ASNV
Ako me sjećanje ne vara BUNS
Bez Uvrede Nadam Se JUOSP
Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sve Probleme KJMP
Koliko je meni poznato KJMV
Koliko ja mogu vidjeti PMNN
Po mišljenju nekih od nas PMSM
Po mom skromnom mišljenju PNDZ
Padoh na dupe od zaprepaštenja ŠBBDJB
Što Bi Bilo Da Je Bilo ŠBBKBB
Što Bi Bilo Kad Bi Bilo UBR
Usput budi rečeno
Moji znanstveni radovi, predavanja i bilješke
Radovi objavljeni na mrežnom sjedištu Academia.edu.
Ovdje su navedene poveznice (linkovi) na objavljene zapise na ovom blogu. Raspoređeni su u rubrike, a unutar svake rubrike po datumu objave, tako da je vremenski posljednji zapis prvi naveden. sPopiis rubrika:
1. SVJETONAZOR
1.1. Općenito
1.2. Ekologizam i okolišarstvo
1.3. Pacifizam i nenasilje
1.4. Slobodarstvo, aktivna demokracija, ekonomija za prirodu i zajednicu
1.5. Sekularni humanizam, univerizam, antiklerikalizam, skepticizam i filozofija
1.5.1. Univerzalistički mizantropizam
1.6. Feminizam i antirodizam
1.7. Antifašizam
1.8. Povijest treba razumjeti
1.9. Znanost je fascinantna
2. NOVINARSTVO (MOJI ČLANCI)
2.1. Agenda
2.2. Alertonline
2.3. Business.hr
2.4. H-alter
2.5. Narodni list
3. SLOBODA I DEMOKRACIJA
3.1. Teorija društvene akcije
3.2. Sloboda čovjeka i prava građanina
3.3. Klasna borba se zaoštrava
4. POKRETI I KAMPANJE
4.1. Slobodno i emancipirajuće obrazovanje
4.2. Anti NATO
4.3. Eko-događanja i komentari
4.3.1. Klimatske promjene
4.3.2. Razno
4.4. Eko kampanje, prosvjedi i okupljanja
4.4.1. Cvjetni trg i Varšavska
4.4.2. Razni eko-prosvjedi, okupljanja i uspjesi
4.5. Ljudska prava, demokracija i otpor nasilju
4.6. Protiv moralne panike
4.7. Razni prosvjedi - pozivi i izvještaji
4.8. Referendum o promjenama Zakona o radu
4.9. Razne akcije i kampanje
4.10. Antivladini prosvjedi (veljača-ožujak 2011.)
4.11. Društvena mreža građana (od travnja 2011.)
4.12. Volim Hrvatsku - DA za Europsku uniju!
4.13. Razotkrivanje sramotne hr wikipedije
5. UDRUGE (U kojima sam aktivan)
5.1. Hrvatska blogerska organizacija
5.2. Zajednica Humanitas
6. ZELENA POLITIKA I EKOLOŠKA EKONOMIJA
6.0. Zelena politika (od studenoga 2011.)
6.1. O urbanizmu i prostornom planiranju
6.2. O energetici, klimatskim promjenama i srodnim temama
6.3. Razne teme
6.4. Predsjednički izbori 2009.-2010.
6.5. Razno o Zelenoj listi
6.6. Zelena lista - djelatnosti podružnica
6.6.1. Zagreb
6.6.2. Ostali
6.7. Zelene stranke u svijetu
6.8. Povijest i razno
6.9. Ekološka ekonomija
7. VIJESTI, KOMENTARI I ANALIZE
7.1. Zagreb
7.2. Hrvatska
7.3. Svijet
8. POEZIJA, HUMOR, FOTOGRAFIJE I RAZNO
8.1. Moje pjesme
8.2. Fotografije i foto reportaže
8.3. Vicovi i ine šale
8.3.1. Slikovani komentari
8.4. Knjige i književnost
8.5. Šah
8.6. Kućni ljubimci
8.7. Osobnojavascript:%20void(0);
1. SVJETONAZOR
Ovdje su svrstani napisi koji govore o teoriji i strategiji. Podijeljeni su u grupe, po svjetonazorskim aspektima koje podržavam: ekologizam, pacifizam, slobodarstvo, univerizam, feminizam, aktivna demokracija te "Povijest treba razumjeti". Ti aspekti čine mrežu, vode jedan na drugi. Također, teorija koju podržavam vezana je s praksom - društvenom akcijom, pa su neki članci povezani s pojedinim akcijama i kampanjama.
1.4. Slobodarstvo, aktivna demokracija, ekonomija za prirodu i zajednicu
Ovdje sam izdvojio neke tekstove koji imaju načelni značaj. Za temu "aktivne demokracije" važni su također komentari uz kampanju "Ne u NATO", odnosno "Nato na referendum" - vidi dolje! Također razne druge teme, izvještaji i komentari dolje.
Mojih fotografija ima uz razne izvještaje s događanja, ponekad čak piše "foto reportaža" u nazivu članka. Ovdje navodim samo dnevnike u kojima su fotografije osnovni, a ne prateći sadržaj.
Energetika-Net – Portal koji, uz ostalo, donosi mnoge vijesti iz ekologije i obnovljivih izvora energije.
Okolišnonovinarstvo (blog) ZaMirZine – Novine za civilno društvo i urbanu kulturu, rubrika "Okoliš"
Donosim mrežne adrese nekih udruga i mreža udruga za okoliš u Hrvatskoj. Navedeni su samo sajtovi koji su "živi", donose vijesti o aktivnostima i druge sadržaje (ažurirano početkom listopada 2009.). Najbogatiji sadržaj donose sajtovi udruga "Kameleon", "Kneja", "Prijatelji životinja", "Zelena akcija" i "Zelena Istra".
Inicijativa "Pravo na grad" – Kampanja protiv prekomjerne ekonomske eksploatacije prostora na području grada Zagreba (protiv projekta "Cvjetni prolaz"), koju su pokrenule organizacije civilnoga društva s područja mladih i nezavisne kulture
1. Čovjek je dio prirodne cjeline biosfere, koja je ograničena.
2. ''Eko-logija'', kao znanost koja proučava temeljnu "logiku" djelovanja biosfere, nadređena je ''eko-nomiji'', koja je posebna vještina.
3. Ekonomija se ne može dugoročno zasnivati na neograničenom rastu.
4. Sve strategije i politike moraju se zasnivati na načelu održivosti.
5. Održivost podrazumijeva tri komponente, koje moraju biti zadovoljene: ekološka, socijalna i ekonomska.
6. Potreba za osobnim rastom jedna je od osnovnih potreba ljudskog bića. Ona se međutim mora okrenuti ka drugim vrijednostima, a ne materijalnom obilju i vladanju nad prirodom.
31.10.2008., petak
Studentski prosvjed - Međunarodni dan djelovanja protiv komercijalizacije školstva
Da li se Zagreb, nakon 40 godina, ponovo upisuje na međunarodnu kartu studentskih prosvjeda? Za 5. studenoga najavljeno je studetsko prosvjedno okupljanje protiv komercijalizacije školstva, koji se održava u okviru međunarodne mreže pod zajedničkim naslovom One World - One Strugle: Education is not for Sale!. Neću ovdje prenositi detalje o čemu se radi - samo upućujem na vrlo dobro napravljen i informativni blog: besplatnoskolstvo.blog.hr/. A napravljen je i dobar video. Što se tiče pripremnih radnji na svermežju - dobro odrađeno! Nadam se da će tako biti i "na terenu" slijedeće srijede.
U Zagrebu je umro, u 87. godini života, slavni karikaturist Ico (Ismet) Voljevica. Skroman čovjek, povučen, tako da je teško naći njegovu fotografiju. Studirao je arhitekturu, ali već kao student započeo je svoje životno zanimanje i misiju: crtanje karikatura i stripova. Svojeg Grgu (u početku: Grga Protokol), dnevni komentar društvenih događanja, crtao je više od pola stoljeća i nacrtao je, kažu, 12.830 dnevnih komentara. Svojim čitkim crtačkim stilom i prepoznatljivim stilom ironije, nekad blage, nekad britke, bio je dio života svih nas iznad 20-ak godina. Neka mu je laka zemlja!
NACRT PRIJEDLOGA STRATEGIJE ODRŽIVOG RAZVITKA REPUBLIKE HRVATSKE
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je, u suradnji s drugim tijelima državne uprave, izradilo Nacrt prijedloga Strategije održivog razvitka Republike Hrvatske.
Ministarstvo poziva javnost da u razdoblju od 20. listopada do 18. studenoga 2008. dostavi svoja mišljenja i primjedbe na Nacrt prijedloga Strategije održivog razvitka Republike Hrvatske elektroničkom poštom na adresu: zrinka.lasic@mzopu.hr ili u pisanom obliku na adresu: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Ulice Republike Austrije 20, Zagreb s naznakom "Strategija održivog razvitka – mišljenje javnosti".
Radi lakšeg razumijevanja i razmatranja pristiglih prijedloga, molimo da umjesto općenitih i opisnih primjedbi i komentara, prijedlozi budu konkretno iskazani. Također molimo da svaki prijedlog bude obrazložen na način koji omogućava prosudbu njegove opravdanosti.
Ministarstvo ovim putem poziva i sve zainteresirane da prisustvuju javnoj raspravi o Nacrtu prijedloga Strategije održivog razvitka Republike Hrvatske 11. studenog 2008. godine u vremenu od 11 – 13 sati, u prostorijama Hrvatske gospodarske komore – Velika vijećnica, Rooseveltov trg 2, 10 000 Zagreb. S obzirom na kapacitet dvorane, broj sudionika je ograničen, stoga molimo da se zainteresirani prijave putem prijavnog obrasca. Prijave šaljite elektroničkom poštom na mbarbaric@hgk.hr ili na fax: 01 / 4606 737 do 10. studenog 2008. godine.
Nasilje na zagrebačkim ulicama potaklo je seriju prosvjednih okupljanja. U subotu he održan hommage za Luku Ritza u dvorištu Grafičke škole u Zagrebu - nekoliko fotografija pogledajte na blogu lostways.bloger.hr.. U subotu, 8. studenoga, održat će se prosvjedni koncert na središnjem zagrebačkom trgu. Ovo je prva obavijest - gore je idejno rješenje plakata.
- 09.03.2008. Nevena K. tuklo 15 huligana jer je jedan izbačen iz Močvare
- 15.03.2008. Frano Despić (18) ubijen je nožem u tučnjavi na Ribnjaku
- 27.3. - 30.3. 2008. Serija premlaćivanja "alternativaca" (Preradovićeva i Zapruđe) po Zagrebu uključujući napad na Krivi put u kojima zagrebačka policija ne vidi vezu (ili ju ne želi vidjeti jer je zauzeta lovljenjem hrvatskog heroja Koradea po Zagrorju). Glasnogovornica policije Ljuba i ravnatelj Benko za 10do8 na Novoj TV govore o "uobičajenim neredima" koje "nema smisla posebno isticati".
- 16.05.2008. Palicama pretučen direktor Zagrebačkih cesta Rađenović
- 31.05. 2008. Luka Ritz pretučen kod Bundeka, preminuo 16.6.
- 02.06.2008. Novinar Jutarnjeg Dušan Miljuš pretučen ispred stana
- 2.6.2008. Ispred pravoslavne crkve na Cvjetnom trgu napadnuta Pravobranitejica za ravnopravnost spolova, Gordana Lukač Koritnik jer je reagirala na govor mržnje i vrijeđanje pravoslavnih vjernika.
- 28.6.2008. Napadnuti aktivisti za ljudska prava Sanja Juras i Kristijan Grđan i 3 aktivista s Kosova nakon Zagreb Pridea
- 13.09. 2008. U Vrapču 16-godišnjaka pretukla grupa huligana u pothodniku. On je bio treća osoba pretučena u istom pothodniku.
- 15.9.2008., Četvorica pretukla 17-godišnjaka i slomila mu čeljust ispred Gimnazije Lucijana Vranjanina na Malešnici
- 17.09.2008. Josip Galinec napadnut palicama u Vukovarskoj ulici
-20.09.2008., U Radićevoj ulici grupa napala mladića koji je potom završio s lakšim ozljedama u Traumatološkoj.
- 07.10.2008. Ivana Hodak ubijena hicima iz pištolja na stubištu svoje zgrade
- 07.10.2008. Ubijena Nika D.; ubojica zaštitar Andrij Jauk pucao joj je u glavu na Srebrnjaku dok je ujutro tog dana odlazila u školu.
- 19.10.2008. Željku Č. pucano je u glavu na Martinovki
- 19.10.2008. Jovicu R. nožem je nasmrt izbo sakupljač boca u Prečkom
* Protiv svakog ekstremizma, protiv ksenofobije i šovinizma.
* Protiv nasilja nad prirodom i životinjama.
* Kultura tolerancije, suradnje, nenasilja.
* Suživot raznih tradicionalnih i novih kultura, životnih stilova, mentaliteta i senzibiliteta (multikulturalnost). Kreativni mir kroz uvažavanje i prožimanje raznolikosti.
* Život, sloboda, inicijativa, suradnja.
* Ravnopravnost, vladavina prava, dostojanstvo svakog pojedinca/pojedinke.
* Jednaka prava i mogućnosti za sve.
* Socijalna pravednost.
* Podrška svim manjinama, svima s posebnim potrebama, svima društveno marginaliziranima i isključenima.
OPSA: SAD smatramo najzaslužnijim za završetak ratnih stradanja nedužnih diljem svijeta
Ovo pišem iz Trogira, gdje sudjelujem na seminaru Zelene liste o organiziranju kampanje za lokalne izbore. Kako vidite na slici lijevo!
Saznao sam nedavno da svakoga četvrtak izlazi Eurotalantski tjednik, čiji je izdavač Organizacija za promicanje sjeverno-atlantskih integracija (OPSA). Kako to saznadoh? Tako, što su me prije desetak dana nazvali i zamolili za intervju. OK nema, problema, napisah odgovore na zadana pitanja (sve je išlo emajlom). I tako je to u posljednjem broju objavljeno. Uz njihov uvod. Koji me je iskreno nasmijao. Neću polemizirati, nego evo na uvid posjetiteljima ovoga bloga dajem moj intervju prvo, a njihovu uvodnik drugo.
<Zoran Oštrić o NATO-u
Zašto smatram da Hrvatska ne treba
biti članica NATO-a?
Organizacija sjevernoatlantskog ugovora
bila je tijekom 40 godina jedna od dvije
stožerne vojne organizacije bipolarnog
svijeta. Raspadom Varšavskog pakta,
ona gubi smisao postojanja. Međutim,
vladajući vojno-industrijsko-politički
krugovi SAD i drugih vodećih zemalja
članica NATO-a imali su snažan interes
da organizacija, kao sredstvo političkog
pritiska i vojne dominacije, opstane.
Žalosna neučinkovitost Europske unije i
Ujedinjenih naroda dala im je šansu.
NATO je, u nedostatku drugih učinkovitih
organizacija sile, intervenirao u Bosni
1994.. Kako je jedan od čelnika NATO-a
tada rekao: "Nije NATO spasio Bosnu,
nego je Bosna spasila NATO." Izmišljeni
su novi "ratovi" protiv droga i protiv
terorizma kao izlika za jačanje i širenje
vojne organizacije, iako se ti ratovi ne
mogu dobiti vojskom (i uvelike su tek
izlika za kršenje ljudskih prava građana
SAD i dr.).
Iako su način organiziranja i procedura
odlučivanja formalno takvi da osiguravaju
ravnopravnost odnosno paritet u odlučivanju
svih članica NATO, stvarni odnosi
odgovaraju odnosima ekonomske,
političke i vojne moći: SAD same mogu
svojom voljom nadvladati sve ostale, a
zamjetni utjecaj ima samo još nekoliko
većih zemalja.
Agresija na Irak, iako mimo NATO-a jer
nije bilo konsenzusa, pokazuje prirodu te
organizacije. Svakome tko zna misliti,
bilo je jasno da su razlozi za napad
lažni; ja sam o tome pisao u radu "Novi
svjetski nered ili što nam razotkriva
kriza oko Iraka" u veljači 2003.. Ipak,
SAD su svojom moći uspjele nagovoriti
16 od tadašnjih 19 članica da krenu u
lakomislenu avanturu. Hitro se bilo
pridružilo i deset zemalja "Viljnuske"
skupine, među njima i Hrvatska, i samo
su jaki prosvjedi javnosti (npr. prosvjedni
skup "Dosta je ratova!" 15.
veljače 2003.) spriječili da hrvatski
vojnici ginu u agresiji na drugu državu.
Nameću se strogo određeni standardi
opreme i organizacije, zbog čega mala
zemlja kao Hrvatska, koristeći "usluge"
jačih, gubi mogućnosti izbora i kontrole.
Održavat ćemo skupe profesionalne
snage koje su osposobljene da interveniraju
kojekuda po zemaljskoj kugli, u
službi tuđih interesa.
NATO je sredstvo imperijalnih interesa
vladajuće klase SAD i drugih vodećih
zapadnih zemalja. Sada se organizacija,
po imenu Sjevernoatlantska, širi.
prema središnjoj Aziji, što je otprilike
kao da se Mediteran protegne do Baltika.
Rezultat su naravno strateški interesi
spomenute vladajuće klase, da se
kontroliraju strateške rezerve nafte i
plina, te zauzimaju pozicije za mogući
slijedeći globalni sukob sa Rusijom ili
Kinom. Istina, zemlje članice NATO
generalno su demokratskije i poštuju
ljudska prava bitno više od spomenutih
- ali ako jednom počne ratni sukob, od
demokratskih se bombi gine kao i od
autoritarnih. Hrvatska nema nikakvog
razloga a priori birati stranu u mogućem
budućem svjetskom sukobu.
Gdje vidim alternative članstvu Hrvatske
u NATO-u?
Prije svega - alternativa članstvu u NATO-
u je ne biti član NATO-a; nismo
bili članovi prošlih 17 godina, i ne vidi
se kakva bi nam stvarna opasnost mogla
zaprijetiti u slijedećih 17 ako i ne
budemo.
Na vojnom planu, važan je proces jačanja
europskih obrambenih snaga, koji je
sada na margini zbog moći NATO-a i
prevlasti SAD. Riječ je o dva procesa,
dvije organizacije, koje su doduše isprepletene,
ali njihove su logike različite.
Europa će u slijedećim desetljećima, u
multipolarnom svijetu, neminovno morati
jačati svoje zajedničke institucije, uključujući
i one vojne.
Međutim, koncept sigurnosti znatno je
širi od puko koncepta obrane. Jaka vojska,
bezbroj se puta u povijesti pokazalo,
nije garancija sigurnosti. Sama Europska
unija nastala je na ideji gradnje sustava
odnosa i institucija koji bi isprepleli interese
Njemačke i Francuske, koje su u
150 godina vodile četiri velika rata, tako
da ratovanje više nikome ozbiljno ne
padne na pamet. I to je i uspjelo, preko
svakog očekivanja! Također treba spomenuti
vrlo važnu Organizaciju za europsku
sigurnost i suradnju, koja ne
privlači veliku pažnju javnosti, ali se
pokazala vrlo učinkovitom i razvila je
niz vitalno važnih institucija međusobne
suradnje i garancija sigurnosti, uz zaštitu
ljudskih prava i demokracije.
Ukoliko Hrvatska postane članica NATO-
a, djelovanje anti NATO aktivista
treba biti usmjereno prema?
Koristiti demokratske mogućnosti, koje
na sreću ipak postoje (koliko smo god
kritični prema imperijalnim interesima,
treba jasno reći da to nije isto što je bio
Varšavski pakt, vezan uz totalitarni politički
režim), da se suzbijaju interesi kapitalističke
klase, a jačaju interesi naroda.
Da se razvija sigurnost, a ne
"obrana". Da se razvija europska samosvijest
i zajedništvo nasuprot "velikom
bratu" s one strane Atlantika.
Što mislim o humanitarnih aktivnostima
hrvatskih vojnika u sklopu NATO
vođene misije ISAF u Afganistanu?
Ta je misija u sklopu mandata UN i to je
prihvatljivije. Treba nam sustav svjetske
sigurnosti, ali on podrazumijeva i drastičnu
preinaku današnjeg načina djelovanja
UN. Međutim, misija u Afganistanu
uplela se u međusobne obračune
sukobljenih naroda i ratnih frakcija,
koje su pak ujedinjene protiv stranaca.
Veći dio Afganistana danas opet kontroliraju
talibani. Proizvodnja i trgovina
drogom cvjetaju, a strane trupe to
toleriraju - jer u uništenoj ekonomiji
ljudi nemaju od čega živjeti.
Jeste da su talibani bili uveli strogu
diktaturu u zemlji nakon svoje pobjede
u građanskom ratu, ali ni režimi susjednih
zemalja nisu bolji. Nisam radikalno
protiv takve vrste misije, ali ona je
zaglibila bez izgleda za jasno i održivo
poboljšanje. Mnogo šire ne-vojne mjere
intervencije bile bi potrebne - mukotrpni
rad na obrazovanju, unapređenju
zdravstva, mogućnosti za zarađivanje
itd. Trebaju desetljeća da to dade plod -
ali ni u Europi se nismo iz gliba srednjovjekovlja
izvukli preko noći.
Evo sada i spomenutog uvoda:
Organizacija za promicanje sjevernoatlantskih
integracija (OPSA) u svom
radu pokušava građanima pružiti sve
informacije o pristupanju Hrvatske euroatlantskim
integracijama, što podrazumijeva
kako nam je u najmanju ruku u interesu
poznavati i stavove onih koji se
protive ulasku Hrvatske u NATO. U tom
pogledu željeli smo svojim članovima
kao i čitateljima OPSA biltena prikazati
stav građana aktivnih u izražavanju stavova
protiv članstva Hrvatske u NATOu.
Nakon pomnog razmatranja o izboru
osobe koju ćemo zamoliti za iznošenje
stavova, obratili smo se Zoranu Oštriću,
tajniku Zelene liste, neparlamentarne
stranke.
Zoran Oštrić je istupao u javnosti protiv
članstva Hrvatske u NATO-u, a aktivno
je sudjelovao i u radu odbora "NATO na
referendum" koji je za cilj imao skupiti
dovoljan broj potpisa građana kako bi se
raspisao referendum za ulazak Hrvatske
u NATO, neuspješan zbog nedostatnog
odaziva (ili podrške) građana.
U demokratskom društvu je izuzetno
važno znati stajališta i razmišljanja pro i
contra strane po svakom važnom pitanju,
a poglavito o strateški važnim pitanjima
kao što je ulazak Hrvatske u Sjevernoatlantski
savez.
OPSA podržava ulazak Hrvatske u NATO,
ali to ne mijenja naša načelo, koje je
upisano i u načela djelovanja naše udruge,
a to je "poštivanje različitosti stavova,
misli i ideja".
Zoran Oštrić je iznoseći svoje stavove o
NATO-u s jedne strane pokazao neslaganje
s članstvom Hrvatske u NATO, ali je
s druge strane pokazao u kojim dijelovima
i oni koji su protiv članstva u Sjevernoatlantskom
savezu mogu podržati određene
aktivnosti. S druge strane izneseni
su stavovi koje za koje će neki reći
kako smo ih trebali odmah opovrgnuti,
međutim u to se nismo upuštali jer je cilj
bio da upoznamo stajališta jednog od
protivnika, a ne da ih koristimo za iznošenje
odgovora od strane OPSA-e. Međutim,
ipak treba napomenuti kako čitajući
mišljenje Zorana Oštrića nećete moći
zaobići činjenicu da su oni prilično
antiamerički obojeni! Cijeneći različitost
stavova i mišljenje Zorana Oštrića koristimo
priliku da iznesemo neslaganje s
takvim mišljenjem i stavom. Sjedinjene
Američke Države smatramo najzaslužnijima
za završetak ratnih stradanja nedužnih
na području Balkana, ali i diljem
svijeta. Ne možemo nikako zanemariti
kako je upravo SAD zemlja koja najviše
promiče demokraciju i ljudska prava, te
da je upravo vanjska politika SAD-a bila
usmjerena prema demokratizaciji Hrvatske
kao i cijele regije.
Politika je previše ozbiljna stvar, da bismo ju prepustili političarima!
Slika lijevo: plakat s prvim pozivom na prosvjed protiv tvornice kamene vune u Potpićnu, siječnja 2007. Ja sam ovdje objavio foto-reportažu s drugog prosvjeda, 30. kolovoza o.g.
Često građanski aktivisti i udruge, kad organiziraju neku akciju ili kampanju, inzistiraju kako je njihovo djelovanje nepolitičko, imajući u vidu, zapravo, da je nestranačko.
Riječ je o opasnom brkanju pojmova koje nameće politička elita, odnosno dominantni diskurs "tehnizirane politike", gdje se politika smatra isključivom domenom političkih stranaka, odnosno njihovih vrhova (političke i društvene elite), a ne svakog državljanina. To je suprotno izvornom pojmu politike i pojmu demokracije.
"Tehnicizirana" politika, te u tom kontekstu zaborav pojma dobra kao čovjekova dobrog života, čini nužnim ponovnu procjenu pojma političkog, što rezultira ispitivanjem njegove biti. U tom se smislu antičko-grčka percepcija politike pojavljuje ključnom u potrazi za odgovorom. Aristotelova praktična filozofija kao jedinstvo etike, ekonomike i politike predstavlja se u svojoj punini upravo kao philosophia anthropina - filozofija o ljudskim stvarima. U takvom kontekstu politika ostaje izraz ljudske prirode, znakovito ukorijenjena u širini ljudskog života kao put ili način ostvarivanja njegovih najviših stremljenja. Bivajući takovom, neraskidivo je povezana sa svojom svrhom - zajedničkim dobrom građana; država djeluje kao politička zajednica utemeljena na načelima slobode i pravednosti.
Ako ste građanin, zainteresiran za javno dobro, za slobodu i za pravednost - nemojte pristajati na floskulu "ne zanima me politika"! Vi ne želite da političke stranke i lideri vama manipuliraju, i u pravu ste. Međutim, ne samo da nisu "politika" samo političke stranke, nego još i više: zalaganje bilo kojeg običnog građanina za javno dobro izvorno je političko djelovanje, dok 99 posto onoga čime se "političari" redovno bave to nije; bave se, pretežno, politikanstvom. (Najsmješnije je kad sami političari kažu kako neku temu ne treba "politizirati".)
Anti-politički stav nemanja konzistentnog političkog programa postao je uvjet egzistencije “onih koje još uvijek zovemo političari“. I dalje: stranački život propada kada u njemu ne sudjeluje niti jedna stranka koja želi (ići) preko građanske političke demokracije. Ukratko: ljudski razumljiva želja današnje političke klase je uništiti politiku.
Desno: prosvjed sindikata na Trgu bana Jelačića, travanj 2008. (slika je s portala javno.com) Okupilo se 50.000 ljudi. Opći je dojam međutim bio da je pristup sindikalnih lidera preblag.
* Odgovornost političkih predstavnika/predstavnica, aktivnost i uključenost građana/građanki.
* Pristup građana/građanki svim informacijama; građanska inicijativnost i udruživanje; sudjelovanje (participacija) građana/građanki u procesu pripreme, donošenja i provođenja odluka.
* Suradnja političara, državnih službenika, stručnjaka i zainteresiranih građana/građanki na ostvarivanju općeg dobra..
* Razbiti zatvorenost politokracije i birokracije; učiniti državnu upravu, sudstvo i lokalnu samoupravu učinkovitim.
* Sustavno raditi na pojednostavljivanju i međusobnom usklađivanju zakona i propisa.
* Zaustaviti uništavanje prirodnih i ljudskim radom stvorenih resursa i trajno ih štititi. Zaustaviti njihovu rasprodaju (privatizaciju), kojoj je svrha, uvijek, samo bogaćenje elita
* Politika kao servis društva, a ne samo borba za moć.
Politika je previše ozbiljna stvar, da bismo ju prepustili političarima! Može li to biti politički program? Pa - može. Političke sranke su "špice" društvenih pokreta, koji su kao takvi eminentno politički. Ta teza naravno nije "čarobni štapić". Kod nas postoje problemi i na strani "civilnoga društva", o čemu sam već pisao i pisat ću opet.
Slika lijevo: sa međunarodne antinuklearne konferencije u Osijek, 5. rujna 2008.
Stranka Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, danas je izdala priopćenje o novoj energetskoj strategiji. O toj smo se temi i prije više puta oglašavali, a ja sam objavio niz članaka na svojem blogu. Imali smo dvije važne kampanje ove godine: Sisačku deklaraciju o klimatskim promjenama i antinuklearnu kampanju, sa antinuklernom konferencijom u Osijeku 4.-5. rujna i peticijom, Mjesec i pol dana pokušavali smo dogovoriti da nas potpredsjednik vlade Polančec primi da mu predamo potpise, ali kako izgleda od toga ništa neće biti. U svakom slučaju, slijedećeg ćemo tjedna predati prikupljene potpise. Dalje akcije slijede.
Nova energetska strategija o kojoj se polemiziralo zadnjih mjeseci konačno je gotova. O tom dokumentu ovisi razvoj i budućnost Hrvatske u narednih 15-tak godina. Međutim, strategija je obznanjena za sada samo tzv. zainteresiranoj javnosti – gospodarstvenicima!
Prema izjavama Ivice Mudrinića, čelnika HT-a i predsjednika GSV-a oni su zadovoljni jer misle da će ta strategija osigurati razvoj i zaposlenost cjelokupnoj hrvatskoj privredi. Ako se pod cjelokupnom privredom podrazumijeva građevinska industrija - onda se lako složiti s takvom procjenom. Da, izgradnja triju elektrana na fosilna goriva ili jedne nuklearke sigurno će zaposliti građevinske kapacitete naših IGH-a, Konstruktora, Tehnike, Nexe-a i njima sličnih.
Jer, htjeli ne htjeli, svjetska financijska kriza je počela djelovati čak i u Hrvatskoj - cijene zemljišta padaju, smanjuje se potražnja za novim stanovima, zahuktala stanogradnja posustaje... Ima li ičeg prikladnijeg za ugrožene napuhane građevinske potencijale od beskonačnog betoniranja termoelektrana ili nuklearke?
Nameće se i pitanje - je li građevinarstvo naša jedina privredna grana? Sigurno nije. Ali, iz izjave Ivice Mudrinića jasno se razaznaje koliko je građevinski lobby utjecao na izradu energetske strategije.
No nije to jedino što nas u toj strategiji zabrinjava. Teško je shvatljivo da se u doba globalne energetske krize i uznapredovalih klimatskih promjena predlažu strateška rješenja iz 1965. – tri termoelektrane, dvije na ugljen i jedna na plin - ili jedna nuklearka! U vrijeme kad sve zemlje svijeta nastoje ostvariti što brži tehnološki zaokret prema obnovljivim energetskim izvorima i imperativnom smanjenju emisije CO2 te na taj način utjecati na usporavanje klimatskih promjena, naši energetski stručnjaci kao da su prespavali posljednjih deset - dvadeset godina, pa ne znaju za ništa drugo doli gradnju fosilnih termoelektrana ili nuklearki!
U toj konstelaciji s razlogom postavljamo pitanje stvarne stručnosti naših energetičara, njihove informiranosti i njihovih stvarnih namjera glede dugoročnog razvoja i pojačane ovisnosti Hrvatske o svim energentima. U svjetlu akcije „index“ koja je srušila tabu brojnih diploma i titula teško se oteti dojmu kako strategiju nisu napisali energetski znalci i poznavatelji svjetskih trendova, već zlonamjerni trgovci koji nam zamračuju budućnost.
Ubojstvo Luke Ritza: ponuđena nagrada i poziv na prosvjed
Slika gore: fotorobot ubojice Luke Ritza. Tiskan je na plakatu koji su Zagrebom lijepili Lukini prijatelji.
U proteklih mjesec dana sudjelovao sam i pozivao na prosvjede protiv nasilja, koje nas sve ugrožava. Izjašnjavam se kao pacifist, ali "miroljublje" (što bi bio prijevod od "pacifizam") ne razumijevam kao suzdržavanje od akcije - sjediti doma i biti "u miru", kao što je to nažalost propovijedao pacifist Vladko Maček u doba Drugoga svjetskoga rata. "Kad se veliki tuku ,malima je mjesto pod stolom", rekao je Maček; ne, velim ja: budimo veliki u tome, da izađemo "ispod stola", u javnost, i suprotstavimo se svima, koji tuku.
U pozivu na prosvjed od 7. listopada spomenuo sam i smrt Luke Ritza, te prosvjed povodom toga najavljen za 25. listopada. Istina je da je ta tragična smrt dječaka ostala u sjeni medijski znatno propulzivnijih slučajeva ubojstava i pokušaja ubojstva odnosno premlaćivanja. Međutim, ubojstvo Ivane Hodak bilo je samo povod za prosvjed, koji je bio usmjeren protiv svakoga nasilja. O tome se možete uvjeriti na facebook grupi Miran prosvjed povodom mafijaških ubojstava koja je okupljanje potakla, a koja je danas prešla 15.000 članova.
Hrvatska blogerska organizacija - prva tiskovna konferencija
Hrvatska blogerska organizacija danas je održala prvu tiskovnu konferenciju. Lijevo su predsjednik HBO ZVone Radikalni (dr. sc. Zvonimir Vanjak) i članica HBO Nemesis (Katarina Vidović), govore na konferenciji. Tajnik se ne vidi, jer snima. Na drugoj slici, Zvone daje izjavu za web portal Večernjega lista - objavljen izvještaj sa video insertom 15-ak minuta nakon završetka tiskice.
Evo priopćenja o slučaju Damira Fintića.
Bloger Damir Fintić – žrtva progona slobode govora i slobode medija
Naš kolega Damir Fintić, suosnivač Hrvatske blogerske organizacije i pokretač lokalnog internet portala vukovarac.net, već treću godinu za redom izložen je bjesomučnom i obijesnom progonu od strane bračnog para Vladimira i Dragice Štengl.
U šest sudskih tužbi, što kaznenih što građanskih, Štenglovi tvrde da su im objave na portalu vukovarac.net prouzročile duševne boli koje su procijenili na preko 200.000 kuna. Iako autori tih objava nisu identificirani, rješenja i presude koje su nadležni sudovi do sada donosili, teret financijskog obeštećenja Štenglovih za "pretrpljenu duševnu bol" stavljaju isključivo na račun pokretača portala, građanina Damira Fintića.
HBO prati ovaj sudski proces i zainteresirana je za njegov ishod prije svega zato što držimo da su u tijeku procesa povrijeđena temeljna ljudska i građanska prava i slobode Damira Fintića, čime je njegova egzistencija i egistencija njegove obitelji ozbiljno ugrožena. Drugi, jednako važan razlog je misija naše organizacije da štitimo prava blogera i slobodu govora na internetu.
HBO je proučila obimnu dokumentaciju slučaja Štenglovi vs. Fintić (dostupna na http://www.vukovarac.net/stengl/). Analizirali smo je iz perspektive slobode govora, koja je zajamčena člankom 38. Ustava RH, te slobode medija zajamčene člankom 3. Zakona o medijima. Uočili smo da su Sudovi neujednačeno i nekonzistentno primjenjivali pozitivne zakone RH. Posebno nas zabrinjava da je Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru od 20.11.2007. godine internet portal vukovarac.net proglašen "oglasnom pločom", a ne medijem, zbog čega je (između ostalog) taj Sud pobio dio Rješenja Općinskog suda koje se temeljilo na primjeni Zakona o medijima (http://www.vukovarac.net/stengl/2007-11-20-Presuda.htm).
Nedosljednost Suda u primjeni zakona vidi se i iz činjenice da nikada nije udovoljeno zahtjevu Općinskog suda u Vukovaru (http://www.vukovarac.net/2/vijesti.php?action=fullnews&show
comments=1&id=159), niti je ikoji Sud ustrajao na tomu da se dostave IP logovi radi identifikacije autora spornih objava. To je inače uobičajeno sudsko postupanje u predmetima koji se odnose na internet i ograničavanje slobode govora na njemu. Umjesto toga, odvjetnik Štenglovih je izvršio pritisak na tvrtku koja je pružala host uslugu portalu vukovarac.net, zbog čega je ta tvrtka otkazala svoje usluge i time sa sebe otklonila svaku umiješanost i odgovornost (http://www.vukovarac.net/2/vijesti.php?action=fullnews&showcomments=1&id=168).
Da li se ovdje radi o podkapacitiranosti lokalnih Sudova da odlučuju u slučajevima čiji predmet su novi mediji kakav je internet, ili su zakoni iz tog područja nedovoljno precizni, ili su se možda koristile i nedopuštene metode utjecaja i uplitanja u rad sudaca? Mi u HBO smatramo da je na djelu vjerojatno bila kombinacija svega toga, što je Štenglovima omogućilo da se radi zaštite svog "lika i djela", bez ikakvih zakonskih posljedica, koriste obijesnim parničenjem, odnosno, da zlorabe pravosuđe radi privatnih interesa. Osim stjecanja nemale financijske koristi, jedan od tih interesa svakako je i spriječavanje javne kritike i propitivanja njihova djelovanja u Vukovaru (oboje supružnika su obnašali niz javnih dužnosti i funkcija). Pritom su supružnici Štengl koristili utjecaj koji su, kao lokalni politički moćnici, bez svake sumnje imali i, u cilju ušutkivanja javnosti, zlorabili. Razočaravajuće je, ali očekivano, da u ovom slučaju sudovi nisu zaštitili građanina i medij koji je bio glas građanske javnosti, već su podlegli utjecaju moćnika.
HBO će učiniti sve što može da zaštiti individualna građanska prava svog člana Damira Fintića i univerzalno javno dobro za koje se zalažemo - slobodu govora i građansku participaciju u informiranju i oblikovanju javnog mnijenja - tako što će
1. pružati potporu pravnoj pomoći za Damira Fintića i u tomu surađivati s udrugama za ljudska prava,
2. javno poziva novoizabrane ministre pravosuđa i unutarnjih poslova da učine sve što je u njihovoj moći da zaustave i derogiraju sve postupke protiv blogera i građana-novinara,
3. predlagat će promjene postojećih i donošenje novih zakona koji će uzeti u obzir realnost novih medija i u puno većoj mjeri štititi pravo građana da se informiraju i da stvaraju informacije,
4. osniva „fond solidarnosti“ za pomoć Damiru Fintiću, čija je egzistencija zbog plaćanja odštete ugrožena.
Evo danas za predah, samo jedna fotografija. Ispala je onak' umjetnički. Snimljeno 29. rujna 2008. na Gornjem gradu u Zagrebu. Ne kuži se odmah što zapravo predstavlja i zašo sam stavio gornje ime, treba malo progruntati.
Ovo je prvi put da vidim da taj dan postoji - objaviila je blogerica Tychena polltika.com, tek prekjučer. Nisam mogao odmah reagirati, kako sam bio okupiran neposrednom potrebom za blogerskom solidarnošću za Damira Fintića. Evo ipak obljavljem sada - da malo zastanemo i razmislimo.
Petnaestog listopada u svijetu se obiljezava Blog Action Day.
Ako nadete vremena, pokusajte zastati i zapitati se sto mozemo uciniti MI - mali ljudi kako bismo poboljsali svijet oko sebe.
Siromastvo nije samo gladni treci svijet, siromastvo nisu samo geta i slumovi razvijenih zemalja, siromastvo nisu samo umirovljenici koje vidimo kako pretrazuju otpad. Sokantne slike mozemo vidjeti svugdje.
Mnogi od nas smo i sami u situaciji da se pitamo kako do sljedece place, neki od nas i nemaju placu. Jedva imamo i za sebe - stoga - tesko je misliti kako pomoci drugima.
Zastanimo i razmislimo - ipak ima nacina - nije uvijek potrebno platiti na neki ziro racun - svi imamo svoje lokalne probleme i znamo koji su, svi mozemo odvojiti jedan vikend u mjesecu kako bismo pomogli potrebitima, svi imamo stvari u kuci koje nikad ne koristimo ili nam ne trebaju - nekome ce dobro doci!
Zastanite i vi - stavite par rijeci u editor / na papir i razmislite kako pomoci. To bi trebalo cesce a ne samo jednom godisnje i znam da ne mozemo spasiti svijet - ali barem mozemo uciniti onaj mali dio svijeta oko sebe boljim. Ucitelji i profesori - pricajte djeci i studentima o tome u skolama!
Raspitajte se gdje je vas Caritas ured, tko ide u crkvu - neke crkve se bave dobrotvornim radom i pomazu siromasne, stare i bolesne.
Pomoci nemocnima je takoder plemenito djelo dobrote. Razmislite i pokrenite se - cak i u ovoj svakodnevnici koja nije ruzicasta i koja nas pritisce, ne smijemo hodati svijetom slijepi za potrebe ljudi oko sebe.
Bolje je upaliti maleno svjetlasce, nego sjediti u mraku.
Blogerska solidarnost: uključite se u mrežu potpore Damiru Fintiću!
Nekoliko sam puta pisao o osnivanju Hrvatske blogerske organizacije. Organizacija postepeno sazrijeva, uz mnogo dobre volje ali i problema u komunikaciji, jer su blogeri ,po definiciji, narcisoidni, emotivni i anarhistički , pa nam je teško organizirati se i usmjeriti. A naravno, krećemo bez ikakvih materijalnih sredstava.
No, proradilo je mrežno sjedište HBO. Iako skromno izgleda, važno da se krenulo. Tu se možete i učlaniti, što vas pozivam da učinite! Daj Bog veći kup.
U posljednjih godinu dana zabilježena su tri slučajeva političkih progona blogera, koji znače kršenje slobode govora. Žrtve su bili blogeri Šibenski konobar i Željko Peratović, te mrežno sjedište vukovarac.net. Ovaj posljednji slučaj najdrastičniji je, jer su protiv vlasnika sajta, Damira Fintića, vukovarski gradonačelnik Vladimir Štengl i njegova supruga pokrenuli čitav niz sudskih procesa. Jedno je ročište u četvrtak, a bit će nazočna predstavnica udruge Hrvatska antikriminalna organizacija (HAKO), s kojom se nadamo uspostaviti suradnju. HBO će održati tiskovnu konferenciju u Zagrebu u petak.
Tim ćemo se slučajem, očito je, dulje baviti. Sada ne mogu detaljnije objašnjavati o čemu se točno radi. Pogledajte kompletnu dokumentaciju o seriji sudskih tužbi obitelji Štengl. Kao prvi korak na dugome putu, gdje treba iskušati solidarnost u obrani osnovne slobode misaonog bića da misli i svoje misli iznosi, napravljena je faceboog grupa "Blogerska solidarnost". Pogledajte, priključite se! Dakako da je sloboda govora ograničena - slobodom drugog; ali u ovom slučaju, smisao sudske zaštite je izvrnut.
Jučer sam objavio, zapravo prenio, jedan tekst o globalnoj ekonomiji, temi kojom se povremeno bavim i za koju priznajem da ju slabo razumijem. Problem je trijumfirajuća, globalizirana kapitalistička ekonomija bazirana na moći financijskog kapitala, čija su pak tržišta inherentno nestabilna. Na pollitika.com, gdje sam taj tekst također objavio, bilo je zanimljivih komentara, pa sam ja sam neke dodatne teze razradio. O tome ću još pisati.
Danas pak stiže vijest da je Nobelovu nagradu za ekonomiju dobio Paul Krugman, žestoki kritičar načina na koji svjetska ekonomija danas funkcionira - u Aziji, SAD i drugdje. O njemu za uvod pročitajte članak na wikipediji, a obavezno pogledajte i njegove kolumne u New York Timesu. Na oba mjesta naći ćete i poveznice za dalje čitanje. Za njegove radove do 2000., pogledajte njegovo staro službeno mrežno sjedište. Pogledatje također neslužbeni sajt koji vodi neki njegov fan: Paul Krugman Acrhive.
Ja sam na Krugmanovo ime prvi put naišao početkom 1998., nakon što se dogodio veliki slom ekonomija "Azijskih tigrova" - još jedan od balona prenapuhanog rasta (stock market bubble), koji je u jednom trenutku pukao. Krugman je u časopisu USA Today 31. prosinca 1997. objavio članak upozoravajuće naslova: "Gospodarsko čudo kao siguran znak neprilike". Već ranije, 1994., objavio je članak The Mith of Asia's Miracle, gdje je objavio da su ti "tigrovi" napravljeni od papira. (Zanimljiva je i njegova usporedba sa vremenom spektakularnog uspona SSSR-a. "t is hard for most people to realize that there was a time when the Soviet economy, far from being a byword for the failure of socialism, was one of the wonders of the world") U članku iz 1997. rekao je da ni on sam nije očekivao tako nagli i drastičan slom.
Krugman je neo-kenzijanski ekonomist - jedna od dvije ključne struje u ekonomiji, koja tijekom posljednjeg desetljeća ponovo postepeno dobiva na značenju, nakon dva desetlječa trijumfirajućeg neoliberalizma (reaganomika). On piše da je slobodno tržište nezobilazan ekonomski instrument, ali da ono mora biti regulirano - ne samo preko državnih makroekonomskih mjera, nego ikroz cjelokupni pravni i politički sustav i sustav vrednota, koje prožimaju društvo.
U Hrvatskoj, znamo da je ovo potonje problem, ali obično imamo iluziju da je to samo neki naš, endemski problem zbog "komunističkog nasljeđa", "balkanskog mentaliteta" isl.. Zemlje nekada pod vlašću komunističkih partija u doba trijumfa reaganomike "progutale" su vladajuću ideologiju, kombinirajući je s vlastitim pred-tržišnim tradicijama i navikama koje se u slobodno tržište sasvim fino uklapaju.
Slično je bilo, kako vidimo u Krugmanovom pisanju, u slučaju vođa "Azijskih tigrova", ali i kompanija kao što je Enron ćiji je slom prije nekoliko godina uzdrmao američku ekonomiju i društvo). Gledajte što je Krugman pisao 1997:
Tamo se poslovalo na temelju osobnih odnosa, ne uskog legalizma. A sad znamo i rezultat toga. Vladini dužnosnici bankama dopuštaju da igraju opasne igre s tuđim novcem, tako dugo dok banke taj novac jeftino posuđuju za poslove ljudi koji imaju prave veze.
Da - to je o jugoistočnoj Aziji, ne o Zapadnom Balkanu!
Gigantska poslovna poduzeća koja su još jučer bila smatrana konkurencijom svjetske klase, sad se otkrivaju kao malo više od financijskih piramidalnih shema - iste vrste shema kakve su rabili američki pljačkaški magnati, dok nismo izmislili ta nesnosna pravila kako bismo ih u tome zaustavili.
No, to kršenje "nesnosnih pravila" u korist "pajtaškog kapitalizma" događa se i u srcu tvrđave neoliberalizma, što je serija stečajeva započetih Enronom pokazala. Krugman je i to slijedećih godina razotrkivao (vidi npr: članak Crony Capitalism, U.S.A, u New York Timesu, 15. siječnja 2002.) . Washington Monthly je za Krugmana napisao:
he is almost alone in analyzing the most important story in politics in recent years — the seamless melding of corporate, class, and political party interests at which the Bush administration excels.
"Neraskidivo spajanje korporativnih, klasnih i stranačkih interesa." Da, to je o Sjedinjenim američkim državama, ne o Hrvatskoj! Umjesto raznih pseudoznastvenih ekonometrija (pokušaji da se ekonomija prikaže kao egzaktna znanost) koje nas nastoje impresionirati složenim sustavima jednadžbi (koje tek šturo, ako uopće, opisuju stvarnost) i zatrpati bujicama brojki (koje možda imaju nekog smisla a možda i ne) - stara dobra politička ekonomija (u marksovskoj tradiciji, ma koliko mi šutjeli o tome)! Bez nje - svijet ne možemo shvatiti.
Danas se sustav neregulirane otvorene privrede, ono što uglavnom podrazumijevamo pojmom "globalizacija", pokazuje trajno neodrživim - kao što smo kritičari, među i njima i ja, stalno ukazivali, razotkrivajući razne aspekte te neodrživosti (krize koje su međusobno isprepletene, kako to najbolje razotrkrivaju izdanja Worldwatch Institute i Earth Policy Institute, zahvaljujući širini i dubini vizije Lestera R. Browna(na slici lijevo) - jednog od troje ljudi koje sam imao priliek upoznati u životu, koje bez krzmanja mogu nazvati mudracima).
U svojoj knjizi The Great Unraveling iz 2003., Krugman ukazuje na neodrživost ekonomske i vanjske politike administracije Georga W. Busha. (Krizu resursa rješavamo tako, da izgradimo moćnu vojsku i otmemo sve što nam treba.) Državni deficit koji je vlada generirala neprestano raste, i to će voditi u tešku krizu. SAD su do sad uspjevale teret rješavanja vlastitih kriza prebaciti velikim djelom na cijeli svijet - ali, i taj će balon prije ili kasnije puknuti. (A Hrvatska to naravno ne može.)
U knjizi /The Conscience of a Liberal iz 2007. Krugman pokazuje kako je ekonomska politika koju su vodile američke vlade od 1970-ih godina snažno pridonijela socijalnom raslojavanju u SAD (gdje je ono daleko veće nego u visokorazvijenim europskim zemljama). U posljednjih 30-ak godina, u najbogatijoj zemlji svijeta nadnice donje tri petine zaposlenih opadaju i oni uspijevaju održati svoj standard samo zahvaljujući tome što više i dulje rade (više žena radi, ljudi rade po dva posla, u prosjeku preko 50 sati tjedno). Sva korist od ekonomskog rasta u tih trideset godina otišla je u povećanje standarda gornjih 20 posto. (A sada, možemo dodati: kad su svi u nevolji zbog propadanja financijskog sustava - cijenu opet plaćaju svi.) Krugman smatra da Americi treba "Novi New Deal", kao onaj T. D. Roosewelta iz 1933..
Neodrživost je, kad sagledamo to u cjelini proširujući političkoekonomsku analizu, uvijek paralelno ekonomska, socijalna i ekološka. Sve tri održivosti uvijek idu zajedno i uvjetuju jedna drugu - mogu se postići samo cjelovitim sustavom mjera. Ekonomisti kao Krugman (i recimo drugi nobelovac kojeg cijenim i pratim, Joseph Stiglitz) razrađuju ideje za promjenu svjetskog gospodarskog sustava, koji je u slijedećim desetljećima neminovan, ako želimo izbjeći globalnu krizu prema kojoj će čak i ona iz 1929., zajedno sa dva svjetska rata koja su je omeđila, biti dječja igra.
Kad sam, prije oko dvije godine, surfao netom u potrazi za tekstovima o financijskim spekulacijama i krahovima, naišao sam na tekst naslovljen Novac je iluzija koja će uništiti ovu civilizaciju. Autor je Lucijus Horvat, koji vodi blog bizarnog naslova Evanđelje po Luciferu.. Tekst je sarkastičan i provokativan, u skladu s idejom bloga (ima još provokativnijih i bizarnijih naslova, npr: Sotona je voljela Isusa, ali meni se čini s dobro utemeljenim tezama, ako neke sotonske provokacije zanemarimo. Ono s Mary Poppins je stvarno duhovito - dakle puno duha, i čini mi se dobro pogođeno! Pa sam kontaktirao autora i on mi je kasnije poslao jednu znatno dulju verziju istoga teksta, a nedavno, na moju molbu, jer vidim da je na svom blogu rijetko aktivan, i dozvolu da tekst prenesem. Dakle- evo ga ovdje.
Krajem 2005. direktor tokijske burze podnio je ostavku zbog kaosa koji je na Burzi nastao, donoseći 300 milijuna dolara štete, nakon jednog krivog poteza jednog prsta. Neki je broker, naime, nešto malko pobrkao, pa je gomilu dionica prodao po cijeni od jedan jen po dionici, umjesto 650 jena. Pa je došlo do lančane reakcije, kaosa i raspada burze, što je nanijelo štetu japanskoj privredi, pa i šire.
Takvi se potresi zbog nečije greške svako malo događaju (iako je ovaj bio veći od drugih). A onda i potresi koji nastaju bez ikakve greške, ali i bez namjere. Nakon ekonomskog sloma ranije hvaljenih «azijskih tigrova» 1997. g, slavni ekonomist Jeffry Sachs pokazao je kako je liberalizacija financijskog tržišta dovela do ultranestabilnosti, koja stvorila mogućnost za krah, iako za to nije bilo realnog razloga. Južna Koreja, Filipini, Tajland, Malezija i Indonezija bilježile su visoke stope rasta. Na zahtjev Međunarodnog monetarnog fonda liberalizirana su financijska tržišta i tijekom 1996. svjetski financijski mešetari uložili su u ovih pet zemalja 92 milijarde dolara. "Balon" je puknuo samo godinu dana kasnije: čim su se pojavile prve sumnje u trajno održavanje visokih profita, iako su stope rasta BDP i dalje bile visoke, došlo je do paničnog bijega kapitala.
Kad govorimo o "financijskim tržištima", govorimo o trgovini iluzija; u okupljanju fanova Zvjezdanih staza ima više realnosti. Jer, što je novac, s kojim se trguje? On ne postoji u stvarnosti, ne postoji "ekstencionalno", nego samo u ljudskoj prebujnoj mašti, "intencionalno". Razmislite malo: sjednete na terasu kafića i naručite pivo, i konobar vam ga donese, i pristaje u zamjenu primiti komadić papira koji nema nikakvu upotrebnu svrhu ni korisnost. Kako čudna ideja! Novac je Bog, financije su teologija (a ne recimo, kao "realna ekonomija", koja se bavi stvarnim svijetom, demonologija): funkcioniranje novca ovisi isključivo o vjeri tog konobara da će u zamjenu za komadić papira i on, kasnije, moći dobiti njemu korisne stvari i usluge Ono što funkcionira kao novac ne mora imati nikakvu "stvarnu podlogu" u zlatu, uglačanim školjkama, sušenoj ribi ili bilo čemu drugom upotrebljivom: Ono što novac čini novcem je »vjera u njegovu opću prihvatljivost«, piše američki ekonomist E. V. Bowden u vrlo popularnom udžbeniku Principles of Economics. Novac funkcionira, dok ta kolektivna iluzija funkcionira. Tko jednom u tako bizarnu ideju povjeruje, ne bi trebao imati problema s apstrakcijama teologije, metafizike, matematike ili prava.
Lako je razumjeti osnovni mehanizam financijskih tržišta. Bolje od svih udžbenika, podučit će vas jedna scena iz filma Mary Poppins. Za posjete uglednoj banci, dječaku uzmu novčić i on zagalami "vratite mi moj novac!". Neka uplašena starica čuje ga, zaključi da je banka prestala isplaćivati novac i zagalami da odmah želi povući svoj ulog; panična vijest se proširi, svi navale na šaltere da podignu sav svoj novac. Banka naravno nema toliko gotovine na zalihi, mora prestati isplaćivati, proširi se vijest da je banka u nevolji, i ona se stvarno nađe u opasnosti od stečaja.
Tako, doslovce, to funkcionira na lokalnom i svjetskom nivou; pogotovo sada, kad je sve globalizirano. Jedna alarmantna vijest, pogrešan savjet, lažna informacija (ili pogrešno stisnut gumb), kada se proširi, može izazvati katastrofalne štete i uništiti nacionalne ekonomije prije nego što se ludilo smiri. A u današnjem globaliziranom svijetu brzina širenja informacija, kao i brzina reakcije financijskih mešetara, ograničena je jedino brzinom svjetlosti. Tako financijski kapital postaje beskonaćno moćan; naravno, ne i ljudi, koji misle da njime "upravljaju" (realno, on upravlja njima).
Ugledni hrvatski ekonomist Slavko Kulić kaže da financijski kapital ostvaruje profit desupstancijacijom (uništavanjem supstance, tj. iluzioniranjem), a ne kapitalizacijom Njegov kolega Branimir Lokin u knjizi Hrvatska 2015. (koja govori o budućnosti, tj. umišljaju) kaže da je kapital »medij transformacije prošlosti u budućnost, ideje u stvarnost«. (str. 137) To zvuči gordo, međutim: »budućnost ne postoji, ona je tek predodžba, umišljaj ohologa ljudskog duha.« (str. 14) Prošlost, tj. nagomilani rezultati ljudskoga rada, nešto stvarno i opipljivo (gle, ekonomist Lokin to hegelijanski zove "idejom"!), transformira se u predodžbu, u umišljaj (kojeg pak, Lokin naziva "stvarnost", iako nema supstance, tj. tvari), u nešto nepostojeće! Novčanice i čekovi su samo komadići papira; sve ostalo je iluzija. »Razum daje tim komadićima papira stvarnu vrijednost i izuzetno razrađenu moć. Iluzija novca drevna je i univerzalna, prisutna u svakoj transakciji i apsolutno nužna u svakoj razmjeni. Novac vrijedi samo ako svi vjeruju u njega.« (W. Greider: Tajne hrama, Zagreb, 1991., str. 202) Stvarnost se transformira u iluziju, koja onda njome vlada.
Ta je "iluzija", sa svojom vrlo složenom unutrašnjom strukturom, postala "stvarnost" u lacanovskom smislu riječi. Novac postaje Bog; razvijena novčarska privreda može se razviti samo u društvu prožetom idejom jednog Boga. Potisnuta realnost (Sotona) pojavljuje se "frojdističkim omaškama" sustava (logosa): u milijardama koje gladuju iako BDP raste, u iscrpljivanju nafte i drugih prirodnih resursa, u promjenama klime i drugim ekološkim poremećajima, u ratovima baziranim na lažima. Proizvod ljudskih ruku jedino na taj načini, globalnim iluzionizmom, može zavladati nad ljudima: to je postvarenje (otuđenje) koje je uznemirilo čak i Svetog Oca, iako je on naravno inherentno nesposoban vidjeti mu prave korijene i značenje.
Dok je ono što je supstancijalno (tvarno), što čini s-tvari, uvijek ograničeno (u krajnjoj liniji, veličinom svemira, koja je ipak infinitezimalna prema beskonačnosti), iluzije se hrane same sobom, uvijek iznova, u beskonačnost; samo što je to, matematički govoreći, samo potencijalna beskonačnost, koja u konačnom vremenu ipak nikada neće postići aktualnu beskonačnost, tj. bez-graničnost. »Volstritski investitor postiže ono što alkemičari nisu mogli - stvaranje zlata od otpadaka, stvarno bogatstvo od pukog papira, živ organizam od sirovih brojeva. A ipak je to još samo iluzija. (…) Igra Wall Streeta - da novac raste - nema zadovoljavajući kraj zato što nema vidljive točke na kojoj se mogućnosti gase. Umjesto toga, ona samo povećava glad.« (Greider, str. 212) Ta je glad ne-stvarna, glad duha: novac je Ime Oca. Objekt žudnje volstritskog investitora (odnosno njegovog novca) je "majčin falus".
Danas pak, u svim bitnim poslovnim transakcima, novac nisu čak ni komadići papira (novčanice ili čekovi), nego razmještaj elektrona u memorijama bankovnih računala. Jedan britanski sociolog, ideolog socijaldemokratskog "Trećeg puta" 1990-ih, piše: »Povezana s elektronskim novcem, novcem koji postoji samo u obliku brojeva u kompjutorima, suvremena se svjetska ekonomija ne može uspoređivati ni sa čime iz prijašnjih vremena. U novoj globalnoj, elektronskoj ekonomiji menadžeri fondova, banaka, korporacija, isto kao i milijuni individualnih investitora, mogu prenijeti ogromne količine kapitala s jednog kraja svijeta na drugi jednim klikom miša. Čineći to, oni mogu destabilizirati ekonomije koje su se činile čvrstima poput stijene, što se i dogodilo u istočnoj Aziji.« (Anthony Giddens: Globalizacija)
Iluzija novca razrasla je i pojela svaku supstancu, iz koje je razvijena. Moj sljedbenik Karl Marx uvidio je prije 150 godina tu otuđenu moć kapitala i njegovu »kurjačku glad za viškom vrijednosti«. Pokušaji da se kapitalizam uništi propali su, pokušaji da se svemoć kapitala ograniči samo privremeno mogu usporiti rast moći te iluzije. Alternative nema. Ovaj svijet, takav kakav jest, hrli k apokalipsi.
Novac, nazvan Bogom (na američkoj moneti piše: U Boga vjerujemo, a na njihovim crkvama U Dolar vjerujemo), vlada ovim svijetom, koji pripada Đavolu. Umjesto stabilnosti kojoj ljudi žude, razvija se potpuna nestabilnost, potpuni kaos, u kojem ništa nije sigurno. Novac je jedna od Sotoninih najuspješnijih laži. A vi ćete ipak nastaviti u nju vjerovati; ne možete si pomoći.
Sotona, koji je vladar svijeta, koji je u sebi rascjepljen, istovremeno marljivo radi na njegovom uništenju. Zmaj je već tu, i maše svojim moćnim repom, rušeći zvijezde s neba.
Protiv nasilja: Istina će vas osloboditi - a ona dolazi iz dječjih usta
Slika desno: letak nepoznatog autora koji je dijeljen na prosvjednom okupljanju na Cvjetnom trgu u Zagrebu.
Ubojstvo Ivane Hodak (te ubojstvo još jedne 17-godišnjakinje nekoliko sati prije toga - ne čin organiziranog kriminala, nego muške posesivnosti, što je poseban fenomen našeg mentaliteta - uništava i muškarce koji zločin počine, kao i ovoga puta jer je ubojica i sebi oduzeo život) izazvalo je burne reakcije pojedinaca i javnosti. Održani su tihi prosvjedni skupovi (ne samo zbog tog ubojstva, nego protiv nasilja općenito, što sam u svojem pozivu na sudjelovanje pokušao razjasniti) u više gradova - nešto veći broj ljudi bio je u Zagrebu i u Rijeci, drugdje tek simboličan, od većih gradova (Split, Osijek) do manjih, npr. Trogira. Sveukupno u cijeloj Hrvatskoj možda tisuću ljudi.
Inicijator ovih okupljanja, koja su mediji snažno najavljivali i podržali, bio je Fran Kušeta, 15-godišnjak iz Velog Lošinja, koji je u ponedjeljak popodne postavio facebook grupu Miran prosvjed povodom mafijaških ubojstava. Kao što sam spomenuo u pozivu na pridruživanje, broj članova grupe brzo je prešao tisuću, a do ovog trenutka - 13.339! Virtualna solidarnost je veća, od one koja je iskazana fizičkim sudjelovanjem na skupovima tihog prosvjeda; nažalost - vrijedi mnogo manje. On je jučer nastupio u emisiji Hrvatska uživo.
Puno ima raznolikih komentara, često rezigniranih ("a zašto baš povodom ovog slučaja prosvjedovati?"), ciničnih, ("ma sve je to beznačajni igrokaz"), sarkastičnih ("i mafijaši su tamo bili i pali svijeće"), relativizirajući - tipa "mafija ne prijeti običnim ljudima", "djevojka je bila upletena u sumnjive poslove" isl..
Pisao bih, kao filozof, pacifist i socijalni aktivist, više o tome, ali to zahtijeva vremena, promišljanja, duhovne energije; pisat ću o tome možda još - napravio sam razne bilješke ovih dana.
Onda sam pak, gledajući video, shvatio da barem jednako kao visokoumne rasčlambe vrijedi saslušati i pokušati se uživjeti u izvornu, čistu motivaciju jednog dječaka - onaj izvorni impuls na slijeđenje i činjenje dobra, koji starenjem tako lako zaboravljamo i cinizmom prikrivamo. Poslušajte što govori, pročitajte početni poziv na okupljanje - i pokušajte se uživjeti, osjetiti osnovnu empatiju, su-osjećanje, umjesto da u beskraj analizirate. Razum je velika stvar, ali ponekad se moramo vratiti bazičnoj intuiciji.
Prošlo je jedan sat noću. Sjedim, osamljen, na terasi zatvorenog i napuštenog kafića u Baški na otokuj Krku, na obali mora. Završio sam sastanak sa članovima ogranka Zelene liste, popio sam par piva, pregledao sam što ima novo na Internet o tragičnom ubojstvu Ivane Hodak i o prosvjedima, koji su organizirani u više gradova hrvatske jučer. A fotografija, koju donosim, snimljena je jučer: mlada djevojka, srednjoškolka, drijema u autobusu koji vozi od Rijeke, otokom Krkom do krajnjeg njegovog istoka, Baške. Lijepo je ispala, onako čisto umjetnički.
Nazvalo me dvoje ljudi koji su sudjelovali u prosvjedu protiv nasilja na Cvjetnom trgu u Zagrebu, da pitaju "pa gdje si ti, dežurni protestante, kako može biti prosvjed bez tebe!?" Eto, ova je posjeta bila ranije dogovorena, pa sam odlučio ne otkazati je. Dečka koji je postavio facebook grupu s pozivom na prosvjed, Frana Kušetu, pozvali su da sudjeluje u emisiji "Hrvatska uživo" u četvrtak, oko 16:30.
Pppio sam četiri piva, i odigrao u međuvremenu nekoliko poteza u partijama šaha, ,oje igram on the line. I spava mi se, pa je ovaj zapis tek toliko, da nešto napišem.
Prije samo 12 sati, postavljena je facebook grupa Miran prosvjed povodom mafijaških ubojstava. Dosad (pišem ovo u tri sata noću) prijavilo se 1390 članova. Pozivam i druge da se uključe! Nije bitno koji je točno bio motiv ubojstva Ivane Hodak, a još su manje bitni tračevi o njenom ljubavnom životu (čemu je veliku pažnju prije samo tjedan dana bio posvetio Nacional, smeće od novina koje danas sažima sve najodvratnije osobine "žute" i politički instrumentalizirane štampe - nekada davno, vrlo davno, imao je pozitivnu ulogu u raskrinkavanju strukture nasilja, "grijeha struktura", a onda ga je ta struktura proždrla - kao uostalom i samog promotora sintagme "grijeh struktura", kardinala Josipa Bozanića - i sve nas proždire svakodnevno.).. Svi mi, kao narod, kao građani, moramo izraziti gnušanje i osudu, ali i osvješćenje: svi u strukturalnom nasilju sudjelujemo. Ne samo kao žrtve, nego kao aktivni čimbenici, svojim djelovanjem i svojim nedjelovanjem - sitnim potkupljivanjem prometnih policajaca, neosvrtanjem na nasilje u susjedovoj obitelji, rezignacijom i apatijom.
Zapalimo svijeću - recimo vladajućima i mafijašima što mislimo o njiima.
Ne želimo živjeti u državi u kojoj se čovjeka može ubiti u 11 sati usred bijela dana.
Ne želimo da mafijaši imaju vlastitu državu.
Ne želimo da premijer nakon 66 nerješenih slučajeva mafijaških ubojstava govori kako je "vrijeme za obračun s mafijom"
Želimo Hrvatsku u kojoj možemo izaći u šetnju, na tržnicu ili u izlazak bez straha da nas iza ugla čeka čovjek "u sivoj majci srednjih godina" sa pištoljem u ruci.
ŽELIMO SIGURNOST!
Tražimo li previše?
U Zagrebu, okupljanje je danas (utorak) u 18 sati na Cvjetnom trgu. Najavljena su već, potaknuti prvom inicijativom, i prosvjedna okupljanja u Rijeci (Riva), Splitu (Korzo) i Osijeku (Trg Ante Starčevića). Inicijativa se širi, i okupljanja možda budu i u drugim gradovima, Iz jedne poruke koja kruži mrežom:
Na Vama je da odaberete - zelite li biti pasivni promatrac i sutke stajati dok se ova zemlja, narod, drzava urusavaju u bezakonje i kriminal - ili cete, zbog Vase sigurnosti i zastite Vasih bliznjih, dati svoj doprinos, i reci - DOSTA. svatko u svom gradu neka dođe na glavno mjesto okupljanja Prosvjedujmo mirno i dostojanstveno
Ima ciničnih komentara u stilu "pa neka se mafija ubija međusobno", ima stava "to se mene ne tiče", "neće biti ništa od toga", "Sanader sad koristi događaje da prikuplja poene" i slično. Međutim, nasilje i bezakonje pogađaju svakoga i erodiraju tkivo cjelokupnog društvenog života. Svoj prosvjed, svoj stav, uvijek vrijedi javno izreći, bez obzira na okolnosti. Onaj koji ne vjeruje nikome, jednako je naivan kao i onaj koji vjeruje svakome. Iako sam glavni tajnik jedne male oporbene stranke, mogu reći da ovdje nema mjesta političkim kalkulacijama. Ako svi zajedno, država, narod i građani, pridonesemo da se nešto malo popravi, to je za Hrvatsku dobro. Ako pokupi "poene" HDZ, dobro - ako pokupi SDP, opet dobro.
Vlada je reagirala panično.Smijenila je troje ljudi iz vlasti. U afektu.I time priznala svoj vlastiti poraz.
Ministre je trebalo smijeniti davno prije, no to se do današnjeg dana nije dogodilo.
Do jučer su bili dobri, sjajno su radili svoj posao, a danas su poslužili kao alibi za skretanje pozornosti bijesnog naroda.
Možemo li tako dalje? Ne, tako više ne!