Politika je previše ozbiljna stvar, da bismo ju prepustili političarima!
Slika lijevo: plakat s prvim pozivom na prosvjed protiv tvornice kamene vune u Potpićnu, siječnja 2007. Ja sam ovdje objavio foto-reportažu s drugog prosvjeda, 30. kolovoza o.g.
Često građanski aktivisti i udruge, kad organiziraju neku akciju ili kampanju, inzistiraju kako je njihovo djelovanje nepolitičko, imajući u vidu, zapravo, da je nestranačko.
Riječ je o opasnom brkanju pojmova koje nameće politička elita, odnosno dominantni diskurs "tehnizirane politike", gdje se politika smatra isključivom domenom političkih stranaka, odnosno njihovih vrhova (političke i društvene elite), a ne svakog državljanina. To je suprotno izvornom pojmu politike i pojmu demokracije.
"Tehnicizirana" politika, te u tom kontekstu zaborav pojma dobra kao čovjekova dobrog života, čini nužnim ponovnu procjenu pojma političkog, što rezultira ispitivanjem njegove biti. U tom se smislu antičko-grčka percepcija politike pojavljuje ključnom u potrazi za odgovorom. Aristotelova praktična filozofija kao jedinstvo etike, ekonomike i politike predstavlja se u svojoj punini upravo kao philosophia anthropina - filozofija o ljudskim stvarima. U takvom kontekstu politika ostaje izraz ljudske prirode, znakovito ukorijenjena u širini ljudskog života kao put ili način ostvarivanja njegovih najviših stremljenja. Bivajući takovom, neraskidivo je povezana sa svojom svrhom - zajedničkim dobrom građana; država djeluje kao politička zajednica utemeljena na načelima slobode i pravednosti.
Ako ste građanin, zainteresiran za javno dobro, za slobodu i za pravednost - nemojte pristajati na floskulu "ne zanima me politika"! Vi ne želite da političke stranke i lideri vama manipuliraju, i u pravu ste. Međutim, ne samo da nisu "politika" samo političke stranke, nego još i više: zalaganje bilo kojeg običnog građanina za javno dobro izvorno je političko djelovanje, dok 99 posto onoga čime se "političari" redovno bave to nije; bave se, pretežno, politikanstvom. (Najsmješnije je kad sami političari kažu kako neku temu ne treba "politizirati".)
Anti-politički stav nemanja konzistentnog političkog programa postao je uvjet egzistencije “onih koje još uvijek zovemo političari“. I dalje: stranački život propada kada u njemu ne sudjeluje niti jedna stranka koja želi (ići) preko građanske političke demokracije. Ukratko: ljudski razumljiva želja današnje političke klase je uništiti politiku.
Desno: prosvjed sindikata na Trgu bana Jelačića, travanj 2008. (slika je s portala javno.com) Okupilo se 50.000 ljudi. Opći je dojam međutim bio da je pristup sindikalnih lidera preblag.
* Odgovornost političkih predstavnika/predstavnica, aktivnost i uključenost građana/građanki.
* Pristup građana/građanki svim informacijama; građanska inicijativnost i udruživanje; sudjelovanje (participacija) građana/građanki u procesu pripreme, donošenja i provođenja odluka.
* Suradnja političara, državnih službenika, stručnjaka i zainteresiranih građana/građanki na ostvarivanju općeg dobra..
* Razbiti zatvorenost politokracije i birokracije; učiniti državnu upravu, sudstvo i lokalnu samoupravu učinkovitim.
* Sustavno raditi na pojednostavljivanju i međusobnom usklađivanju zakona i propisa.
* Zaustaviti uništavanje prirodnih i ljudskim radom stvorenih resursa i trajno ih štititi. Zaustaviti njihovu rasprodaju (privatizaciju), kojoj je svrha, uvijek, samo bogaćenje elita
* Politika kao servis društva, a ne samo borba za moć.
Politika je previše ozbiljna stvar, da bismo ju prepustili političarima! Može li to biti politički program? Pa - može. Političke sranke su "špice" društvenih pokreta, koji su kao takvi eminentno politički. Ta teza naravno nije "čarobni štapić". Kod nas postoje problemi i na strani "civilnoga društva", o čemu sam već pisao i pisat ću opet.