Pregled posta

Krajem 2005. direktor tokijske burze podnio je ostavku zbog kaosa koji je na Burzi nastao, donoseći 300 milijuna dolara štete, nakon jednog krivog poteza jednog prsta. Neki je broker, naime, nešto malko pobrkao, pa je gomilu dionica prodao po cijeni od jedan jen po dionici, umjesto 650 jena. Pa je došlo do lančane reakcije, kaosa i raspada burze, što je nanijelo štetu japanskoj privredi, pa i šire.

Takvi se potresi zbog nečije greške svako malo događaju (iako je ovaj bio veći od drugih). A onda i potresi koji nastaju bez ikakve greške, ali i bez namjere. Nakon ekonomskog sloma ranije hvaljenih «azijskih tigrova» 1997. g, slavni ekonomist Jeffry Sachs pokazao je kako je liberalizacija financijskog tržišta dovela do ultranestabilnosti, koja stvorila mogućnost za krah, iako za to nije bilo realnog razloga. Južna Koreja, Filipini, Tajland, Malezija i Indonezija bilježile su visoke stope rasta. Na zahtjev Međunarodnog monetarnog fonda liberalizirana su financijska tržišta i tijekom 1996. svjetski financijski mešetari uložili su u ovih pet zemalja 92 milijarde dolara. "Balon" je puknuo samo godinu dana kasnije: čim su se pojavile prve sumnje u trajno održavanje visokih profita, iako su stope rasta BDP i dalje bile visoke, došlo je do paničnog bijega kapitala.

Kad govorimo o "financijskim tržištima", govorimo o trgovini iluzija; u okupljanju fanova Zvjezdanih staza ima više realnosti. Jer, što je novac, s kojim se trguje? On ne postoji u stvarnosti, ne postoji "ekstencionalno", nego samo u ljudskoj prebujnoj mašti, "intencionalno". Razmislite malo: sjednete na terasu kafića i naručite pivo, i konobar vam ga donese, i pristaje u zamjenu primiti komadić papira koji nema nikakvu upotrebnu svrhu ni korisnost. Kako čudna ideja! Novac je Bog, financije su teologija (a ne recimo, kao "realna ekonomija", koja se bavi stvarnim svijetom, demonologija): funkcioniranje novca ovisi isključivo o vjeri tog konobara da će u zamjenu za komadić papira i on, kasnije, moći dobiti njemu korisne stvari i usluge Ono što funkcionira kao novac ne mora imati nikakvu "stvarnu podlogu" u zlatu, uglačanim školjkama, sušenoj ribi ili bilo čemu drugom upotrebljivom: Ono što novac čini novcem je »vjera u njegovu opću prihvatljivost«, piše američki ekonomist E. V. Bowden u vrlo popularnom udžbeniku Principles of Economics. Novac funkcionira, dok ta kolektivna iluzija funkcionira. Tko jednom u tako bizarnu ideju povjeruje, ne bi trebao imati problema s apstrakcijama teologije, metafizike, matematike ili prava.

Lako je razumjeti osnovni mehanizam financijskih tržišta. Bolje od svih udžbenika, podučit će vas jedna scena iz filma Mary Poppins. Za posjete uglednoj banci, dječaku uzmu novčić i on zagalami "vratite mi moj novac!". Neka uplašena starica čuje ga, zaključi da je banka prestala isplaćivati novac i zagalami da odmah želi povući svoj ulog; panična vijest se proširi, svi navale na šaltere da podignu sav svoj novac. Banka naravno nema toliko gotovine na zalihi, mora prestati isplaćivati, proširi se vijest da je banka u nevolji, i ona se stvarno nađe u opasnosti od stečaja.

Tako, doslovce, to funkcionira na lokalnom i svjetskom nivou; pogotovo sada, kad je sve globalizirano. Jedna alarmantna vijest, pogrešan savjet, lažna informacija (ili pogrešno stisnut gumb), kada se proširi, može izazvati katastrofalne štete i uništiti nacionalne ekonomije prije nego što se ludilo smiri. A u današnjem globaliziranom svijetu brzina širenja informacija, kao i brzina reakcije financijskih mešetara, ograničena je jedino brzinom svjetlosti. Tako financijski kapital postaje beskonaćno moćan; naravno, ne i ljudi, koji misle da njime "upravljaju" (realno, on upravlja njima).

Ugledni hrvatski ekonomist Slavko Kulić kaže da financijski kapital ostvaruje profit desupstancijacijom (uništavanjem supstance, tj. iluzioniranjem), a ne kapitalizacijom Njegov kolega Branimir Lokin u knjizi Hrvatska 2015. (koja govori o budućnosti, tj. umišljaju) kaže da je kapital »medij transformacije prošlosti u budućnost, ideje u stvarnost«. (str. 137) To zvuči gordo, međutim: »budućnost ne postoji, ona je tek predodžba, umišljaj ohologa ljudskog duha.« (str. 14) Prošlost, tj. nagomilani rezultati ljudskoga rada, nešto stvarno i opipljivo (gle, ekonomist Lokin to hegelijanski zove "idejom"!), transformira se u predodžbu, u umišljaj (kojeg pak, Lokin naziva "stvarnost", iako nema supstance, tj. tvari), u nešto nepostojeće! Novčanice i čekovi su samo komadići papira; sve ostalo je iluzija. »Razum daje tim komadićima papira stvarnu vrijednost i izuzetno razrađenu moć. Iluzija novca drevna je i univerzalna, prisutna u svakoj transakciji i apsolutno nužna u svakoj razmjeni. Novac vrijedi samo ako svi vjeruju u njega.« (W. Greider: Tajne hrama, Zagreb, 1991., str. 202) Stvarnost se transformira u iluziju, koja onda njome vlada.

Ta je "iluzija", sa svojom vrlo složenom unutrašnjom strukturom, postala "stvarnost" u lacanovskom smislu riječi. Novac postaje Bog; razvijena novčarska privreda može se razviti samo u društvu prožetom idejom jednog Boga. Potisnuta realnost (Sotona) pojavljuje se "frojdističkim omaškama" sustava (logosa): u milijardama koje gladuju iako BDP raste, u iscrpljivanju nafte i drugih prirodnih resursa, u promjenama klime i drugim ekološkim poremećajima, u ratovima baziranim na lažima. Proizvod ljudskih ruku jedino na taj načini, globalnim iluzionizmom, može zavladati nad ljudima: to je postvarenje (otuđenje) koje je uznemirilo čak i Svetog Oca, iako je on naravno inherentno nesposoban vidjeti mu prave korijene i značenje.

Dok je ono što je supstancijalno (tvarno), što čini s-tvari, uvijek ograničeno (u krajnjoj liniji, veličinom svemira, koja je ipak infinitezimalna prema beskonačnosti), iluzije se hrane same sobom, uvijek iznova, u beskonačnost; samo što je to, matematički govoreći, samo potencijalna beskonačnost, koja u konačnom vremenu ipak nikada neće postići aktualnu beskonačnost, tj. bez-graničnost. »Volstritski investitor postiže ono što alkemičari nisu mogli - stvaranje zlata od otpadaka, stvarno bogatstvo od pukog papira, živ organizam od sirovih brojeva. A ipak je to još samo iluzija. (…) Igra Wall Streeta - da novac raste - nema zadovoljavajući kraj zato što nema vidljive točke na kojoj se mogućnosti gase. Umjesto toga, ona samo povećava glad.« (Greider, str. 212) Ta je glad ne-stvarna, glad duha: novac je Ime Oca. Objekt žudnje volstritskog investitora (odnosno njegovog novca) je "majčin falus".

Danas pak, u svim bitnim poslovnim transakcima, novac nisu čak ni komadići papira (novčanice ili čekovi), nego razmještaj elektrona u memorijama bankovnih računala. Jedan britanski sociolog, ideolog socijaldemokratskog "Trećeg puta" 1990-ih, piše: »Povezana s elektronskim novcem, novcem koji postoji samo u obliku brojeva u kompjutorima, suvremena se svjetska ekonomija ne može uspoređivati ni sa čime iz prijašnjih vremena. U novoj globalnoj, elektronskoj ekonomiji menadžeri fondova, banaka, korporacija, isto kao i milijuni individualnih investitora, mogu prenijeti ogromne količine kapitala s jednog kraja svijeta na drugi jednim klikom miša. Čineći to, oni mogu destabilizirati ekonomije koje su se činile čvrstima poput stijene, što se i dogodilo u istočnoj Aziji.« (Anthony Giddens: Globalizacija)

Iluzija novca razrasla je i pojela svaku supstancu, iz koje je razvijena. Moj sljedbenik Karl Marx uvidio je prije 150 godina tu otuđenu moć kapitala i njegovu »kurjačku glad za viškom vrijednosti«. Pokušaji da se kapitalizam uništi propali su, pokušaji da se svemoć kapitala ograniči samo privremeno mogu usporiti rast moći te iluzije. Alternative nema. Ovaj svijet, takav kakav jest, hrli k apokalipsi.

Novac, nazvan Bogom (na američkoj moneti piše: U Boga vjerujemo, a na njihovim crkvama U Dolar vjerujemo), vlada ovim svijetom, koji pripada Đavolu. Umjesto stabilnosti kojoj ljudi žude, razvija se potpuna nestabilnost, potpuni kaos, u kojem ništa nije sigurno. Novac je jedna od Sotoninih najuspješnijih laži. A vi ćete ipak nastaviti u nju vjerovati; ne možete si pomoći.

Sotona, koji je vladar svijeta, koji je u sebi rascjepljen, istovremeno marljivo radi na njegovom uništenju. Zmaj je već tu, i maše svojim moćnim repom, rušeći zvijezde s neba.