a, HSS-a i HNS-a dovelo je do isčezavanja centra kao posebnog bloka, za razliku od situacije 1998. i 2000.. Na izborima 2000. centar su činili HSLS te koalicija HSS-a, HNS-a, IDS-a, LS-a i ASH ("Porečka skupina"). Oni su ukupno osvajali oko 30% glasova (ako se HSLS-u uračuna trećina glasova tadašnje koalicije SDP/HSLS). Danas nema ništa slično.

Birači su nakon 2000. vrlo malo tražili "treću opciju", izvan dva dominantna bloka. Osobito slabo je to bilo izraženo 2007., kad je ekonomska situacija bila dobra, a znatno smanjene ideološke tenzije iz početka 2000-ih.

Glasači su godine 2007. oprostili HDZ-u lov na Gotovinu idr., što pokazuje spomenuti nalaz da ideologija nije tako važna kako se nekad može učiniti. Vlada Ive Sanadera, nasuprot njegovoj retorici iz oporbe, nastavila je glavne streteške smjernice prethodne koalicijske vlade (suradnja sa ICTY, približavanje EU i NATO-u, pozitivan odnos prema srpskoj manjini).

U doba krize, 2011., treće snage nešto rastu, ali rezultat je skroman - samo 14 mandata (šest HDSSB, šest laburisti i dva lista Ivana Grubišića).

OK, prekidam ovdje. Nadam se da je bar nekim čitateljima ovo bilo zanimljivo i korisno.

- 14:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.03.2015., nedjelja

Braniti i graditi: je li meni ispran mozak?

Ovaj tekst nastao je kao odgovor na jedan komentar u diskusiji o mom tekstu "Branitelja više nema - trabaju nam graditelji!" na kolaborativnom sajtu pollitika.com. Prenosim ovdje bez izmjena.

@Weteran: Ovo se zove "projekcija"

Naime, vlastitu slabost pripisuješ drugima. To je vrlo često u diskusijama na Svemrežju (a i inače).

Problem kod Bigulice i Oštrića je što je njima ispran mozak i ne vide dalje od nosa. I ne žele vidjeti. Imaju ljudi svoje mišljenje o braniteljima i ne žele ga mijenjati.

A ti nemaš svoje mišljenje koje ne želiš mijenjati?

Prvo, moje je mišljenje o "braniteljima" da oni, u pravom smislu riječi, ne postoje. Postoje "veterani", bivši vojnici, bivši branitelji: oni koji su sudjelovali na strani Republike Hrvatske u Domovinskom ratu, 1990.-1995..

Tih ljudi ima oko pola milijuna, velikom većinom muškarci, velika većina danas je stara između 40 i 60 godina. To očito nije "mišljenje" nego činjenica. (Ne upuštam se u diskusije unutrašnjih razlika među njima. Naravno da su neki sudjelovali u ratu bitno dulje i intenzivnije, neki su bili dragovoljci itd.).

Za svoje tadašnje sudjelovanje, zaslužuju počast i zahvalu.

Ipak, moje je mišljenje da to ne smiju apsolutizirati parolama tipa "mi smo stvorili državu". Dok su neki bili na ratištima, drugi su radili, da bi društvo i država mogli funkcionirati.

Moje je mišljenje da ti ljudi, te naravno oni među njima koji su postali invalidi idr., mogu imati neka socijalna prava, ali ne i posebna politička.

O socijalnim pravima se može raspravljati. Uza svo uvažavanje, smatram da bivši branitelji nemaju pravo inzistirati da ne-branitelji ne smiju imati svoj stav o tome. Smatram da ne smiju tražiti neki poseban položaj i garancije za svoja socijalna prava (ustavni zakon!), za razliku od drugih, kojima socijalna prava trebaju (drugi invalidi, teško bolesni, trudnice, djeca, nezaposleni, starci itd.).

Neprihvatljvio je, moje je mišljenje, da netko na osnovu svojih zasluga od prije 20 i više godina danas traži neka posebna politička prava. Mogu imati svoje udruge i izražavati svoje stavove kao i svatko drugi, ali ne mogu tražiti da se stavu nekog pojedinca/pojedinke, grupe ili udruge pridaje posebna važnost zbog nečega što je taj pojedinac ili članovi te grupe ili udruge radili prije 20 i više godina.

Moje je mišljenje da velika većina od tih pola milijuna, zaista, i ne traži nešto posebno za sebe.

Većina njih radi i brine svoje brige kao i drugi; a brinu naravno i tuđe brige.

Oni su velika populacija: među muškarcima između 40 i 60 godina, građanima RH, oko polovica!

A to je dio populacije, koji u društvu dominira. Većina ljudi na raznim vodećim položajima su muškarci srednjih godina. (To nije mišljenje, to je činjenica.) Pa to su "očevi obitelji", u tradicionalnim kategorijama, i njihva čast se zasniva upravo na tome, da brinu o drugima, a ne da traže da drugi brinu o njima!

Kako su većinom muškarci u najboljim godinama, više oni brinu o drugima, nego drugi o njima.

Ako se radi o političkom opredjeljenju, bilo bi zanimljivo imati neku anketu da točno ocijenimo njihove preferencije.

Za očekivati je da u višem postotku nego ostatak građana RH preferira HDZ i druge stranke, ali sigurno ne ekskluzivno.

U političkom životu, nastupaju kao građani, i sama činjenica da su prije 20 i više godina sudjelovali u oružanm snagama RH nema osobit značaj. Svako ima jedan glas, točka. Za to smo se neki od nas borili i prije oružanog rata.

Samo manjina se okolo dere "mi branitelji ovo, mi branitelji ono", svima to tura na nos, traži da im se ljudi stalno klanjaju zbog toga.

Samo manjina smatra da ima pravo diktirati drugima što imaju misliti, da ima pravo čak izbacivati iz svojih redova one koji su toj manjini politički antipatični (tipični sindrom sekte, kakav je bio i u komunističkoj partiji), da ima pravo izmišljati neprijatleje ("jugoslaveni"), da ima pravo histerizirati okolo i svoj iskrivljeni doživljaj svijeta nametati drugima, kao da smo stvarno opet u nekakvom ratu pa nam trebaju "branitelji".

Samo je manjina od svojeg djelovanja prije 20 godina napravila smisao svojih života ili čak profesiju.

Ta je manjina, moje je mišljenje na osnovu onga što vidim, dobro organizirana, umrežena, povezana s političkim moćnicima i potencijalno čak opasna, osobito kad su u gomili.

Ta se manjina, moje je mišljenje na osnovu onoga što vidim, pojavljuje i kao potencijalno nasilna i opasna za druge, za građane Hrvatske, za svoj narod i za svoju domovinu.

Ti ljudi imaju, moje je mišljenje na osnovu onoga što vidim, probleme sa sobom samim. Postupaju izrazito egocentrično i egoistički. Za sebe traže maksimum maksimuma, drugima ne priznaju ništa i mrze kad se uopće spomene da žene imaju svoje probleme, da mladi koji su nezaposleni i bez perspektive imaju svoje probleme, da ne-vojni invalidi imaju probleme itd..

Pojašaju se (ta manjina među onima koji su prije 20 i više godina bili branitelji) šizofeno i nezrelo, kao adoloscenti, iako su zapravo velikom većinom muškarci u najboljim godinama. S jedne strane puno dreke, napuhavanja, busanja u prsa, okupljanja u skupine koje se junače i mrgodno gledaju druge i umišljaju sebi da su nešto posebno i snažno. S druge - kao da su nemoćna dječica, koja stalno zahtijevaju tuđu pomoć i brigu, koja trebaju tatu da im kaže što imaju misliti i mamu da o njima brine.

Po mom mišljenju, na osnovu onoga što vidim i na osnovu onoga što sam i osobno proživio (traume i stresove u životu, na osnovu, najzad, među inim i društvenih borbi u kojima sam sudjelovao, iako nisam nosio oružje), osobito je tragično, kako se činjenica da netko ima post-traumatski stresni poremećaj, umjesto poremećaja, nečeg što se liječi (socijalna prava koja se, moje je mišljenje, ne smije dovoditi u pitanje!), pretvara u dokaz hrabrosti, u izvor nekakvog ponosa.

Ići okolo i svima pričati kako si pod stresom zbog trauma koje si proživio prije 20 i više godina - to je točno suprotno od onoga, što bi trebalo činiti kad netko nakon traume pati od stresa!

Posve je nerazumljivo da se na temelju toga poremećaja dodjeljivala penzija (evo ovdje je Drvosjek rijetkom otvorenošću opisao kako je to bilo - a i ja sam više puta čuo - da su mu nudili, da nema brige, napisat ćemo da si bolestan u glavu i dobit ćeš penziju!), umjesto da se dobija bolovanje pa poremećaj liječi! Da društvo uloži maksimalno u ljude koji s ljudima koji su, oprostite ali tako je, poremećeni, a ne u njihove mirovine! Pa onda sjedi, zuri pred sebe i čeka penziju; je, baš životni stil koji pomaže da se trauma zaboravi...

Nije nimalo normalno, po mom mišljenju na osnovu onoga što sam vidio i iskusio, da se o oboljelima od PTSP-a i nakon 20 godina razgovara kao o nekoj trajnoj kategoriji. Kad netko izgubi nogu, neće mu ponovo narasti, ali ranjena duša može zacijeljiti. I briga društve treba biti usmjerena prema zacjeljivanju duše, a ne davanju novca, pa nek sjedi i nema ništa raditi. Na taj način se zatvara u svoju traumu. (Osobno, dobro znam kako je to.)

Ova država u cjelini katastrofalno funkcionira. Obranili smo državu, očuvali njenu teritorijalnu cjelovitost, i za to oni, koji su u razdoblju 1990.-1995. sudjelovali u oružanim borbama, imaju osobite zasluge (ali ne ekskluzivne). Čast im zbog toga!

Ali svi zajedno, u ovih 25 godina, zeznuli smo stvar. Nije to sad "sustav protiv branitelja" isl.. Svi smo u sustavu, svi ga činimo.

Sad su potpuno drugačije situacije i potpuno drugačiji zadaci, ako želimo svojoj domovini i narodu boljitak, nego što su bili prije 20 godina, kad je dio državnog teritorija još bio pod okupacijom.

Potpuno je pogrešna strategija danas, upravo suprutna onome što treba raditi, pokušavati konfrotirati pola milijuna građana RH, koji su bivši branitelji (zapravo, jedan dio njih koji sudjeluju u svim tim galamama, 10% možda - najviše 20%, po mom mišljenju) svima ostalima (tri milijuna građana RH koji nisu bivši branitelji). Čak i generaciji djece tih istih bivših branitelja, koja rastu u depresivnoj, zatucanoj, beznadnoj, cmizdravoj državi.

Zato kažem da nam trebaju "graditelji", a ne "branitelji". Jer su zadaci, naprosto, posve drugačiji.

Imamo danas "branitelje", tj. muškarce i žene u oružanim snagama. Njima također čast, njima neka posebna socijalna prava zbog osobenosti tog posla - tu su ako zatreba.

Kao i policajci i policajke, vatrogasci, razminirivači idr., koji zaslužuju svoj dio časti i imaju svoj dio zadataka.

Ali također i liječnici, tehnološki inovatori, poduzetnici; organizatori sindikata, socijalni radnici, žene koje brinu o djeci; seljaci koji obrađuju zemlju, smetlari koji zbrinjavaju otpad.

Bivši branitelji koji organiziraju zadrugu, tehnolozi koji razvijaju tehnološke inovacije, društveni aktivisti koji razmišljaju o društvenim inovacijama, da bi ovo društvo i ova država, toliko dosad neuspješni, bolje funkcionirali.

"Rat protiv Jugoslavena", Udbe, komunista isl. nije ono što nam danas treba.

Tako ja mislim. Je li to produkt "pranja mozga"? Mislim da nije. Mislim da je slučaj obrnut.

- 07:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.03.2015., subota

Za konkretne politike, a ne političarenje

Osnova ovog teksta je jedna diskusija na forum.hr.

ORaH je uveo novi način rada u hrvatskoj politici: fokusiranje na "sektorske politike", prema engleskom "policy", a ne samo na isprazno političarenje (borbu za položaje) i opću demagogiju ("Mi ćemo spasiti Hrvatsku!").

Nažalost, hrvatski (a ni drugi jezici osim engleskoga) terminološki ne razlikuje "policy" i "politics", osim što prva riječ može biti u pluralu.

Pojedine politike predlažu razne konkretne mjere, koje mogu donijeti korist. To ne znači veličanstveni preokret u hrvatskoj povijesti. Mali koraci, koji kumulativno mogu donijeti znatan napredak.

To je teško shvatiti, jer na to nismo navikli. Međutim, to je vitalni dio politike u razvijenim demokracijama.

Puno je lakše uvijek iznova lamentirati o općim frazama, nego se baviti dosadnim detaljima (u kojima je, kaže jedna izreka, "đavo").

Npr. ORaH je iznio policy dokument o zadrugarstvu. Daju komparativnu analizu, da je zadružni sektor u Hrvatskoj znatno slabiji, nego u razvijenim zemljama Europe. Navode, koje su sve koristi od zadržnoga sektora, te predlažu mjere, da on kod nas ojača.

(Ja sam npr. pisao o energetskim zadrugama u Njemačkoj. Ima ih oko 600, imaju više od osam milijuna članova i posjeduju deset puta veće kapacitete u elektranama nego HEP.)

Umjesto racionalne diskusije, 99% reakcija je graktanje: "vi biste vratili samoupravljanje!", "vi biste novu nacionalizaciju!", "pa ne mislite valjda da će zadruge spasiti Hrvatsku!" isl..

Evo sad, recimo, ukida se naredba da se stabljike indijske konoplje moraju spaliti. Ta je zabrana bila glupa. Ovime se otvara mogućnosti da se stabljike koriste za razne proizvode. Ne, neće to "spasiti Hrvatsku", neće se izvozom zaraditi toliko da postanemo "mala Norveška" isl., ali je korisno.

S druge strane, dozvola korištenja marihuane za medicinske svrhe skida dio nepotrebnog tereta s policije (potpuna legalizacija bila bi još bolja). tako se oslobađaju njeni resursi za druge, važnije poslove, umjesto da hvataju klince s dva grama trave.

Političari se moraju baviti takvim malim, sektorskim mjerama, programima i stretegija. I pratiti kako uspijevaju; držati se opće strategije ali i prilagođavati u hodu; pratiti i usklađivati razne politike, prema nekim opčim smjernicama.

Odnos temeljnih vrednota, osnovnih ciljeva, općih strategija, posebnih strategija, konkretnih mjera, tehničkih detalja.

Nama fali onaj dio u sredini, ono posredovanje između općeg i posebnog, načelnog i svakodnevnog. Nismo navikli da se netko u politici time dosljedno bavi. Nismo navikli ni sami na taj način razmišljati. Opće proklamacije se prihvaćaju kao formalni papiri, koje nitko ozbiljno ne shvaća. A u svakodnevlju je kaos i natezanje oko posebnih i kratkoročnih interesa. U sumi, ukupni sustav je vrlo neučinkovit i zato imamo BDP tri i pol puta manji od Irske.

Kao što smo navikli, da pop u Crkvi priča "ljubite svoje neprijatelje", "okreni i drugi obraz" isl., ali da to ne treba ozbiljno shvatiti kad se iz crkve izađe.

Ako Nijemci odluče "ajmo gradit nuklearke!", oni ih i grade, temeljito i visokokvalitetno. Ako pak kažu "Ajmo zatvorit nuklearke i gradit solarne!", opet to rade jednako odlučno i dosljedno. A mi sve smušamo, sve ostavimo na pola.

Koga zanima takav način rada:

Prihvaćene politike ORaH-a

Politike na recenziji

Politike na javnoj raspravi

Sigurno je, da su ti dokumenti vrlo nejednolike kvalitete, da bi mogli biti bitno poboljšani. Ali za to bi trebala konkretna rasprava (kakvu stalno vode Nijemci i drugi napredniji narodi). Strašno je to teško, protivno svim našim navikama. Puno zamki ima (između ostalog, i da autori početnog prijedloga pokažu narcisoidnost).

Treba također imati na pameti, da je konkretan rad u politici - upravo politički rad, na kreaciji politika. Često se čuju smiješni prigovori tipa "pa ako mislite da je to tako dobro, osnujte zadrugu a nemojte se baviti politikom", ili "gradite solarne elektrane a ne bavite se politikom", itsl.. To je glupo. K
Ne morate se složiti sa svim prijedlozima, ali je važan pokušaj ORaH-a, da potakne takvu vrstu konkretnih diskusija. Neka konkretna inicijativa na kraju može biti i odbačena, ali se kroz diskusiju može doći do nekih vrijednih zaključaka i novih ideja.

Ako se stalno prepucavamo samo o generalnim, apstraknim načelima i polarizacijama, pa bilo to "ustaše li partizani", "Hrvatska ili EU", "tržište ili država", stalno se vrtimo u istom krugu i blokiramo društvene potencijale (problem u bitnom nepromijenjen, zbog problema našeg mentaliteta, od 1970-ih).

Ja sam se npr. posljednje tri godine mnogo bavio globalnim kretanjima u energetici, i kroz to učio kako stvarno funkcionira ekonomija. Vidio sam da je odnos državne i tržišne regulative vrlo kompleksan. Nikad ne postoji samo jedno od toga, niti se može svesti na neku jednostavnu formulu. Treba analizirati konkretno. Gledajmo konkretna rješenja. Te također sinergiju raznih mjera.

Uvjeti se također i mijenjaju. Do prije koju godinu, protivnici obnovljivih izvora energije su vodili kampanju protiv državnih mjera poticaja, jer da je to protiv slobodnoga tržišta. Sad su pak cijene nekih tehnologija drastično pale, uvjeti na tržištu su se promijenili, i sad velike tradicionalne komapnije traže zaštitu države, da se obrane od urušavanja poslovnog sustava, koji je funkcionirao stotinu godina.

Ameri su vrlo pragmatični, a SAD su i dalje svjetski lider, pa se njihove metode i obrasci snažno propagiraju i šire. I to je u redu. Čini mi se međutim da su, među velikim narodima, Nijemci i Kinezi najuspješniji u optimalnoj kombinaciji općeg i posebnog, dugoročnog i svakodnevnog, te države, tržišta i društva.

- 00:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.03.2015., četvrtak

Nešto o anketama javnog mnjenja (popularnost stranaka)

Dve ankete javnoga mnjenja o politici, objavljene isti dan (jučer).

Crobarometar (agencije Ipsos Puls, za Nova TV): HDZ 30,0%, SDP 23,0%, ŽZ 11,6%, ORaH 9,2% (neodlučnih 7,0%, uzorak: 976).

Istraživanje je provedeno u razdoblju od čak 15 dana, između 1. i 15. ožujka. To smanjuje pouzdanost, zbog mogućih promjena tijekom tih dana, a osim toga je do trenutka objave prošlo čak 10 dana. Očito ispitivanje radi manji broj anketara, od kojih svaki obavi mnogo poziva, a to smanjuje pouzdanost jer su moguće i nesvjesne pristrasnosti (profesionalne organizacije za ispitivanje javnoga mnijenja u svijetu, na osnovu ogromnoga iskustva, to ističu kao jedan od značajnih problema. Neke preporuke navode da jedan anketar u istoj anketi ne bi smio ispitivati više od 20, pa čak ni više od pet ispitanika.)

Novost je u posljednjih nekoliko objavljenih anketa, da se u prezentaciji rezultata eksplitno spominju i granice greške uzorka. Nije točno navedeno (nažalost, kao i obično, nije nam dostupan originalni i potpuni izvještaj agencije koja je provela istraživanje), ali očito je navedeni raspon uz stupanj pouzdanosti od 99%.

Dakle: u uzorku od 976 ispitanika, 30,0% je reklo da bi glasalo za HDZ. U generalnoj populaciji, naravno, broj onih koji su u vrijeme provođenja ankete voljni glasati za HDZ može biti nešto manji ili veći. S vjerojatnošću od 99%, stvarna podrška HDZ-u u općoj populaciji je u vrijeme provođenja ankete bila između 26,6% i 34,4%. Za SDP, s 99% pouzdanosti, stvarna podrška u općoj populacije je između 19,9% i 26,1%.

To su granice greške, koje se u prezentacijama obično ne spominju, pa se govori o "trendovima" čak i ako se radi o par promila razlike. Onda dolazi do toga, da se neki ljudi čude i zgražaju nad razlikama od 1-2%, jer ne razumiju osnovne stvari.

U veljači je HDZ imao 28,7% (dakle, sada porast za 1,3%, što može biti statistička varijacija) a SDP 19.8% (porast za čak 3,2%, pa je manje od 1% vjerojatno da se radi o statističkoj varijaciji - tj. radi se vjerojatno o stvarnom povećanju).

U anketama je pak redovno slučaj, da kad se pita za koalicije, one dobivaju manje glasova, nego što je suma glasova za pojedine stranke koalicije. Uvijek se događa da npr. dio glasača HRAST-a nije sretno koalicijom sa HDZ-om isl.. Ima nekih pokazatelja i na izborima da sinergija može biti negativna. (Kukuriku koalicija je pobjedila na izborima za Sabor 2011., ali je dobila manje glasova, nego što je bila suma glasova četiri članice koalicije 2007.. "Savez za Hrvatsku", koalicija osam stranaka", na izborima za Europski parlament u svibnju 2014. dobila je znatno manje glasova nego što je bila suma šest stranaka, koje su 13 mjeseci ranije nastupile pojedinačno.)

Agencija 2X1 (za portal direktno.hr): HDZ 36,81% SDP 17,70%, ŽZ 7,11%, HSS 3,90%, Bandić-RIS 3,09%, ORaH 2,91% (neodlučni 5,40%, uzorak: 3.333 ispitanika).

Oni ne navode datume provođenja ankete, ni granice greške uzorka.

Razlike u postocima su velike. Ne mogu biti obje ankete točne.

T-statistika, u usporedbi rezultata za HDZ = 3,916, Two-tailed probability = 0,01%. Za navedene rezultate ORaH-a, t-statistika=8,487, two-tailed probabiliti <0,01%. (Za taj izračun koristim StatPac Statistical Calculator. O toj vrsti testiranja pogledajte jedan moj tekst na forum.hr, koji se odnosi na neke ankete pred prvi krug predsjedničkih izbora u prosincu 2014.)

Bar jedna agencija ili pravi tešku metodološku grešku, ili vara. Možda obje.

Gledajući sve okolnosti, rezultati agencije 2X1 izgledaju malo vjerojatni. HDZ je po tome jači nego ikada nakon 1995. (godine 2007. imao je 34,9%), a SDP lošiji nego ikada od 2000.. Nije nemoguće, ali ne izgleda vjerojatno. Navedena razlika između HDZ-a i SDP-a (a još više kad se radi o koalicijama) je daleko veća nego na izborima za EP u svibnju 2014., na izborima za predsjednika u drugom krugu (gdje je u Hrvatskoj razlika bila manja od 0,1%) i na izvanrednim lokalnim izborima u 17 jedinica lokalne samouprave 8. ožujka (gdje su, sumirajući broj dobivenih glasova, HDZ-ove koalicije tek za vlas bolje od SDP-ovih).

Iako su se pokazale neke razlike na nekim posljednjim izborima i kod etabliranih agencija Ipsos i Promocija, u rezultatima anketa objavljenim desetak dana pred izbore u odnosu na rezultat izbora (izbori za EP 2013. i 2014., prvi krug predsjedničkih izbora), druga je također imala velike razlike (zapravo, znatno veće) a nema tradicije i iskustva (osim što isti vlasnik, član HDZ-a, posjeduje još dvije agencije, koje su svojedobno objavljivale vrlo sumnjive rezultate anketa - npr. da na izborima za gradonačelnika Zagreba 2013. HDZ-ova kandidatkinja ulazi u drugi krug).

Nema sumnje da su HDZ i HDZ-ova koalicija u prednosti, ali ne toliko kako tvrdi Agencija 2X1.

S druge strane, nije neobično da SDP raste. Događa se polarizacija, zbijanje snaga na oba pola: rastu HDZ i SDP, a padaju svi njihovi koalicijski partneri. To je bilo vidljivo u oba redovna mjesečna istraživanja, cro-barometar i cro-demoskop, već u siječnju.

Indicija za to zbijanje snaga jest i to, što je u drugom krugu predsjedničkih izbora, kad je ostalo samo dvoje kandidata, izlaznost bila znatno veća (čak za 400.000).

Nije neobično da ORaH i ŽZ dobivaju u anketama za Sabor znatno više, nego što su dobile na ovim izvanrednim lokalnim izborima. Lokalni izbori su specifični, stranke koje imaju razgranatu i uhodanu mrežu su u znatnoj prednosti.

Kao i prije, sumnjivo mi se čini što 2X1 navodi tako veliki uzorak. To zahtijeva desetine uvježbanih ispitivača, troškovi su veliki a dobitak u smanjivanju granice greške uzorka relativno malen (triput veći uzorak donosi približno za trećinu manju grešku uzorka). Nije jasno zašto bi trošili puno više novca nego što je potrebno.

Njihova istraživanja objavljuje jedino direktno.hr koji je vrlo jasno politički desno svrstan i vrlo otvoreno navijački. Sami prikazi rezultata uključuju neumjerno hvaljene Agencije 2X1 kao dokazano najpouzdanije, što, matematički dokazano, ne stoji (dapače, dokazano je najlošija).

Usprkos primjedbama i manjkavostima, agencije Ipsos puls i Promocija plus i dalje su vjerodostojnije od konkurencije. Ne sasvim zadovoljavajuće, ali najbolje što imamo.

- 12:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.03.2015., utorak

Branitelja više nema. Trebaju nam GRADITELJI!

Nisu ovo više "branitelji". Bili su to nekada, prije 20 godina. Čast im i hvala, i razumna socijalna prava! Politička ne.

Ovi šatordžije, kojima tepaju da su "Branitelji", danas su paraziti, jebivjetri i huligani. Misle da je država tu da im služi i da su svi ostali tu da im služe. Opasni, kad su u gomili ili znaju da imaju jako zaleđe.

A radi se o manjem djelu svih, koji su bili branitelji onda, kad je bila frka. Velika većina od toga danas ne pravi smisao svojih života niti svoju profesiju.

Jednostavno treba prestati koristiti izraz "branitelj" kao da se odnosi na neki aktivni status. Ako je netko nekada bio nogometaš, pa je prestao igrati, nakon 20 godina ne zovemo ga "nogometašem". A pogotovo ne može izaći grupa njih na ulicu pa pretendirati da zastupa sve koji su nekad igrali nogomet.

Nekadašnjeg vojnika možemo zvati npr. "veteran" - nećemo ga zvati "vojnikom", kad to više nije

Ova manjinska grupacija hvata na deračinu. Naviklli su, kad oni krenu s galamom kako su oni državu stvorili (pa je sad smiju musti), da se svi povuku. Ali to počinje bivati manje uspješno. Jer je jasno, da osnova nemaju.

Neka lijepo prosvjeduju, svatko ima to ptavo, ali nemaju neka posebna politička prava na osnovu svoje djelatnosti prije 20 godina. Dosta više SUBNOR-a!

Nema rata, domovinu ne treba braniti, pa joj ne trebaju branitelji. Trebaju joj graditelji.

- 23:13 - Komentari (19) - Isprintaj - #

09.03.2015., ponedjeljak

Omiš i Dubrovnik - dva lica Hrvatske? Velika većina i dalje glasa za "uhljebe"

Prvi utisak, nakon što sam ovlašno pregledao rezultate izvanrednih lokalnih izbora u 17 gradova i općina, jest da je najzanimljivija na ovim izborima radikalna razlika između Omiša i Dubrovnika.

Andro krade, ali i nama dade!

Andro Vlahušić

U Dubrovniku, pravomoćno osuđeni bivši gradonačelnik ulazi u drugi krug sa znatnom prednosti ispred kandidata iz nepravomoćno osuđene kriminalne organizacije. Koliko mogu procijeniti iz onoga što čitam (Dubrovnik ne poznam), usprkoj nekim izraženim nadama, favorit je u drugom krugu; ne vidim da bi kandidat HDZ-a mogao taj zaostatak nadoknaditi. Osim toga, još važnije, ne vidim da on - iako je mlad - nudi nešto bitno drugačije.

Koliko mogu procijeniti, ključno je to, da je Vlahušić izgradio vrlo uspješnu kronističko-klijentelističku mrežu, koja još dobro funkcionira i velik broj glasača očekuje od nje koristi. Jedan dubrovčanin je napisao: da je »Vlahušić izgradio jednu ogromnu mrežu, nešto kao Bandić u Zagrebu, puno ljudi ovisi o njemu, i to jedini razlog zašto on još uvijek ima šanse.«

Uz to, trećeplasirani kandidat, Pero Vićan iz lokalne"Dubrovačke demokratske stranke" također ima jednu pravomoćnu osudu. Jedan komentar o njemu: »Vićan je klasični kum: treba ti sredit doktora u zagrebu, posudit 1000eura, zaposlit sina od jetrve, otpisat kazne za parkiranje...sve to on odradi.

Ne poznam lokalne dubrovačke prilike pa ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali ovo gore čini mi se dovoljno pouzdano.

Kronističko-klijentelistička mreža: 70 godina kontinuiteta

Pisao sam o snazi kronističko-klijentelističke mreže u Hrvatskoj, koja još dobro funkcionira i u koju se ljudi pouzdaju. To je sustav odnosa na koji su navikli, smatraju da je to dobar način da se javnim poslovima upravlja, nemaju ništa protiv ako oni gore kradu, ako i onima dolje nešto dadu. (Tu su parolu više puta spontano ponovili podupiratelji Milana Bandića, kad je on bio uhićen. Često se ponavlja uz nostalgična sjećanja na Titovo doba.) Zato "duopol", tj. dvije dominantne koalicije, i dalje dobivaju većinu glasova (a dio glasova odlazi onima koji su u tome lokalno uspješni, a ne "alternativi", kao što su Bandić i HDSSB).

Postoji kontinuitet sustava, socijalni kontinuitet usprkos političkim promjenama, još iz razdoblja ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, kad se članstvo KP eksplozivno širilo (predratni članovi su do 1950 činili manje od jedan posto). Tada je bila stvorena mreža odnosa između patrona i klijenata, satkana na više nivoa, koja je danas modificirana, ali u biti ista. Tada je bila samo jedna partija, ali unutar nje je uvijek bilo raznih interesnih grupa, a danas imamo više partija, ali mreže se isprepliću.

To je osobito izraženo na lokalnim izborima, svuda u Hrvatskoj. To je strukturalni odnos, koji je bitan za stanje u Hrvatskoj. Od manjeg je značaja tko je najuspjuešniji u pletenju te lokalne mreže na nekom području - HDZ, SDP, HNS ili netko četvrti, ili pak neki lokalni moćnik kojeg možda na izborima na vidimo ali sve faktički kontrolira, ili neki pojedinac koji se kandidira kao nezavisni ili za neku stranku ili koaliciju, koju može i mijenjati pa opet pobijediti (jučer, koliko vidim, takav slučaj je Stanko Majdak u Zlataru) .

Većina ljudi, koji na lokalne izbore izlaze, misle da je to dobar način obavljanja poslova i nadaju se nečemu za sebe. Vidi o tome jedno znanstveno istraživanje: Glasači skloni korumpiranim političarima dok ne pretjeraju. Oni koji ne očekuju ništa, koji nisu negdje umreženi - na izbore ne izlaze.

U Dubrovniku je snažna poruka građana u tom smijeru bio i neuspjeh inicijative "Srđ je naš". Vidi moj komentar od 29. travnja 2013. Povijesna poruka referenduma u Dubrovniku. »Tragično niskim izlaskom, građani su poručili da se ne žele gnjaviti odlučivanjem i da su posve zadovoljni da drugi u njihovo ime donose odluke.«

U tom sam komentaru pisao: »Velika većina oslanja se na to da "tamo gore" ima nekog svog kuma, koji će im pomoći. Ne zanimaju ih ni formalni legalni putevi zaštite svojih prava, ni društveni pokreti, ni neposredno demokratsko odlučivanje. Ne vjeruju ni u kakvu horizontalnu solidarnost, one koji o tome pričaju, smatraju redikulima. "Meni će moj kum pomoć", krade li kum, ma koga briga! Za sve druge, boli me nježnik! (...) Mi koji se bunimo, moramo priznat sebi da smo manjina, da narod točno takav tip kapitala i želi. Kad curi na sve strane, i onima dolje kapne ponešto.«

Zato su bili rijetki slučajevi promjene vlasti na lokalnim izborima 2009. i 2013.. - u velikoj većini slučajeva, ostali su isti na vlasti. Promjena vladajuće snage rjeđa je nego na parlamentarnim izborima od 2000. (tri promjene u 12 godina - 2000., 2003. i 2011.).

Kad više ne može drukčije, onda ćemo pošteno

Među suprotnim primjerima, najvažniji je Metković 2013.. Jambo je postao preopterećen i nije više mogao ispunjavati klijentelistička očekivanja, pa je posve novi igrač dobio šansu, koju zasad dobro koristi.

U Omišu nije bila tako čista situacija, jer je 2013. dugogodišnji načelnik iz HDZ-a vrlo uvjerljivo vodio u prvom krugu, a onda izgubio u drugom jer su svi ostali dali potporu protukandidatu. Nastala je kohabitacija, jer nezavisni gradonačelnik (uz potporu Ivana Grubišića) Ivan Kovačić nije imao većinu u Vijeću.

Pokušaj rušenja gradonačelnika se sada HDZ-u teško osvetio. Kovačić (koji sad ima podršku nove snage "MOST nezavisnih lista") je sada osigurao i apsolutnu većinu svoje liste u Vijeću.

To je, kako mi se čini, pobjeda "Trećeg puta" u Omišu - jer mislim da ta toliko olinjala sintagma "Treći put" u našim uvjetima može imati jedini valjani sadržaj: suprostaviti drugačiju logiku djelovanja vladajućim kronističko-klijentelističkim mrežama. U Dubrovniku pak - uvjerljiva pobjeda vladajućeg "duopola". Kandidat MOST-a je osvojio relativno skroman broj glasova.

Ne mislim da su birači u Metoviću ili Omišu nešto posebno "svjesniji" nego drugdje. Lokalni neuspjeh establišmenta rezultat je posebnih okolnosti. Trebat će još godine da se vidi jesu li to najave trajnijih promjena mentaliteta, kojeg sustav generira i međusobno se održavaju.

Sustav daje stvarne usluge vrlo širokom krugu uključenih u klijentelističke odnose. Pogrešna je teza, da su "oni gore" naprosto lažljivci i manipulatori. Sustavni je problem, što je preopterećen "traženjem rente" umjesto stvaranjem viška vrijednosti, pa je u međunarodnoj konkurenciji strahovito neefikasan.

Ipak, tih 14% može biti dobar osnov za nade MOST-a da na izborima za Sabor bude respektabilna snaga u X. izbornoj jedinici, osvajajući možda i više, nego Nezavisna lista Ivana Grubišića 2011. (i dva, možda čak tri mandata). Ne čini mi se međutim da imaju neke šanse u drugim izbornim jedinicama.

Kao što sam pisao prije, svi izvan duopola osvojit će na predstojećim izborima vjerojatno više mandata nego 2011. (kad su osvojili 14, tj. 10%), ali ni približno toliko da ugroze duopol (a pritom se neki oslanjaju na lokalnu kronističku-klijentelističku mrežu, kao HDSSB, i međusobno se jako razlikuju). Sustav još dobro funkcionira i ne vjerujem da će biti stvarnih promjena dok ne dođe do sloma.

- 11:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Klimatske promjene i ratovi za vodu: Sirija, Kalifornija idr.

Na blogu Ekološka ekonomija u subotu sam objavio članak Klimatske promjene i ratovi za vodu: Sirija, Kalifornija, Darfur, Australija…, koji vam možda može biti zanimljiv. Prenosim ovdje nekoliko pasusa.

(...) U posljednjih nekoliko dana objavljene su studije, koje analiziraju pojave dugogodišnjih suša u Siriji i u Kaliforniji. (...)

Prema raznim analizama, građanski rat u Siriji uzrokovan je složenom smjesom socijalnih, političkih, ekonomskih i ekoloških čimbenika. Studija Climate change in the Fertile Crescent and implications of the recent Syrian drought, objavljena u američkom "Proceedings of the National Academy of Sciences", zaključuje da su čovjekom uzrokovane klimatske promjene također utjecale. Višegodišnja suša koja je počela 2006. bila je katalizator sukoba. Vjerojatnost takvih dugotrajnih suša zbog klimatskih je promjena dva do tri puta veća.

Naravno da suša nije sama uzrok rata, niti se odgovornost za može otkloniti od političkih i diplomatskih promašaja. (...)

Nova studija analizira vezu između globalnog zatopljenja i višegodišnje suše u Kaliforniji. Prošli put su takve okolnosti zabilježene prije tisuću godina, kad su dovele do sloma poljodjelstva Pueblo indijanaca i napuštanja njihovog velikog trgovačkog centra u kanjonu Chaco. (...)

Prije deset godina, znanstvenici su predvidjeli ne samo da smanjivanje ledenog pokrivača na Arktiku može izazvati velike suše u Kaliforniji, nego su i precizno predvidjeli promjene u visinskim zračnim strujama, koje su bez presedana i koje su prouzročile sušu (...)

U sjevernom Darfuru, 16 od 20 najsušnijih godina koje su zabilježene dogodile su se nakon 1972., prema izvještaju UNEP. Izostanak jakih kiša u cijelom Sudanu događa se kao dio prirodnih fluktuacija temperature, ali klimatski modeli su nedavno ukazali na korelaciju između zagrijavanja Indijskog oceana i sušenja Sub-Saharske Afrike. (...)

Siromašne lokalne zajednice u Africi ne ovise, međutim, samo o vanjskoj pomoći. (...) Tijekom posljednja tri desetljeća, najsiromašniji seljaci u Burkini Faso priveli su proizvodnji 300.000 hektara degradiranog zemljišta, na kojima proizvode hranu za pola milijuna ljudi. Prema izvještaju, koji je objavio britanski Overseas Development Institute (ODI), njihov uspjeh zasniva se na inovativnim metodama, koje su sami razvili. (...)

- 06:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.03.2015., utorak

Konzervativci i liberali u Hrvata

Opozicija konzervativno-liberalno kod nas se koristi prvenstveno imajući na umu kulturlološka opredjeljenja, a ne odnos prema ekonomiji (kultura = sve, što nije ekonomija). To se često kod nas označava kao "svjetonazorska pitanja", što je zavaravajuće, jer razlike svjetonazora itekako su vidljive i u ekonomskim koncepcijama.

Političke orijentacije u 2 dim (Bagić 2011)

Ta kulturološka polarizacija može se izraziti i terminima "tradicionalističko" vs. "permisivističko", da se izbjegne višeznačanost pojmova (pogotovo "liberalizam", koji može označavati političku ili ekonomsku orijentaciju). Treba li u prvom planu biti održanje tradicionalnih vrednota (često pregnantno izraženo trojnom parolom: "obitelj, vjera, domovina") ili dozvoljavanje i poticanje osobne slobode, pluralizma, samostalnog izbora vrednota.

Konzervativna/tradicionalistička orijentacija u Hrvatskoj je u snažnoj svjetonazorskoj ofanzivi od jeseni 2012. (kampanja protiv zdravstvenog odgoja; vidi npr. članak iz siječnja 2013.: Odgoj za biranje ili za odlučivanje . te nedavni Dvije Hrvatske u ringu.)

U političkom ringu, stavovi teže zaoštravanju, ili-ili postavljanju. Npr. jeste li za zabranu pobačaja ili za slobodan pobačaj. U praksi, većina ljudi ne zastupa ekstremen stavove, što se vidi ako im se umjesto ili-ili odabira ponudi tzv. "Likertova skala" s pet ili sedam ili više vrijednosti. Tako će, u ovom primjeru, malo ljudi biti apsolutno protiv induciranog pobačaja u svim slučajevima, nego će ga, iako su načelno protiv, dozvoliti ako je život majke u pitanju, ako je plod jako deformiran, ako je začeće posljedica silovanja isl.. Oni pak koji su za slobodu pobačaja ipak će često prihvatiti da mora postojati neko obavezno savjetovanje prije tog zahvata.

Osim toga, naravno, stavovi mogu biti mješoviti, netko može biti jako konzervativan (tradicionalistički) u nekim pitanjima, jako liberalan (permisivan) u drugima.

Pogledajte gornji vrlo zanimljiv grafikon, gdje su građani Hrvatske, prema rezultatima jedne znanstvene sociološke ankete gdje su pitani o raznim stavovima, raspoređeni u šest svjetonazorskih opcija (dakako da je svako takvo svrstavanje manje-više provizorno, nikad ne možemo obuhvatiti sve individualne varijacije).

Horizontalno je dimenzija kulturološkog - lijevo "konzervativno" (kolektiv, tradicija, nacija), desno "liberalno" (pojedinac, sloboda, tolerancija).

Vertikalno je dimenzija odnosa prema ekonomiji: tržište ili država.

Skoro trećina ispitanika (32%) je označena kao "građanski centar": vrlo su blizu središtu koordinatnog sustava.

Nešto više ispitanika (56%) je kulturološki na "liberalnoj" strani, međutim, ako odbijemo "građanski centar" koji je vrlo blago prema liberalnoj strani, odnos je 44% (klasični konzervativci, demokršćani i ksenofobni egalitaristi) vs 24% (socijaldemokrati i politički liberali).

Zanimljiv je izostanak pravih libertarijanaca (u američkom smislu),. onih koji kombiniraju poltički liberalizam (snažan interes za slobodu pojedinca) sa snažnim zagovaranjem slobodnoga tržišta. "Politički liberali" su u odnosu na ekonomiju u sredini, dakle za ravnotežu tržišne i državne regulacije.

Tome nasuprot, na konzervativnoj strani, postoji značajan raskol između, s jedne strane, "demokršćana" i "ksenofobnih egalitarista", koji su za snažnu ulogu države (ukupno 21%), a s druge "klasičnih konzervativaca" (23%) koji su za slboodno tržište.

Prezentacija iz koje je uzet taj slajd: Dragan Bagić: "Izbori za Hrvatski sabor 2011. godine iz sociološke perspektive". Vrijedi podrobnije pregledati slajdove, koji sadrže puno podataka.

Važno je zamijetiti i to, da orijentacija, ustanovljena na osnovu odgovora ljudi na niz pitanja o njihovim uvjerenjima, nije jednoznačno povezana s njihovim glasanjem na izborima. Odluka kome dati glas ovisi o raznim čimbenicima, koji ovim istraživanjem nisu mogli svi biti obuhvaćeni. (Prije svega, kod nas važne klijentelističke mreže.)

Izvorno objavljeno na blogu Zelena politika

- 13:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.03.2015., nedjelja

"Domovinski odgoj" protiv uspravnoga hoda

Predsjednik HDZ-a odlično je sažeo u borbeni poklič načelni sukob dve koncepcije Hrvatske, na kojima Opus Dei intenzivno radi posljednje dvije i pol godine:

Građanski odgoj ne – Domovinski odgoj da!

Građanski odgoj- priručnik za nastavnike

"Domovina" kao suprotnost "gradu". U gradu žive građani koji dogovorom oblikuju svoje odnose, u domovini žive podanici koji znaju svoje mjesto.

U naprednijem svijetu, domovine se oblikuju kao proširenja polisa; na periferiji, kao proširenja etnosa.

Građani imaju domovinu kao slobodni ljudi; "domovinaši" nameću domovinu kao kavez.

U gradu postoji pluralizam, u domovini - monizam. Grad je oblikovao prosvjetiteljsku tradiciju i od nje bio oblikovan - kod nas nikad valjano usvojenu. Napredni svijet razvija post-post-modernizam (u ekologizmu npr.), mi smo suočeni s agresijom pred-modernog.

U drugoj polovici 2000-ih, bila je zanimljiva rasprava i ideološka polarizacija o pluriperspektivnosti u nastavi povijesti.. Iz današnje perspektive, to možemo promatrati kao pripremu za društvenu borbu u prvoj polovici 2010-ih, obilježenu antigrađanskom ofanzivom "obiteljaša" i "domovinaša".

Od jeseni 2012. (kampanja protiv zdravstvenog odgoja) aktivan je društveni pokret koji odlučno zastupa monoperspektivnost (Obitelj, Bog, Domovina). Pokret koji je odlično savladao tehnike borbe društvenih pokreta, dok je "progresivno civilno društvo" to zaboravilo.

Građanski odgoj uči kreativnosti; domovinsko odgoj uči poslušnosti. »U procesu odgoja, novi naraštaji uče kakav svijet jest i kako se u njemu biva (kako se svjetuje). Uče ono što je pametno, jer je tako upamćeno. (...) Obrazovanje je sticanje "obraza": mladi moraju naučiti, da ne budu bez-obrazni. (...) Biti odgovoran: usvojiti i pounutrašnjiti odgovore, blokirati sposobnost postavljanja opasnih pitanja.« ("Uzorna filozofija", 14; neobljavljeno.)

Agresivna žudnja za jedinstvom vodi u permanentnu borbu protiv onih, koji jedinstvo ugrožavaju (vidi tekst od 3. veljače: Jedinstvo Hrvata i borba protiv loših Hrvata). Zato je nužan "novi domovinski rat". Kao i na globalnom planu "rat protiv terorizma", on nikad ne završava, jer ne postoji jasno definiran neprijatelj koji bi se mogao predati ili s njim sklopiti primirje.

Nasuprot toj agresivnosti, nije dovoljan intelektualni uvid. Potrebno je stajati uspravno i govoriti istinu; ono što M. Foucoult naziva "parezija" (vidi: Hrabrost filozofa vs rezignacija intelektualca).

Toliko možemo mi umirovljenici. Mladi moraju, bar neki, sami naučiti hodati uspravno, nasuprot račjem hodu unazad.

- 09:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>