Marketing
"Domovinski odgoj" protiv uspravnoga hoda
Predsjednik HDZ-a odlično je sažeo u borbeni poklič načelni sukob dve koncepcije Hrvatske, na kojima Opus Dei intenzivno radi posljednje dvije i pol godine:
Građanski odgoj ne – Domovinski odgoj da!
"Domovina" kao suprotnost "gradu". U gradu žive građani koji dogovorom oblikuju svoje odnose, u domovini žive podanici koji znaju svoje mjesto.
U naprednijem svijetu, domovine se oblikuju kao proširenja polisa; na periferiji, kao proširenja etnosa.
Građani imaju domovinu kao slobodni ljudi; "domovinaši" nameću domovinu kao kavez.
U gradu postoji pluralizam, u domovini - monizam. Grad je oblikovao prosvjetiteljsku tradiciju i od nje bio oblikovan - kod nas nikad valjano usvojenu. Napredni svijet razvija post-post-modernizam (u ekologizmu npr.), mi smo suočeni s agresijom pred-modernog.
U drugoj polovici 2000-ih, bila je zanimljiva rasprava i ideološka polarizacija o pluriperspektivnosti u nastavi povijesti.. Iz današnje perspektive, to možemo promatrati kao pripremu za društvenu borbu u prvoj polovici 2010-ih, obilježenu antigrađanskom ofanzivom "obiteljaša" i "domovinaša".
Od jeseni 2012. (kampanja protiv zdravstvenog odgoja) aktivan je društveni pokret koji odlučno zastupa monoperspektivnost (Obitelj, Bog, Domovina). Pokret koji je odlično savladao tehnike borbe društvenih pokreta, dok je "progresivno civilno društvo" to zaboravilo.
Građanski odgoj uči kreativnosti; domovinsko odgoj uči poslušnosti. »U procesu odgoja, novi naraštaji uče kakav svijet jest i kako se u njemu biva (kako se svjetuje). Uče ono što je pametno, jer je tako upamćeno. (...) Obrazovanje je sticanje "obraza": mladi moraju naučiti, da ne budu bez-obrazni. (...) Biti odgovoran: usvojiti i pounutrašnjiti odgovore, blokirati sposobnost postavljanja opasnih pitanja.« ("Uzorna filozofija", 14; neobljavljeno.)
Agresivna žudnja za jedinstvom vodi u permanentnu borbu protiv onih, koji jedinstvo ugrožavaju (vidi tekst od 3. veljače: Jedinstvo Hrvata i borba protiv loših Hrvata). Zato je nužan "novi domovinski rat". Kao i na globalnom planu "rat protiv terorizma", on nikad ne završava, jer ne postoji jasno definiran neprijatelj koji bi se mogao predati ili s njim sklopiti primirje.
Nasuprot toj agresivnosti, nije dovoljan intelektualni uvid. Potrebno je stajati uspravno i govoriti istinu; ono što M. Foucoult naziva "parezija" (vidi: Hrabrost filozofa vs rezignacija intelektualca).
Toliko možemo mi umirovljenici. Mladi moraju, bar neki, sami naučiti hodati uspravno, nasuprot račjem hodu unazad.
Post je objavljen 01.03.2015. u 09:04 sati.