Pregled posta

OPSA: SAD smatramo najzaslužnijim za završetak ratnih stradanja nedužnih diljem svijeta

Ovo pišem iz Trogira, gdje sudjelujem na seminaru Zelene liste o organiziranju kampanje za lokalne izbore. Kako vidite na slici lijevo!

Saznao sam nedavno da svakoga četvrtak izlazi Eurotalantski tjednik, čiji je izdavač Organizacija za promicanje sjeverno-atlantskih integracija (OPSA). Kako to saznadoh? Tako, što su me prije desetak dana nazvali i zamolili za intervju. OK nema, problema, napisah odgovore na zadana pitanja (sve je išlo emajlom). I tako je to u posljednjem broju objavljeno. Uz njihov uvod. Koji me je iskreno nasmijao. Neću polemizirati, nego evo na uvid posjetiteljima ovoga bloga dajem moj intervju prvo, a njihovu uvodnik drugo.


<Zoran Oštrić o NATO-u

Zašto smatram da Hrvatska ne treba
biti članica NATO-a?

Organizacija sjevernoatlantskog ugovora
bila je tijekom 40 godina jedna od dvije
stožerne vojne organizacije bipolarnog
svijeta. Raspadom Varšavskog pakta,
ona gubi smisao postojanja. Međutim,
vladajući vojno-industrijsko-politički
krugovi SAD i drugih vodećih zemalja
članica NATO-a imali su snažan interes
da organizacija, kao sredstvo političkog
pritiska i vojne dominacije, opstane.
Žalosna neučinkovitost Europske unije i
Ujedinjenih naroda dala im je šansu.
NATO je, u nedostatku drugih učinkovitih
organizacija sile, intervenirao u Bosni
1994.. Kako je jedan od čelnika NATO-a
tada rekao: "Nije NATO spasio Bosnu,
nego je Bosna spasila NATO." Izmišljeni
su novi "ratovi" protiv droga i protiv
terorizma kao izlika za jačanje i širenje
vojne organizacije, iako se ti ratovi ne
mogu dobiti vojskom (i uvelike su tek
izlika za kršenje ljudskih prava građana
SAD i dr.).

Iako su način organiziranja i procedura
odlučivanja formalno takvi da osiguravaju
ravnopravnost odnosno paritet u odlučivanju
svih članica NATO, stvarni odnosi
odgovaraju odnosima ekonomske,
političke i vojne moći: SAD same mogu
svojom voljom nadvladati sve ostale, a
zamjetni utjecaj ima samo još nekoliko
većih zemalja.

Agresija na Irak, iako mimo NATO-a jer
nije bilo konsenzusa, pokazuje prirodu te
organizacije. Svakome tko zna misliti,
bilo je jasno da su razlozi za napad
lažni; ja sam o tome pisao u radu "Novi
svjetski nered ili što nam razotkriva
kriza oko Iraka" u veljači 2003.. Ipak,
SAD su svojom moći uspjele nagovoriti
16 od tadašnjih 19 članica da krenu u
lakomislenu avanturu. Hitro se bilo
pridružilo i deset zemalja "Viljnuske"
skupine, među njima i Hrvatska, i samo
su jaki prosvjedi javnosti (npr. prosvjedni
skup "Dosta je ratova!" 15.
veljače 2003.) spriječili da hrvatski
vojnici ginu u agresiji na drugu državu.
Nameću se strogo određeni standardi
opreme i organizacije, zbog čega mala
zemlja kao Hrvatska, koristeći "usluge"
jačih, gubi mogućnosti izbora i kontrole.
Održavat ćemo skupe profesionalne
snage koje su osposobljene da interveniraju
kojekuda po zemaljskoj kugli, u
službi tuđih interesa.

NATO je sredstvo imperijalnih interesa
vladajuće klase SAD i drugih vodećih
zapadnih zemalja. Sada se organizacija,
po imenu Sjevernoatlantska, širi.
prema središnjoj Aziji, što je otprilike
kao da se Mediteran protegne do Baltika.
Rezultat su naravno strateški interesi
spomenute vladajuće klase, da se
kontroliraju strateške rezerve nafte i
plina, te zauzimaju pozicije za mogući
slijedeći globalni sukob sa Rusijom ili
Kinom. Istina, zemlje članice NATO
generalno su demokratskije i poštuju
ljudska prava bitno više od spomenutih
- ali ako jednom počne ratni sukob, od
demokratskih se bombi gine kao i od
autoritarnih. Hrvatska nema nikakvog
razloga a priori birati stranu u mogućem
budućem svjetskom sukobu.

Gdje vidim alternative članstvu Hrvatske
u NATO-u?

Prije svega - alternativa članstvu u NATO-
u je ne biti član NATO-a; nismo
bili članovi prošlih 17 godina, i ne vidi
se kakva bi nam stvarna opasnost mogla
zaprijetiti u slijedećih 17 ako i ne
budemo.

Na vojnom planu, važan je proces jačanja
europskih obrambenih snaga, koji je
sada na margini zbog moći NATO-a i
prevlasti SAD. Riječ je o dva procesa,
dvije organizacije, koje su doduše isprepletene,
ali njihove su logike različite.
Europa će u slijedećim desetljećima, u
multipolarnom svijetu, neminovno morati
jačati svoje zajedničke institucije, uključujući
i one vojne.

Međutim, koncept sigurnosti znatno je
širi od puko koncepta obrane. Jaka vojska,
bezbroj se puta u povijesti pokazalo,
nije garancija sigurnosti. Sama Europska
unija nastala je na ideji gradnje sustava
odnosa i institucija koji bi isprepleli interese
Njemačke i Francuske, koje su u
150 godina vodile četiri velika rata, tako
da ratovanje više nikome ozbiljno ne
padne na pamet. I to je i uspjelo, preko
svakog očekivanja! Također treba spomenuti
vrlo važnu Organizaciju za europsku
sigurnost i suradnju, koja ne
privlači veliku pažnju javnosti, ali se
pokazala vrlo učinkovitom i razvila je
niz vitalno važnih institucija međusobne
suradnje i garancija sigurnosti, uz zaštitu
ljudskih prava i demokracije.

Ukoliko Hrvatska postane članica NATO-
a, djelovanje anti NATO aktivista
treba biti usmjereno prema?

Koristiti demokratske mogućnosti, koje
na sreću ipak postoje (koliko smo god
kritični prema imperijalnim interesima,
treba jasno reći da to nije isto što je bio
Varšavski pakt, vezan uz totalitarni politički
režim), da se suzbijaju interesi kapitalističke
klase, a jačaju interesi naroda.
Da se razvija sigurnost, a ne
"obrana". Da se razvija europska samosvijest
i zajedništvo nasuprot "velikom
bratu" s one strane Atlantika.

Što mislim o humanitarnih aktivnostima
hrvatskih vojnika u sklopu NATO
vođene misije ISAF u Afganistanu?

Ta je misija u sklopu mandata UN i to je
prihvatljivije. Treba nam sustav svjetske
sigurnosti, ali on podrazumijeva i drastičnu
preinaku današnjeg načina djelovanja
UN. Međutim, misija u Afganistanu
uplela se u međusobne obračune
sukobljenih naroda i ratnih frakcija,
koje su pak ujedinjene protiv stranaca.
Veći dio Afganistana danas opet kontroliraju
talibani. Proizvodnja i trgovina
drogom cvjetaju, a strane trupe to
toleriraju - jer u uništenoj ekonomiji
ljudi nemaju od čega živjeti.
Jeste da su talibani bili uveli strogu
diktaturu u zemlji nakon svoje pobjede
u građanskom ratu, ali ni režimi susjednih
zemalja nisu bolji. Nisam radikalno
protiv takve vrste misije, ali ona je
zaglibila bez izgleda za jasno i održivo
poboljšanje. Mnogo šire ne-vojne mjere
intervencije bile bi potrebne - mukotrpni
rad na obrazovanju, unapređenju
zdravstva, mogućnosti za zarađivanje
itd. Trebaju desetljeća da to dade plod -
ali ni u Europi se nismo iz gliba srednjovjekovlja
izvukli preko noći.


Evo sada i spomenutog uvoda:

Organizacija za promicanje sjevernoatlantskih
integracija (OPSA) u svom
radu pokušava građanima pružiti sve
informacije o pristupanju Hrvatske euroatlantskim
integracijama, što podrazumijeva
kako nam je u najmanju ruku u interesu
poznavati i stavove onih koji se
protive ulasku Hrvatske u NATO. U tom
pogledu željeli smo svojim članovima
kao i čitateljima OPSA biltena prikazati
stav građana aktivnih u izražavanju stavova
protiv članstva Hrvatske u NATOu.
Nakon pomnog razmatranja o izboru
osobe koju ćemo zamoliti za iznošenje
stavova, obratili smo se Zoranu Oštriću,
tajniku Zelene liste, neparlamentarne
stranke.

Zoran Oštrić je istupao u javnosti protiv
članstva Hrvatske u NATO-u, a aktivno
je sudjelovao i u radu odbora "NATO na
referendum" koji je za cilj imao skupiti
dovoljan broj potpisa građana kako bi se
raspisao referendum za ulazak Hrvatske
u NATO, neuspješan zbog nedostatnog
odaziva (ili podrške) građana.

U demokratskom društvu je izuzetno
važno znati stajališta i razmišljanja pro i
contra strane po svakom važnom pitanju,
a poglavito o strateški važnim pitanjima
kao što je ulazak Hrvatske u Sjevernoatlantski
savez.

OPSA podržava ulazak Hrvatske u NATO,
ali to ne mijenja naša načelo, koje je
upisano i u načela djelovanja naše udruge,
a to je "poštivanje različitosti stavova,
misli i ideja".

Zoran Oštrić je iznoseći svoje stavove o
NATO-u s jedne strane pokazao neslaganje
s članstvom Hrvatske u NATO, ali je
s druge strane pokazao u kojim dijelovima
i oni koji su protiv članstva u Sjevernoatlantskom
savezu mogu podržati određene
aktivnosti. S druge strane izneseni
su stavovi koje za koje će neki reći
kako smo ih trebali odmah opovrgnuti,
međutim u to se nismo upuštali jer je cilj
bio da upoznamo stajališta jednog od
protivnika, a ne da ih koristimo za iznošenje
odgovora od strane OPSA-e. Međutim,
ipak treba napomenuti kako čitajući
mišljenje Zorana Oštrića nećete moći
zaobići činjenicu da su oni prilično
antiamerički obojeni! Cijeneći različitost
stavova i mišljenje Zorana Oštrića koristimo
priliku da iznesemo neslaganje s
takvim mišljenjem i stavom. Sjedinjene
Američke Države smatramo najzaslužnijima
za završetak ratnih stradanja nedužnih
na području Balkana, ali i diljem
svijeta. Ne možemo nikako zanemariti
kako je upravo SAD zemlja koja najviše
promiče demokraciju i ljudska prava, te
da je upravo vanjska politika SAD-a bila
usmjerena prema demokratizaciji Hrvatske
kao i cijele regije.


Post je objavljen 25.10.2008. u 01:43 sati.