Marketing
Omiš i Dubrovnik - dva lica Hrvatske? Velika većina i dalje glasa za "uhljebe"
Prvi utisak, nakon što sam ovlašno pregledao rezultate izvanrednih lokalnih izbora u 17 gradova i općina, jest da je najzanimljivija na ovim izborima radikalna razlika između Omiša i Dubrovnika.
Andro krade, ali i nama dade!
U Dubrovniku, pravomoćno osuđeni bivši gradonačelnik ulazi u drugi krug sa znatnom prednosti ispred kandidata iz nepravomoćno osuđene kriminalne organizacije. Koliko mogu procijeniti iz onoga što čitam (Dubrovnik ne poznam), usprkoj nekim izraženim nadama, favorit je u drugom krugu; ne vidim da bi kandidat HDZ-a mogao taj zaostatak nadoknaditi. Osim toga, još važnije, ne vidim da on - iako je mlad - nudi nešto bitno drugačije.
Koliko mogu procijeniti, ključno je to, da je Vlahušić izgradio vrlo uspješnu kronističko-klijentelističku mrežu, koja još dobro funkcionira i velik broj glasača očekuje od nje koristi. Jedan dubrovčanin je napisao: da je »Vlahušić izgradio jednu ogromnu mrežu, nešto kao Bandić u Zagrebu, puno ljudi ovisi o njemu, i to jedini razlog zašto on još uvijek ima šanse.«
Uz to, trećeplasirani kandidat, Pero Vićan iz lokalne"Dubrovačke demokratske stranke" također ima jednu pravomoćnu osudu. Jedan komentar o njemu: »Vićan je klasični kum: treba ti sredit doktora u zagrebu, posudit 1000eura, zaposlit sina od jetrve, otpisat kazne za parkiranje...sve to on odradi.
Ne poznam lokalne dubrovačke prilike pa ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali ovo gore čini mi se dovoljno pouzdano.
Kronističko-klijentelistička mreža: 70 godina kontinuiteta
Pisao sam o snazi kronističko-klijentelističke mreže u Hrvatskoj, koja još dobro funkcionira i u koju se ljudi pouzdaju. To je sustav odnosa na koji su navikli, smatraju da je to dobar način da se javnim poslovima upravlja, nemaju ništa protiv ako oni gore kradu, ako i onima dolje nešto dadu. (Tu su parolu više puta spontano ponovili podupiratelji Milana Bandića, kad je on bio uhićen. Često se ponavlja uz nostalgična sjećanja na Titovo doba.) Zato "duopol", tj. dvije dominantne koalicije, i dalje dobivaju većinu glasova (a dio glasova odlazi onima koji su u tome lokalno uspješni, a ne "alternativi", kao što su Bandić i HDSSB).
Postoji kontinuitet sustava, socijalni kontinuitet usprkos političkim promjenama, još iz razdoblja ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, kad se članstvo KP eksplozivno širilo (predratni članovi su do 1950 činili manje od jedan posto). Tada je bila stvorena mreža odnosa između patrona i klijenata, satkana na više nivoa, koja je danas modificirana, ali u biti ista. Tada je bila samo jedna partija, ali unutar nje je uvijek bilo raznih interesnih grupa, a danas imamo više partija, ali mreže se isprepliću.
To je osobito izraženo na lokalnim izborima, svuda u Hrvatskoj. To je strukturalni odnos, koji je bitan za stanje u Hrvatskoj. Od manjeg je značaja tko je najuspjuešniji u pletenju te lokalne mreže na nekom području - HDZ, SDP, HNS ili netko četvrti, ili pak neki lokalni moćnik kojeg možda na izborima na vidimo ali sve faktički kontrolira, ili neki pojedinac koji se kandidira kao nezavisni ili za neku stranku ili koaliciju, koju može i mijenjati pa opet pobijediti (jučer, koliko vidim, takav slučaj je Stanko Majdak u Zlataru) .
Većina ljudi, koji na lokalne izbore izlaze, misle da je to dobar način obavljanja poslova i nadaju se nečemu za sebe. Vidi o tome jedno znanstveno istraživanje: Glasači skloni korumpiranim političarima dok ne pretjeraju. Oni koji ne očekuju ništa, koji nisu negdje umreženi - na izbore ne izlaze.
U Dubrovniku je snažna poruka građana u tom smijeru bio i neuspjeh inicijative "Srđ je naš". Vidi moj komentar od 29. travnja 2013. Povijesna poruka referenduma u Dubrovniku. »Tragično niskim izlaskom, građani su poručili da se ne žele gnjaviti odlučivanjem i da su posve zadovoljni da drugi u njihovo ime donose odluke.«
U tom sam komentaru pisao: »Velika većina oslanja se na to da "tamo gore" ima nekog svog kuma, koji će im pomoći. Ne zanimaju ih ni formalni legalni putevi zaštite svojih prava, ni društveni pokreti, ni neposredno demokratsko odlučivanje. Ne vjeruju ni u kakvu horizontalnu solidarnost, one koji o tome pričaju, smatraju redikulima. "Meni će moj kum pomoć", krade li kum, ma koga briga! Za sve druge, boli me nježnik! (...) Mi koji se bunimo, moramo priznat sebi da smo manjina, da narod točno takav tip kapitala i želi. Kad curi na sve strane, i onima dolje kapne ponešto.«
Zato su bili rijetki slučajevi promjene vlasti na lokalnim izborima 2009. i 2013.. - u velikoj većini slučajeva, ostali su isti na vlasti. Promjena vladajuće snage rjeđa je nego na parlamentarnim izborima od 2000. (tri promjene u 12 godina - 2000., 2003. i 2011.).
Kad više ne može drukčije, onda ćemo pošteno
Među suprotnim primjerima, najvažniji je Metković 2013.. Jambo je postao preopterećen i nije više mogao ispunjavati klijentelistička očekivanja, pa je posve novi igrač dobio šansu, koju zasad dobro koristi.
U Omišu nije bila tako čista situacija, jer je 2013. dugogodišnji načelnik iz HDZ-a vrlo uvjerljivo vodio u prvom krugu, a onda izgubio u drugom jer su svi ostali dali potporu protukandidatu. Nastala je kohabitacija, jer nezavisni gradonačelnik (uz potporu Ivana Grubišića) Ivan Kovačić nije imao većinu u Vijeću.
Pokušaj rušenja gradonačelnika se sada HDZ-u teško osvetio. Kovačić (koji sad ima podršku nove snage "MOST nezavisnih lista") je sada osigurao i apsolutnu većinu svoje liste u Vijeću.
To je, kako mi se čini, pobjeda "Trećeg puta" u Omišu - jer mislim da ta toliko olinjala sintagma "Treći put" u našim uvjetima može imati jedini valjani sadržaj: suprostaviti drugačiju logiku djelovanja vladajućim kronističko-klijentelističkim mrežama. U Dubrovniku pak - uvjerljiva pobjeda vladajućeg "duopola". Kandidat MOST-a je osvojio relativno skroman broj glasova.
Ne mislim da su birači u Metoviću ili Omišu nešto posebno "svjesniji" nego drugdje. Lokalni neuspjeh establišmenta rezultat je posebnih okolnosti. Trebat će još godine da se vidi jesu li to najave trajnijih promjena mentaliteta, kojeg sustav generira i međusobno se održavaju.
Sustav daje stvarne usluge vrlo širokom krugu uključenih u klijentelističke odnose. Pogrešna je teza, da su "oni gore" naprosto lažljivci i manipulatori. Sustavni je problem, što je preopterećen "traženjem rente" umjesto stvaranjem viška vrijednosti, pa je u međunarodnoj konkurenciji strahovito neefikasan.
Ipak, tih 14% može biti dobar osnov za nade MOST-a da na izborima za Sabor bude respektabilna snaga u X. izbornoj jedinici, osvajajući možda i više, nego Nezavisna lista Ivana Grubišića 2011. (i dva, možda čak tri mandata). Ne čini mi se međutim da imaju neke šanse u drugim izbornim jedinicama.
Kao što sam pisao prije, svi izvan duopola osvojit će na predstojećim izborima vjerojatno više mandata nego 2011. (kad su osvojili 14, tj. 10%), ali ni približno toliko da ugroze duopol (a pritom se neki oslanjaju na lokalnu kronističku-klijentelističku mrežu, kao HDSSB, i međusobno se jako razlikuju). Sustav još dobro funkcionira i ne vjerujem da će biti stvarnih promjena dok ne dođe do sloma.
Post je objavljen 09.03.2015. u 11:30 sati.